Poslovni broj: Us I-1781/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Tadijani Ćulav, odvjetnici u Mađarić & Lui – odvjetničko društvo d.o.o., pisarnica Split, Mažuranićevo šetalište 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćeniku IC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČIČAK HVAR d.o.o., Sveta Nedjelja (o. Hvar), Put mora novi 5, OIB: 49208355550, zastupano po članu uprave – direktoru KC, a ovaj po opunomoćeniku Nikoli Hraste, odvjetniku u Hvaru, Ul. Ive Miličića 4, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika tuženika i zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/25- 01/290, Urbroj: 338-01-06-05-25-05 od 6. lipnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/24-02/12464, Urbroj: 388-17-02-01-25-8 od 5. ožujka 2025., te priznavanja tužitelju ozljede od 15.4.2024. godine dijagnoze “Prijelom lumbalnog kralješka” šifre prema MKB (S32.0) ozljedom na radu te se u vezi s navedenom dijagnozom priznavanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 2.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-502-03/25- 01/290, Urbroj: 338-01-06-05-25-05 od 6. lipnja 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/24-02/12464, Urbroj: 388-17-02-01-25-8 od 5. ožujka 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca ČIČAK HVAR d.o.o. vezano za događaj od 15. travnja 2024. dijagnoza izražena šifrom prema MKB- 10 klasifikaciji: S32.0 ne priznaje kao ozljeda na radu te se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je liječničko povjerenstvo Direkcije u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva klasa UP/II-502-03/25-01/290, urbroj 338-01-10-04-25-3 navelo da prethodna fraktura L4 kralješka koja je operativno liječenja predstavlja predispoziciju za ponovnu frakturu tog istog kralješka, a u opisanom mehanizmu ozljeđivanja nisu opisane situacije u kojima uobičajeno nastaje kompresivna fraktura. Ovakva utvrđenja da su u potpunosti neutemeljena i paušalna te predstavljaju pogrešan pristup koji zanemaruje medicinsku individualnost, biomehaničke varijacije te zakonske kriterije. Prije svega, utvrđenje da u opisanom mehanizmu ozljeđivanja nisu opisane situacije u kojima uobičajeno nastaje kompresivna fraktura ne znači da do iste ne može doći upravo na opisani mehanizam ozljeđivanja. Je li nešto uobičajeno ili ne nije bitno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Ne postoji isključivo jedan mehanizam ozljeđivanja za kompresivne frakture. Kompresivna fraktura kralješka može nastati u raznim biomehaničkim okolnostima, ne samo u “klasičnom” mehanizmu. Stručna literatura jasno pokazuje da čak i manji mehanički stres na kralježnicu, ako se dogodi u nepovoljnom položaju (npr. torzija, savijanje unatrag, rotacija trupa), može izazvati frakturu, osobito ako je osoba u tom trenutku izgubila ravnotežu ili pala unazad. Dakle, neuobičajenost mehanizma ne znači nemogućnost ozljede – svaki organizam, položaj tijela i okolnosti pada mogu dovesti do ozljede na individualan način. Pad na leđa s poskliznućem, dok se trup kretao unazad, stvara torzijsko-aksijalnu silu na lumbalnu kralježnicu. L4 kralježak podnosi znatno opterećenje pri ovakvom pokretu. U slučaju iznenadnog opterećenja u kombinaciji s poskliznućem, nastaje dovoljna sila da uzrokuje frakturu, čak i bez pada s visine. Odbijanje priznavanja ozljede na radu na temelju tvrdnje da opisani mehanizam ozljeđivanja "nije uobičajen" predstavlja pogrešan pristup koji zanemaruje medicinsku individualnost, biomehaničke varijacije te zakonske kriterije. Svaka ozljeda koja nastane prilikom rada, uz vanjski uzrok i dokazanu dijagnozu, podliježe priznavanju kao ozljeda na radu, bez obzira na to koliko često ili rijetko se sličan mehanizam pojavljuje u praksi. U Vijeću koje je donijelo predmetni Nalaz, mišljenje i nije bio niti jedan specijalist neurokirurgije ili barem ortopedije/traumatologije, a što bi se za iznošenje ovakvih stajališta očekivalo. Prvostupanjsko tijelo u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni klasa UP/I-502-03/24-02/12464, urbroj: 338-17-03-03-24-7 navodi da se stanje po dijagnozi MKB S32.0 Prijelom četvrtog lumbalnog kralješka ne može priznati ozljedom na radu radi postojanja stečene predispozicije – prethodnog prijeloma istog kralješka. Dodatno ističe da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nije osobno pregledalo tužitelja ili tražilo pojašnjenje okolnosti u kojima je nastala ozljeda. Nadalje, sukladno čl. 67. st. 1. st. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, da bi se moglo isključiti ozljedu na radu potrebno je da stečena predispozicija može imati za posljedicu bolest. Stečena predispozicija predstavlja trajne promjene koje povećavaju rizik od ponovne ozljede, a budući da kod osiguranika nije bilo zaostalih trajnih posljedica, tvrdnja o stečenoj predispoziciji je neutemeljena. Kod tužitelja da je dana 15. travnja 2024. došlo do akutne ozljede, a ne do aktualizacije stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. Tužitelj je u kolovozu 2012. zadobio prijelom L4 kralješka te je operativno liječen. Nakon operacije prošao je preporučene fizikalne terapije i u lipnju 2013. je operativno odstranjen osteosintetski materijal te je nakon urednog operativnog i postoperativnog tijeka otpušten dobro stanja i urednog lokalnog nalaza. Medicinsku dokumentaciju o predmetnom liječenju tužitelj je dostavio uz žalbu tuženiku. Dakle, iako je tužitelj u kolovozu 2012. zadobio prijelom L4 kralješka isti prijelom je u cijelosti saniran te nije ostavio nikakvih trajnih posljedica. Medicinska dokumentacija iz 2013. navodi da je pacijent otpušten dobrog općeg stanja i urednog lokalnog nalaza. Nakon uklanjanja osteosintetskog materijala nije bilo znakova funkcionalnih ili strukturnih p romjena, što ukazuje na potpuni oporavak bez trajnih posljedica. Ne postoji medicinska dokumentacija koja bi upućivala na smanjenu čvrstoću kosti ili funkcionalnu slabost te se ne može tvrditi da postoji stečena predispozicija. Također, ne postoje ni medic inski dokazi o povećanoj sklonosti ponovnoj fakturi. Naime, stečena predispozicija podrazumijeva povećan rizik od ponovne frakture zbog trajnih promjena (npr. osteoporoza, deformitet kralješka, nestabilnost segmenta). Niti jedan nalaz nakon 2013. ne pokazuje degenerativne ili strukturne promjene te nema osnove za tvrdnju da je prethodna fraktura ostavila predisponirajuće posljedice. Dodatno, tužitelj nakon uklanjanja osteosintetskog materijala nije imao bolove, smanjenu pokretljivost ili druge posljedice koje bi utjecale na stabilnost kralježnice, pa se nikako ne može govoriti o trajnoj predispoziciji. Tužitelj je dostavio nalaze vezane uz frakturu iz 2012. te snimke učinjene povodom navedene ozljede, kao i snimke učinjene povodom ozljede na radu tuženiku uz žalbu. Slijedom navedenog, prijelom L4 kralješka iz 2012. ne predstavlja predispoziciju za ponovni lom, a što je jasno i iz same činjenice proteka vremena od skoro 12 godina, unutar kojeg vremena tužitelj nije imamo nikakvih problema s lumbalnom kralježnicom, sve do predmetnog štetnog događaja. Kada bi se radilo o akutizaciji stečene predispozicije zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest, ona bi nastala pri bilo kojoj aktivnosti nevezanoj uz radni proces kao što je krivi pokret tijelom, nepravilno podizanje iz pognutog stava te mnogim drugim sličnim situacijama, posebno imajući na umu da tužitelj već više od 5 godina radi teške fizičke poslove. Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do traumatske kompresivne frakture nakon pada, koji je nepovezan s prijašnjim lomom te do kojeg bi došlo neovisno o istome, spletom loših okolnosti. Za nastanak ozljede odlučna činjenica je naglog neprirodnog i teškog opterećenja nastalog padom koje je dovelo do loma kralješka. Tuženik je odlučujući o pravu tužitelja svoje odluke utemeljio na nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva koje nije dano u skladu s medicinskom dokumentacijom osiguranika niti je činjenično stanje pravilno utvrđeno, pa time osporavano rješenje nije niti obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a. Iz navedenoga proizlazi da osporavano rješenje, kao ni prvostupanjsko rješenje, nije zakonito budući da su u konkretnom slučaju pogrešno ocijenjene i dane dijagnoze u vezi nastale ozljede na radu, jer nisu utemeljene na medicinskoj dokumentaciji tužitelja. U konkretnom slučaju je trebalo priznati ozljedu na radu jer su ispunjeni uvjeti predviđeni članskom 66. stavkom 1. točkom 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a ne radi se, kako to tvrdi tuženik, o stečenoj predispoziciji koju predviđa članak 67. stavak 1. točka 5. istog Zakona. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se usvaja tužba tužitelja i poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se tužitelju ozljede od 15.4.2024. dijagnoze “Prijelom lumbalnog kralješka” šifre prema MKB (S32.0) priznaje ozljedom na radu te se u vezi s navedenom dijagnozom priznavanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu , te da tužitelju tuženik naknadi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Citira i poziva se na relevantne zakonske i podzakonske odredbe, te u bitnom iznosi utvrđenja u provedenom upravnom postupku koja su sadržana i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Nadalje, u pogledu prigovora tužitelja na stručnost liječničkih povjerenstava koja su provela medicinsko vještačenje u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, tuženik navodi kako su ista tijela sastavljena sukladno važećim odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine", broj 08/15., 17/15.- ispravak, 41/15. ispravak, 104/17., 34/18. i 63/22.), koji su svi od reda medicinski stručnjaci s iskustvom rada u struci, pri čemu čin jenica da nisu specijalisti neurolozi ne umanjuje njihovu kompetenciju i sposobnost donošenja valjanih i na medicinskoj znanosti utemeljenih zaključaka. Sukladno navedenom Pravilniku, liječnička povjerenstva svoj nalaz, mišljenje i ocjenu donose u prvom redu temeljem medicinske dokumentacije, zadržavajući pritom pravo na neposredni pregled osigurane osobe za slučaj da isti ocijene potrebnim radi utvrđivanja medicinskih činjenica i zdravstvenog stanja osigurane osobe, što u predmetnom slučaju nije bilo neophodno. Promišljanja odvjetnika kao medicinskog laika o tome što znači pojam stečene predispozicije zdravstvenog stanja iz odredbe članka 67. točka 5. Zakona i koji su sve mogući mehanizmi nastanka kompresijske frakture kralješka nisu od značaja jer se radi o činjenicama za utvrđenje kojih isti ne posjeduje potrebna stručna znanja pa tuženik ne nalazi potrebnim posebno se osvrtati na taj dio tužbenih navoda. U skladu s prethodno iznesenim, obzirom da tuženik smatra kako su u provedenom upravnom postupku bitne činjenice potpuno i pravilno utvrđene, a doneseni upravni akti na zakonu zasnovani, to se predlaže donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

5. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao ČIČAK HVAR d.o.o., Sveta [adresa] (o. [adresa]), da kao zainteresirana osoba sudjeluju u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

5.1. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba u bitnom navodi da je u provedenom upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odlučeno da se predmetna ozljeda ne priznaje ozljedom na radu. Iz dokumentacije i nalaza na kojima se temelje osporena rješenja proizlazi: - da kod tužitelja postoji ranija ozljeda istog segmenta kralježnice (L4), koja predstavlja medicinski relevantnu predispoziciju; - da mehanizam nastanka ozljede ne upućuje na ozljedu koja bi bila isključiva i neposredna posljedica obavljanja rada; - i da ne postoji uzročna veza između obavljanja radnih zadataka i nastale ozljede u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Slijedom navedenog, tuženik da je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje ozljede na radu. S druge strane, bitna pretpostavka za priznavanje ozljede na radu jest postojanje neposredne i izravne uzročne veze između rada i ozljede, a u konkretnom slučaju takva uzročna veza nije utvrđena. Naprotiv, iz medicinske dokumentacije proizlazi da se radi o stanju koje je u značajnoj mjeri uvjetovano ranijom ozljedom i zdravstvenim stanjem tužitelja, što isključuje zaključak da je predmetna ozljeda nastala kao posljedica rada. Zainteresirana osoba napominje da je tužitelj, nakon provedenog upravnog postupka te nakon podnošenja predmetne upravne tužbe, uputio Poslodavcu izvansudski Zahtjev od dana 24. veljače 2026. radi naknade štete u iznosu od približno 90.000,00 EUR, pozivajući se na istu pravnu osnovu – ozljedu na radu. Na navedeni zahtjev tužitelja, poslodavac je odgovorio odbijanjem, upravo iz razloga što predmetna ozljeda nije priznata ozljedom na radu niti postoji pravna osnova odgovornosti poslodavca. Ova okolnost dodatno potvrđuje da tužitelj pokušava ostvariti prava koja nisu utemeljena na relevantnim činjenicama niti na pozitivnom pravu, i to selektivnim te nepotpunim dostavljanjem medicinske i druge dokumentacije prema poslodavcu. Konačno, pregledom osporenih rješenja tuženika, proizlazi da su rezultat zakonom provedenog postupka, temelje se na relevantnoj i potpunoj medicinskoj dokumentaciji te stručnoj ocjeni, predstavljaju pravilnu primjenu materijalnog prava. Stoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U sporu je održavanjem rasprave 5. svibnja 2026., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu odredbe članka 6. ZUS-a.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, te provođenjem dokaza medicinskim vještačenje po vještaku neurokirurgu, radiologu i medicini rada, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isk ljučivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

13. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno - pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

15. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

16. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

17. Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje: Zakon o zaštiti na radu) propisano je da se tim Zakonom uređuje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu te nadzor i prekršajna odgovornost. Svrha tog Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom. Radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju se opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima.

18. Odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

19. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut pred prvostupanjskim tijelom dana 14. listopada 2024. zaprimanjem od strane poslodavca i izabranog doktora opće/obiteljske medicine ispunjene Prijave o ozljedi na radu (Tiskanica OR) za ozljedu tužitelja nastalu tijekom redovitog rada dana 15. travnja 2024., izraženu dijagnozom šifre prema MKB S32.0;

- prema Prijavi tužitelj je zaposlen kao kamenorezac/klesar u društvu ČIČAK HVAR d.o.o. [adresa], ovdje zainteresirane osobe, u radnom vremenu od 08:00 do 15:00 sati gdje se predmetnog dana nakon 6:15 sati rada poskliznuo i pao tijekom ispiranja šmrkom prašine sa radnog stola odnosno pile za obradu kamena. Kao uzrok ozljede (toč. 36. Prijave) navodi se nepažnja, dok u točki 38. Prijave stoji šifra 891 - nepredvidi uzrok koji se nije mogao spriječiti, izbjeći niti otkloniti; očevidaca nije bilo;

- uz prijavu je priložena relevantna medicinska dokumentacija tužitelja; zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu, KLASA: 116-04/24-07/126, URBROJ: 443-02-03- 09-24-3 od 21. svibnja 2024., zapisnik istog tijela od 26. travnja 2024. o izjavi tužitelja PC; zapisnik o očevidu od 18. travnja 2024. provedenom od strane iste inspekcijske službe; te potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar KLASA: 214-26/24-03/958, URBROJ: 511-12-26-25-2 od 12. veljače 2025.

- iz priloženog zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 21. svibnja 2024. razvidno je da je, temeljem provedenog očevida na mjestu događaja, uvida u radnu dokumentaciju poslodavca te razgovora sa tužiteljem i drugim osobama zatečenim u prostorijama kamenoklesarske radionice tijekom očevida, utvrđeno da na strani poslodavca nije bilo propusta iz područja zaštite na radu koji bi bili uzročno povezani sa nastankom ozljede. Do iste je došlo dana 15. travnja 2024. između 14:00- 14:30 sati kada je tužitelj krenuo pripremiti pilu za kamen, uzeo je šmrk i vodom ispirao kamenu prašinu ispod radnog stola pile, te je u jednom trenutku pao u ravnini i leđima udario o betonski pod radionice. U tom je trenutku bio sam, tako da nitko nije vidio pad, već mu je kolega P priskočio u pomoć kad je začuo jauk. Betonska podloga u tom dijelu radionice je bez neravnina i oštećenja. U tijeku nadzora inspektoru je dan na uvid ugovor o radu kojim je zasnovan radni odnos između tužitelja i poslodavca na određeno vrijeme (od 03.10.2023.-03.10.2024.) za radno mjesto Klesar; zapisnik o ocjeni osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način za iste poslove od 16.11.2023. i svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada od 14.03.2024.;

- iz izjave tužitelja dane na zapisnik od 26. travnja 2024. je razvidno je da se očitovao kako je predmetnog dana na posao došao u 06:50 sati i radio na rezanju kamena na mjeru prema nalozima sve do 12:00 sati kada je bila stanka do 13:00 sati. Nakon što je dovršio nalog, krenuo je čistiti pod radionice. Prvo je počistio krupne komade kamena i drvene komade dimenzija 10x10 cm, dužine 20-30 cm. To je stavio iza sebe da može počistiti prostor ispred sebe. Polijevao je pod gumom i polako se kretao unatrag. Kako se kretao unatrag tako je stao na jedan drveni komad te se poskliznuo na taj komad i pao na leđa. Pozvao je kolegu I koji mu je odmah pomogao, a za 10-15 min došla je supruga vlasnika koja je pozvala hitnu medicinsku pomoć. Pri radu je koristio zaštitne cipele i radno odijelo;

- prvostupanjsko tijelo tijekom upravnog postupka odredilo je provođenje stručno-medicinskog vještačenja po liječničkom povjerenstvu Zavoda, koje je tijelo, temeljem uvida u dostavljenu medicinsku dokumentaciju donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu od 27. veljače 2025., utvrđujući kako se zatražena dijagnoza S32.0 ne može priznati ozljedom na radu zbog postojanja stečene predispozicije (prethodnog loma istog kralješka 2012.);

-temeljem tako provedenog postupka i izvedenih dokaza, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da su s medicinske strane ostvarene negativne pretpostavke iz odredbe članka 67. točka 5. Zakona te donijelo prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu;

- u povodu žalbe tužitelja u odnosu na sporne medicinske činjenice upravne stvari tuženik je zatrazio stručno-medicinsko vještačenje po liječničkom povjerenstvu Direkcije Zavoda, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine br 8/15.. 17/15., 41/15, 104/17, 34/18, 63/22.). Navedeno liječinčko povjerenstvo je na temelju uvida u medicinsku i ostalu dokumentaciju spisa, svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 29. svibnja 2025. utvrdilo da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S32.0 (akutni kompresivni prijelom četvrtog lumbalnog kralješka, L4) ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 15.04.2024. kao ozljeda na radu. Prethodna fraktura L4 kralješka koja je operativno liječena predstavlja predispoziciju za ponovnu frakturu istog kralješka, a u opisanom mehanizmu ozljeđivanja nisu opisane situacije u kojima uobičajeno nastaje kompresivna fraktura kralješka. Naime, kompresivni prijelomi koji nastaju zbog djelovanja jake sile vežu se uz prometne nesreće, pad s visine, pad na trticu i sl., a oni koji nastanu več pri manjoj sili posljedica su osteoporoze ili oslabljenja kosti (patološki prijelom). Kod osiguranika je MR LS kralježnice pokazao degenerativne promjene cijele kralježnice prisutne od ranije te promijenjen trup L4 kralješka, vezano za ranije ozljeđivanje istog kralješka u prometnoj nesreći 2012.

- drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja pozivajući se na utvrđenja iz navedenog nalaza i mišljenja, te uvrđujući da pored navedenog ne postoji niti pravna osnova za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj svojim nesavjesnim i neodgovornim postupanjem pri obavljanju redovitih poslova čišćenja izravno doprinio padu, a time i posljedičnoj ozljedi (nije obratio pozornost na komade drveta koje je prethodno sam odložio iza sebe, a na koji je zakoračio i pokliznuo se i pao na leđa), te navedena okolnost sukladno odredbi članka 67. stavka 1. Zakona da isključuje mogućnost priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pa da je predmetni zahtjev valjalo odbiti i po osnovi postajanja negativne pretpostavke iz odredbe članka 67. stavka 5. Zakona i odredbe članka 67. stavka 1. Zakona.

20. Prema ocjeni ovog Suda, polazeći od podataka spisa predmeta, pravilno tuženik pored spornih činjenica medicinske naravi, spornom utvrđuje i pravnu osnovu ove upravne stvari.

21. Naime, polazeći od podataka spisa predmeta, osobito imajući u vidu samo očitovanje tužitelja dano na zapisnik Državnog inspektora, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu od 26. travnja 2024. iz kojeg je razvidno da je do ozljede tužitelja došlo na način da je tužitelj prvo očistio i iza sebe stavio drvene komade dimenzija 10x10 cm, dužine 20-30 cm, pa potom hodajući unatrag crijevom za vodu polijevao zonu ispred sebe oko radnog stola sve dok nogom nije zakoračio na jedan od navedenih drvenih komada, poskliznuo se na taj komad i pao na leđa, dok je i zapisnika o inspekcijskom nadzoru od od 21.05.2024. utvrđeno da nije bilo propusta od strane poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu, te da je u tom dijelu betonski pod radionice bez neravnina i oštećenja i da se u trenutku štetnog događaja tužitelj sam nalazio u radionici i nije bio ometan od strane drugih osoba, a da je do pada tužitelja došlo tako što se pri hodanju unatrag spotaknuo na komade drveta koje je prethodno sam odložio iza sebe, to pravilno zaključuje tuženik da je tužitelj svojim nesavjesnim i neodgovornim postupanjem pri obavljanju redovnih poslova čišćenja radnog prostora izravno doprinio padu, a time i posljedičnoj ozljedi. Sud dijeli stajalište tuženika da tužitelj poslove čišćenja radnog prostora nije obavljao s dužnom pažnjom iz razloga jer je tužitelj prvo iza sebe postavio drvene komade, a potom hodajući unatrag i ne vodeći računa o tome gdje staje, iako je trebao biti svjestan i voditi računa o navedenoj prepreci (drvenim komadima) koje je sam odložio, zakoračio na jedan drveni komad, poskliznuo se na isti i pao na leđa.

22. Stoga je po ocjeni ovog Suda pravilno tuženik utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju osiguranika koje u smislu odredbe članka 67. stavka 1. Zakona isključuje mogućnost priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i ne postupanja istog s dužnom pažnjom pri obavljanju poslova u smislu naprijed citirane odredbe članka 68. Zakona o zaštiti na radu, te je pravilno i zakonito osporenim rješenjem već iz navedenog razloga, dakle nepostojanja pravne osnove za priznavanje taženog prava, odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se tužitelju vezano za događaj od 15. travnja 2024. dijagnoza izražena šifrom prema MKB -10 klasifikaciji: S32.0 ne priznaje kao ozljeda na radu te se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

23. Kod ovakvog stanja stvari, dakle kada ne postoji pravna osnova za priznavanje traženog prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, prigovori tužitelja koji se odnose na sporne činjenice medicinske naravi, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. U navedenom Sud drži suvišnim izvoditi daljnje dokaze u ovom sporu radi utvrđenja spornih činjenice medicinske naravi radi čega je i odbijen dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.

24. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporeno rješenje je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje ZUP -a), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

25. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

26. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

27. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS -a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu od 5. svibnja 2026., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23).Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 3. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenika

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku

- u spis.