Poslovni broj: Us I-2673/2025-10
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnoj stvari tužiteljice UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odobrenja stalnog boravka, nakon javne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti generalne opunomoćenice tuženika EJ, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, te bez prisutnosti uredno pozvane tužiteljice, objavljene 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, KLASA: UP/I- 216-02/24-04/929, URBROJ: 511-01-204-25-5 od 22. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-04/929, URBROJ: 511-01-204-25- 5 od 22. rujna 2025. odbijen je zahtjev UJ, ovdje tužiteljice, za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, uz obrazloženje u bitnom kako je tužiteljica u četiri godine do dana podnošenja zahtjeva iz Republike Hrvatske izbivala 301 dan, dakle, više od šest mjeseci, slijedom čega ne ispunjava uvjet za odobrenje stalnog boravka propisan odredbom članka 156. stavak 1. točka 1., a u svezi sa stavkom 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22).
2. U pravodobno podnesenoj tužbi koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 4. studenoga 2025., a poslana je preporučenom pošiljkom 31. listopada 2025., tužiteljica ističe kako je tijekom postupka priložila dokumentaciju o razlozima zbog kojih je u vremenu od 20. siječnja do 18. veljače 2020., od 24. veljače do 20. ožujka 2020., od 11. listopada 2020. do 28. siječnja 2021., od 10. do 25. travnja 2021., od 1. do 20. svibnja 2021., od 11. do 19. srpnja 2021., od 19. do 24. srpnja 2021., od 21. do 31. listopada 2021., od 15. travnja do 12. svibnja 2022., od 25. lipnja do 11. srpnja 2023. te od 8. listopada do 16. listopada 2023. izbivala s teritorija Republike Hrvatske u višekratnom trajanju dulje od osam mjeseci. Poziva se na odredbu članka 66. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25), kojim je izmijenjena odredba članka 156. stavak 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22), prema kojoj će se stalni boravak odobriti državljaninu treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 5. ovoga članka koji nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno dulje od osam mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca. Zaključno, moli da sud uvaži obiteljske razloge zbog kojih je u navedenim razdobljima napuštala Republiku Hrvatsku (mala beba oko koje joj je bila potrebna pomoć roditelja koji žive u [adresa], pandemija korona virusa kada je također boravila kod roditelja u Bosni i Hercegovini, dok je suprug radio u SR Njemačkoj). Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na odredbu članka 94. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25), koji je stupio na snagu 15. ožujka 2025., kojom je propisano kako će se postupci započeti do stupanja na snagu tog zakona dovršiti prema odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22). Stoga da pozivanje tužiteljice na odredbu članka 66. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25), koji je stupio na snagu nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice, nije pravno relevantno, budući da se zakonitost upravnog akta ocjenjuje prema propisima važećim u trenutku podnošenja zahtjeva. U pogledu razloga izbivanja tužiteljice iz Republike Hrvatske, ističe kako razlozi izbijanja nisu relevantni, budući da ni odredbama Zakona o strancima, niti njegovim podzakonskim aktima, nije propisano da državljanin treće zemlje može opravdati izbivanja iz Republike Hrvatske u dužem trajanju od predviđenog odredbama Zakona o strancima. Predlaže odbiti tužbu tužiteljice.
4. U sporu je održana rasprava 6. svibnja 2026., čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari, na koju nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez tužiteljice, kojom prilikom je generalna opunomoćenica tuženika opetovano istaknula kako tužiteljica na dan podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka nije ispunjavala zakonske pretpostavke iz članka 156. stavak 1. Zakona o strancima.
5. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz dopis tuženika od 24. veljače 2026.
6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Predmet ovog upravnog spora je u skladu s odredbom članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za odobrenjem stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, pri čemu je među strankama sporno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.
8. Odredbom članka 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22), koji zakon je u konkretnom slučaju za primijeniti, propisano je kako se stalni boravak državljaninu treće zemlje može odobriti koji je: 1. član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obite lji ili životnog partnerstva; 3. do dana podnošenja zahtjeva imao neprekidno tri godine odobren privremeni boravak, a u statusu izbjeglice je bio najmanje deset godina, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje . Prema stavku 2. citirane zakonske odredbe smatra se da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 4. ovoga članka neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri odnosno tri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.
9. Dakle, ako je državljanin treće zemlje u razdoblju od četiri godine prije podnošenja zahtjeva, unatoč odobrenome zakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, izbivao iz Republike Hrvatske višekratno šest mjeseci ili jednokratno preko četiri mjeseca smatra se da ne ispunjava pretpostavku neprekidnoga četverogodišnjeg boravka, u kojem slučaju se donosi negativna odluka o zahtjevu za odobrenje stalnog boravka.
10. U konkretnom slučaju upravni postupak je pokrenut zahtjevom tužiteljice od 12. siječnja 2024., pa je promatrano razdoblje četiri godine prije podnošenja zahtjeva, odnosno od 12. siječnja 2020. do 12. siječnja 2024.
11. U provedenom postupku, tuženik je uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, utvrdio kako je tužiteljica u promatranom razdoblju izbivala iz Republike Hrvatske u višekratnom trajanju dužem od šest mjeseci, odnosno ukupno 301 dan, koja utvrđenja tuženika tužiteljica nije ničim dovela u sumnju.
12. Slijedom navedenog, kako je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljica u konkretnome četverogodišnjem razdoblju, iz Republike Hrvatske izbivala višekratno duže od šest mjeseci, čime tužiteljica ne ispunjava mjerodavni kriterij iz članka 156. stavak 2. Zakona o strancima, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani.
13. Naime, odredba članka 156. stavak 2. Zakona o strancima, propisuje kumulativnu pretpostavku duljine trajanja boravka u kriteriju od četiri godine prije podnošenja zahtjeva, bez obzira na razloge izbivanja, slijedom čega tužbeni navodi kojima tužiteljica opravdava svoje izbivanje iz Republike Hrvatske, nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
14. Također, u konkretnom slučaju prema prijelaznoj odredbi članka 94. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25) nema mjesta primjeni tog zakona, a kako je to pravilno i naveo tuženik u odgovoru na tužbu.
15. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
16. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao u izreci presude.
17. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.
U Splitu, 3. lipnja 2026.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. UJ iz [adresa]
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. u spis
