Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-71/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Šušnjar d.o.o. iz Zagreba , radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1468/2023-34 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1468/2023-34 od 26. ožujka 2026..

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 303,09 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 30.03.2023. godine između tužitelja CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, a koji otkaz je sadržan u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 24.08.2023., KLASA: 112310/23-01/62, URBROJ: 01-10-01/2-23-03. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, da vrati tužitelja CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na njegovo radno mjesto „VODITELJ CESTARIJE II u SLUŽBI ODRŽAVANJA I ZAŠTITE CESTA“ u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, da tužitelju CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troška postupka kao i troška sastava žalbe u iznosu od 303,09 eur.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu. Potražuje i trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu tužitelja.

7. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku jer je sud izveo po strankama predložene dokaze te iste pravilno cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pri tome navodeći jasne i neproturječne razloge za svoju ocjenu, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

8. Prvostupanjski sud u provedenom postupku pravilno je utvrdio:

- da je tuženik 24. kolovoza 2023. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, protiv koje Odluke je tužitelj u propisanim rokovima podnio zahtjev za zaštitu prava, na koju tuženik nije odgovorio;

- da je tuženik navedenu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika obrazložio utvrđenjem da je temeljem prijave koju je zaprimio voditelj podružnice Zagrebačke ceste o mogućim nezakonitim postupanjima tužitelja koji je svoje suradnike 10. svibnja 2023. uputio u Ulicu Dominika Mandića 164 u Zagrebu te im naložio asfaltiranje zelene površine na koju je utrošeno 2,5 tone asfalta, unatoč tome što navedena lokacija nije bila unaprijed planirana za asfaltiranje, odnosno što asfaltiranje iste nije bilo utvrđeno dnevnim planom rada za 10. svibnja 2023. i unatoč iskazanom protivljenju radnika da asfaltiraju zelenu površinu koja nije bila obuhvaćena planom rada. Tužitelju se stavlja na teret da je neistinito upisao rasknjiženje odnosno prikaz utrošenih 5 tona asfalta kroz aktivnosti redovitog pregleda cesta te zatvaranja udarnih jama koje ne odgovara lokacijama i radovima planiranim kroz dnevni plan rada za dan 10. svibnja 2023. Nadalje, tužitelju se stavlja na teret da je neistinitim prikazom utroška 5 tona asfalta kod poslodavca izazvao osnovanu sumnju da je sredstva rada poslodavca iskoristio za stjecanje imovinsko pravne koristi, zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u radnika i zbog čega daljnji nastavak radnog odnosa više nije moguć.;

- da iz opisa poslova radnog mjesta tužitelja: „Voditelj cestarije II“ u službi održavanja i zaštite cesta, proizlazi širok spektar poslova za koje je radnik zadužen, pa tako i : raspoređivanje radne grupe na radne zadatke prema tjednom planu rada u koordinaciji s voditeljem organizacijske jedinice, raspoređivanje radnika na radne zadatke, organiziranje i nadgledanje dnevnog operativnog rada na terenu, rukovođenje radnicima na gradilištu, izdavanje naloga za izvršenje radova, ali je tužitelj također odgovoran za praćenje stanja na prometnicama te vođenju brige o prijekopima, kao i za druge složenije poslove i zadatke koji zahtijevaju viš i stupanj samostalnosti u radu unutar grupe složenosti poslova;

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da se asfaltiranje vršilo u Ulici Dominika Mandića kod kbr. 164 (dijelu koji nije zelena površina) na način da se asfaltirala nabijena zemljana bankina ceste u širini od oko 1,5 metara koja se nalazila oko 20 cm ispod razine asfalta, a koje ulegnuće je nastalo zbog utjecaja slivnih voda te kamionskog prometa po bankini. Utvrđeno je kako je na mjestu predmetnog događaja cesta širine 3 m što je tek malo šire od širine jednoga kamiona (širina kamiona 2,5 m) te se promet odvija na način da se jedno vozilo kreće po bankini u trenutku mimoilaženja sa drugim vozilom i da se tijekom cijele zime navedena bankina sabijala i utabavala od prometa i slivnih voda. U vrijeme izvršenja radova navedena bankina je bila suha, tvrda i „potonula“ 20 cm od visine asfalta ceste. Bankina je sanirana na način da je preko utabane zemljane bankine prevučen asfaltni sloj debljine dvadesetak centimetara te je bankinu uredno poravnao sa visinom postojećeg asfaltnog kolnika te je time na najjeftiniji i najbrži način sanirao predmetnu opasnu depresiju kako ne bi došlo do rezanja automobilskih guma prilikom mimoilaženja vozila te kako ne bi došlo do izlijetanja vozila sa ceste uslijed pada kotača u depresiju pored kolnika. Vještak zaključuje da su navedeni radovi bili potrebni jer je predmetna depresija (ulegnuće) pored ceste predstavljalo veliku opasnost prvenstveno za dvotočkaše (romobiliste, bicikliste, motocikliste) čiji bi pad kotača u „rupu“ od oko 20 cm predstavljao siguran pad, a bila je izuzetna opasnost i za automobile jer su se na tom dijelu u mimoilaženju morali kretati sa dva kotača po navedenoj bankini, a to je predstavljalo veliku opasnost da se razbije unutarnja strana felge desnih kotača te razreže guma pri čemu može doći do zanošenja vozila, gubitka kontrole nad upravljanjem te izlijetanja sa ceste.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno je cijenio iskaze svjedoka i tužitelja te provedeno prometno vještačenje i utvrdio da je tužitelj postupao u konkretnoj situaciji sukladno opisu poslova svog radnog mjesta i odgovornosti koju ima za redovno održavanje i brigu o zaštiti cesta i sigurnosti prometa kada je dao nalog radnicima da izvrše asfaltiranje bankine koja je predstavljala opasnost za sudionike prometa na tom dijelu nerazvrstane ceste što jasno proizlazi iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka IR, VR, BR, UR kao stručnih osoba zaposlenih kod tuženika koji potvrđuju iskaz tužitelja koji je dao nalog za obavljanje poslova nakon što je utvrđeno da se navedena prometnica treba sanirati zbog oštećenja koja predstavljaju neposrednu opasnost za odvijanje prometa i nakon što je utvrdio da se ne radi o zelenoj površini. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno je cijenio i iskaze svjedoka ĐR i AR, ne prihvaćajući iste kao istinite, jer je utvrđeno da nisu bile osnovane njihove tvrdnje iznesene poslodavcu da im je naloženo nedopušteno postupanje od strane tužitelja, asfaltiranjem zelene površine bez konkretnih provjera i bez dokaza da taj dio predstavljao nečiji privatni posjed.

10. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužitelj naložio radove koji nisu bili obuhvaćeni opisom poslova njegova radnog mjesta i suprotno pravilima struke jer je izvedenim dokazima jasno utvrđeno kako je takvo postupanje tužitelja bila uobičajena praksa radnika s njegovim ovlastima (što potvrđuje i dokumentacija tuženika koju je tužitelj dostavio u spis podneskom od 5. ožujka 2025.) te je tužitelj kao odgovorna osoba tuženika nakon što je utvrdio da postoji potreba žurnog otklanjanja oštećenja kolnika naložio poduzimanje nužnih radova kako bi se otklonio neposredni izvor opasnosti za sigurno odvijanje prometa na predmetnoj ulici.

11. Neosnovano tuženik tvrdi i da je tužitelj neistinito prikazao utrošak asfalta u količini od 2, 5 tona jer iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako su radnici koji su neposredno po nalogu tužitelja izvršili radove na asfaltiranju sav preuzeti asfalt i utrošili na radove, a što je evidentirano i u putnom radnom listu dostavljenom od strane tuženika (list 287 -288 spisa) iz kojeg je vidljivo da je spornog dana u dva navrata preuzeto po 2,5 tona asfalta, od čega je 2,5 tona utrošeno na asfaltiranje u Ulici D. Mandića.

12. Na žalbene navode kako su od strane tužitelja naloženi radovi izvršeni protivno pravilima struke, valja odgovoriti kako zbog tog razloga tuženik nije donio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu, slijedom čega naknadno u postupku pred sudom ne može isticati nove razloge zbog kojih smatra da je njegova odluka bila osnovana, slijedom čega su isti odbijeni kao neosnovani.

13. Nadalje, na žalbene navode tuženika u kojima ističe kako je tu količinu utrošenog asfalta tužitelj neistinito prikazao u zbiru ukupne količine utrošenog asfalta za radove koji su bili planirani kroz redovne radne aktivnost navedenog dana, kao i da je tako utrošena količina asfalta nije pravilno opisana, već je podvedena pod opis radova koji su bili planirani te da je time dokazana krivnja tužitelja, valja odgovoriti kako nisu osnovani.

13.1. U okolnostima konkretnog slučaja kada je utvrđeno da je tužitelj u okviru opsega i odgovornosti poslova svog radnog mjesta, a nakon što su radnici tuženika završili za taj dan redovno planirane radove, istima pravilno naložio da u okviru svojih poslova i u vrijeme trajanja njihova radnog vremena izvrše radove koje je tužitelj bio ovlašten naložiti nakon što je utvrdio postojanje nužnosti i hitnosti za izvršenje istih, činjenica da u izvještaju (dnevniku) za navedeni dan nije izvršena zasebna specifikacija utrošenog materijala i opisa radova između planiranih radova i naknadno naloženih hitnih radova i po utvrđenju ovog suda ne predstavlja takvu povredu iz radnog odnosa koja bi predstavljala valjane temelje za donošenje pobijane odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

14. Na žalbene navode kako su sporni radovi bili „proširenje ceste za privatne potrebe“, valja odgovoriti kako je u postupku prvostupanjski sud pored svega već ranije navedenog utvrdio kako iz izvedenih dokaza predloženih po tuženiku proizlazi da takvu sumnju tuženik nije dokazao, već ju isključivo temelji na iskazima nezadovoljnijih radnika kojima je tuženik naložio da nakon završetka planiranog posla izvrše daljnje radove kojima su se oni protivili i koji su iznijeli ničim potkrepljenje tvrdnje da je te radove „tužitelj dogovorio u fušu“. Osim toga iz dostavljene fotodokumentacije u spisu (list 249 - 260 spisa) jasno proizlazi kako su radovi na sanaciji ulegnuća bankine izvedeni na dijelu ulice uz koji se ne nalaze stambeni objekti slijedom čega su i ti žalbeni navodi odbijeni kao životno nelogični.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo utvrđujući da otkaz tuženika nije dopušten i da radni odnos nije prestao jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. al. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) pa je temeljem odredbe čl. 124. st. 1. ZR pravilno naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o otkazu.

16. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

17. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja pa kao takvi nisu cijenjeni u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

18. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat