Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: K-86/2023.-70.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dunje Petrović, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Klaudije Papić i Tomislava Tomaševića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZF, zbog kaznenog djela iz članka 240. stavka 3. u vezi stavka 1. i 2. istog članka Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 28. svibnja 2019., poslovni broj K-DO-446/2019-23, nakon javne rasprave održane 28. travnja 2025., 24. rujna 2025., 11. prosinca 2025. i 11. ožujka 2026., a održane i zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Ivana Barne, optuženog ZF i njegovog branitelja Berislava Krnica, odvjetnika u Osijeku, te oštećenog UF i njegove opunomoćenice po zamjeničkoj punomoći Tihane Ranđelović, odvjetnice u Osijeku, 3. lipnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP)
optuženi ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i JF, rođene U, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, odvjetnik sa završenim pravnim fakultetom, zaposlen u odvjetničkom uredu s primanjima od oko 1.000,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina i odlikovanja, neosuđivan, prekršajno kažnjavan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
u razdoblju od 18. travnja 2011. do 30. travnja 2014., u Osijeku i Valpovu, nakon što je UF kao odvjetnik ranije zastupao u parničnom i izvanparničnim postupcima pred Općinskim sudom u Valpovu za utvrđivanje i razvrgnuće suvlasništva na njegovoj roditeljskoj kući na kojoj je bio vlasnik 2/4 dijela odnosno nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zastupajući istog kao punomoćnik odvjetnik u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Valpovu pod brojem OVR-312/11 po prijedlogu ovrhovoditelja KF i djeteta SF radi prodaje predmetne nekretnine, na kojoj su oni suvlasnici svako u ¼ dijela, u navedenom sudskom postupku, nije ga obavijestio o ročištu za I. usmenu javnu dražbu održanu 19. lipnja 2012. i ročištu za II. usmenu javnu dražbu održanu 11. rujna 2012., te na tom ročištu, nakon što je punomoćnik ovrhovoditelja naveo da će ovrhovoditelji sudjelovati kao kupci u javnoj dražbi i da nude iznos od 106.700,00 kuna, izjavio da ovršenik UF neće sudjelovati kao kupac predmetne nekretnine, uslijed čega je predmetna nekretnina, čija je procijenjena vrijednost u postupku 320.000,00 kuna, dosuđena ovrhovoditeljima za ponuđeni iznos, odnosno za 30,00 kuna više od 1/3 vrijednosti nekretnine, čime je UF, kojem je kao suvlasniku 2/4 nekretnine isplaćeno 53.350,00 kuna, pričinio štetu u vidu razlike između procijenjene vrijednosti nekretnine i cijene za koju je prodana na II. usmenoj javnoj dražbi, koja šteta s obzirom na njegov suvlasnički dio iznosi 106.650,00 kuna,
dakle, da bi zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio ugovorom dane mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a kazneno djelo da je počinio odvjetnik, te da je kaznenim djelom prouzročena znatna imovinska šteta,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporabu povjerenja iz članka 240. stavka 3. KZ/11. u vezi članka 240. stavka 1. i 2. KZ/11.
II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni UF upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 28. svibnja 2019., poslovni broj K-DO-446/2019-23, optužen je ZF zbog kaznenog djela protiv imovine – zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavka 2. KZ/11. u vezi stavka 1. istog članka KZ/11., te zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11.
1.1. Presudom ovog suda od 1. travnja 2022., poslovni broj K-557/2019-58 optuženi ZF je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11., dok je proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., te je na temelju članka 240. stavka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, time da mu je na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti dio u trajanju šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Navedena presuda je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici, od 20. prosinca 2022., poslovni broj Kž-249/2022-10 potvrđena u oslobađajućem dijelu, dok je u osuđujućem dijelu ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. U ponovljenom postupku državni odvjetnik izmijenio je činjenični opis optužnice tako da isti sada glasi:
"u razdoblju od 18. travnja 2011. do 30. travnja 2014., u [adresa] i [adresa], nakon što je UF kao odvjetnik ranije zastupao u parničnom i izvanparničnim postupcima pred Općinskim sudom u Valpovu za utvrđivanje i razvrgnuće suvlasništva na njegovoj roditeljskoj kući na kojoj je bio vlasnik 2/4 dijela odnosno nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zastupajući istog kao punomoćnik odvjetnik u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Valpovu pod brojem OVR-312/11 po prijedlogu ovrhovoditelja KF i djeteta SF radi prodaje predmetne nekretnine, na kojoj su oni suvlasnici svako u ¼ dijela, u navedenom sudskom postupku, nije ga obavijestio o ročištu za I. usmenu javnu dražbu održanu 19. lipnja 2012. i ročištu za II. usmenu javnu dražbu održanu 11. rujna 2012., te na tom ročištu, nakon što je punomoćnik ovrhovoditelja naveo da će ovrhovoditelji sudjelovati kao kupci u javnoj dražbi i da nude iznos od 106.700,00 kuna, izjavio da ovršenik UF neće sudjelovati kao kupac predmetne nekretnine, uslijed čega je predmetna nekretnina, čija je procijenjena vrijednost u postupku 320.000,00 kuna, dosuđena ovrhovoditeljima za ponuđeni iznos, odnosno za 30,00 kuna više od 1/3 vrijednosti nekretnine, čime je UF, kojem je kao suvlasniku 2/4 nekretnine isplaćeno 53.350,00 kuna, pričinio štetu u vidu razlike između procijenjene vrijednosti nekretnine i cijene za koju je prodana na II. usmenoj javnoj dražbi, koja šteta s obzirom na njegov suvlasnički dio iznosi 106.650,00 kuna,
dakle, zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio ugovorom dane mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a kazneno djelo je počinio odvjetnik, te je kaznenim djelom prouzročena znatna imovinska šteta,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporabu povjerenja – opisano po članku 240. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 240. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 240. stavak 3. KZ/11."
3. I u ponovljenom postupku optuženi ZF očitovao se da se ne smatra krivim, sada u odnosu na kazneno djelo iz izmijenjene optužnice.
4. U dokaznom postupku ponovno je ispitan svjedok oštećeni UF, te su na temelju članka 431. stavka 1. točaka 6. i 7. pročitani zapisnici o njegovim iskazima s rasprava od 19. listopada 2021. i 30. ožujka 2022. Na temelju članka 431. stavka 1. točaka 6. i 7. ZKP pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka HF i AF s rasprave od 14. siječnja 2022., a svjedok AF je i ponovno ispitan. Nadalje, provedeno je vještačenje vrijednosti vozila u vlasništvu oštećenika po vještaku Draženu Jeđudu, univ. spec. traff., time da je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od 19. srpnja 2025., te je vještak na raspravi neposredno ispitan. Nadalje, izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Ovr-312/11, R1-26/09 i P-137/06., pročitana je prijava oštećenika na rad odvjetnika ZF Hrvatskoj odvjetničkoj komori, iz spisa Općinskog suda u Valpovu broj OVR-312/2011 kopirana punomoć odvjetnika ZF od 18. travnja 2011., zaključak o prodaji od 14. svibnja 2012., zapisnik o ročištu za I. usmenu javnu dražbu od 19. lipnja 2012., zaključak o prodaji od 20. lipnja 2012., zapisnik o ročištu za II usmenu javnu dražbu od 11. rujna 2012. i rješenje o dosudi od 18. rujna 2012., nalaz i mišljenje vještačenja predmetne punomoći Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić", potvrda Zemljišnoknjižnog odjela Osijek, od 16. siječnja 2024., potvrda i uvjerenje Policijske postaje Belišće o vlasništvu na vozilima od 22. siječnja 2024., potvrde o visini dohotka i primitaka za oštećenika za razdoblje 2011. i 2012., te potvrda HZMO od 13. veljače 2024. Nadalje, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-82/2021 i Ovr-1264/2013, te u spis Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj Ovr-1228/10., Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj K-DO-1333/2015 (Kr-DO-1225/2014-16), pročitani su podaci o stanju na računu oštećenika u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (stranice 346 do 349 spisa), te podnesak Zagrebačke banke d.d. od 25. kolovoza 2025., podaci o stanju na računu oštećenika u Privrednoj banci Zagreb d.d., izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj R1-26/08 i Pu Ovr-55/2025 (ranije Ovr- 489/07), pročitan je podnesak Hrvatske odvjetničke komore od 22. prosinca 2025., te izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (stranice 316 do 317 i 422 do 423 spisa), a na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik.
5. Iznoseći obranu optuženi ZF ostao je u cijelosti kod svoje ranije iznesene obrane u kojoj je naveo da se ne osjeća krivim u odnosu na ono za što ga se tereti optužnicom. Prvo bi istaknuo da nije točno ono što je oštećenik naveo, odnosno da ga nije poznavao jer ga je on poznavao od "malih nogu", kao što je poznavao i on njega. Za vrijeme dok je bio vježbenik kod odvjetnika Radmana 2004. i 2005. godine, išao je na rasprave umjesto odvjetnika Radmana u jednom predmetu gdje je Radman zastupao UF u postupku zbog smetanja posjeda na toj istoj spornoj kući. 2005. godine on je otišao od odvjetnika Radmana i otvorio svoj ured. Kad je majka oštećenika umrla, polovina sporne kuće pripala je sestri oštećenika, RF, a polovica ovdje oštećenom UF, te je RF za života darovala svoj suvlasnički dio svom sinu CF, te nakon što je on poginuo, taj suvlasnički dio prešao je na njegovu suprugu i sina - KF i SF. 2008. godine KF i ŠF pokrenuli su postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na toj kući, u kojem postupku je 2009. godine održano prvo ročište, na koje je osobno pristupio oštećenik. Nakon toga, on se javio odvjetniku Radmanu, koji ga nije htio zastupati i koji ga je poslao k njemu. Oni su se našli i od samog početka oštećenik je htio da se nekretnina fizički podijeli. Naime, on je automehaničar i na toj nekretnini imao je svoju radionu, tako da je htio kolni prilaz, a koristio je i dvorište. S obzirom na njegove želje za fizičkom diobom, on je taj postupak maksimalno odužio, a njemu je u samom početku rekao da će najvjerojatnije u konačnici nekretnina biti prodana, odnosno da će se izvršiti civilna dioba i da će morati imati spremne novce ako želi isplatiti suvlasnik. Tijekom postupka razvrgnuća, provedeno je vještačenje i vještak je utvrdio da fizička dioba nije moguća. Punomoćnica KF i ŠF rekla je da su njezine stranke spremne prihvatiti isplatu u iznosu od 200.000,00 kuna na ime svojih suvlasničkih dijelova, a to je bila njezina procjena vrijednosti nekretnine prije provedenog vještačenja, ali oštećenik te novce nije imao. Cijeli taj postupak razvrgnuća trajao je negdje dvije i pol godine. Rješenje o ovrsi koje je uslijedilo nakon razvrgnuća, oštećenik je osobno primio i nakon toga je opet došao kod njega, a on ga je upoznao s time koliko mora imati novaca kako bi nekretninu kupio u ovršnom postupku, međutim, on nije imao te novce. U međuvremenu on je zastupao u raznim predmetima njegovog sina i kćerku, to je sve bilo tijekom 2010., 2011., 2012., te 2013. godine. Svaki puta kad bi se on našao s oštećenikom, razgovarali su i o spornoj kući, on ga je obavještavao o svemu što se u postupku pred sudom događa. Komunikacija s njim mu je bila otežana s obzirom da on nema mobilni telefon, nego samo fiksni telefon putem kojeg su se čuli uvijek u vrijeme Dnevnika, kad je on bio kod kuće. U postupku razvrgnuća išli su i u ponavljanje postupka, međutim nisu uspjeli s obzirom da je stav suda bio da kad maloljetnik stječe nekretninu, da je to u njegovom interesu i ne štedi njihovim probicima. Osim telefonskim putem, sastajao se s oštećenikom i uživo, bio je barem 15-ak puta kod njega u uredu, znali su se sastati i u bifeu u [adresa]. U vrijeme kad je zastupao njegovog sina i kćer, tada bi znao njemu predati bianco punomoć, koju bi im on odnio da potpišu i onda njemu vratio. On je oštećenika uredno obavještavao o tome da će se održati prva dražba na kojoj se nekretnina može prodati za 2/3 njezine utvrđene vrijednosti, a ne ispod toga, a koja vrijednost je prema nalazu i mišljenju vještaka bila 312.000,00 kuna (to je iznos sukladan dopuni nalaza i mišljenja vještaka, koju dopunu je on zatražio, a u toj dopuni je vještak decidirano rekao da fizička dioba nije moguća). Također, obavijestio ga je i o drugoj dražbi i o tome da se nekretnina na toj dražbi može prodati za 1/3 njezine vrijednosti, međutim, oštećenik niti prilikom prve niti druge dražbe nije imao novac, odnosno kupovinu zbog čega ga on nije niti mogao na ročištima licitirati, to bi bilo protivno zakonu i prijavila bi ga druga strana. Vještačenje vrijednosti nekretnine provedeno u postupku razvrgnuća suvlasništva. Njemu UF nikada nije rekao da bi on htio da njega suvlasnici isplate, njegova intencija je bila fizička dioba nekretnine. Ne može sa sigurnošću reći je li njemu UF potpisao punomoć za zastupanje u ovršnom postupku koji se vodio nakon razvrgnuća, on je vodio više postupaka kao njegov punomoćnik i imao je više njegovih punomoći. On nikada nije potpisao UF na neku od punomoći. Isto tako, ne zna ni jesu li sin i kćer oštećenika potpisali bianco punomoći koje im je davao da potpišu kod kuće, on je njima vjerovao i zato im je davao takve punomoći. On jest na ročištu za drugu dražbu rekao da UF neće sudjelovati kao kupac, UF nije bio prisutan na tom ročištu, ali je bio uredno obaviješten da će se ročište održati. Kad je razgovarao s UF prije tog ročišta vezano za to ima li novce za položiti kupovninu, on je bio rekao da ih nema. Ne pada mu na pamet razlog zbog kojeg je UF pokrenuo ovaj postupak i zašto ga tereti za sve ovo. Oni su normalno komunicirali, njihov odnos je bio korektan. On ne zna zašto ga oštećenik tereti, ali njegova pretpostavka je da možda smatra da bi u slučaju da on bude proglašen krivim zbog ovog kaznenog djela, dražba na kojoj je kuća prodana, mogla biti poništena. Po njegovom mišljenju, ako je to razlog ovog postupka, to je potpuno pogrešan put jer svaki odvjetnik ima policu osiguranja odgovornosti i ako bi nekakvim svojim eventualnim nemarom počinio štetu, stranka se uvijek može namiriti iz te police.
5.1. Osim toga, optuženik je dodao da još jednom ponavlja da nije istina da UF nije obavijestio o dražbi u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Valpovu pod poslovnim brojem Ovr-312/2011. Da je tomu tako proizlazi iz same činjenice da je istoga tog dana tj. 11. rujna 2012. održana dražba i u predmetu koji se također vodio kod Općinskog suda u Valpovu pod poslovnim brojem Ovr-1221/2010, kod istog suca, gdje je također zastupao UF kao ovrhovoditelja i u kojem predmetu je on kao ovrhovoditelj kupio predmetnu nekretninu, no ta prodaja je poništena jer UF nije platio kupovninu. Njemu UF nikada nije dao uputu u smislu da bi on htio kupiti ovdje predmetnu nekretninu, te nije imao niti novac kojim bi mogao isplatiti cijenu u ovršnom postupku. On kao punomoćnik stranke ni ne može licitirati na dražbi ukoliko nema spreman novac od svoje stranke. Što se tiče vozila tj. "oldtimera" koji su vještačeni u ovom postupku, njemu UF nije spomenuo da bi imao takva vozila, on za to nije znao. U isto vrijeme kao i ova dva ovršna postupka koja je spomenuo vodio se i treći ovršni postupak u kojem je zastupao UF kao ovrhovoditelja i to pred Općinskim sudom u Osijeku, poslovni broj Ovr-1264/2013, a taj predmet je predao UF u svibnju 2014. kad predmet još nije bio dovršen, a on je tada angažirao drugog odvjetnika. Taj postupak nije bio dovršen iz razloga jer je tamo ovršenik GF skupljao novac kako bi platio dug, no kako je dug rastao ovršenik do trenutka do kad je on zastupao UF nije platio dug.
6. Svjedok oštećeni UF u iskazu je naveo da ne sjeća točno kada, ali zna da je jednog dana došao u Odvjetnički ured pokojnog Antuna Radmana, gdje se nalazilo nekoliko osoba i bila je tišina. Tamo je bio i ovdje optuženi ZF, koji je u to vrijeme misli bio vježbenik u odvjetničkom uredu, te je on uzeo spise i njemu rekao "od danas si kod mene". On je u to vrijeme vodio postupke pred sudom vezano za ovrhu koju je njegova šogorica, KF, zatražila nad kućom u [adresa], odnosno, koja ovrha je uslijedila nakon što je KF zatražila razvrgnuće suvlasništva nad predmetnom nekretninom. U tim predmetima ga je onda ZF zastupao. U odnosu na ovršni postupak, njega ZF nikada nije obavještavao o tijeku tog postupka i u kojoj fazi je sam postupak, koji se vodio pred sudom. Kad bi ga pitao što se događa s tom ovrhom, on bi mu rekao "sud polako radi". On nije znao što se događa u tom postupku sve dok nije dobio odluku suda u [adresa], iz koje je proizlazila da su se KF i IF upisali kao suvlasnici na njegovom suvlasničkom dijelu kuće. Nakon što je dobio tu odluku od suda, on je pokušao kontaktirati i nazvati ZF, međutim, on se njemu nije javljao. Kad se jednom prilikom javio, rekao je da nije u Hrvatskoj, ali da će dati zapisnike svojoj mami, koja također živi u [adresa], da ih oni tamo pokupe, te je donio po dva tri lista zapisnika, međutim, iz njih nije bilo ništa bitno vidljivo. Optuženi ZF donio je po dva tri lista zapisnika nakon što je on dobio odluku suda prema kojoj su se J upisali kao suvlasnici na njegovom dijelu. Kad je dobio rješenje o ovrsi nad predmetnoj nekretnini, on je to rješenje predao ZF, te ga je on imao i imao je svu dokumentaciju vezanu za taj ovršni postupak. On ZF nikada nije potpisao punomoć da ga zastupa u tom ovršnom predmetu. Kad je on zatražio uvid u ovršni spis kod suda u Valpovu, ne sjeća se točno broja predmeta, vidio je da se u tom spisu nalazi punomoć koju on nije potpisao, a kojom je ZF ovlašten kao njegov punomoćnik u tom postupku, to ga je jako iznenadilo i šokiralo. Također je uvidom u spis vidio da je ZF pred sudom izjavio da on nije zainteresiran za kupovinu te predmetne nekretnine, što uopće nije istina, on mu nikada takav nalog nije dao da to kaže. On od odvjetnika ZF nikada nije obaviješten o tome da će se u predmetnom ovršnom postupku održavati ročišta radi prodaje nekretnine. On u postupcima pred sudom nije nikada izjavio da bi isplatio druge suvlasnike predmetne nekretnine, budući da ga nitko nikada to nije pitao. On je na ime svog suvlasničkog dijela koji je prodan, dobio 53.350,00 kuna. Procijenjena vrijednost predmetne nekretnine je bila 320.000,00 kuna, a to zna jer je tako procijenio vještak. Zna da je vještak procijenio vrijednost nekretnine budući je pola iznosa za vještačenje on predujmio po pozivu suda. On je poziv na plaćanje predujma primio od suda. Ranije je surađivao s pokojnim Antunom Radmanom, koji je još bio radio u vrijeme kad je on prvi put imao kontakt sa ZF, o kojem je govorio na početku svog iskaza. Kao što je već ranije rekao, tog dana kad je došao u ured Radmana, on nije zatražio od ZF da ga zastupa, nego je on kad je došao vadio neke spise i fascikle, te je njemu rekao "od danas si kod mene", na što Radman niti itko drugi, nije komentirao. On se ne sjeća koliko je točno predmeta ZF preuzeo od Radmana radi njegovog zastupanja. Ne može se sjetiti je li potpisao punomoć za zastupanje ZF u nekom drugom predmetu. Ne sjeća se li ga ZF zastupao i u nekim drugim predmetima. Sjeća se samo ovog ovršnog postupka u kojem je njegova obiteljska kuća prodana. On se ne sjeća je li ga u drugim predmetima ZF obavještavao o stanju predmeta i o fazi u kojoj se postupak nalazi i to ga ni ne zanima. Sjeća se da ga je ZF zastupao u predmetu razvrgnuća suvlasničke zajednice sa KF, koji se vodio prije ovršnog postupka, ali se ne sjeća se je li potpisao pisanu punomoć. Ne može točno reći koliko dugo je trajao odnos njega kao stranke i ZF kao odvjetnika u ovom ovršnom, a i u drugim postupcima. Ne zna koliko puta je ZF bio na raspravama u predmetima u kojima ga je zastupao. Zna da ZF ima ured u Radićevoj ulici, te je u tom uredu bio sigurno jedno 5-6 puta i to je bilo u vrijeme kada je on njega zastupao u predmetima pred sudom. U vrijeme kad se vodio sporni ovršni postupak, nije se vodio niti jedan drugi predmet pred sudom u kojem ga je ZF zastupao. Kad je dolazio u ured od ZF, on njemu vezano za ovršni postupak ništa nikada konkretno nije rekao, nego je samo govorio "sud polako radi". On je imao namjeru sudjelovati u javnoj dražbi koja se prodavala predmetna nekretnina. On nije položio nikakav predujam za kupovinu te kuće budući da nije znao da će se kuća prodavati, odnosno da će se držati dražba. Njegova majka umrla je 2002. godine, nakon čega se ubrzo vodio ostavinski postupak, u kojem se on vrlo brzo dogovorio sa svojom sestrom, a ne sjeća je li ga u tom postupku zastupao neki odvjetnik i koji. Ne sjeća se je li optuženik u vrijeme kad se vodio ostavinski postupak iza njegove pokojne majke, bio odvjetnički vježbenik u Uredu odvjetnika Radmana, odnosno u kojem vremenskom razdoblju je ZF bio vježbenik kod odvjetnika Radmana. Kad mu je ZF rekao "od danas si kod mene", on nije nikako posebno reagirao, niti mu išta rekao, bio je "kao hipnotiziran". Kad su izašli van iz odvjetničkog ureda, njemu je ZF rekao da ima kancelariju u Radićevoj. Oni tom prilikom nisu ništa više dogovarali oko spisa koje je ZF preuzeo, te je on nakon toga par puta bio u njegovom uredu u Radićevoj, a on mu ništa konkretno nije objašnjavao oko njegovih predmeta, nego je svaki put govorio da će se to riješiti. ZF je uvijek imao neke uopćene odgovore na to u kojem su stadiju njegovi postupci, te on nije posebno inzistirao da mu dodatno objašnjava.
6.1. Nadalje, svjedok oštećeni UF je naveo da je ZF poznavao od ranije jedino u smislu da je znao da on isto živi u [adresa], te je dobro poznavao njegovog oca, ali prije nego što ga je susreo u uredu odvjetnika Radmana, kao što je to iskazivao, nije s njim bio u bilo kakvom osobnom ili poslovnom odnosu. Sporna kuća u [adresa] ranije je bila u vlasništvu njegovih roditelja i on je u toj kući živio sve od njegovog rođenja pa do trenutka kad se morao iseliti zbog toga što je kuća prešla u vlasništvo KF i ŠF. Od početka kad je krenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koje je pokrenula KF, njegova intencija je bila da KF i ŠF isplati, s obzirom da je on u toj kući živio cijeli svoj život. On je optuženiku kao svom punomoćniku u samom početku rekao da on želi isplatiti KF i SF, a kasnije tijekom postupka njemu nitko, niti optuženik, niti sud, nije spomenuo da će KF i ŠF zapravo kupiti kuću u ovršnom postupku. O problematici vezano za razvrgnuće i kasnije ovrhu, bili su upoznati i njegov sin, kćer i supruga, koji su ga ispitivali o tome što se događa s kućom. Kad je rekao da je od rođenja živio u spornoj kući, može pojasniti da je on tamo živio do trenutka kad si je napravio drugu kuću također u [adresa], a u ovoj kući koja je sporna, živjela je njegova majka o kojoj se on brinuo. U trenutku kad je došlo rješenje od suda da se mora iseliti iz kuće, on je tamo stvarno i živio. Za cijelo vrijeme ovih postupaka, nije imao pojma o tome da će doći do prodaje te kuće. Kad je govorio o tome da je ovdje optuženik preuzeo njegove predmete od odvjetnika Radmana, odnosno rekao mu "od danas si kod mene", odvjetnik Radman, niti bilo tko drugi iz ureda nije na to reagirao, bila je tišina, a on nije ništa ispitivao. On je poznavao optuženikovog oca, znao je da on ima suprugu i dva sina, od kojih je jedan ovdje optuženik. Što se tiče sporne kuće u [adresa], nakon što je on sebi izgradio drugu kuću, u toj spornoj kući nastavila je živjeti njegova majka, a on je tamo imao radionu, te je svakodnevno dolazio kod majke i u radionu, a tamo je nekada znao i prespavati. Ne zna u koliko ga je predmeta optuženik zastupao. Rješenje o ovrsi u ovršnom postupku nakon razvrgnuća osobno je primio i to je, kao i sve druge dokumente što je imao, odnio optuženiku. To je odnio optuženiku zato što je on vodio postupke pred sudom.
6.2. Oštećenik je također dodao da je on tijekom 2011. i 2012. već bio u mirovini. Ne sjeća se točno kolika je bila njegova mirovina u to vrijeme, ali s obzirom da danas prima mirovinu u iznosu od 1.730,00 eura, misli da mu je tada mirovina bila oko 1.000,00 eura (tada u kunama). Mirovnu je primao na svoj račun koji je imao u HPB banci. Pored mirovine "na crno" se bavio automehaničarskim radovima i to u svojoj radioni koja se nalazila u [adresa], na spornoj nekretnini. Taj novac koji bi zaradio od radova u radioni držao je kod sebe u kući, nije novce stavljao u banku. Ne može u ovom trenutku niti otprilike reći koliko je na mjesečnoj ili godišnjoj razini "na crno" zarađivao od automehaničarskih radova. Tijekom 2011. i 2012. živio je sa suprugom i djecom (sin mu je 1975., a kći 1983. godište), njegova supruga je tada radila u trgovini u [adresa], a kolika joj je tada bila plaća to ne zna. Misli da je tada kćerka išla na fakultet, a da je sin već radio. Sva vozila koja su bila obuhvaćena vještačenjem kupio je od svojih novaca te ih čuvao i držao jer je znao da će njihova vrijednost s vremenom samo rasti. U kritično vrijeme kod kuće je imao ušteđevinu u vidu gotovog novca, ali se ne sjeća u ovom trenutku u kojem iznosu. On u ovom trenutku posjeduje 400g zlata, a uvijek je tako ulagao u stvari. Sada je vrijednost ovog zlata 42.000 eura. U kritično vrijeme nije imao zlato, ali je imao gotovog novca, ne sjeća se točno u kojem iznosu. Novac ne drži u banci iz razloga jer su mu u Ljubljanskoj banci propali novci te od tad nema povjerenja u bankovne i kreditne institucije. U kritično vrijeme imao je dovoljno novca da kupi cijelu kuću koja je bila predmet dražbe. U kritično vrijeme novčano je pomagao svojoj supruzi, sinu i kćerki s obzirom da su njegova obitelj. Ne sjeća se nikakvih drugih stvari, ne sjeća se je li optuženik uspio u nekim od sporova u kojima ga je zastupao, njega zanima samo ovaj postupak u kojem je prodana njegova kuća. Što se tiče plaćanja odvjetničkih usluga optuženiku istaknuo je da oni nisu imali oko toga neki poseban dogovor, on optuženiku nikad nije plaćao njegove usluge u novcu nego je obavljao automehaničarske radove na tri automobila (Opel kadet, Peugeot i Mercedes A klase), od čega je jedan automobil bio optuženikove mame, a jedan je misli pola pola bio njegov i od bivše supruge, a treći također misli pola njegov pola od supruge, s tim da je te automobile na popravke vozio optuženik. Ne može točno reći koliko je puta obavljao popravke tih automobila, ali to je bilo puno puta, s tim da je i nabavljao dijelove koji su bili potrebni za popravak, a koje je on bio platio te mu optuženik nije nikada za to platio. Vezano za sudske postupke, on je bio uredno platio sve predujmove za vještačenja na koje je bio pozvan da ih plati. Nije se nikad dogodila situacija da on ne bi mogao platiti za neku radnju u postupku. Što se tiče KF i njezinog sina ne bi rekao da je s njima u kritično vrijeme bio u zavadi, no KF je uvijek nešto "rovarila", uvijek se s nečim nije slagala. KF i njezin suprug neko vrijeme su živjeli (oko 3 godine) na istoj nekretnini gdje i njegova majka (tamo se nalazila i njegova radiona), a to je na spornoj nekretnini. Nakon toga odselili su u drugu kuću. U kritično vrijeme on s KF i njezinim sinom nije ni mogao pričati o predmetnom postupku gdje je bila dražba s obzirom da nije uopće znao da se taj postupak vodi, nije ga nitko obavijestio o tome.
7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi ZF zastupao oštećenog UF kao punomoćnik odvjetnik u više postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Valpovu, između ostalog i u izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na obiteljskoj kući oštećenika, na kojoj je oštećenik bio suvlasnik u 2/4 dijela – nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], koji postupak se pred Općinskim sudom u Valpovu vodio pod poslovnim brojem R1-26/09, a koji je pokrenut od strane KF i maloljetnog ŠF kao predlagatelja, protiv ovdje oštećenog UF, kao protivne stranke. Navedeni postupak razvrgnuća okončan je rješenjem Općinskog suda u Valpovu, od 19. listopada 2010., poslovni broj R1-26/09- 28 na način da je određeno razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom odnosno prodajom predmetne nekretnine na javnoj dražbi, te podjelom dobivenog iznosa novca razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.
8. Bilo je sporno je li optuženik tijekom ovršnog postupka obavještavao oštećenika o tome u kojoj je fazi postupak, odnosno je li ga obavijestio o tome da će se održati usmene javne dražbe radi prodaje predmetne nekretnine u [adresa] i objasnio mu da se na navedenim dražbama može javiti kao kupac nekretnine i nekretninu kupiti, a da se isto tako na dražbi mogu kao kupci javiti i ovrhovoditelji ili netko treći, u kojem slučaju nekretnina može biti prodana ovrhovoditeljima ili trećem. Konačno, sporno je bilo je li optuženik protivno njegovoj volji i uputama oštećenika na II. usmenoj javnoj dražbi održanoj 11. rujna 2012. izjavio da tamo ovršenik – ovdje oštećeni UF neće sudjelovati kao kupac predmetne nekretnine i je li zbog takvog postupanja optuženik oštećeniku nanio štetu i u kojoj visini. Konačno, bilo je sporno je li optuženik kao odvjetnik zlouporabio povjerenje oštećenika, postupajući s namjerom da istoga ošteti.
9. Svjedokinja HF u iskazu je navela da joj je poznato zbog čega je pozvana svjedočiti u ovom predmetu, budući da se kazneni postupak, koji se vodi protiv ovdje optuženika, spominje u jednom ovršnom predmetu u kojoj ona zastupa KF, kao i ŠF, kao protivnike osiguranja u postupku koji je pokrenut od strane oštećenika, a koji je tražio privremenu mjeru zabrane otuđenja nekretnine, dok se ovaj kazneni postupak ne dovrši, međutim, ona ne zna koja bi korisna saznanja mogla dati sudu vezano za ovaj kazneni postupak. Poznato joj je da je prije ovršnog postupka vođen i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, gdje je ona zastupala svoje stranke KF i njezinog tada maloljetnog sina ŠF, u tom postupku je suvlasnička zajednica nad nekretninom između njezinih stranaka i ovdje oštećenog UF, a kojeg je u tom postupku zastupao ovdje optuženik, razvrgnuta na način da je rješenjem određena civilna dioba nekretnine, odnosno, određena je prodaja nekretnine na javnoj dražbi budući da je utvrđeno da nije moguća geometrijska dioba te nekretnine. Od početka postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice pa do iseljenja oštećenika iz te sporne nekretnine proteklo je i blizu 10 godina, što se točnije može vidjeti uvidom u te spise, što je po njezinom mišljenju vrlo dugotrajno i ti postupci su trajali po njezinom mišljenju predugo s obzirom na njihovu složenost. Ova dugotrajnost postupka po njezinom mišljenju nije bila rezultat pasivnosti suda, nego je ovdje optuženik kao punomoćnik suprotne strane u tim postupcima podnosio mnoštvo pravnih sredstava, ona se sada ne može točno sjetiti koja su to pravna sredstva sve bila, ali misli da je podnosio sve moguće, od žalbi, prigovora, traženja odgoda i slično, te se po njezinom mišljenju to sve previše "razvlačilo". Ona može reći da je njezina stranka KF sa svoje strane bila spremna primiti isplatu novčane vrijednosti suvlasničkih udjela nje i njezina maloljetnog sina, međutim, ne može se točno sjetiti je li bilo s druge strane nekih konkretnih ponuda da njezinu stranku isplate, a ako jest, o tome bi trebalo biti traga u spisima ovih predmeta ovršnog postupka i postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice. Koliko se ona sjeća, ovdje optuženik, zastupao je oštećenika do kraja ovih postupaka, ali ne može sa sigurnošću reći, a što se također vidi iz predmetnih spisa. Ona je u tim postupcima redovno kontaktirala sa svojom strankom i uredno obavještavala o svemu što se događa s postupcima, čule su se više puta prije rasprave, poslije rasprave i kada god je to bilo potrebno. Ona nema saznanja o tome je li optuženik vodio kao punomoćnik oštećenika i neke druge postupke.
10. Svjedok AF u iskazu je naveo da je on radio kao odvjetnički vježbenik u uredu ovdje optuženika od 2007. godine, a nakon što je položio pravosudni ispit i upisao se u odvjetničku komoru kao odvjetnik, nastavio je dijeliti radni prostor s optuženikom sve do 2019. kad se ispisao iz odvjetničke komore, zbog toga mu je poznato dosta stvari vezano za rad optuženika, pa tako i zastupanje ovdje oštećenika. Optuženik je zastupao oštećenika u više predmeta, od koja su dva bila "velika" predmeta i to jedan koji se vodio zbog isplate neisplaćenih plaća oštećenika, a drugi koji se vodio zbog nekretnine u [adresa], a pod tim misli na postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nad tom nekretninom, kao i na ovršni postupak koji se vodio nakon razvrgnuća. Optuženik i oštećenik imali su korektan odnos, oni su iz istog mjesta, iz [adresa] i imali su jedan tzv. poznanički odnos, tako da je oštećenik znao doći u ured i razgovarati s optuženikom o različitim stvarima, a tu je bilo riječi onda i o ovim predmetima o kojima ga je optuženik zastupao. On je u više navrata bio nazočan razgovorima optuženika i oštećenika o predmetima razvrgnuća i ovršnog postupka koji se vodio nakon toga, budući da je s optuženikom dijelio ured. Zna da je optuženik zastupao oštećenika u više predmeta, tu su bile još neke parnice, prekršajni postupci, ali ne može se sada točno sjetiti u koliko predmeta ga je zastupao. Oštećenik u ured nije dolazio isključivo po pozivu, već je znao i samoinicijativno navratiti, porazgovarati s optuženikom. Niti u jednom trenutku nije primijetio da bi optuženik izbjegavao oštećenika, onemogućavao ga da dođe u ured i slično. Nije mu poznato da bi optuženik i oštećenik dogovarali da bi se ovršni postupak okončao na neki drugi način osim isplatom oštećenika. Ne može se točno brojčano sjetiti koliko je puta oštećenik dolazio u ured za vrijeme dok ga je optuženik zastupao, ali zna da je to bilo često i da je on bio jedna od frekventnijih stranaka, odnosno, od stranaka koju su češće navraćale do ureda. Sjeća se da je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice intencija oštećenika bila da se sporna nekretnina fizički podjeli. Ne može se konkretno sjetiti sadržaja razgovora optuženika i oštećenika kojima je bio prisutan u uredu, a koji su bili vezani uz sporni ovršni postupak, zna da je oštećenik više puta dolazio u ured i da su optuženik i on razgovarali o različitim opcijama, ali ne može se konkretno sjetiti jesu li to bili razgovori u odnosu na ovaj postupak ili neki drugi, prošlo je puno vremena i sve mu se to nekako "stopilo". Zna da je u razvrgnuću suvlasništva intencija oštećenika bila fizička dioba. Ne zna kakve je točno upite oštećenik davao optuženiku u odnosu na taj sporni ovršni postupak.
11. Sud je iskaze svjedoka HF i AF ocijenio vjerodostojnim. Svjedokinja HF iskazivala je o onome što je opažala tijekom postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, a kasnije ovršnog postupka, kao punomoćnica ovrhovoditelja KF i ŠF, a koja opažanja se zapravo odnose na nesporne činjenice – da je predmetni postupak trajao dugo, da je optuženi ZF u tim postupcima pred sudom nastupao kao punomoćnik oštećenog UF, te da je podnosio razna pravna sredstva u navedenim postupcima. Međutim, imenovana svjedokinja nije imala saznanja o međusobnom odnosu optuženika i oštećenika, odnosno je li optuženik oštćenika tijekom postupka sukladno pravilima struke obavještavao o tijeku postupka i njegovim pravima u postupku. Sve činjenice o kojima je svjedokinja HF iskazivala mogu se utvrditi i uvidom u spise Općinskog suda u Valpovu poslovni broj R1-26/09 i Ovr-312/11, iz kojih potpuno i jasno proizlazi što se tijekom tih postupaka događalo.
11.1. U odnosu na svjedoka AF, isti je imao uvida u odnos optuženika i oštećenika, s obzirom na to da je bio odvjetnički vježbenik u uredu optuženika, a kasnije s njim dijelio prostorije, međutim svjedok je iskazivao uopćeno, navodeći također nesporne činjenice – da je optuženik zastupao oštećenika u više postupaka (od kojih su dva "velika" predmeta i to jedan koji se vodio zbog isplate neisplaćenih plaća oštećenika, a drugi koji se vodio zbog nekretnine u [adresa] i to postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nad tom nekretninom i ovršni postupak koji se vodio nakon razvrgnuća), da su optuženik i oštećenik uredno komunicirali i da je oštećenik znao dolaziti u ured optuženika, međutim svjedok nije znao reći što su konkretno o predmetima optuženik i oštećenik razgovarali, time da je naveo da mu se zbog proteka vremena sve to nekako "stopilo". Što se tiče dijela iskaza u kojem je svjedok potvrdio obranu optuženika u kojoj optuženik tvrdi da je od početka intencija oštećenika bila fizička (ili pravilno rečeno geometrijska) dioba nekretnine, sud drži da je svjedok doista tako smatrao, sve imajući u vidu da je bio vježbenik optuženika i od njega dobivao upute vezane za pojedine predmete.
12. Provedenim vještačenjem po vještaku Draženu Jeđudu, univ. spec. traff. utvrđeno je da se tržišna vrijednost vozila koja su u kritično vrijeme bila u vlasništvu oštećenog UF (prema podnesku Policijske postaje Belišće od 22. siječnja 2024.). na dan vještačenja s PDV-om procjenjuje na 67.000,00 eura, a Tržišna vrijednost predmetnih vozila u 2011. i 2012. godini se s PDV-om procjenjuje na 48.450,00 eura.
12.1. Ispitan na raspravi vještak je naveo da kod starodobnih vozila koje se nazivaju "oldtimeri" izračun tržišne vrijednosti se ne vrši na klasičan način primjenom amortizacijskih stopa kao kod "standardnih" vozila. Kod "oldtimera" na tržišnu vrijednost utječe marka, model i tip, godina proizvodnje, način održavanja, stupanj originalnosti, odnosno izvornosti vozila, te povijest vozila. Tržišna vrijednost takvih vozila se utvrđuje neposrednim pregledom radi utvrđivanja stupnja amortizacije i stanja vozila te stanja izvornosti dijelova i sklopova koja su ugrađeni na vozilo, a nakon toga se tržišna vrijednost određuje usporedbom s cijenama takvog vozila na tržištu "oldtimera". Kod "oldtimera" je karakteristično, ukoliko je vozilo u izvornom stanju, da se protekom vremena tržišna vrijednost povećava, a ne smanjuje što je slučaj kod standardnih vozila. Iskustveno vještak može reći da su različiti razlozi iz kojih vlasnici vozila nabavljaju i posjeduju "oldtimer" vozila. Neki od vlasnika to rade iz ljubavi prema automobilima i motociklima, a mogući su i drugi razlozi kao što je održavanje vrijednosti novca. Tako npr. kod "oldtimera" je karakteristično, a osobito u situacijama povećane inflacije, da se neki ljudi odlučuju za kupnju takvih vozila kako bi sačuvali vrijednost novca. Prema uvriježenim kriterijima vozilo postaje "oldtimer" kada prijeđe starost od 30 godina i kada je u odgovarajućem općem stanju i stanju izvornosti. U praksi se spominje i termin "youngtimer" vozila u koju kategoriju spadaju vozila nešto manje starosti (od 20 do 30 godina), a također u zadovoljavajućem općem stanju. Starost predmetnih vozila u trenutku vještačenja je utvrđena iz dokumentacije, a koji podaci su navedeni u pisanom nalazu i mišljenju. Metodologija procijene je navedena na stranici 1. i 2. nalaza i mišljenja. Poznato mu je da se u Zakonu o sigurnosti prometa o cestama nalazi definicija "oldtimer" vozila, dok porezni propisi po njegovom mišljenju ne mogu spadati u domenu strojarskog vještačenja. Nalaz i mišljenje radio je na temelju publicirane stručne literature vezane za problematiku "oldtimer" vozila. Nije mu poznato da se za "oldtimer" vozila izdaju posebne registarske pločice. On s pozicije sudskog vještaka ne može ulaziti u zakonske propise. Prilikom pregleda vozila osim za vozilo br. 6., koje nije bilo dostupno za pregled, jer je prema iskazu oštećenika u međuvremenu prodano, utvrdio je opće stanje vozila, stanje rabljenosti vozila s obzirom na prijeđene kilometre, a pregledom također nije uočio da bi na predmetna vozila bili ugrađeni ne originalni dijelovi. Obzirom na navedeno, procijenio je njihovu tržišnu vrijednost. Smanjenje tržišne vrijednosti "oldtimera" u 2011. i 2012. u odnosu na 2025. od oko 30% procijenio je iskustveno, obzirom na dostupne podatke o "oldtimer" vozilima iz 2011. i 2012. sa cijenama takvih vozila u 2025., a što se odnosi na i druga "oldtimer" vozila a ne isključivo na predmetna vozila. Rast cijene od oko 30% odnosi se općenito na sva "oldtimer" vozila, a ne samo na predmetna vozila. Za "oldtimer" vozilima je uvijek povećana potražnja zbog toga što se radi o malom broju vozila koja ispunjavaju kriterije za "oldtimer" vozila po pitanju starosti te originalnosti i izvornosti. Stoga je potražnja za takvim vozilima na tržištu puno veća od ponude. Navedeno je iz jednostavnog razloga što mali broj vozila "doživi" starost dulju od 30 godina, a da bude u dobrom općem i izvornom stanju. Ovo govori na temelju iskustva. Nije mu poznato je li oštećenik zatražio pregled i sačinjavanje zapisnika od ovlaštene komisije za "oldtimer" vozila. Neovisno o postojanju takvog zapisnika, vještak je mišljenja da sva vozila, osim vozila br. 4., ispunjavaju uvjete za kategoriju "oldtimer" vozila. Vozilo br. 1. je 2011. bilo staro 20 godina, a 2012. 21 godinu, vozilo 2. je 2011. bilo staro 14 godina, a 2012. 15 godina, vozilo 3. je 2011. bilo staro 25 godina, a 2012. 26 godina, vozilo 4. je 2011. bilo staro 2 godine a 2012. 3 godine, vozilo 5. je 2011. bilo staro 18 godina, a 2012. 19 godina, vozilo 6. je 2011. bilo staro 28 godina, a 2012. 29 godina. Dakle, prema kriteriju starosti od 30 godina 2011. i 2012. niti jedno od ovih vozila nije imalo status "oldtimera", ali su sva vozila bila u iznadprosječnom stanju sa ispodprosječnom amortizacijom, odnosno brojem prijeđenih kilometara, a što bitno utječe na tržišnu vrijednost vozila koje ne spada u kategoriju "oldtimer" vozila. Tako je npr. vozilo br. 5. BMW325 I coupe, u trenutku pregleda imalo prijeđeno samo 8.924 km, pa je u 2011. i 2012. navedeno vozilo moglo imati toliko ili manje prijeđenih kilometara što je značajno manje od prosječne rabljenosti takvog vozila koje prosječno godišnje prelazi između 20.000 i 25.000 km. Isto tako vozilo br. 3. motocikl Bimota SB5, proizvedeno 1986. je u trenutku pregleda imalo prijeđeno samo 6.307 km, što je također značajno manje od prosječnog broja prijeđenih kilometara takvog vozila.
13. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je dan, jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.
14. Uvidom u spis Općinskog suda u Valpovu poslovni broj R1-26/2009 utvrđeno je da su postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini upisanoj u zk. uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], 16. studenog 2005., pokrenuli predlagatelji KF i maloljetni ŠF, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici KF, a koju je zastupala HF, odvjetnica u [adresa], protiv protustranke ovdje oštećenog UF. Predloženo je da sud u izvanparničnom postupku provede razvrgnuće suvlasništva nekretnine prodajom na javnoj dražbi i dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima. Nadalje, 28. studenog 2005. održano je prvo ročište na kojem je UF osobno pristupio, te izjavio da se protivi prijedlogu za razvrgnućem suvlasništva, za sada, a on je suvlasnik nekretnina u 2/4, a to iz razloga što je on sa svojom sestrom i šogorom RF i EF, dogovorio da se dio koji pripada maloljetnom SF proda tek nakon njegove punoljetnosti, odnosno, da on kad bude punoljetan odluči što će sa svojim suvlasničkim dijelom. Nakon toga, 15. prosinca 205. proveden je očevid na predmetnoj nekretnini u prisutnosti građevinskog vještaka, a kojim je bio prisutan UF osobno. Sukladno prvom nalazu i mišljenju vještaka, od 24. siječnja 2006., vrijednost predmetne nekretnine utvrđena je u iznosu od 386.425,71 kunu. Potom je održano još jedno ročište i to 13. veljače 2006., na koje je UF također osobno pristupio i izjavio da se i dalje protivi prijedlogu za razvrgnuće, naveo je da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i da ga prihvaća u cijelosti. Naveo je i da njegova sestra i šogor RF i EF namjeravaju podići tužbu protiv KF, radi priznavanja vrijednosti ulaganja u predmetnu nekretninu, te predložio da sud prekine postupak razvrgnuća dok se ta parnica ne završi. Na tom ročištu utvrđeno je da spomenuta parnica još nije pokrenuta, te je građevinski vještak ispitan i određena je dopuna nalaza i mišljenja vještaka. Nakon toga, na ročištu od 31. ožujka 2006., na kojem je UF bio osobno prisutan, ispitan je vještak građevinske struke. Rješenjem od 25. svibnja 206., poslovni broj R1-57/05-13, određen je prekid predmetnog izvanparničnog postupka koji je trajao do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodila pred istim sudom protiv KF i ŠF kao tuženika. Na ročište od **.**.2009. UF osobno je pristupio i naveo da smatra da nije potrebno dalje provoditi postupak jer u kraćem roku namjerava dići kredit i isplatiti predlagatelje za njihove suvlasničke dijelove, time da se prije toga treba odrediti realna vrijednost cijele kuće, a onda i dio koji bi trebao pripasti predlagateljima nakon prodaje. Na ročište od 3. travnja 2009. uz UF koji je osobno pristupio, pristupio je i njegov punomoćnik ZF i dostavio potpisanu punomoć u spis. Punomoćnik ZF izjavio je da protustranka ostaje kod svih navoda danih tijekom postupka, protivi se djelomičnom kupoprodajom, te je istaknuo da je ranije između istih stranaka vođen postupak radi smetanja posjeda u kojem je bilo dogovora o mogućnosti diobe u naravi predmetnih nekretnina. Nakon izvršenog uvida u taj spis poslovni broj P-379/02, stranke su bile suglasne da bi se mogla provesti geometrijska dioba nekretnina, te je određeno da će vještak ponovno izaći na lice mjesta radi utvrđenja je li moguća ta dioba. Građevinski vještak je u nalazu i mišljenju od 5. svibnja 2009. dao mišljenje da ne postoje uvjeti za podjelu predmetne nekretnine na dvije samostalne uporabne cjeline, na koje okolnosti je građevinski vještak ispitan na ročištu od 22. siječnja 2010. na kojoj je pristupio UF osobno uz punomoćnika ZF, koji je predložio da vještak ponovno dopuni nalaz i mišljenje i uskladi ga s trenutnom tržišnom vrijednosti nekretnine. Navedeni prijedlog je prihvaćen, te je vještak izradio dopunu nalaza i mišljenja od 18. veljače 2010., a u kojem je tvrdio da nekretnina vrijedi 345.473,01 kunu. Na ročište od 15. ožujka 2010. pristupio je odvjetnički vježbenik u Uredu Tomislava Marinića – AF, te je ispitan građevinski vještak i rješenjem je utvrđeno da je građevinsko vještačenje dovršeno, punomoćnik AF usprotivio se civilnoj diobi navodeći da i dalje smatra da je moguća geometrijska dioba nekretnine na stambeni i poslovni dio. Rješenjem od 19. listopada 2010., poslovni broj R1-26/09-28, određeno je razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini civilnom diobom, tako da je određeno da će se predmetna nekretnina prodati na javnoj dražbi, a dobiveni iznos novca podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka. Protiv navedenog rješenja UF po punomoćniku ZF, podnio je žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, od 20. siječnja 2011., poslovni broj Gž-3992/10-2, odbijena i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja. **.**.2013. UF po punomoćniku ZF, podnio je prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, koji prijedlog je rješenjem od 22. listopada 2013., poslovni broj R1-26/09-10, odbijen, a protiv tog rješenja je UF po punomoćniku ZF podnio žalbu, koja je u odnosu na glavnu stvar odbijena u cijelosti rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 5. prosinca 2013., poslovni broj Gž- 4554/2013-2. Podneskom od **.**.2014. UF obavijestio je sud o tome da je otkazao punomoć odvjetniku ZF i da ga od sada zastupa odvjetnik Vladimir Burić.
15. Uvidom u spis Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj Ovr-312/2011 (kao i čitanjem kopirane punomoći odvjetnika ZF od 18. travnja 2011., zaključka o prodaji od 14. svibnja 2012., zapisnika o ročištu za I. usmenu javnu dražbu od 19. lipnja 2012., zaključka o prodaji od 20. lipnja 2012., zapisnika o ročištu za II. usmenu javnu dražbu od 11. rujna 2012. i rješenja o dosudi od 18. rujna 2012. iz spisa Općinskog suda u Valpovu broj OVR-312/2011.) utvrđeno je da je povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja KF i maloljetnog ŠF, zastupani po HF, odvjetnici u [adresa], od 17. ožujka 2011., 6. travnja 2011. doneseno je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-312/11, protiv tamo ovršenika, a ovdje oštećenika UF. Ovrha je određena na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Valpovu od 19. listopada 2010., na nekretninama upisanim zk. uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], utvrđivanjem vrijednosti nekretnina njihovom prodajom na javnoj dražbi, te namirenjem stranaka iz cijene postignute prodajom razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Protiv navedenog rješenja UF zastupan po odvjetniku ZF (punomoć od 18. travnja 2011. je dostavljena uz žalbu), podnio je žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2011., poslovni broj Gž-1551/11-2, u odnosu na glavnu stvar odbijena. Na ročište od 20. rujna 2011. nije pristupio UF, a niti njegov punomoćnik, koji je uredno pozvan, a na tom ročištu problematizirana je vrijednost predmetne nekretnine. Na ročištu od 21. studenog 2011. na koje je pristupio punomoćnik UF ZF, ispitan je građevinski vještak (isti koji je vještačio i u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice), te mu je naloženo da dopuni nalaz i mišljenje. U dopuni nalaza i mišljenja, od 14. prosinca 2011., utvrđena je vrijednost nekretnine u iznosu od 328.199,36 kuna. Podneskom od **.**.2011. UF putem punomoćnika ZF očitovao se na nalaz i mišljenje vještaka. Na ročište od 6. ožujka 2012. za ovršenika je pristupio AF, odvjetnički vježbenik kod ZF, te je predložio novo vještačenje radi konačnog utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine, koji prijedlog je prihvaćen. Ovršenik je putem punomoćnika podneskom zatražio produljenje roka za uplatu predujma, te je podneskom od 8. svibnja 2012. izvijestio sud da nije bio u financijskoj mogućnosti platiti građevinsko vještačenja zbog čega je suglasan s tim da se vrijednost nekretnine utvrdi prema ranije provedenom građevinskom vještačenju. Zaključkom od 14. svibnja 2012., poslovni broj Ovr-312/11-26, utvrđena je vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od 320.000,00 kuna, te je određeno da će biti prodavane na I. usmenoj javnoj dražbi 19. lipnja 2012. u 08,45 sati, koji zaključak je ovršeniku dostavljen putem punomoćnika. Na ročište za I. usmenu javnu dražbu od 19. lipnja 2012. pristupili su za ovrhovoditelje njihova punomoćnica HF, odvjetnica u [adresa], a za ovršenika AF, odvjetnik u [adresa], po zamjeničkoj punomoći, dok nije pristupio nitko od drugih kupaca. Nazočni su izjavili da neće sudjelovati na prvom ročištu za dražbu kao ponuditelji, te je određeno ročište za II. javnu dražbu za dan 11. rujna 2012. u 08,00 sati. Zaključkom od 20. lipnja 2012. , poslovni broj Ovr- 312/11-30, utvrđena je vrijednost nekretnina u iznosu od 320.000,00 kuna, te je određeno da će se nekretnine prodavati na II. usmenoj javnoj dražbi, koja će se održati 11. rujna 2012. u 08,00 sati, te da se nekretnine ne mogu prodati ispod 1/3 dijela utvrđene vrijednosti, odnosno ispod iznosa od 106.670,00 kuna. Navedeni zaključak dostavljen je ovršeniku putem punomoćnika. Na ročište za II. usmenu javnu dražbu, od 11. rujna 2012. za ovrhovoditelje je pristupila njihova punomoćnica HF, odvjetnica u [adresa], a za ovršenika je pristupio njegov punomoćnik ZF, odvjetnik u [adresa]. Punomoćnica ovrhovoditelja izjavila je da će ovrhovoditelji sudjelovati u javnoj dražbi radi kupovine predmetne nekretnine, dok je punomoćnik ovršenika izjavio da ovršenik neće sudjelovati kao kupac u javnoj dražbi glede predmetnih nekretnina, time da je utvrđeno da nije pristupio nitko od drugih kupaca. Ovrhovoditelji su ponudili iznos od 106.700,00 kuna, što je više od 1/3 utvrđene vrijednosti predmetnih nekretnina, te je rješenjem od 18. rujna 2012., poslovni broj Ovr- 312/11-33, predmetna nekretnina dosuđena ovrhovoditeljima KF i maloljetnom ŠF, na jednake dijelove za cijenu od 53.350,00 kuna, koje je rješenje ovršeniku dostavljeno putem punomoćnika. Protiv navedenog rješenja, ovršenik je putem punomoćnika ZF podnio žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, od 10. siječnja 2013., poslovni broj Gž-3911/12-2, odbijena. Nakon toga, održano je ročište 28. veljače 2013. na koje je pristupio za ovršenika ZF, te izjavio da ostaje kod dosadašnjih navoda i predložio da se uplaćeni iznos isplati ovršeniku kao i troškovi. Rješenjem od 18. travnja 2013., poslovni broj Ovr-312/11-40, odlučeno je da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnina namiruje potraživanje ovrhovoditeljice KF, u iznosu od 26.675,00 kuna, ovrhovoditelja maloljetnog ŠF u iznosu od 26.675,00 kuna, te ovršenika UF u iznosu od 53.350,00 kuna, time da je sud oslobodio plaćanja kupovnine ovrhovoditelje u dijele u kojem su ovrhovoditelji suvlasnici predmetne nekretnine, te im naložio da uplate kupovninu u iznosu od 53.350,00 kuna, što se odnosi na suvlasnički dio nekretnine ovršenika UF (2/4 dijela), te se iznos od 53.350,00 kuna uplaćen od strane ovrhovoditelja, u cijelosti dosuđuje ovršeniku UF. I navedeno rješenje dostavljeno je ovršeniku putem punomoćnika. Zaključkom od 18. travnja 2013., poslovni broj Ovr-312/11-42, predmetna nekretnina predana je ovrhovoditeljima kao kupcima na jednake dijelove, koji zaključak je dostavljen ovršeniku putem punomoćnika. Podneskom od 3. lipnja 2013. ovrhovoditelji su izvijestili sud da im ovršenik nije predao posjed predmetne nekretnine i predložili pozvati ovršenika da im tu obvezu ispuni, te je zaključkom od 6. lipnja 2013., poslovni broj Ovr-312/11-4, naloženo ovršeniku da preda ovrhovoditeljima njihov suvlasnički dio, koji zaključak je ovršeniku dostavljen putem punomoćnika. Rješenjem Općinskog suda u Valpovu, zemljišnoknjižnog odjela, od 22. travnja 2013., poslovni broj Z-1167/13, koje je također dostavljeno UF putem punomoćnika ZF, KF i ŠF uknjižili su se kao vlasnici na predmetnoj nekretnini na suvlasničkom dijelu UF. Podneskom od 27. lipnja 2013. ovršenik je putem punomoćnika ZF predložio odgodu ovrhe (zbog prijedloga za ponavljanje postupka podnesenog u postupku za razvrgnuće suvlasničke zajednice), koji prijedlog za odgodu ovrhe je odbijen rješenjem od 11. studenog 2013., poslovni broj Ovr-312/11- 9. Protiv navedenog rješenja ovršenik je putem punomoćnika ZF podnio žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 28. veljače 2014., poslovni broj Gž-593/14-2, odbijena. **.**.2014. UF osobno zamolio je sud da mu odobri uvid u nekoliko spisa, između ostalog i u spise R1-26/09 i Ovr- 312/11, te je zatražio kopiranje dijelova spisa poslovni broj Ovr-312/11, kako bi mogao ispitati odnos odvjetnika i stranke (navedeno je rukom napisao i potpisao UF u predmetnom spisu). Molbom od **.**.2014. UF osobno zamolio je sud da novac uplaćen na ime njegovog suvlasničkog dijela, dobiven prodajom nekretnine, uplati na njegov račun.
16. Iz prijave oštećenika na rad odvjetnika ZF Hrvatskoj odvjetničkoj proizlazi da je oštećeni UF **.**.2014. [adresa] odvjetničkoj komori prijavio rad odvjetnika – ovdje optuženog ZF, navodeći da je isti prekršio Kodeks odvjetničke etike. Opisao je kako ga je ZF na temelju punomoći zastupao u izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koji postupak je završio na način da je određena civilna dioba nekretnine. Nakon toga, naveo je da se pokrenuo ovršni postupak u kojem nikada nije od svog odvjetnika ZF dobio objašnjenje što znači taj postupak i koja su njegova prava i mogućnosti u tom postupku. Naveo je da uopće nije bio obaviješten o tome da će se održati javne dražbe radi prodaje nekretnine, te da je njegov odvjetnik ZF lažno izjavio pred sudom u njegovo ime da ne želi sudjelovati kao kupac u javnoj dražbi glede predmetnih nekretnina, te je ovrhovoditeljica KF kupila nekretninu i postala vlasnik cijele nekretnine. Da ga je odvjetnik upoznao s njegovim pravima u tom postupku i obavijestio o održavanju javnih dražbi, on bi zasigurno bio ponuditelj i kupio tu kuću jer ju nikada nije niti namjeravao prodati. Sve je saznao tek 22. travnja 2014., a dok još nije znao što se dogodilo ulazio je posjed kuće, kosio travu, hranio mačke, dao sazidati zidić na međi. Nadalje, u prijavi je naveo da je na ulici bio obaviješten od AF, odvjetničkog vježbenika ZF da bi trebao dostaviti broj računa da se mogu platiti novci, ali njemu nije bilo jasno o kakvom je to novcu riječ i onda mu je rečeno da je to novac od kuće koju je sud prodao. Kad je otišao kod ZF da mu objasni kako je kuća mogla biti prodana bez njegovog znanja, rekao je da će se žaliti i da je prevaren. On je vjerovao svom odvjetniku da će ispraviti te greške i zbog toga nije htio prihvatiti novac koji uplaćen na depozit suda. Pokušavao je stupiti u kontakt s odvjetnikom, ali on je odgađao susret i razgovor zbog raznih razloga. Susreo se s njim 1. travnja 2014. nakon što je sin KF došao na spornu nekretninu zaštiti bojom svoj auto na mjestima gdje je hrđa počela izbijati. Došla je i KF i zatražila od njega da se udalji jer to više nije njegovo. Odvjetnik mu je rekao da će se žaliti i da će se još vidjeti što će biti s tim. Kako je cijela situacija bila neobična, njegova kćer i on počeli su istraživati što se u postupku zapravo događalo, te je on u konačnici izvršio uvid u spis gdje je vidio brojne prešućene stvari o kojima je trebao biti obaviješten.
17. Nadalje, uvidom u spis Općinskog suda u Valpovu P-137/2006 utvrđeno je da je predmetni postupak pokrenut tužbom EF protiv tuženika KF i ŠF, radi utvrđenja suvlasništva i isplate novčanog iznosa na ime ulaganja, te je okončan pravomoćnom presudom od 5. veljače 2007., poslovni broj P-137/06-20 kojom je naloženo tuženicima da tužitelju na ime ulaganja u nekretninu upisnu u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplate iznos od 15.966,50 kuna sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
18. Iz spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-82/2012 i Ovr-1264/2013, te spisa Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj Ovr-1228/10 proizlazi da je optuženi ZF u navedenim predmetima zastupao oštećenog UF, time da je postupak Pr-82/2012 (radi naknade štete zbog neisplaćenih plaća) završio u korist tamo tužitelja UF (nakon toga je UF na temelju presude iz tog predmeta kao ovršne isprave pokrenuo postupak poslovnog broja Ovr- 1264/2013), dok je ovrha u predmetu Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj Ovr- 1228/10, u kojem je UF bio ovrhovoditelj u konačnici obustavljena.
19. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj K-DO- 1333/2015 (Kr-DO-1225/2014-16) utvrđeno je da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 23. prosinca 2015., poslovni broj K-DO-1333/2015, odbačena kaznena prijava UF, od 31. srpnja 2014. protiv osumnjičenog ZF zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela sramoćenja iz članka 148. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 142. stavka 1. KZ/11. Nadležni državni odvjetnik bio je stava da iz dostavljene dokumentacije (podnesci, zapisnici i rješenja iz izvanparničnog predmeta Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj R1-26/09), kao i obavljenog obavijesnog razgovora s ZF, ne proizlazi da bi ZF postupak mimo ovlasti koju je dobio na temelju punomoći UF, te da za istog nije nastala šteta.
20. Iz potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Osijek, od 16. siječnja 2024. proizlazi da oštećeni UF (u trenutku izdavanja potvrde) nije vlasnik nekretnina na području nadležnosti tog zemljišnoknjižnog odjela.
21. Iz potvrde i uvjerenja Policijske postaje Belišće o vlasništvu na vozilima od 22. siječnja 2024. proizlazi da je oštećeni UF u vremenskom razdoblju 201 1. i 2012. godine bio vlasnik sljedećih vozila: L1, marke SUZUKI RB 50 GAG, godina proizvodnje 1991. broj šasije LA41A118533, reg. oznaka [registarska oznaka], odjavljeno 14.8.2014. (vlasnik je od 21.06.1993.), L3, marke APRILIA RS 250 LD 01 REPLICA, godina proizvodnje 1997, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]. (vlasnik je od 12.09.2000.), L 3, marke BIMOTA SB5 , godina proizvodnje 1986, broj šasije SB500017, reg. oznaka [registarska oznaka], odjavljeno 26.9.2016. (vlasnik je od 12.07.1996.), L 3, marke SUZUKI VWBT RV 125, godina proizvodnje 2009, broj šasije [broj šasije] 11100111298, reg. oznaka [registarska oznaka]. (vlasnik je od 25.05.2009.), M1, marke BMW 325 1 COUPE, godina proizvodnje 1993, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]. (vlasnik je od 16.06.2003.), te M1, marke VOLKSWAGEN GOLF GTD, godina proizvodnje 1983, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka os357Tr, odjavljeno 30.4.2019. godine. (vlasnik je od 26.11.1997.).
22. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka za oštećenika za razdoblje 2011. i 2012., te potvrda HZMO od 13. veljače 2024. proizlazi da je oštećenik u razdoblju 2011. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 82.467,55 kuna, a tijekom 2012. u ukupnom iznosu od 83.044,83 kuna. Oštećeni UF u mirovini je od 2007. godine.
23. Iz podataka o stanju na računu oštećenika u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., te podataka o stanju na računu oštećenika u Privrednoj banci Zagreb d.d. proizlazi da je oštećenik u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2012. redovito primao mirovinu u iznosu od oko 6.300,00 kuna do oko 6.500,00 kuna. Osim navedenih redovitih primanja, oštećenik na računima nije imao drugih većih primanja niti ušteđevine.
24. Iz spisa Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj R1-26/08 ne proizlaze činjenice odlučne za ovaj postupak (spis je pribavljen očitom omaškom, ne radi o predmetu u kojem je optuženik zastupao oštećenika), dok iz spisa Pu Ovr- 55/2025 (ranije Ovr-489/07) proizlazi da je optuženik u tom predmetu zastupao oštećenika kao protivnika osiguranja, zbog naplate carinskog duga.
25. Iz podneska Hrvatske odvjetničke komore od 22. prosinca 2025. proizlazi da je AF, odvjetnik u [adresa], bio upisan u Imenik odvjetničkih vježbenika Hrvatske odvjetničke komore u razdoblju od 7. svibnja 2007. do 31. ožujka 2012. s vježbom u odvjetničkom uredu ZF, odvjetnika u [adresa]. U Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore AF, odvjetnik u [adresa], bio je upisan u razdoblju od 1. travnja 2012. do **.**.2019. AF, odvjetnik u [adresa], od dana upisa u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore je samostalno obavljao odvjetničku službu sa sjedištem odvjetničkog ureda u Osijeku.
26. Iz izvadaka iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika proizlazi da je optuženik u tri navrata prekršajno kažnjavan i to zbog prometnih prekršaja, no nije kazneno osuđivan.
27. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, uvažavajući stavove drugostupanjskog suda izražene u ukidbenoj odluci, sud smatra da tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da je optuženi ZF počinio kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.
28. Kazneno djelo protiv imovine – zlouporabu povjerenja iz članka 240. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. čini onaj tko kao odvjetnik zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabi ugovorom dane mu ovlasti i time prouzroči imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a kaznenim djelom je prouzročena znatna imovinska šteta.
29. U ponovljenom postupku sud je ponovno proveo sve ranije izvedene dokaze, kao i nove dokaze na okolnost utvrđenja imovnog stanja oštećenika u vrijeme inkriminacije, te je ponovnom ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj cjelini došao do zaključka da nisu dokazane dvije odlučne činjenice koje čine obilježje kaznenog djela za koje se optuženik tereti – namjera optuženika da ošteti oštećenog UF kao osobu čije interese je zastupao, te nastanak konkretne imovinske štete za oštećenika, odnosno njezina visina.
30. Vezano za iskaz svjedoka oštećenog UF, ovaj sud ostaje kod svog ranijeg zaključka da je oštećenik vjerodostojno i istinito iskazivao kad je naveo da je imao namjeru svoju obiteljsku kuću u [adresa] kupiti, odnosno isplatiti suvlasnike, te da nije na adekvatan način obaviješten od strane optuženog ZF kao njegovog odvjetnika, o tijeku postupka pred sudom, te o tome da će se održavati dražbe radi prodaje nekretnine. Naime, tijekom ponovljenog postupka iskaz oštećenika je u tom dijelu i dodatno osnažen činjenicom da je dokazano da je oštećenik s obzirom na svoje imovno stanje (pored redovitih primanja u vidu mirovine, u kritično vrijeme bio je vlasnik oldtimer vozila ukupne vrijednosti 48.450,00 eura kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem, a isto tako prema njegovom iskazu imao je i ušteđevine u vidu gotovog novca kojeg nije držao u banci) realno bio u mogućnosti kupiti predmetnu nekretninu, odnosno sudjelovati na dražbama pred sudom.
30.1. No, isto tako sud ne može zanemariti činjenicu da je optuženik nesporno oštećenika savjesno zastupao dugi niz godina, u više različitih postupaka, između ostalog i u postupku u kojem je javna dražba održana istog dana kao i sporna druga usmena javna dražba u predmetu Ovr-312/11, iz kojeg predmeta je razvidno kako je nekretnina koja je bila predmet tog ovršnog postupka dosuđena UF kao ovrhovoditelju. U tom postupku, koji se vodio paralelno sa spornim ovršnim postupkom, optuženik je očito postupao u korist oštećenika i u njegovom interesu, pa je upitna smislenost namjernog postupanja optuženika protivno interesu oštećenika u ovom spornom ovršnom postupku, istog dana, te je nejasan motiv zbog kojeg bi optuženik namjerno postupao na štetu oštećenika u cilju nanošenja mu štete.
30.2. Pri tom valja imati u vidu da iz iskaza svjedoka AF proizlazi da je oštećenik u kritično vrijeme u više navrata bio u uredu optuženika, te su isti razgovarali o predmetima u tijeku, time da svjedoku nije poznato da bi se optuženik i oštećenik dogovarali da se ovršni postupak okonča na neki drugi način osim isplatom, iako je intencija oštećenika bila da se sporna nekretnina fizički podijeli. Navedeno ukazuje na to da su optuženik i oštećenik očito bili u komunikaciji glede sudskih postupaka u tijeku, no iz iskaza oštećenika proizlazi da mu optuženik nije jasno i konkretno obrazlagao u kojoj fazi se postupci nalaze, time da očito niti oštećenik nije od optuženika zahtijevao dodatna pojašnjenja. S obzirom na oštećenikovu reakciju nakon saznanja o tome da je sporna nekretnina prodana, sud zaključuje da je oštećenik doista time bio iznenađen, jer je očekivao da će tu nekretninu kupiti, dakle sud smatra da oštećenik doista nije znao u kojoj je fazi postupak pred sudom, te nije bio obaviješten o održavanju dražbi. No, imajući u vidu niz drugih postupaka u kojima je optuženik postupao u korist oštećenika kao svoje stranke, kao i njihovo ranije dugogodišnje poznanstvo, sud nije našao logičnih razloga zbog kojih bi u ovom predmetnom postupku optuženik namjerno postupao na štetu oštećenika. Naime, isto je tako moguće da se dogodila greška u komunikaciji između optuženika i oštećenika, odnosno da optuženik nije shvatio uputu oštećenika u smislu njegove želje da spornu nekretninu kupi (svjedok AF očito je također shvatio oštećenika na način da ovaj želi fizičku diobu nekretnine, nije naveo da bi oštećenik optuženiku davao jasne upute o tome da nekretninu želi kupiti i isplatiti ostale suvlasnike), te da je u spornom ovršnom postupku postupao misleći da postupa u interesu oštećenika, a ne protivno njegovoj volji.
30.3. U ukidbenoj odluci drugostupanjskog suda jasno je ukazano na to da pored ostalih činjenica, mora biti dokazana i namjera počinitelja da ošteti osobu čije interese zastupa. Imajući u vidu sve gore navedeno, premda sud drži da oštećenik doista nije od strane optuženika bio obaviješten o održavanju dražbi u ovršnom postupku, niti u ponovljenom postupku nije dokazano da je optuženik kao odvjetnik poduzimao radnje svjesno i želeći oštetiti svoju stranku, odnosno zlorabeći njegovo povjerenje. Naime, iz obrane optuženika, koja je u skladu s iskazom svjedoka TF, proizlazi da je optuženik bio u uvjerenju da je intencija oštećenika fizička dioba nekretnine, te mu oštećenik očito nikada nije dao jasnu uputu da želi kupiti predmetnu nekretninu sudjelovanjem na javnim dražbama. Također, optuženik je naveo da nije niti znao da oštećenik ima u vlasništvu vrijedna oldtimer vozila prodajom kojih bi mogao doći do gotovog novca za sudjelovanje na dražbama. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je komunikacije optuženika kao odvjetnika i oštećenika kao stranke očito bila manjkava, odnosno da oštećenik optuženiku nije davao jasne upute o onome što u postupku želi, dok optuženik oštećeniku nije na adekvatan način obrazlagao u kojoj su fazi postupci pred sudom, na čemu oštećenik nije niti inzistirao. No, to ne znači samim time da je optuženik imao za cilj svojim radnjama oštetiti osobu čije je imovinske interese zastupao, odnosno oštećenika.
30.4. Osim navedene sporne činjenice, ostala je nedokazana i činjenica je li oštećeniku doista nastala konkretna imovinska šteta i u kojem iznosu. U ranijoj odluci bilo je obrazloženo da se radi o šteti u vidu izmakle koristi za oštećenika. No, ponovnom analizom utvrđenog činjeničnog stanja, sud je došao do zaključka da se postojanje konkretne štete i njezina visina zapravo ne mogu na nedvojben način utvrditi. Naime, premda je dokazano da je oštećenik imovno bio u mogućnosti sudjelovati na dražbama i kupiti suvlasničke dijelove predmetne nekretnine, upitno je na kojoj bi to dražbi bilo i za koji novčani iznos. Moguće je, između ostalog, da bi na dražbi nekretnina bila prodana i za veću vrijednost od one minimalne za koju se može prodati (ne manje od 2/3 ili 1/3 procijenjene vrijednosti), pa bi samim time izmakla korist oštećenika bila manja, ili je pak uopće ne bi bilo (u slučaju da je nekretnina prodana po njezinoj utvrđenoj tržišnoj vrijednosti). S obzirom na neizvjesnost činjenice za koju bi cijenu oštećenik (da je sudjelovao na dražbama) nekretninu doista kupio, tijekom postupka nije bilo moguće utvrditi visinu izmakle dobiti za oštećenika, odnosno je li imovinska šteta nastala, a ako jest je li bila znatna (u smislu članka 87. stavka 29. KZ/11.).
31. Slijedom svega navedenog, kako u postupku provedenim dokazima nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, valjalo ga je na temelju članka 453. točke 3. ZKP osloboditi optužbe.
32. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni UF upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
33. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dunja Petrović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Osijeku, na poslovni broj K-DO-446/2019
2. optuženi ZF
3. branitelj optuženika Berislav Krnic, odvjetnik u Osijeku
4. oštećeni UF
5. opunomoćenik oštećenika Hrvoje Krivić, odvjetnik u Osijeku
