REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] K 5
Poslovni broj: Us I-2539/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice KD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maja Buljan Gržetić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Rijeci, Ivana Zajca 20/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba KDU, radi obnove postupka – roditeljskog dopusta, 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/25-01/143, URBROJ: 338-01- 06-05-25-02 od 10. studenoga 2025., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-06/24-02/33742, URBROJ: 338-08-02-01-25-4 od 4. srpnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-06/24-02/33742, URBROJ: 338-08-02-01- 25-4 od 4. srpnja 2025. odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka dovršenog rješenjem ustrojstvenog prednika navedenog tijela, KLASA: UP/I-502-06/24-02/33742, URBROJ: 338-08-02-01-25-2 od 31. siječnja 2025. godine. Potonjim rješenjem djelomično je usvojen zahtjev tužiteljice, te joj je priznato pravo na roditeljski dopust u trajanju od 660 dana za blizance GD i TD (rođ. **.**.2023.), uz ostale prateće odluke. Zahtjev tužiteljice odbijen je u preostalom dijelu, za priznavanje prava na roditeljski dopust do 690 dana. Rješenje od 4. srpnja 2025. u bitnome se temelji na utvrđenju da tužiteljica nije dokazala da je prijedlog za obnovu postupka podnesen u zakonskom roku od 30 dana od saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza, te da nije dokazala da je za odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, koju navodi kao razlog za predlaganje obnove, saznala tek 31. ožujka 2025., tim više što je priložila odluku koja je ispisana 9. svibnja 2024., dakle prije donošenja prvostupanjskog rješenja
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-06/25-01/143, URBROJ: 338-01-06- 05-25-02 od 10. studenoga 2025., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Prema tuženiku, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 2024. ne predstavlja niti je zakonom predviđena kao razlog za obnovu postupka u kojem je pravomoćno odlučeno u pravu tužiteljice na roditeljski dopust za blizance. Tuženik dodaje da je utvrdio propust prvostupanjskog tijela koje je prvostupanjskim rješenjem odbacilo prijedlog za obnovu postupka umjesto da odbije taj prijedlog, ali da to ne utječe na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari.
3. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je dotični prijedlog za obnovu postupka podnijela na temelju članka 123. stavka1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku. Nakon primitka prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2025., saznala je za odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 2024., po kojoj je odlučeno bitno drukčije nego u tužiteljičinom predmetu. Prijedlog za obnovu postupka žaliteljica je podnijela pravovremeno, u četiri dana nakon saznanja za odluku (31. ožujka 2025.). Tužiteljica je za tu odluku doznala na internetskom forumu, na kojem je odluka bila stavljena u formatu PDF s već otisnutim datumom. Nije logično da bi tužiteljica raspolagala s tom odlukom još od 9. svibnja 2024. i da je ne bi upotrijebila u ranijem osnovnom postupku. Tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno i neosnovano odriče bilo kakav značaj odluci Ustavnog suda. Osporavane odluke su očito nezakonite, protuustavne, diskriminatorne, arbitrarne, prekomjerno formalističke i krajnje nepravične za tužiteljicu. Tuženik je mogao i po službenoj dužnosti pokrenuti obnovu postupka za tužiteljicu i odmah joj priznati puni roditeljski dopust za oba djeteta. Tužiteljica upire i na recentnu presudu Upravnog suda u Zagrebu donesenu u činjenično istovjetnom predmetu, kojom je utvrđeno diskriminatorno postupanje tuženika. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura (PDV uključen).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 13. svibnja 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj 152/22). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
8. Prema članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
9. Kada obnovu postupka predlaže stranka, kumulativno su propisani objektivni rok za pokretanje obnove u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, te subjektivni rok od 30 dana od dana saznanja stranke za razloge obnove ili od kad je stranka stekla mogućnost upotrebe novih dokaza (članak 123. stavci 1. i 3. ZUP-a).
10. Sud u prvom redu naglašava da je obnova upravnog postupka izvanredan pravni lijek. Njime je iznimno moguće intervenirati u postojeće konačno rješenje kojim je riješena konkretna upravna stvar. Pretpostavke za primjenu izvanrednih pravnih lijekova, uključujući obnovu postupka, propisane su strogo te ih tako treba i tumačiti.
11. Prema članku 124. stavku 2. ZUP-a, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, te (kumulativno) učiniti vjerojatnim razloge obnove. Oboje je potrebno učiniti vjerojatnim već u prijedlogu za obnovu postupka a ne tek kasnije, pa takav propust ne može biti saniran ni u upravnome sporu.
12. U predmetnom prijedlogu za obnovu postupka od 4. travnja 2025. tužiteljica navodi da je za odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2676/2023 od 15. veljače 2024. doznala 31. ožujka 2025. na pravnim portalima. Međutim, u prilog toj tvrdnji tužiteljice u prijedlogu ne iznosi nikakav dokaz ni drugi dopunjujući navod kojim bi učinila vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Taj propust dovoljan je za odbacivanje prijedloga za obnovu postupka, na temelju članka 126. stavka 1. ZUP-a. Pritom okolnost da je nadležno javnopravno tijelo ovlašteno po službenoj dužnosti pokrenuti obnovu postupka ne oslobađa stranku zakonom propisane dužnosti da obnovu predloži u subjektivnom roku. Protivno tumačenje posve bi obesmislilo odredbu članka 123. stavka 3. ZUP-a. Uzgred, javnopravna tijela ovdje nisu imala razloga obnovu postupka pokrenuti po službenoj dužnosti zbog novosti u ustavnosudskoj praksi, što je dodatno elaborirano u točki 13. ovog obrazloženja.
13. Nadalje, dosljedno je i ustaljeno stajalište sudske prakse prema kojem promjene ili novosti u sudskoj praksi uključujući one do kojih dolazi praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske, ni druge promjene u pravnom tumačenju mjerodavnih propisa, ne predstavljaju nove činjenice ni nove dokaze u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a. To je potvrđeno i u nepravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-761/2025-11 od 14. travnja 2026., na koju se pozvala tužiteljica. U potonjem je predmetu tužbeni zahtjev usvojen vezano uz prigovor diskriminacije. Međutim, pri postojanju zapreke za meritorno razmatranje prijedloga za obnovu postupka elaborirane u točkama 11. i 12. ovog obrazloženja, vezano uz točku 10. obrazloženja, u ovome predmetu ne postoje pretpostavke za razmatranje prigovora tužiteljice koji se tiču merituma upravne stvari, pa tako ni prigovora diskriminacije.
14. Osporavanim odlukama javnopravnih tijela nije, dakle, došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice.
15. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 3. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Maji Buljan Gržetić, Rijeka, Ivana Zajca 20/II
- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska
