Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-387/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, OIB: 35506269186, iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63C, koju zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-204/2024-12 od 4. rujna 2025. i protiv rješenja tog suda poslovni broj Pr-204/2024-14 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovane i potvrđuju se presuda i rješenje pod točkom II. izreke Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-204/2024-12 od 4. rujna 2025.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-204/2024-14 od 5. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužitelju pripada 10% dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane (točka I. izreke) pa je naloženo tuženici da mu isplati iznos od 3.912,68 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci presude izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe na način kako je to tužitelj naveo u podnesku od 11. kolovoza 2025. (točka I. izreke), te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom od presuđenja u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 250,00 eura odbijen zahtjev tužitelja (točka III. izreke). Nadalje je tim rješenjem odbijen i zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 750,00 eura (točka IV. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 5. rujna 2025. naloženo je tuženici da naknadi tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. rujna 2025, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude i rješenja u dijelu kojim su tužitelju dosuđeni troškovi postupka žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače u skladu sa žalbenim navodima, a podredno ukinu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv rješenja kojim su tužitelju dosuđeni troškovi pristupa na ročište za objavu i uručenje presude žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

3. Žalbe tuženice nisu osnovane.

4. Ispitujući pobijane odluke kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koji su predviđeni odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer suprotno tvrdnji žaliteljice, pobijane odluke sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda i rješenje ne sadrže nedostatke zbog kojih se ne bi mogli ispitati, pa kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije osnovan taj žalbeni razlog.

4.2. Nadalje nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženica pobija, na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbeni navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

5. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće od kolovoza 2020. do studenog 2023., te posljedično tome isplatu tog dodatka.

6. Nesporno je da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu tehnički suradnik te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (»Narodne novine«, broj 5/1984.), kao i da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada.

6.1. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.912,68 eura naznačena u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je u skladu s izračunom tuženice.

6.2. Sporna je u ovom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je člankom 5. ugovora o radu propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, naknadu plaće, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju propisi, odredbe akata poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz radnog odnosa i Kolektivni ugovor,

- da je člankom 2. stavkom 3. Pravilnika 2020. bilo propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća,

- da je člankom 27. stavkom 1. Pravilnika 2020. propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika 2020. te da se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama,

- da su raniji Pravilnici priznavali radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika),

- da je člankom 54. stavkom 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020., dalje: TKU/17), koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022., bilo propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u stavku 2. tog članka bilo propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom,

- da je člankom 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 56/2022., 127/2022. i 58/2023., dalje: TKU/22), bio propisan na isti način taj dodatak,

- da iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (»Narodne novine«, broj 141/2023.) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% osnovne plaće (članak 13.),

- da tuženica nije osporavala navode tužitelja iz tužbe da je postojala Odluka tuženice prema kojoj je zaposlenicima tuženice ranije bilo priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10% te da je takva odluka ukinuta od strane tuženice.

8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao da nakon ukidanja navedene Odluke tuženice visina tog dodatka nije bila definirana niti jednim aktom, pa da dolazi u obzir primjena članka 9. stavka 3. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, pa je smatrao da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini (10 % prema ranijoj Odluci) sve do stupanja na snagu nove odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu dodatka, a što je i učinjeno novim Kolektivnim ugovorom za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (»Narodne novine«, broj 141/2023.), koji je sklopljen 15. studenog 2023., i koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće.

8.1. Nadalje je taj sud smatrao da nije prihvatljiv obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% tužiteljeve bruto plaće, koji je dostavila tuženica, iz razloga jer je Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja.

8.2. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da je tuženica i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bila državna agencija te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredila visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika da je donijela i Odluku od 1. lipnja 2018. koju je novim Pravilnikom iz 2020. stavila izvan snage.

8.3. Zbog navedenog prvostupanjski je sud smatrao da tužitelju pripada ukupni iznos od 3.912,68 eura bruto (članak 433.a stavak 1. ZPP-a) za utuženo razdoblje s pripadajućim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.) zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer suprotno žalbenim navodima tuženice, i po pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelj kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, i u utuženom vremenskom periodu ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, iako visina tog dodatka nije bila propisana aktima tuženice.

9.1. Naime, visinu spornog dodatka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio primjenom odredaba članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. TKU/17, članka 53. TKU/22 te članka 94. ZR-a, pri čemu je pravilno cijenio i činjenicu da je Odlukama tuženice od 29. prosinca 2015. i 1. lipnja 2018., tuženica kao poslodavac tužitelju uvećavala plaću za 10%, kod činjenice da se radi o zaposleniku koji obavlja poslove kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020.

10. Stoga, činjenica da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i da tuženica kao poslodavac nije donijela odluku kojom bi utvrdila visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinula (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), i po shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takvo postupanje tuženice ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kao i da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva, zbog čega je pravilno utvrdio da iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

11. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelju pripada dodatak na plaću jer je radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kada je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, pri čemu žalbeni navodi tuženice ne utječu na pravilnost pobijane odluke.

12. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je po osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a po visini je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) sve to prema vrijednosti predmeta spora, a što tuženica neosnovano osporava paušalnim navodima u svojoj žalbi.

13. Isto tako, pravilna je i odluka kojom je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude koji trošak je tužitelj popisao u troškovniku predanom na ročištu 26. kolovoza 2025. u visini od 50 bodova, a na koje ročište je pristupila punomoćnica tužitelja. To iz razloga što se važnost pristupa na ročište za objavu presude koja se sukladno odredbi članka 335. ZPP-a ogleda u tome da se ovjereni prijepis presude uručuje na ročištu za objavu, što je pravilo, a ne izuzetak, kao i zbog računanja roka za žalbu koji teče od dana objave presude. Zbog navedenog u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima tvrdi suprotno u svojoj žalbi na to rješenje.

14. Obzirom na navedeno, žalbe tuženice trebalo je u cijelosti odbiti kao neosnovane na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

Split, 3. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić