Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-28/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-257/2025-18 od 25. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice DH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-257/2025-18 od 25. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DH da joj tuženik GH s osnova uzdržavanja za vremensko razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020. isplati iznos od 5.049,11 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (stavak I. izreke) te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2026. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer ista sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

5. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP na koju ukazuje sadržaj žalbe tužiteljice. Naime, to što je sud odbio određene dokazne prijedloge tužiteljice ne predstavlja nezakonito postupanje, jer sud odlučuje koje od predloženih dokaza će izvoditi u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja i može odbiti izvođenje onih predloženih dokaza koje ne smatra važnim za konačnu odluku.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8.Tako je utvrdio, a što među parničnim strankama i nije sporno:

-da je presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1219/99 od 17. veljače 2000. naloženo tuženiku kao ocu da na ime uzdržavanja kćeri, tada mlljt. DH rođene **.**.1994., doprinosi na ime uzdržavanja 20% mjesečno od plaće koju ostvaruje počevši od 1. ožujka 2000. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti;

-da je tada mlljt. DH pred Općinskim sudom u Bujama pokrenula ovršni postupak radi prisilne naplate neplaćenih iznosa uzdržavanja utvrđenih navedenom presudom te je 8. veljače 2008. protiv ovdje tuženika doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-555/07;

-da je presudom Općinskog suda u Bujama, poslovni broj P-76/2010 od 28. siječnja 2011. navedena ovrha proglašena nedopuštenom obzirom da je tuženik majci tada mlljt. tužiteljice isplatio po osnovi uzdržavanja zajedničke djece stranaka iznos od 30.000,00 EUR-a;

-da je navedenim iznosom tuženik podmirio obveze uzdržavanja za tužiteljicu za razdoblje od 1. ožujka 2000. do navršenih 16 godina života tužiteljice, odnosno do 31. srpnja 2010.;

-da je tužiteljica u međuvremenu od 2001. do 2009. pohađala osnovnu školu;

-da je tužiteljica od 2009. do 2013. pohađala gimnaziju;

-da je tužiteljica od 2013. do 2021. bila redovan student Sveučilišta u Zagrebu, Prehrambeno-tehnološkog fakulteta te da je diplomirala 27. svibnja 2021.;

-da je tužiteljica s danom 31. srpnja 2020. navršila 26 godina života.

9. Takva činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud , a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

10. Prije svega valja istaći da prema činjeničnim navodima tužbe dopunjenim na ročištu održanom 9. veljače 2026. (list 103-105 spisa) kojima je sud vezan, a što ponavlja i u žalbi, tužiteljica od tuženika potražuje za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2020. razliku između iznosa uzdržavanja određenih presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1219/99 od 17. veljače 2020. te minimalnih iznosa uzdržavanja prema Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta za sporne godine.

11. Sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da se sukladno odredbi čl. 306. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja tužbe.

12. Takvu odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. U odnosu na istaknute žalbene navode tužiteljice, valja istaći, a što nije sporno da zakonska zastupnica tužiteljice njezina majka ŽH za vrijeme dok je tužiteljica bila maloljetna, pa niti sama tužiteljica nakon što je postala punoljetna nije od tuženika tužbom tražila izmjenu odluke o visini uzdržavanja određene presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1219/99 od 17. veljače 2000. povišenjem istoga zbog promijenjenih okolnosti.

14. Sama činjenica da su kroz predmetno razdoblje donesene Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta koje su propisivale očito više iznose za uzdržavanje od onoga koje je određeno tuženiku presudom broj P2-1219/99 od 17. veljače 2000. ne znači samo po sebi da tužiteljica ima automatski pravo na isplatu te razlike već je tužiteljica trebala podnijeti tužbu i ishoditi presudu za povišenje uzdržavanja za predmetno razdoblje što nije učinila.

15. Stoga je pravilno sud prvoga stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Tužiteljica u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić