Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-213/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bošku Karlašu, odvjetniku u Rijeci, Užarska 17, protiv tuženika Sindikat pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju-Anzelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4030/2021 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4030/2021 od 29. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 13.152,93 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od prvog dana nakon dana donošenja presude do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od lipnja 2015. do prosinca 2017.
6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tuženik tužitelju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću, točnije, sporno je da li je tužitelju trebala biti isplaćivana plaća prema osnovnoj plaći u visini od 1.806 USD kako to tvrdi tužitelj, ili prema osnovnoj plaći u visini od 850 USD kako to tvrdi tuženik.
7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu inspektora SPH/ITF temeljem Ugovora o radu sklopljenog 1. lipnja 2015. i 1. prosinca 2015.,
- da se visina tužiteljeve plaće u utuženom razdoblju određivala množenjem koeficijenta s osnovnom plaćom,
- da je čl. 3. toč. 1. Pravilnika o visini plaća i ostalih materijalnih prava radnika u sindikatu pomoraca Hrvatske iz 2014. (dalje u tekstu presude: Pravilnik/2014) definirano da osnovna plaća za puno radno vrijeme za poslove i radne zadatke funkcije, odnosno radnog mjesta, predstavlja umnožak najniže osnovne plaće i koeficijenta složenosti poslova, utvrđenih pojedinačno za svako radno mjesto.
- da je čl. 3. toč. 2. Pravilnika/2014 propisano da je najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme osnovna plaća kvalificiranog pomorca-kormilara u međunarodnoj plovidbi navedeno u ITF-ovom Općem kolektivnom ugovoru za ukupno koštanje posade (ITF Uniform "TCC" Collective Agreement), a koji se primjenjuje i u Nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce u međunarodnoj pomorskoj plovidbi.
- da je odredbom čl. 9.1 ITF Uniform "TCC" Collective Agreement – ITF Uniform "TCC" Kolektivni ugovor (dalje u tekstu presude: ITF Kolektivni ugovor) propisano da će se plaća svakog pomorca izračunati u skladu s ovim ugovorom i prema priloženim ljestvicama plaća (dodatak 2) a jedini odbici od takvih plaća biti će odgovarajući zakonski i drugi odbici kako je zabilježeno u ovom ugovoru i/ili drugi odbici odobreni od pomorca,
- da je Dodatkom 2 (Aneksom 2) ITF Kolektivnog ugovora propisano da osnovna plaća (basic salary) kvalificiranog pomorca – kormilara iznosi 850 USD, a ukupna (total salary) 1806 USD,
- da se ukupna plaća izračunava na način da se na osnovnu plaću (basic salary) pribroje zajamčeni prekovremeni rad (103 sata), stopa prekovremenog rada, slobodni dani (7 dana), te egzistencijalni dopust,
- da osnovnu plaću tužitelja iz čl. 3. Pravilnika/2014 predstavlja iznos od 850 USD, a ne iznos od 1806 USD kako to tvrdi tužitelj,
- da je tuženik u utuženom razdoblju u potpunosti isplatio plaću koja je bila ugovorena ugovorom o radu.
8. Na temelju utvrđenja da je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku u potpunosti isplatio plaću koju je bio u obvezi isplatiti, te da stoga ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.
9. Tužitelj žalbom osporava utvrđenja i zaključke suda prvog suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Tužitelj tako u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio odredbe Ugovora o radu, Pravilnika o radu i ITF Kolektivnog ugovora, te da nije dosljedno primijenio zaključke iz nalaza i mišljenja vještaka. Također, tužitelj u žalbi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je teret dokazivanja neosnovano prebacio na njega, iako je teret dokazivanja u svezi isplate plaće na poslodavcu koji nije dokazao da je obračun plaće bio zakonit.
10. Međutim, žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je pravilno u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocijenio kako personalne tako i materijalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, ovom sudu logične i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a koje tužitelj svojim žalbenim navodima kojima iznos i vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja, nije uspio dovesti u sumnju.
11. Nisu dakle, osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio Ugovor o radu odnosno odredbe Pravilnika/2014 i ITF Kolektivnog ugovora. Naime, sud je sadržaj navedenih isprava pravilno ocijenio te je pravilno utvrdio da iz istih proizlazi da osnovna tužiteljeva plaća iznosi 850 USD, a ne iznos od 1806 USD kako to tvrdi tužitelj, te da, nakon što se plaća tužitelja obračuna temeljem osnovice od 850 USD, tražbina tužitelja s osnove razlike plaće ne postoji, š to proizlazi i iz provedenog vještačenja. Kada se uzme u obzir sadržaj ITF Kolektivnog ugovora i njegovog Dodatka (Aneksa) 2 (list 612 odnosno 627 spisa) i ovaj sud smatra pojam "basic salary" koji je naveden u predmetnom kolektivnom ugovoru predstavlja osnovnu plaću o kojoj govori odredbe čl. 3. Pravilnika/2014. Stoga i prema stavu ovog suda ne postoji pravna osnova da se tužitelju takva osnovna plaća uvećava kao i ostalim pomorcima za zajamčeni prekovremeni rad, stopu prekovremenog rada i egzistencijalni dopust, a kako to pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi (točka 24. obrazloženja). Osim toga, potrebno je i navesti da Pravilnik/2014 u čl. 3. koristi pojam "osnovna plaća", a ne pojam "ukupne plaće" koja se navodi u Aneksu 2 koji je sastavni dio ITF Kolektivnog ugovora.
12. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja nije pravilno i dosljedno primijenio zaključke iz nalaza i mišljenja vještaka stalnog sudskog vještaka za financije Romana Ribarića. Naime, u konkretnom slučaju, sporno je bilo prije svega pravno pitanje tj. na koji će se način tumačiti Pravilnik/2014 i s njim povezan ITF Kolektivnog ugovora, te, posljedično tome, na koji način se treba utvrditi osnovna plaća iz čl. 3. Pravilnika/2014. O tom pitanju svoju ocjenu daje sud, a ne vještak tako da žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pravnu snagu i ocjenu nalaza i mišljenja vještaka nisu osnovani. Također, neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja neosnovano teret dokazivanja prebacio na njega umjesto na tuženika čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, nije tuženik u postupku bio dužan dokazivati da je pravilno isplaćivao plaću, već je teret dokaza bio na tužitelju tj. tužitelj je u postupku trebao dokazati da su činjenične tvrdnje iz njegove tužbe osnovane odnosno da mu je tuženik nepravilno obračunavao i isplaćivao plaću manju od ugovorene, što tuženik u postupku nije dokazao.
13. Tužitelj u žalbi ističe i tuženik nije dostavio odluku Središnjeg odbora o visini osnovice, što, prema stavu tužitelja, znači da tuženik nije dokazao da je obračun plaće bio zakonit. Međutim, sukladno čl. 3. Pravilnika/2014 visina tužiteljeve plaće ne ovisi o bilo kakvoj odluci Središnjeg odbora, već o osnovnoj plaći navedenoj u ITF Kolektivnom ugovoru, pa stoga nepribavljanje odluke središnjeg odbora za koju se tuženik očitavao da ne postoji ne može imati utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
14. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije jasno utvrdio koju osnovicu je trebalo primjenjivati u konkretnom slučaju. Naime, sud prvog stupnja je vrlo jasno utvrdio da je plaću tužitelja u utuženom razdoblju trebalo obračunavati prema osnovnoj plaći od 850 USD, te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da u slučaju primjene osnovne plaće u toj visini ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove razlike plaće. Okolnost što je tuženik tužitelju isplaćivao plaću i veću od one na koju tužitelj imao pravo ne znači i da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe Pravilnika/2014 i ITF Kolektivnog ugovora kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.
16. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te nije dovoljnoj mjeri obrazložena. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji ističe tužitelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
18. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i troška sudskih pristojbi na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
