Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-127/2026-4
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog CM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1237/2024-41 od 13. veljače 2026. u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji, na način da se optuženik CM za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu se optuženiku na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u vezi s predmetnim kaznenim djelom od 25. svibnja 2024. do 25. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K- 1237/2024-41 od 13. veljače 2026. proglašen je krivim CM zbog kaznenog djela prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 imenovanom optuženiku izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom CM, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđen, ima se uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. svibnja 2024. do 25. kolovoza 2024.
1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik CM oslobođen je obveze podmirenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se optuženik CM osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 ispitao pobijenu presudu i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Državni odvjetnik, žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji (uvjetnoj osudi), smatra da optuženikova dosadašnja osuđivanost zbog istog kaznenog djela te da nije nastojao popraviti štetu i odnos sa žrtvom, naprotiv da je tijekom postupka bio verbalno agresivan prema žrtvi, ukazuje na to da ranija osuda i predmetni postupak nisu utjecali na optuženika u pravcu promjene svog ponašanja, da isto uskladi s pozitivnim propisima i društvenim normama, pa da se ne može očekivati da će izrečena sankcija (uvjetna osuda) polučiti traženu zakonom određenu svrhu, poglavito glede specijalne prevencije, te da je stoga potrebno optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
8. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude optuženiku CM, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, u trajanju od osam mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, u predmetnom slučaju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sama prijetnja kaznom bez njezina izvršavanja neće u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. To iz razloga, na što osnovano ukazuje u svojoj žalbi državni odvjetnik, jer je optuženik CM osuđen za isto kazneno djelo, dakle prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa se ne može očekivati da će se u konkretnom slučaju izricanjem uvjetne osude, bez izvršenja kazne, utjecati na optuženika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela. Kada se ima u vidu naprijed navedeno i stupanj krivnje (najveći – izravna namjera) kojim je djelo počinjeno, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju, uvažavajući sve olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, adekvatno optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, kojom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna je takva (optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 uračunato i vrijeme oduzimanja slobode u ovom predmetu od 25. svibnja 2024. do 25. kolovoza 2024.) da omogućuje optuženiku ponovno uključivanje u društvo.
9. Iz iznesenih razloga žalba državnog odvjetnika je prihvaćena kao osnovana te je zbog toga trebalo na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci.
U Šibeniku 3. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Jurišić