REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1663/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja HORECA JOBS4U d.o.o. (OIB: 33510464094), Rijeka, Janka Polić Kamova 81A, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi šutnje uprave – dozvole za boravak i rad, 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. U ovome je Sudu 1. rujna 2025. zaprimljena tužba tužitelja podnesena radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o predmetnom zahtjevu tužitelja.

2. Za vrijeme trajanja spora tužitelj je 11. studenoga 2025. odustao od zahtjeva.

Slijedom toga, upravni je postupak obustavljen.

3. Predmetni zahtjev podnesen je 6. svibnja 2025. godine. O tom zahtjevu tuženik nije odlučio u 15-dnevnom roku propisanom člankom 91. stavkom 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Tužba je, pak, podnesena po proteku dilatornog roka propisanog člankom 40. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS).

4. Donošenjem službene bilješke o obustavi upravnog postupka od 20. studenoga 2026. prekinuta je šutnja uprave. Sud je, stoga, na temelju članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a, odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. Tužitelj je do donošenja ovog rješenja zatražio naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura, uvećano za PDV i za zatezne kamate.

5.1. Pozvan od strane Suda na izjašnjenje iz članka 100. ZUS-a, tužitelj se podneskom od 23. ožujka 2026. izjasnio da je zadovoljan odlukom tuženika o obustavi upravnog postupka.

5.2. Visoki upravni sud Republike zauzeo je u rješenju, poslovni broj: Usž- 4481/2025-2 od 5. ožujka 2026. sljedeća stajališta:

„14. S obzirom na citirane odredbe zakona, kao i stanje spisa, ovaj Sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na naknadu troškova upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 6. ZUS-a.

15. Ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već mu je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogao ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Tužitelj nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu, nego je odmah prihvatio negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Time je jasno pokazano da mu cilj nije bio ispravljanje nezakonitosti u upravnoj stvari, već stjecanje troškova zastupanja. Ovaj Sud zaključuje da takvo ponašanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužitelj pravo na tužbu u upravnom sporu ne koristi radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.

16. Takvo procesno ponašanje tužitelja nije u skladu sa svrhom instituta tužbe zbog šutnje uprave koji institut služi osiguranju učinkovite sudske zaštite u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne stvaranju okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.

17. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora.

18. Ovaj Sud stoga zaključuje da tužitelju na temelju članaka 147. stavka 8. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora te je o žalbi tuženika odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja u skladu s člankom 135. stavkom 2., a u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a.“

5.3. Ni u predmetnom slučaju tužitelj nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu. Štoviše, do obustave upravnog postupka došlo je slijedom toga što je tužitelj odustao od zahtjeva kojim je taj upravni postupak pokrenut.

5.4. Premda su stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražena u rješenju od 5. ožujka 2026. zauzeta u situaciji u kojoj tužitelj nije proširio tužbeni zahtjev unatoč donošenju po njega nepovoljne odluke tuženika, smisao i svrha tog stajališta primjenjivi su mutatis mutandis i u slučaju kada do obustave spora dođe zbog toga što je tužitelj, u svojstvu stranke u upravnom postupku, odustao od zahtjeva kojim je dotični upravni postupak pokrenut, što se dodatno elaborira u sljedećim podtočkama ovog obrazloženja.

5.4.1. Odustanak od zahtjeva također ukazuje na nedostatak stvarnog interesa za meritorno rješavanje predmeta. Ovdje nije tuženik taj koji je donio meritorno rješenje o zahtjevu, već je sam tužitelj uklonio predmet postupka povlačenjem zahtjeva. Riječ je o kvalitativno različitoj, ali o strukturno analognoj situaciji. Tko stvarno želi da javnopravno tijelo odluči o njegovu pravu, ne uklanja samu osnovu konkretnog zahtjeva dok je spor u tijeku. Osnova za utvrđivanje zlouporabe prava tim je jača (a fortiori) nego kod propuštanja proširivanja tužbenog zahtjeva, jer je do obustave spora došlo upravo slijedom tužiteljeve volje. Tko dobrovoljnim postupkom eliminira predmet postupka, ne ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka (spora).

5.4.2. Rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2026. počiva na koncepcijski preciznoj konstrukciji zlouporabe prava u objektivnom smislu, utemeljenoj na indicijama koje upućuju na obrazac ponašanja tužitelja koji pokazuje izvornu namjeru tužitelja. Ta namjera nije meritorni ishod rješavanja upravne stvari u korist tužitelja kao stranke u upravnom postupku, već se ona sastoji od nastanka troška. Troškovi tužbe zbog šutnje uprave opravdani su samo ako je upravni spor doista služio osiguravanju prava na odlučivanje o zahtjevu, što je opovrgnuto sâmim povlačenjem zahtjeva.

5.4.3. Recentna praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i u drugim srodnim slučajevima razvija teleološki standard ocjene je li tužba usmjerena na zaštitu subjektivnih prava tužitelja ili isključivo na generiranje troška (npr. odluke toga Suda u predmetima poslovnih brojeva Usž: 202/2025, 1508/2025, 198/2025, i dr.). Procesni oportunizam upućuje na zlouporabu postupka (spora), koju je pravno utemeljeno i opravdano onemogućiti primjenom za to predviđenih postupovnih alata (ovdje: primjenom članka 147. stavka 8. ZUS-a).

5.4.4. Podredno, čak i da nije utvrđena zlouporaba prava, troškovi spora u situaciji poput predmetne ne mogu se smatrati opravdanima u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

5.5. Sud, stoga, na temelju članka 147. stavka 8. ZUS-a, utvrđuje da tužitelju, zbog zlouporabe prava, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u točki II. ovog rješenja.

5.6. Podredno, čak i da tužitelju pripada naknada troška sastava tužbe, trebalo bi odbiti dio njegova troškovnika koji se odnosi na sastav podneska od 9. listopada 2025. (kojim se dostavljaju akti koji su trebali biti priloženi tužbi), sastav podneska od 3. studenoga 2025. (kojim se uređuje tužba), kao i na sastav podneska od 23. ožujka 2026., budući da se, prema dosljednoj upravnosudskoj praksi, naknada troška ne dosuđuje za sastav podneska koji sadržava izjašnjenje iz članka 100. ZUS-a.

U Rijeci 3. lipnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- Odvjetniku Toniju Primorcu, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Rijeka,

Žrtava fašizma 3