REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-987/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja UTER UTRIUS d.o.o., Novi Marof, Domjaničeva ulica 6, OIB: 94637584786, kojeg zastupa punomoćnica Dina Galić, odvjetnica u Varaždinu, Tome Blažeka 3, protiv tuženika MELIUS PROMET d.o.o., Kutina, Kutinska lipa 18, OIB: 69893773825, radi isplate iznosa od 1.119,78 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv-829/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-169/2022, od 29. travnja 2022., te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Dubravka Mokry-Uroić iz Kutine donijela je, u povodu tužiteljevog tada ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 5123/1/1 od 22. studenoga 2021., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv -829/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-169/2022, od 29. travnja 2022.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je u cijelosti osporio postojanje duga prema tužitelju. Naveo je da račun broj 5123/1/1 od 22. studenoga 2021. nije prihvatio, da je po primitku računa zatražio njegovo storniranje te da je tužitelju dostavio obrazloženje razloga zbog kojih račun osporava.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da je od tužitelja zaprimio nalog za utovar broj 3827 za prijevoz tereta na relaciji Slovačka – Hrvatska. Istaknuo je da je na dan utovara njegovo vozilo imalo poteškoća s robom koju je prethodno istovarivalo u Slovačkoj, zbog čega je kasnilo prema mjestu utovara. Međutim, tvrdio je da je vozilo stiglo na utovar u dogovorenom terminu, odnosno do 17:00 sati, a da je tužitelj u međuvremenu, bez obavijesti tuženiku, angažirao drugo vozilo. Tuženik je stoga osporio obvezu plaćanja bilo kakvih troškova tužitelju.

4. Povodom tuženikova prigovora Općinski sud u Kutini rješenjem poslovni broj Ovrv-829/2022 od 26. svibnja 2022. stavio je izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem poslovni broj Povrv-65/2022 od 8. srpnja 2022. Općinski sud u Kutini oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen ovom sudu.

5. Tužitelj se na prigovor očitovao podneskom od 26. svibnja 2022. U bitnome je naveo da se njegovo potraživanje po računu broj 5123/1/1 od 22. studenoga 2021. odnosi na ugovornu kaznu i naknadu štete koju je tuženik dužan platiti zbog neizvršenja preuzetog naloga broj 3827. Tužitelj tvrdi da je obveza tuženika bila obaviti prijevoz robe sukladno uvjetima iz naloga za utovar, da su stranke e-mail korespondencijom ugovorile da kamion mora biti na utovaru 5. studenoga 2021. do 17:00 sati te da je ugovorena cijena prijevoza iznosila 748,56 EUR, odnosno 5.640,00 kn.

6. Tužitelj dalje navodi da ga je tuženik dana 5. studenoga 2021. u 10:07 sati obavijestio da mu je kamion na rampi za istovar, da nešto nije u redu s robom u kamionu te da postoji mogućnost da će morati vratiti dio robe u Republiku Hrvatsku. Tužitelj tvrdi da je tuženik u 12:13 sati javio da ima 18 paleta povrata, a u 13:08 sati da vozilo još stoji na istovaru i da „ne zna što da radi“. Prema tvrdnji tužitelja, zbog neizvjesnosti oko mogućnosti izvršenja naloga, tužitelj je predmetnu turu oglasio na aplikaciji Timocom kako bi imao rezervu za slučaj da tuženik ne izvrši nalog.

7. Tužitelj tvrdi da su se stranke telefonski čule oko 13:24 sati te da je dogovoreno da tuženik najkasnije do 14:00 sati javi može li ispuniti nalog, jer će u protivnom tužitelj smatrati ugovor raskinutim, angažirati drugog prijevoznika i tuženika teretiti zbog neispunjenja naloga. Tužitelj tvrdi da tuženik nakon 14:00 sati nije odgovarao na pozive, da ga je u 14:19 sati e-mailom obavijestio da će ga teretiti za puni iznos naloga i dodatnih 2.000,00 EUR štete, a da se tuženik javio tek u 15:52 sati, kada je tužitelj već angažirao drugog prijevoznika.

8. U pogledu visine tražbine, tužitelj navodi da iznos od 8.437,01 kn, odnosno 1.119,78 EUR, sadržan u utuženom računu, čine dva dijela. Prvi dio odnosi se na iznos od 5.640,00 kn, koji tužitelj potražuje kao ugovornu kaznu u visini cijene ugovorene po nalogu za utovar. Drugi dio odnosi se na iznos od 2.797,01 kn, koji tužitelj potražuje po osnovi naknade štete, odnosno kao dio razlike između cijene ugovorene s tuženikom i cijene koju je tužitelj platio drugom prijevozniku za isti prijevoz.

9. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je presudom poslovni broj Povrv-636/2022 od 6. lipnja 2024. ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić iz Kutine, poslovni broj Ovrv-829/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-169/2022, od 29. travnja 2022., te odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-3359/2024- 3 od 3. listopada 2025. ukinuo je navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovnom postupku sud je postupio prema uputi drugostupanjskog suda te je ponovno ocijenio izvedene dokaze, osobito u odnosu na pitanje je li tuženik zakasnio s pristupom na utovar, je li dokazao razloge koji bi ga oslobađali odgovornosti za zakašnjenje, te jesu li ispunjene pretpostavke za dosuđenje ugovorne kazne i naknade obične štete.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun broj 5123/1/1 od 22. studenoga 2021., karticu partnera tuženika za tužitelja, dopis tuženika upućen tužitelju 17. prosinca 2021., e-mail korespondenciju od 4. i 5. studenoga 2021., nalog za utovar broj 3827, kartice partnera te ostalu dokumentaciju u spisu. Sud je uzeo u obzir i iskaze zakonskih zastupnika stranaka te iskaz svjedoka ŽĆ izvedene u ranijem tijeku postupka, budući da u ponovljenom postupku stranke nisu predložile izvođenje novih dokaza, a tuženik na ročište nije pristupio iako je bio uredno pozvan.

13. Iz e-mail korespondencije stranaka od 5. studenoga 2021. proizlazi da je tuženik u 10:07 sati obavijestio tužitelja da mu je kamion još uvijek na rampi za istovar, budući da s robom nešto nije u redu, te je upitao tužitelja ima li informaciju bi li roba ko ju treba prevesti za tužitelja mogla stati uz eventualni povrat robe. Tužitelj je odgovorio da se tovare 33 palete i da vozilo mora biti prazno.

14. Iz daljnje e-mail korespondencije proizlazi da je tuženik u 10:42 sati naveo da je vozilo još na rampi i da izvoznik pokušava riješiti da se sve istovari kako je dogovoreno. Tuženik je zatim u 12:13 sati obavijestio tužitelja da će biti 18 paleta povrata koje mora vratiti kod sebe na skladište. Tužitelj je u 12:12 sati naveo da roba mora biti utovarena toga dana do 17:00 sati i da tuženik treba naći vozilo.

15. U 12:19 sati tužitelj je upitao tuženika postavlja li vozilo na utovar ili tužitelj šalje prazan kamion, uz napomenu da se roba mora utovariti istoga dana, jer su u protivnom „2000 EUR penali“. Tuženik je u 12:24 sati odgovorio da ima problem s paletama u povratu, da pokušava to riješiti i da će se javiti čim smisli rješenje. Tužitelj mu je u 12:25 sati predložio da pronađe skladište i tamo ostavi robu te da je pokupi drugi dan.

16. U 13:00 sati tužitelj je pitao je li se išta promijenilo. Tuženik je u 13:08 sati odgovorio da vozilo još stoji na istovaru, da ne zna što da radi, da vidi da je tura na Timocomu, da možda do 14:00 ili 15:00 sati uspije nešto riješiti te da će javiti kada se dogovore. Nakon toga, u 13:23 sati, tuženik je poslao e-mail sadržaja: „Mislim da će kroz 20 min krenuti na utovar. Do koliko sati rade na utovaru?“ Tužitelj je u 13:24 sati odgovorio: „jeste sigurni? jer ako ne moram naći drugo rješenje!! dajte se javi te da se čujemo!“

17. Tužitelj je potom u 14:05 sati poslao e-mail sadržaja „pozdrav, može info?“, a u 14:19 sati e-mail sadržaja: „s obzirom da nema odgovora na pozive, niti imamo neku informaciju terečenje je puni iznos naloga + 2000 Eur“.

18. Sljedeća poruka tuženika u spisu je od 15:52 sati, kada tuženik navodi: „Pozdrav, nisam bio dostupan. Na putu je prema utovaru i kroz 30 min je tamo. Rekli ste da rade do 17h tako da će stići i ranije. Lp“. Tužitelj je u 15:53 sati odgovorio da je drugo vozilo već na utovaru, da je pronađen drugi prijevoznik, da je drugo vozilo plaćeno 1.500,00 EUR, odnosno 900,00 EUR dodatno, te da će taj iznos potkrijepiti nalogom za utovar uz terećenje.

19. Iz daljnje korespondencije proizlazi da je tuženik u 16:00 sati prigovorio tužitelju navodeći da je u razgovoru rekao da će natovariti toga dana, da je vozilo 25 km do utovara, da je prešlo već 130 km prazno te da ne zna što će sada s vozilom. U 16:01 sati naveo je da je ostavio palete zbog tužitelja i sebi napravio problem. U 16:06 sati naveo je da je poslao prazno vozilo, da je vozilo sada 20 km od utovara, da nije bio u uredu i da ne može stalno biti na vezi, ali da je tužitelj znao da dolazi. Također je naveo da mu nije javljeno da je nalog otkazan i da kamion stoji u Holíču.

20. Iz dopisa tuženika od 17. prosinca 2021. proizlazi da je tuženik vratio tužitelju utuženi račun uz zamolbu da se odmah stornira. U tom dopisu tuženik je naveo da je na dan dogovorenog utovara uspio riješiti problem koji nije nastao njegovom krivnjom, da je vozilo poslano na utovar kako je dogovoreno, da je vozilo bilo na utovaru, ali da je tužitelj bez obavijesti postavio drugo vozilo na utovar. Tuženik je naveo da je prijevoz mogao odraditi kako je dogovoreno da tužitelj nije angažirao drugo vozilo.

21. Tuženik utuženi račun nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti je po njemu koristio pravo na odbitak pretporeza, što proizlazi iz kartica partnera na listovima 104 do 106 spisa.

22. Iz iskaza CĆ, direktora tužitelja, proizlazi da je poslovni odnos operativno ugovorio ŽĆ, disponent u društvu tužitelja. Na upit suda o točnom vremenu utovara, imajući u vidu da je iz naloga za utovar vidljiv datum, ali ne i točno vrijeme utovara, iskazao je da, ako firma radi do 17:00 sati, vrijeme utovara može biti 15:00, 16:00 ili 17:00 sati, ali da je poželjno u jutarnjim satima. Iako je naveo da je u konkretnom slučaju dogovoreno vrijeme utovara u jutarnjim satima, nakon upozorenja suda da takav iskaz ne odgovara dokazima u spisu, iskazao je da o tome nema saznanja.

23. Direktor tužitelja potvrdio je da je e-mail korespondencijom dogovoreno da kamion tuženika mora biti na utovaru 5. studenoga 2021. do 17:00 sati. Iskazao je da je drugi prijevoznik angažiran oko 14:00 sati jer se tuženik nije javljao. Na pitanje suda iz čega proizlazi da je tuženik pristao da tužitelj do 14:00 sati angažira drugog prijevoznika, odgovorio je da je to vjerojatno bilo telefonski dogovoreno s ŽĆ. Nema saznanja kada je tuženik obaviješten da se ugovor smatra raskinutim, niti ima saznanja je li to bilo prije dogovorenog termina utovara, odnosno prije 17:00 sati. Također nema pisanu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je klijent tužitelja prijetio kaznom ili raskidom suradnje u slučaju neizvršenja prijevoza.

24. Iskazu direktora tužitelja sud nije mogao u cijelosti pokloniti vjeru u dijelu u kojem tvrdi da je postojao dogovor o jutarnjem terminu utovara ili obvezi tuženika da se najkasnije do 14:00 sati očituje o izvršenju naloga. Takav dogovor ne proizlazi iz naloga za utovar niti iz e-mail korespondencije. Naprotiv, iz e-mailova proizlazi da je odlučno bilo da se roba toga dana utovari do 17:00 sati.

25. Iz iskaza DĆ, direktora tuženika, proizlazi da je osobno ugovorio poslovni odnos s tužiteljem preko aplikacije Timocom, da je od tužitelja dobio nalog za utovar, a da su daljnji dogovori išli putem e-maila i dijelom telefonski. Iskazao je da u predmetnom nalogu nije bio dogovoren točan termin utovara, nego samo dan utovara. Naveo je da je toga jutra imao problem s robom koju je prethodno dovezao u Slovačku, da je taj problem pokušavao riješiti i da je o svemu obavještavao tužitelja. Iskazao je da mu je e-mailom javljeno da je utovar moguć do 17:00 sati te da nalog nikada nije otkazan.

26. Sud je i iskazu direktora tuženika pristupio oprezno, imajući u vidu njegov odnos prema predmetu spora. Međutim, njegov iskaz u odlučnom dijelu, da nije bio određen točan sat utovara, nego da je utovar trebao biti obavljen do 17:00 sati, podudaran je s e-mail korespondencijom i sadržajem naloga za utovar.

27. Iz iskaza svjedoka ŽĆ proizlazi da je on kao zaposlenik tužitelja operativno komunicirao s tuženikom. Svjedok je iskazao da dogovora o točnom terminu dolaska na utovar nije bilo do dana utovara, već da je bilo rečeno da roba mora biti utovarena do 17:00 sati jer se tada zatvara skladište. Naveo je da je tuženiku nalog formalno otkazan, međutim u spisu ne postoji pisani dokaz o takvom otkazu prije angažiranja drugog prijevoznika. Svjedok je također naveo da je tek oko 16:00 sati saznao da je tuženik svejedno krenuo prema mjestu utovara, ali da je tada već roba bila utovarena u drugo vozilo.

28. Sud je iskazu svjedoka ŽĆ pristupio s dužnom pažnjom, imajući u vidu da je riječ o zaposleniku tužitelja. Sud prihvaća njegov iskaz u dijelu u kojem je potvrdio da točan termin dolaska na utovar nije bio unaprijed ugovoren, nego da je odlučno bilo da se roba utovari do 17:00 sati. Međutim, sud ne prihvaća kao dokazanu njegovu tvrdnju da je nalog tuženiku formalno otkazan prije angažiranja drugog prijevoznika, jer ta tvrdnja nije potvrđena pisanom dokumentacijom, a protivna je kasnijoj e -mail korespondenciji u kojoj tuženik izričito prigovara da mu nije javljeno da je nalog otkazan.

29. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

30. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.119,78 EUR, odnosno ranije 8.437,01 kn, po osnovi ugovorne kazne i naknade obične štete. Tužitelj ne potražuje naknadu izmakle koristi, nego ugovornu kaznu u iznosu ugovorene cijene prijevoza i dio obične štete nastale navodnim angažiranjem drugog prijevoznika po većoj cijeni.

31. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku izdao nalog za utovar broj 3827, da je tuženik prihvatio postupanje po tom nalogu, da je riječ o prijevozu robe na relaciji Slovačka – Hrvatska te da je ugovorena cijena prijevoza iznosila 5.640,00 kn s PDV-om, odnosno 748,56 EUR. Nije sporno ni da roba na kraju nije utovarena u vozilo tuženika, nego u vozilo drugog prijevoznika kojeg je angažirao tužitelj.

32. Sporno je je li tuženik povrijedio svoju ugovornu obvezu, odnosno je li zakasnio s pristupom na utovar ili se iz njegova držanja moglo zaključiti da nalog neće izvršiti, je li tužitelj osnovano raskinuo ugovor i angažirao drugog prijevoznika na teret tužen ika te ima li tužitelj pravo na ugovornu kaznu i naknadu obične štete.

33. Nalogom za utovar koji sadržava bitne sastojke ugovora tužitelj je tuženiku uputio ponudu za sklapanje ugovora o prijevozu, a tuženik je postupajući po tom nalogu prihvatio ponudu, čime je između stranaka sklopljen ugovor o prijevozu robe cestom. Budući da je riječ o međunarodnom cestovnom prijevozu robe, na taj se ugovor primjenjuje Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (dalje: CMR).

34. Prema članku 17. stavku 1. CMR-a prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak robe, za oštećenje robe koje nastupi od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za zakašnjenje u isporuci. Prema članku 17. stavku 2. CMR-a prijevoznik se može osloboditi odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje prouzročeno okolnostima navedenim u toj odredbi, a prema članku 18. stavku 1. CMR-a teret dokazivanja postojanja takvih okolnosti je na prijevozniku.

35. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se na predmetni ugovor primjenjuje CMR. Međutim, u konkretnom slučaju roba nikada nije preuzeta od strane tuženika, jer je tužitelj prije isteka vremena do kojega je roba trebala biti utovarena angažirao drugog prijevoznika. Stoga je za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučno najprije utvrditi je li do povrede ugovora, odnosno zakašnjenja ili neizvršenja naloga, uopće došlo na strani tuženika.

36. Sud je posebno imao u vidu uputu drugostupanjskog suda da je, s obzirom na to da je roba morala biti utovarena do 17:00 sati, po logici stvari jasno da je vozilo tuženika moralo biti na mjestu utovara ranije, kako bi se utovar mogao obaviti do 17:00 sati. Međutim, u spisu nema dokaza iz kojeg bi proizlazilo koliko je vremena bilo potrebno za utovar 33 palete, niti je dokazano da bi dolazak vozila tuženika oko 16:20 sati nužno onemogućio utovar do 17:00 sati.

37. Tvrdnja svjedoka ŽĆ da je vozilo moralo doći sat i pol ranije nije potvrđena nalogom za utovar, e-mail korespondencijom, pisanim uputama utovarnog mjesta niti drugim objektivnim dokazom. Iz naloga za utovar proizlazi datum utovara, a iz e-mail korespondencije proizlazi da se roba mora utovariti do 17:00 sati. Sud stoga ne može, samo na temelju naknadne procjene zaposlenika tužitelja, zaključiti da je između stranaka bio ugovoren rok dolaska na mjesto utovara znatno prije 17:00 sati, odnosno da bi dolazak vozila tuženika oko 16:20 sati sam po sebi predstavljao zakašnjenje.

38. Sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je tuženik bio dužan najkasnije do 14:00 sati potvrditi izvršenje naloga, uz posljedicu raskida ugovora i angažiranja drugog prijevoznika na teret tuženika. Takav dogovor ne proizlazi iz e-mail korespondencije, niti iz naloga za utovar. Direktor tužitelja nije imao neposredna saznanja o takvom dogovoru, već je upućivao na svjedoka ŽĆ, dok svjedok ŽĆ nije potkrijepio postojanje takvog dogovora objektivnom dokumentacijom.

39. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tuženik tužitelja tijekom dana obavještavao o problemima na prethodnom istovaru, da je pokušavao osloboditi vozilo i da je u 13:23 sati javio da misli da će vozilo kroz 20 minuta krenuti na utovar. Činjenica da se tuženik nakon 13:24 sati određeno vrijeme nije javljao tužitelju mogla je kod tužitelja izazvati poslovnu neizvjesnost. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, sama privremena nedostupnost tuženika do 15:52 sati ne dokazuje da je tuženik odbio izvršiti nalog, niti da je bilo izvjesno da nalog neće moći izvršiti do 17:00 sati.

40. Tuženik se u 15:52 sati javio tužitelju i naveo da je vozilo na putu prema utovaru i da će kroz 30 minuta biti na mjestu utovara. U kasnijoj komunikaciji tuženik navodi da je vozilo bilo udaljeno 20 odnosno 25 kilometara od mjesta utovara. Iz tih okolnosti proizlazi da je u trenutku kada je tužitelj angažirao drugo vozilo još uvijek postojala realna mogućnost da vozilo tuženika pristupi mjestu utovara prije 17:00 sati.

41. Sud je ocijenio i razloge koje je tuženik naveo za poteškoće s pristupom na utovar. Tuženik je već u prigovoru, a zatim i u e-mail korespondenciji, naveo da je imao problem s robom koju je prethodno istovarivao u Slovačkoj. Ti razlozi, sami za sebe, ne bi predstavljali okolnosti koje bi prijevoznika oslobađale odgovornosti u smislu članka 17. stavka 2. CMR-a ako bi zakašnjenje bilo dokazano. Međutim, u ovom slučaju nije dokazano da je tuženik doista zakasnio s pristupom na utovar u ugovornom smislu, jer je tužitelj prije isteka vremena za utovar angažirao drugo vozilo i time onemogućio da se utvrdi bi li tuženikova obveza bila izvršena do 17:00 sati.

42. Drugim riječima, sud ne temelji odluku na zaključku da su problemi tuženika pri prethodnom istovaru bili okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti, nego na zaključku da tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku odgovornosti tuženika, odnosno da tuženik nije mogao pravodobno pristupiti utovaru i izvršiti nalog u ugovorenom vremenu.

43. Tužitelj je mogao, radi zaštite vlastitog poslovnog interesa i odnosa sa svojim klijentom, angažirati drugo vozilo. Međutim, takva poslovna odluka tužitelja ne znači sama po sebi da je trošak drugog prijevoznika osnovano prevaliti na tuženika. Da bi tužitelj navedeni trošak mogao potraživati od tuženika, morao je dokazati da je angažiranje drugog prijevoznika bilo posljedica povrede ugovorne obveze tuženika.

44. Tužitelj nije dokazao da je prije angažiranja drugog prijevoznika valjano raskinuo ugovor s tuženikom, niti da je tuženika jasno obavijestio da je nalog otkazan i da više ne treba pristupati utovaru. Naprotiv, iz e-mailova tuženika od 16:00 i 16:06 sati proizlazi da tuženik prigovara kako mu nije javljeno da je nalog otkazan i kako je vozilo već krenulo prema utovaru.

45. Sud ne prihvaća ni tvrdnju da je iz držanja tuženika bilo jasno da on neće ispuniti svoju obvezu. Iako je komunikacija tuženika toga dana bila otežana i povremeno neuredna, iz njegovih poruka proizlazi da je pokušavao riješiti problem s prethodnim istovarom, da je nastojao osloboditi vozilo i da je u konačnici vozilo uputio prema mjestu utovara. Takvo držanje ne predstavlja konačno odbijanje ispunjenja ugovorne obveze.

46. U odnosu na ugovornu kaznu, sud je imao u vidu članak 350. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), prema kojem vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu, ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

47. Ugovorna kazna pretpostavlja postojanje povrede ugovorne obveze dužnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da tuženik nije ispunio, da je zakasnio s ispunjenjem ili da je neuredno ispunio svoju obvezu. Tužitelj je angažirao drugog prijevoznika prije isteka vremena do kojega je roba trebala biti utovarena, bez dokaza da tuženik ne bi mogao pristupiti mjestu utovara i omogućiti utovar robe do 17:00 sati. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dosuđenje ugovorne kazne.

48. Sud je imao u vidu i sadržaj uvjeta koje prijevoznik prihvaća zajedno s nalogom za utovar, prema kojima se prijevoznik, ako nije u mogućnosti postupiti po nalogu za transport zbog kvara na vozilu ili iz bilo kojeg drugog razloga, obvezuje o tome obavijestiti tužitelja najkasnije 24 sata, odnosno jedan dan prije planiranog utovara, te osigurati drugo adekvatno vozilo, a u protivnom se može teretiti za minimalni novčani iznos dogovoren po nalogu i za ostale troškove zbog neispoštovanja naloga.

49. Međutim, navedena ugovorna odredba primjenjiva je samo ako je dokazano da prijevoznik nije bio u mogućnosti postupiti po nalogu ili da nije ispoštovao nalog. U konkretnom slučaju tuženik jest obavijestio tužitelja o poteškoćama na prethodnom istovaru, ali nije dokazano da je bio definitivno onemogućen izvršiti nalog, niti da ga do 17:00 sati ne bi mogao izvršiti. Stoga se ni na temelju te ugovorne odredbe ne može zaključiti da je tuženik dužan platiti iznos ugovorene cijene prijevoza kao ugovornu kaznu.

50. U odnosu na zahtjev za naknadu štete, sud utvrđuje da tužitelj potražuje običnu štetu, i to dio razlike između cijene koju bi platio tuženiku prema nalogu za utovar i cijene koju je platio drugom prijevozniku. Međutim, za osnovanost zahtjeva za naknadu štete moraju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu: štetna radnja, šteta, uzročna veza i odgovornost dužnika.

51. Tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između postupanja tuženika i troška angažiranja drugog prijevoznika. Naime, nije dokazano da je drugi prijevoznik angažiran zato što tuženik nije mogao izvršiti nalog ili zato što je već bio zakasnio s ispunjenjem obveze. Iz dokaza proizlazi da je tužitelj drugog prijevoznika angažirao zbog vlastite procjene rizika i poslovne neizvjesnosti, prije isteka vremena do kojega je utovar trebao biti izvršen.

52. Sud pritom ne dovodi u pitanje da je tužitelj imao interes osigurati izvršenje prijevoza za svojeg klijenta. Međutim, poslovni interes tužitelja da ne riskira moguće probleme sa svojim klijentom nije sam po sebi dovoljan za zaključak da je tuženik odgovoran za nastali trošak. Tužitelj nije dokazao da ga je njegov klijent teretio kaznom, da mu je prijetio raskidom suradnje ili da bi bez angažiranja drugog prijevoznika tužitelju sigurno nastala šteta. Direktor tužitelja izričito je iskazao da o tome ne raspolaže pisanom dokumentacijom.

53. Osim toga, tužitelj nije dokazao ni da je trošak drugog prijevoznika u cijelosti ili djelomično bio nužna posljedica postupanja tuženika. Ugovorena cijena s tuženikom iznosila je 5.640,00 kn, dok je drugi prijevoznik angažiran po višoj cijeni. Međutim, budući da nije dokazano da je tuženik povrijedio ugovor, razlika u cijeni drugog prijevoznika ne može se smatrati štetom koju je dužan naknaditi tuženik.

54. Sud posebno ističe da ne prihvaća zaključak da je tuženik oslobođen odgovornosti zato što su poteškoće na prethodnom istovaru bile okolnosti koje nije mogao izbjeći ili spriječiti. Takav zaključak ne bi bio dostatan bez jasne ocjene prirode tih poteškoća. Međutim, u ovom postupku takva ocjena nije odlučna, jer tužitelj nije dokazao da je do zakašnjenja ili neizvršenja naloga uopće došlo prije nego što je sam angažirao drugo vozilo.

55. Prema tome, i kada se primijene odredbe CMR-a o odgovornosti prijevoznika za zakašnjenje, i kada se u pogledu ugovorne kazne i naknade štete primijene odredbe ZOO-a i ugovorni uvjeti naloga, zaključak suda je isti: tužitelj nije dokazao povredu ugovorne obveze tuženika kao pretpostavku za nastanak obveze plaćanja ugovorne kazne i naknade štete.

56. Budući da tužitelj nije dokazao osnovanost tražbine po računu broj 5123/1/1 od 22. studenoga 2021., odnosno nije dokazao pretpostavke za dosuđenje ugovorne kazne ni pretpostavke za naknadu obične štete, valjalo je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, u vezi s člankom 7. stavkom 1. i člankom 219. stavkom 1. ZPP-a, ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

57. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

58. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, ne pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 154. stavka 1. ZPP -a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP -a).

DNA:

1. Odvj. Dina Galić, Varaždin, Tome Blažeka 3

2. MELIUS PROMET d.o.o. Kutina, Kutinska lipa 18