Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-495/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužen ice Republike Hrvatske - za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5518/2018-80 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5518/2018-80 od 22. prosinca 2021. pod točkom I/ izreke presude kojom se nalaže tuženici da tužitelju, po osnovu neplaćenih sati aktivnog dežurstva isplati naknadu u bruto iznosu od 17,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 5518/2018-80 od 22. prosinca 2021. u dijelu pod točkama II/., III/. i IV/. izreke presude i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da tužitelju GN iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], po osnovu neplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu u razdoblju od 19.06.2013. - 31.05.2014. isplati naknadu u bruto iznosu od 5.120,16 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 615,20 kn od 16.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 673,76 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 615,20 kn od 16.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 673,76 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 643,04 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 652,80 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 623,20 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 623,20 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da tužitelju GN iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], po osnovu neiskorištenih slobodnih dana u razdoblju 01.06.2014.- 12.08.2016.g. isplati naknadu u bruto iznosu od 33.066,89 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak , tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 652,82 kuna od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.192,11 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 626,19 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.033,21 kuna od 16.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 2.410,83 kuna od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.252,38 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 939,28 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 626,19 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 328,00 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 1.497,41 kuna od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 939,29 kuna od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 626,19 kuna od 16.10.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 939,29 kuna od 16.11.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 984,01 kuna od 16.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 1.197,93 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 898,45 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 2.106,55 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.04.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.05.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.215,32 kuna od 16.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 979,18 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 341,93 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.051,61 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

3. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da tužitelju GN iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], po osnovu otežanih uvjeta rada u bruto iznosu od 6.342,22 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 255,44 kuna od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.12.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.11.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.12.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 233,55 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.04.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 233,55 kuna od 16.05.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.08.2016.g. pa do isplate,

te da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2021. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju, po osnovu neplaćenih sati aktivnog dežurstva isplati naknadu u bruto iznosu od 135,48 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak , tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 54,19 kn od 16.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 54,19 kn od 16.09.2013. g. pa do isplate

- na iznos od 27,10 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate (točka I/. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženici da tužitelju GN, po osnovu neplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu u razdoblju od 19.06.2013. - 31.05.2014. isplati naknadu u bruto iznosu od 5.120,16 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 615,20 kn od 16.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 673,76 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 615,20 kn od 16.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 673,76 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 643,04 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 652,80 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 623,20 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 623,20 kn od 16.06.2014.g. pa do isplate. (točka II/. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženici da tužitelju, po osnovu neiskorištenih slobodnih dana u razdoblju 01.06.2014.- 12.08.2016.g. isplati naknadu u bruto iznosu od 33.066,89 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak , tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 652,82 kuna od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.192,11 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 626,19 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.033,21 kuna od 16.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 2.410,83 kuna od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.252,38 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 939,28 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 626,19 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 328,00 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 1.497,41 kuna od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 939,29 kuna od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 626,19 kuna od 16.10.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 939,29 kuna od 16.11.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 984,01 kuna od 16.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 1.197,93 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 898,45 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 2.106,55 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.04.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.307,18 kuna od 16.05.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.215,32 kuna od 16.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 979,18 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 341,93 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.051,61 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate (točka III/. Izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženici da tužitelju I, po osnovu otežanih uvjeta rada u bruto iznosu od 6.342,22 kn uvećanu za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata na porez na dohodak, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 255,44 kuna od 16.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.12.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.09.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.10.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.11.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 255,44 kuna od 16.12.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 233,55 kuna od 16.01.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.02.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.03.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.04.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 233,55 kuna od 16.05.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna od 16.08.2016.g. pa do isplate,

te da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2021. pa do isplate, sve u roku od 8 dana. (točka IV/. izreke). Navedenom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće po osnovu otežanih uvjeta rada za iznos od 43,78 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Navedenom presudom odbijen je u cijelosti zahtjev tužene za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pod točkom I./, II./, III./, IV./ i III. (članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak te zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji radi kao djelatna vojna osoba u sklopu Ministarstva obrane, za isplatu razlike plaće po osnovi naknade plaće za subote i nedjelje nakon borbenog dežurstva koji dani su neradni, a tuženik je tužitelju te dane vodio kao slobodne dane, za isplatu naknade plaće za 16 sati borbenog dežurstva umanjeno za 8 sati odmora, za isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane nakon sedmodnevnog dežurstva po 1 slobodni dan, za isplatu naknade od 5% plaće za otežane uvjete rada, za period od lipnja 2013. do kolovoza 2016.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlen kod tužene kao zrakoplovni tehničar raspoređen u [obrt], [obrt], čin desetnik, te da je pored redovnih zadaća svog radnog mjesta obavljao i dežurstva dežurnog borbenog dvojca kao tehničar u sastavu Snaga brzog odgovora.

6. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće po utuženim osnovama i u kojoj visini.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj radio prekovremeno, da je u radu bio izložen opasnim tvarima te da mu tužena nije u cijelosti platila plaću po osnovi utuženih oblika rada niti dodatak za otežane uvjete rada;

- da visina naknade za ostvarene subote i nedjelje nakon borbenog dežurstva za razdoblje od lipnja 2013. do kraja svibnja 2014. iznosi ukupno 679,56 eura / 5.120,16 kn[1] bruto, visina naknade za sate aktivnog dežurstva unutar borbenog dežurstva za razdoblje od lipnja 2013. do kraja svibnja 2014. iznosi ukupno 17,98 eura / 135,48 kn bruto, visina naknade za neiskorištene slobodne dane za razdoblje od lipnja 2014. do 12. kolovoza 2016. iznosi ukupno 4.388,73 eura / 33.066,89 kn bruto, te visina dodatka za otežane uvjete rada za razdoblje od lipnja 2014. do 12. kolovoza 2016. iznosi ukupno 847,57 eura / 6.386,00 kn bruto, a pojedinačni mjesečni iznosi razvidni su u nalazu i mišljenju (nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Zrinka Ručevića);

- da vještak nije izračunao neisplaćene sate aktivne pripravnosti navodeći da tužitelj na to nema pravo u skladu s važećim propisima, već da za to ostvaruje dodatak za vojnu službu (nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Zrinka Ručevića);

- da tužitelju s osnova utuženih oblika rada i to po osnovu neplaćenih sati aktivnog dežurstva naknadu plaće pripada iznos od ukupno 17,98 eura / 135,48 kn, po osnovu neplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu ukupan iznos od 679,56 eura / 5.120,16 kn, po osnovu neiskorištenih slobodnih dana ukupan iznos od 4.388,73 eura / 33.066,89 kn bruto te po osnovu otežanih uvjeta ukupan iznos od 841,76 eura / 6.342,22 kn;

- da je u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu naknade plaće po osnovu otežanih uvjeta rada zahtjev tužitelja odbijen za previsoko zatraženih 43,78 kn obzirom da je zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa 841,76 eura / 6.342,22 kn, a ne 847,57 eura / 6.386,00 kn.

8. Sud prvog stupnja je na ove utvrđene bitne činjenice primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 169. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. – dalje: ZORH), zatim odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/2009., 118/2012. – dalje: Odluka/09) kao i Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014. – dalje: Odluka/14) te odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 50/2008., 142/2008., 118/2009., 99/2012., 33/2014. – dalje: Pravilnik).

9. Pravilno sud prvog stupnja ističe da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu, u pogledu radnog vremena, isplate plaća i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali su se podzakonski akti, koji su doneseni na temelju ZORH. U pogledu radnog vremena, isplate plaća i dodataka na plaću tužitelju, s obzirom na utužena razdoblja, razlikuju se dva razdoblja s obzirom na zakonske i pod zakonske akte koji su u tim periodima bili na snazi.

10. Prvo razdoblje odnosi se na period od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014., kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena DVO, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/2009., 118/2012.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/2009.) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Naprijed navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH, te pravo na povećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi

1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/2009.) bilo je regulirano pitanje dodatka za rad u turnusu kao i dodatka za dežurstvo i stražarsku službu.

11. Drugo razdoblje odnosi se na period od 1. siječnja 2014. nadalje, odnosno na razdoblje od stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013., 75/2015.), te Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014., 23/2015., 84/2015.) i Pravilnika o dodacima na plaću DVO („Narodne novine“ broj 33/2014., 41/2014., 53/2014., 114/2014., 72/2015.).

12. Odredbom članka 136. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013., 75/2015.) propisano je da se plaća DVO sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću. Plaća se određuje odlukom o rasporedu. Odredbom članka 137. stavka 1. i 4. istog Zakona, propisano je da je osnovna plaća DVO umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža. Osnovica za obračun plaće DVO jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika. Nadalje, u članku 139., istog Zakona, propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju DVO za posebne uvjete vojne službe, te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima DVO. Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Odredbom članka 153. istog Zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je DVO obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Odredbom članka 155. istog Zakona, propisano je da DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. toga Zakona, nego DVO ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću DVO („Narodne novine“ broj 33/2014., 41/2014., 53/2014., 114/2014., 72/2015.). Dakle, na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH doneseni su podzakonski akti kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada, te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada. Točkom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. propisano je da DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću DVO, odnosno dodatke propisane navedenim Pravilnikom iz 2014. Navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni su na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, koji Zakon je lex specialis za DVO, u pogledu pitanja koje uređuju te Zakon i podzakonski akti imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koje se ne primjenjuju na DVO kao posebnu kategoriju osoba.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove neisplaćene naknade za dva dana, i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu za razdoblje od 19. lipnja 2013. do 12. kolovoza 2016. valja reći sljedeće.

14. Odredbom članka XI. Odluke/09 koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. navodi se, pored ostaloga da nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik oružanih snaga RH ostvaruje pravo na 24- satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1. Prema članku XVIII. Odluke/14 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., dežurstvo DVO, uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a DVO koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza u pravilu prvi sljedeći radni dan. Svaki dan proveden u službi dežurstva koje je uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u oružanim snagama i slobodan dan (slobodno vrijeme) nakon dežurstva, u smislu redovitog mjesečnog fonda radnih sati smatraju se danima redovnog radnog vremena.

15. Od lipnja 2012. i nadalje u 91. ZB primjenjuje uputa klasa: 113-01/12-01/01, urbroj: 3046S1-02/01-12-662, od 20. lipnja 2012. koja pojašnjava evidenciju radnog vremena za vrijeme dežurstva SBO. Ista je i u skladu s odgovorom Uprave za ljudske resurse klasa: 030-01/13-01/13, urbroj: 512M2-020101-13-2, od 24. listopada 2013. Tom uputom propisano je da djelatnicima za svaki dan dežurstva pripada 8 sati rada i 16 sati aktivnog dežurstva, uključujući subotu, nedjelju i blagdan. Zbog upisivanja 8 sati rada u subotu i 8 sati rada u nedjelju izvršena je preraspodjela radnih sati u omjeru 1:1 odnosno dva radna dana nisu dolazili na posao što je vidljivo iz stupca 3 i 4 Dnevne evidencije radnog vremena, a ti dani su predstavljali odmor od dežurstva, kao i slobodni radni dani od dežurstva od ponedjeljka do petka. Slobodni radni dani nakon dežurstva (odmor) u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena (MJIZ_1) i pojedinačnoj dnevnoj/mjesečnoj evidenciji radnog vremena prikazani su kao Sd/prv te u te dane djelatnici nisu dolazili na posao što je vidljivo iz stupca 3. i 4. Djelatnici su ukupno koristili sedam dana odmora od dežurstva. Oni su korišteni u dogovoru s zapovjednikom Eskadrile borbenih aviona sukladno potrebama službe uvažavajući potrebe djelatnika. Uz tabelarni prikaz dežurstva SBO, prikazani su i slobodni radni dani (sd) i dani korišteni od preraspodjele radnih sati (prv.). Iz dostavljene evidencije prikazanih slobodnih dana vidljivo je da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane (odmor) od dežurstva SBO. Uvidom u evidencije radnog vremena i zapovjedi za angažiranje utvrđeno je da je tužitelj u periodu od 19. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. proveo 56 dana na dežurstvu te je koristio 56 slobodnih dana od dežurstva (56 slobodnih dana do 31. svibnja 2014. te još 11 slobodnih dana u zaključno s 20. studenim 2014.). U navedenom periodu nisu izrađivani nalozi/odluke o korištenju slobodnih dana od dežurstva obzirom da nije postojala obveza vođenja istih. Tuženik je dostavio i očitovanje zapovjednika Eskadrile borbenih aviona o iskorištenim slobodnim danima ostvarenim do 31. svibnja 2014. na dežurstvu SBO za sve djelatnike Eskadrile borbenih aviona.

16. Slijedom navedenoga, zapovjednik 91. ZB postupao je u skladu sa navedenom Odlukom ministra te je u periodu od 19. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. pripadnicima 91. ZB nakon dežurstva SBO isplaćivao uvećanje plaće za prikazan rad subotom, nedjeljom i blagdanom, te prikazane sate aktivnog dežurstva sukladno članku 17b. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Isto je vidljivo u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena (MJIZ_1), mjesečnom izvješću ostvarenih posebnih dodataka (MJIZ_2) i kartici primanja djelatnika koju izdaje Operativni odjel financija Zagreb.

17. Od 1. lipnja 2014. stupanjem na snagu nove Odluke/14 zapovjednik HRZ i PZO regulirao je radno vrijeme i rad za vrijeme dežurstva na razini HRZ i PZO, a time i u 91. Zrakoplovnoj bazi novom zapovijedi. Točka 3.3.1. njegove zapovjedi klasa: 023- 03/14-08/01, urbroj: 3044-01-14-402, od 13. lipnja 2014. regulira angažiranje snaga iz eskadrile borbenih aviona u sastavu SBO u skladu sa točkom XIX. Odluke ministra. Dežurstvo traje sedam dana, a rad za vrijeme dežurstva borbenog dvojca reguliran je prema posebnom rasporedu (Glava III. Radno vrijeme prema posebnom rasporedu – Odluke ministra obrane) te djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan. Iz navedenog proizlazi da nakon sedam dana dežurstva ostvaruju pravo na tri slobodna radna dana. Odluka u točki XVI. također propisuje da „Jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra se u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena.“ Obzirom na navedeno u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena se svim djelatnim vojnim osobama prikazuje samo redoviti mjesečni fond radnih sati, a u pojedinačnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena djelatnih vojnih osoba prikazuju se stvarna prisutnost na radu. Od stupanja na snagu nove Odluke ministra obrane (1. lipnja 2014.) vode se novi obrasci pojedinačnih mjesečnih evidencija radnog vremena djelatnih vojnih osoba i zbirna mjesečna evidencija radnog vremena. Pisane upute o vođenju navedenih evidencija nisu zaprimljene od nadređenih. Slobodni dani od dežurstva prikazuju se u pojedinačnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena djelatnih vojnih osoba (novi obrazac) kao SS u stupcu broj 9, a u stupcu broj 10 upisuje se 8 sati. Navedeni sati se također prikazuju i u zbirnoj mjesečnoj evidenciji radnog vremena u stupcu broj 6. ISKOR.OSS (upisuju se iskorišteni slobodni dani u tekućem mjesecu izraženi u satima ostvareni za rad prema posebnom rasporedu). Na taj način se isti prikazuju i na plaći. Za korištenje slobodnih dana od svih oblika dežurstva odnosno rada po posebnom rasporedu te od prekovremenog rada izrađuju se nalozi počevši od 1. lipnja 2014. Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013. i 75/2015.) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., člancima 153. -155. definirano je radno vrijeme kao i rad za vrijeme dežurstva. Člankom 155. propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu.

18. Dodatak za vojnu službu sukladno članku 6. stavka 1. podstavak 4. Pravilnika iznosi 14% za dočasnike i časnike raspoređene u eskadrile. Obzirom da je desetnik GN, tužitelj, dočasnik, isti ostvaruje vojni dodatak u iznosu od 14% od osnovice za obračun plaće.

19. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj za dežurstva u sastavu SBO iskoristio sve pripadajuće slobodne radne dane ostvarene do 31. svibnja 2014. Tužitelj je odradio ukupno 56 dana dežurstva SBO u periodu od 19. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. te je slobodne dane od navedenih dežurstava iskoristio do 20. studenog 2014., dakle ukupno 56 slobodnih radnih dana.

20. U periodu od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2015. odradio je 105 dana na dežurstvu, te je iskoristio 57 slobodna radnih dana od navedenih dežurstava i rada po posebnom rasporedu, odnosno sve pripadajuće slobodne dane. Sve navedeno evidentirano je i u pojedinačnim mjesečnim evidencijama kao i u zbirnim mjesečnim evidencijama. Slobodne dane koje je koristio tužitelj, tužitelj je koristio u radne dane od ponedjeljka do petka, te u njih nisu uračunate subote i nedjelje. Stupanjem na snagu Odluke o naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva po zapovijedanjem [obrt] za 2016. klasa: 023-03/15- 03/1, urbroj: 512-01- 15-941, od 28. prosinca 2015., djelatnim vojnim osobama se isplaćuje novčana naknada za svaki dan angažiranja. Sukladno točki IV. navedene Odluke ne ostvaruju pravo na prekovremeno sate i slobodne dane.

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao da nije iskoristio slobodne dane kako je to naveo tuženik. Tužitelj nije dokazao niti da mu nakon dežurstva nije isplaćivana uvećana plaća za rad subotom, nedjeljom i blagdanom, a niti da nije iskoristio slobodne dane kako to navodi tuženik.

22. Naime, ako poslodavac kao dokaz priloži evidencije radnog vremena tužitelja na temelju kojih je utvrđeno da je radnik ostvario i prekovremene sate i slobodne dane i iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženik dokazao koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenih sati, je na tužitelju, neovisno o tome što iz evidencije nije razvidno po kojoj je točno osnovi iskoristio slobodne dane. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-445/2023 od 12. rujna 2023. te Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. izraženo je podudarno pravno shvaćanje, dok je u odluci poslovni broj Rev-378/2024-2 od 23. travnja 2024.)

23. Dakle, tužitelj je bio dužan dokazati svoje navode, a isto nije učinio, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja s ove utužene osnove kao neosnovan jer je utvrđeno da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane koji su mu pripadali po osnovi dežurstva s time da je te slobodne dane koristio u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, a ne subotom i nedjeljom kako to tvrdi tužitelj.

24. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove neplaćenog dodatka za aktivno dežurstvo u razdoblju od 19. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. valja reći sljedeće.

25. Tužitelj u tužbenom zahtjevu zahtijeva od tuženika isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenog dodatka za aktivno dežurstvo u razdoblju od 19. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. Odredbom članka 5. stavka 2. Odluke /09 objašnjen je pojam aktivnog dežurstva te se navodi da se pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24- satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Odredbom članka 6. Odluke /09 propisano je da da pripadnici oružanih snaga RH koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku oružanih snaga RH ne pripada uvećanje plaće iz točke 13. te odluke odnosno dodaci za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj ili drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta i u turnusu. Odredbom članka 4. Odluke /14), a koja odluka je stupila na snagu 1. travnja 2014. navedeno je da DVO ne pripada pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaraju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću DVO. Odredbom članka 17. a i b Pravilnika propisano je da DVO za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu. Dodatak za aktivno dežurstvo određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 99/2012.) izmijenjen je čl. 17. b, te se dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojn ike 0,0010, za dočasnike 0,0013, za niže časnike 0,0016 i za više časnike, generale/admirale 0,0024. U Pravilniku o dodacima na plaću DVO („Narodne novine“ broj 33/2014.) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. propisano je da sve DVO ostvaruju dodatak za vojnu službu, a da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju DVO raspoređene na točno navedenim dužnostima. Dodatak na plaću DVO utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Od lipnja 2012. i nadalje u 91 ZB primjenjivala se uputa br. [broj] od 20.06.2012. koja je pojašnjavala evidenciju radnog vremena za vrijeme dežurstva SBO. Tom uputom propisano je da djelatnicima za svaki dan dežurstva pripada 8 sati rada i 16 sati aktivnog dežurstva, uključujući subotu, nedjelju i blagdan. U skladu sa navedenim f inancijski vještak Zrinko Ručević je izvršio izračun dodatka za aktivno dežurstvo koje se obavlja 7/24 sata za 16 sati dnevno u razdoblju od 19. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. Vještak je utvrdio broj sati aktivnog dežurstva te broj isplaćenih sati za aktivno dežurstvo, te je utvrdio razliku u visini od 135,48 kune ukupno bruto odnosno izraženo u eurima 17,98 eura, prema fiksnom tečaju konverzije 1 € = 7,53450 kuna. U tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je pravno osnovan imajući u vidu naprijed navedene zakonske i pod zakonske akte, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno usvojio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

26. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove dodatka za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje ljudi za razdoblje od lipnja 2014. do kolovoza 2018. valja reći sljedeće.

27. Odredbom članka 15. Pravilnika propisano je da DVO koja je raspoređena na ustrojbeno mjesto na kojem kao svoju osnovnu dužnost izvršava poslove prilikom čega je izložena djelovanju štetnih utjecaja fizičke, atmosferske, kemijske ili biološke prirode i čije se štetno djelovanje ne može u potpunosti spriječiti zaštitnim sredstvima i mjerama, pripada dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u iznosu od 5%. Izvršavanjem poslova šetnih po zdravlje, smatra se rad s otrovnim tvarima I. skupine, rad na formiranju, punjenju i održavanju akumulatora u akumulatorskoj postrojbi, rad rukovatelja i tehnologa materijalne imovine klase III i klase V u namjenskim objektima za skladištenje, čuvanje i održavanje materijalne imovine klase III i V, rad na ispitivanjima kemijske postojanosti baruta, goriva i maziva, rad na radarskim sustavima s utvrđenim elektromagnetskim zračenjem, rad u hiperbaričnim i hipobaričnim komorama, rad na sustavima elektroničkog izviđanja i rad u podzemnim vojnim lokacijama. Iz očitovanja tuženice proizlazi da je tužitelj je radio kao tehničar u sastavu [obrt] (SBO), po činu je desetnik i da isti ne ostvaruje dodatak od 5% za otežane uvjete rada, odnosno za obavljanje dužnosti štetnih po zdravlje jer nije raspoređen na ustrojbeno mjesto za koje se na temelju odredbe članka 7. i 15. Pravilnika navedeni dodatak ostvaruje, jer su odredbom članka 15. stavka 2.Pravilnika taksativno navedeni poslovi koji se smatraju štetnim po zdravlje.

28. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj kao svoju osnovnu dužnost nije izvršavao poslove prilikom kojih bi bio izložen djelovanju štetnih utjecaja fizičke, atmosferske, kemijske ili biološke prirode i čije se štetno djelovanje nije moglo u potpunosti spriječiti zaštitnim sredstvima i mjerama, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 15. Pravilnika, stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj je trebao dokazati da je u utuženom razdoblju obavljao poslove propisane člankom 15. Pravilnika. Pri tome se prvenstveno misli na dokaz odgovarajućim vještačenjem sa sudskim vještakom odgovarajuće struke. Naime, sud ne raspolaže odgovarajućim znanjima da bi sam mogao ocijeniti koji poslovi potpadaju pod poslove propisane člankom 15. pa je s obzirom na provedene dokaze ovaj sud jedino mogao zaključiti da tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo na dodatak za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje.

29. U odnosu na pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje, s obzirom na utuženo razdoblje od lipnja 2014. do kolovoza 2016. mjerodavni popisi su Odluka/14, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te Pravilnik/14, koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

30. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (članak V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članak XIII. do XX.).

31. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (članak V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena, s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama članka VII. i članka VI. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članka VII. stavka 4. Odluke).

32. Rad u redovnom radnom vremenu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (članak IX. Odluke/14), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (članak XII. stavak 1. Odluke/14).

33. Odredba članka XII. Odluke/14 glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

34. Prema naprijed citiranim odredbama članka XII. Odluke/14 proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora.

35. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

36. Tako je u članku 6. Pravilnika propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

37. Prema članku 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

38. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu zrakoplovno-tehničkog održavanja za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi Odluke/14, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane padaju subote i nedjelje.

39. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za subote i nedjelje.

40. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženika djelomično odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u dijelu pod točkom I/. izreke, odnosno, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, te na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP, žalbu tuženika uvažiti kao djelomično osnovanu i presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom II./, III./, IV./ i III. izreke, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

41. S obzirom na to da je pobijana presuda djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

42. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak on stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

43. U skladu s odredbom članka 16. ZPP odredbe o troškovima postupka primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (članak 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. (stavak 2.).

44. Prema odredbi članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori - broj 18/1997., 6/1999. – pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002.,1/2006.,2/2010. – dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

45. Polazeći od shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) u kojem je ESLJP ocjenjivao jesu li prekomjerni troškovi postupka nerazmjerno ograničili pravo podnositelja zahtjeva na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva, koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja prema Protokolu br. 1 uz Konvenciju.

46. U konkretnom slučaju tužitelj, zaposlenik, je podnio tužbu protiv Republike Hrvatske, poslodavca, zahtijevajući isplatu razlike plaće po različitim osnovama. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano.

47. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik.

48. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom kojom bi se tuženiku naložilo da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka, a koji troškovi bi „pojeli“ dosuđenu naknadu jer je uspio s manjim iznosom svog tužbenog zahtjeva, ne bi bila postignuta pravična ravnoteža, odnosno, da bi plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavljalo ograničenje prava na pristup sudu, zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije (ABC protiv [adresa], zahtjev br. 28963/10;, Štefek protiv Hrvatske, zahtjev br. 65173/17).

49. Stoga je ovaj sud o troškovima postupka odlučio na način da je na temelju odredbe članka 373. stavka 3. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude i odbio zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka, a na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude i potvrdio presudu suda prvog stupnja pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka.

50. Polazeći od navedenih utvrđenja, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan i stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor