Poslovni broj: UsI-1945/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužiteljice tužitelja pod 1. EA rođ. E pok. SA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], te pod 2. ZA rođ. E (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanih po opunomoćeniku Dubravku Luetiću, odvjetniku u Zagrebu, Trpimirova 31, protiv tuženika Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o. (OIB: 58055672227), Čilipi, Bistroće 70, radi reklamacije potrošača, 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka tuženika Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavosko g komunalnog društva d.o.o., KLASA: 325-01/25-01-1, URBROJ: 2117-3- 1 od 7. srpnja 2025. i predmet se vraća na ponovni postupak.

II. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem .

Obrazloženje

1. Odlukom tuženika, KLASA: 325-01/25-01-1, URBROJ: 2117-3-1 od 7. srpnja 2025., donesenom u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: UsI-524/2025-19 od 22. travnja 2025., odbijena je reklamacija BA, [adresa] i GA, [adresa], ovdje tužiteljica, od 4. studenog 2020. u svezi zahtjeva za izvedbom vodovodnog priključka na kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je potvrđena prvostupanjska odluka Društva od 26. listopada 2020.

2. Tužiteljice su podnijele tužbu protiv osporene odluke tuženika navodeći da tuženik nije postupio sukladno presudi ovog suda, poslovni broj: UsI-524/2025-19 od 22. travnja 2025. Istaknule su da su 31. srpnja 2020. kao većinske suvlasnice tada u 23616/34560 idealnog dijela, a danas u 32900/34560 idealnog dijela i zakonite posjednice nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], tuženiku uputile zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka, na koji su zaprimile odgovor u obliku dopisa iz kojeg proizlazi da je za izvedbu vodovodnog priključka potrebna suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine upisanih u zemljišnim knjigama, da suvlasnici čija se suglasnost traži nisu u posjedu predmetne nekretnine te imaju prebivalište u [adresa], kao i da su od tuženika dopisom zatražile očitovanje o mjerodavnim zakonskim i podzakonskim propisima na temelju kojih se navedena suglasnost svih suvlasnika traži, te su ukazale na nejednako postupanje navedenog društva u odnosu na druge većinske suvlasnike i posjednike nekretnina na području Općine Konavle, koji su zatražili i dobili izvedbu vodovodnog priključka. Ističu da su dana 27. kolovoza 2020. zaprimile dopis tuženika od 19. kolovoza 2020. iz kojeg proizlazi da na predmetnoj nekretnini već postoji vodovodni priključak, te da se u konkretnom slučaju u tehničkom smislu radi o razdvajanju vodovodnih instalacija i ugradnji novog vodomjera, pa je stoga potrebno pribaviti suglasnost svih suvlasnika, a da prema njihovim saznanjima na predmetnoj nekretnini ne postoji vodovodni priključak na ime upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika nekretnine, odnosno njih kao suvlasnica, kao ni ostalih upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika, slijedom čega navode da nije jasno o kojem se priključku radi, na čije ime se priključak vodi i na temelju čije suglasnosti je takav priključak odobren, budući da suglasnost upisanih suvlasnika, ovdje tužiteljica, nije tražena. Ukazale su na to da predmetni zahtjev nije moguće razmatrati kao zahtjev za razdvajanje priključka jer one kao većinske suvlasnice i zakonite posjednice nekretnine nemaju svoj vodovodni priključak, niti ga imaju ostali upisani suvlasnici. Nadalje navode kronologiju predmetnog upravnog postupka koji je prethodio donošenju presude ovog suda poslovni broj: UsI-524/2025-19 od 22. travnja 2025. Ističu da je iz obrazloženja osporene odluke razvidno da je Povjerenstvo tuženika u provedenom postupku zatražilo njihovo očitovanje je li predmetni zahtjev podnesen za priključak na zgradi ili poljoprivrednom zemljištu, na koji upit su odgovorile podneskom od 18. lipnja 2025. u kojem je navedeno da je zahtjev od 31. srpnja 2020. podnesen za nekretninu oznake z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama upisana kao oranica, slijedom čega su u obrascu zahtjeva označile poljoprivredno zemljište, jer postojeća zgrada nije upisana u zemljišne knjige. Međutim, u podnesku su navele da su suglasne i sa izvedbom vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište, sukladno pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-524/2025-19 od 22. travnja 2025. Naglasile su da je Povjerenstvo tuženika zaključilo da je zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka podnesen za zgradu te ustanovilo da je zgrada sagrađena na tri čestice i to: kat čest. [katastarska čestica]., sve k. o. [katastarska općina] i da nije moguće izvesti vodovodni priključak bez suglasnosti svih suvlasnika svih zemljišnih čestica na kojima je zgrada sagrađena te upućuju na članak 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14. i 81/15. i 94/17.). U tom smislu ističu da je zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka podnesen za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, uključujući i dio zgrade koji sa nalazi na kat. čest. [katastarska čestica]. S tim u vezi pojašnjavaju da je uvidom u geodetski situacijski snimak izrađen od strane ovlaštenog inž. geodezije, ČA iz Terra Studia d.o.o. iz Dubrovnika od 18. ožujka 2021. razvidno da se zgrada u stvarnosti nalazi na dvije čest. zem., prvenstveno i većinski u površini od cca 80 m2 na čest. zem. [katastarska čestica], te sa 18 m2 na čest. zem. [katastarska čestica] ., što predstavlja javni put te tvrde da ne postoji valjana argumentacija za odbijanje njihovog zahtjeva zbog nedostatka suglasnosti suvlasnika. Naglašavaju da je traženje suglasnosti manje od 5% suvlasnika protuzakonito i diskriminatorno jer se time dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale stanovnike Općine Konavle kojima su izvođeni vodovodni priključci na nekretninama iako je bilo upisano više suvlasnika, bez traženja ikakvih suglasnosti. Ističu da se izvedba vodovodnog priključka može smatrati poslom redovite uprave u smislu članka 40. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima, koji može poduzeti većina suvlasnika, a isti posao je nesumnjivo u korist svih suvlasnika kojima se izvedbom vodovodnog priključka ne osporavaju suvlasnička prava, niti ih se na bilo koji način oštećuje. Nadalje navode da budući da su vlasnice nekretnine u 95,2% suvlasničkog dijela, da tražena suglasnost suvlasnika ne proizlazi iz Općih i tehničkih uvjeta jer je suglasnost vlasnika propisana isključivo za izvedbu vodovodnog priključka na zahtjev svakodobnog korisnika koji nije vlasnik nekretnine. U odnosu na zaključak tuženika o potrebi razdvajanja vodovodnog priključka u skladu s člankom 20. točkom 9. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda, navode da s obzirom na to da se na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nalazi vodovodni priključak - šifra korisnika: 30013000 -koji glasi na „Dom Mihanići", a posredno na Općinu Konavle, da iz akta tuženika od 26. listopada 2020. proizlazi da je moguće zaključiti da tuženik svoje Opće uvjete tumači na način da je vlasniku nekretnine za izvedbu vodovodnog priključka potrebna suglasnost korisnika nekretn ine koji nije vlasnik. Ukazuju na to da je u Općim uvjetima navedeno da se ugovor iznimno može sklopiti i sa svakodobnim korisnikom nekretnine uz suglasnost vlasnika nekretnine, dok se u konkretnom slučaju, prilikom izvođenja vodovodnog priključka koji glasi na tzv. korisnika (Dom Mihanići) koji ne postoji i ne posjeduje knjižna prava, nije tražila suglasnost vlasnica, ovdje tužiteljica, ali da se prilikom izvođenja priključka na zahtjev vlasnika traži suglasnost korisnika. Smatraju da se radi o njihovoj diskriminaciji i zlouporabi položaja odgovornih osoba tuženika koje im uskraćuju pravo na pristup vodi na vlastitoj nekretnini. Nadalje navode da tuženik u obrazloženju odluke navodi da je zgrada u naravi školski objekt, koje utvrđenje se temelji na uvidu u posjedovni list te ističu da ne postoji valjan dokaz da je predmetna zgrada u naravi školski objekt , a ujedno se pozivaju na članak 11. stavak 5. Zakona o zemljišnim knjigama, prema kojem ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi. S tim u vezi navode da u [adresa] škola ne postoji više od 30 godina, da je zgrada u naravi stambeni objekt u dijelu koji se nalazi na prvom katu zgrade, da je u navedenoj zgradi stanovao njihov sada pok. otac, koji je na adresi predmetne zgrade [adresa] imao prijavljeno prebivalište. Nadalje se pozivaju na podatke Državne geodetske uprave, ističući da je Područni ured za katastar Dubrovnik 2018. izvršio tzv. uparivanje kućnih brojeva s katastarskim česticama te je predmetna zgrada na adresi [adresa], odnosno kućni broj 12 uparen jedino i samo s čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] te upućuju na potvrdu Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, evidencijski broj: DGUAR0000095900 od 6. travnja 2021. Navode da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek bila u isključivom i stvarnom vlasništvu te zakonitom, istinitom i poštenom posjedu obitelji E. Ističu da je od 1996. predmetnu nekretninu samostalno koristio sada pok. SA sa svojim kćerima, ovdje tužiteljicama BA i ZA, koje se i danas nalaze u vlasničkom posjedu nekretnine i da su se osobno i putem svojim pravnih prednika ponašale i ponašaju kao jedini vlasnici nekretnine - funkcionalno i faktički odvojenog prvog kata zgrade stambene namjene koji u naravi predstavlja stambenu jedinicu u vlasništvu i zakonitom, istinitom i poštenom posjedu članova obitelji SA tj. tužiteljica. Naglašavaju da za predmetnu zgradu, odnosno odvojenu stambenu jedinicu u vlasništvu i posjedu tužiteljica postoji priključak struje koji glasi na fizičku osobu, da se računi trgovačkog društva Čistoća i zelenilo Konavle d.o.o. redovno fakturiraju na ime fizičke osobe, a postoji i telefonski priključak na ime fizičke osobe, a koje ispostavljene račune redovno podmiruju. Nadalje upućuju na obrazloženje presude od 22. travnja 2025. u kojoj je jasno navedeno da eventualni sudski postupci u svezi prava vlasništva nisu niti mogu biti od utjecaja na rješavanje zahtjeva tužiteljica. Zaključno navode da tuženik nije obrazložio zašto nije usvojio podredni zahtjev tužiteljica za izvedbu priključka za poljoprivredno zemljište. Predlažu da sud poništi osporenu odluku i da sam riješi predmetnu upravnu stvar. Zatražile su naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana. Ističe da tužiteljice u spis predmeta uz tužbu dostavljaju dokumentaciju koja ne predstavlja nove dokaze, jer su ih imale tijekom čitavog trajanja prethodnog postupka te da nije jasno zbog čega mu ista nije dostavljena za vrijeme trajanja postupka odlučivanja u predmetnoj pravnoj stvari. Ukazuje na to da su tužiteljice u zahtjevu od 31. srpnja 2020. zatražile vodovodni priključak za postojeću zgradu i da je navodima tužiteljica potvrđeno da je u stvari omaškom navedeno da bi se radilo o zahtjevu za vodovodni priključak za poljoprivredno zemljište, te je u tom smislu odlučeno o stvarno postavljenom zahtjevu za vodovodni priključak za postojeću zgradu, jer se jednim zahtjevom može tražiti samo jedan vodovodni priključak, kao što i jedna namjena isključuje drugu namjenu iz zahtjeva. Navodi da prijava prebivališta prednika tužiteljica na koje se sada pozivaju nije valjan dokaz o vlasništvu nekretnine. U odnosu na navode tužiteljica o zlouporabi položaja odgovornih osoba, ističe da su sve kaznene prijave koje su tužiteljice podnosile odbačene kao neutemeljene od strane Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku. Smatra da je donio pravilnu i zakonitu odluku na temelju tada važećih propisa, navodeći da je istu iscrpno i argumentirano obrazložio i poziva se na navode iz obrazloženja osporene odluke. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica i traži naknadu troškova upravnog spora. Naveo je da će žurno dostaviti cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta.

4. Tijekom spora održana je rasprava 19. svibnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Člankom 48. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS) propisano je da sud tužbu sa svim prilozima dostavlja na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama. Stavkom 3. istog članka propisano je da se u odgovoru na tužbu tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže. Prema stavku 4. istog članka odgovor na tužbu predaje se prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.

6. Rješenjem ovog suda, poslovni broj: UsI-1945/2025-2 od 25. kolovoza 2025., sud je pozvao tuženika da dostavi odgovor na tužbu sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, po kojem traženju tuženik nije dostavio spis upravnog tijela : Nakon toga sud je požurnicom od 10. prosinca 2025. pozvao tuženika da dostavi spis upravnog tijela, a tuženik niti do donošenja ove presude nije dostavio spis predmeta koji se odnosi na predmet ovog upravnog spora.

7. Ovaj sud je stajališta da nije u mogućnosti ispitati zakonitost donesene odluke, otkloniti prigovore tužbe, niti ocijeniti zakonitom donesenu odluku budući tuženik u sudski spis nije dostavio upravni spis koji se odnosi na predmet spora (članak 48. stavak 4. ZUS-a), pa tako ni ispitati dokaze na koje se tuženik poziva u obrazloženju osporene odluke, a koji su poslužili tuženiku za donošenje osporene odluke, osobito za tvrdnju tuženika da je predmetna zgrada izgrađena na tri katastarske čestice i to na k. č. [katastarska čestica]., sve k. o. [katastarska općina], a koju pravilnost tužiteljice osporavaju podnesenom tužbom i priloženim dokazima.

8. Također, treba reći da prema tvrdnjama tužiteljica proizlazi da im tuženik nije dostavio podatke o vodovodnom priključku na nekretnini katastarske oznake 108., k. o. [katastarska općina], na koje se Konavosko komunalno društvo d.o.o. Čilipi poziva u podnesku od 19. kolovoza 2020., koji su tužiteljice dostavile uz tužbu, te slijedi da tuženik tužiteljicama nije omogućio da se očituju o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za predmetni upravni postupak te im je u tom smislu trebao dostaviti dokaze na koje se poziva u osporenoj odluci.

9. Budući da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim, isto je trebalo poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a. U ponovnom postupku tuženik će tužiteljicama omogućiti sudjelovanje u postupku sukladno članku 30. ZUP-a, nakon čega će donijeti novo rješenje u kojem će se očitovati na sve bitne prigovore koje su tužiteljice navele u ovoj tužbi, Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude, a tuženik je dužan pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedaba suda sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

10. Sukladno ovlaštenju iz članka 148. stavka 4. ZUS-a, sud će o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.

U Splitu 3. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljica

- tuženiku

- u spis