Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-99/2020-6

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv prvooptuženog OJ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i 1.optuženog OJ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici posl. br. K-62/2017-78 od 9. listopada 2019. u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se prvooptuženi OJ i trećeoptuženi ABC, za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11, za koje su tom presudom proglašeni krivima, na temelju tog zakonskog propisa osuđuju, i to prvooptuženi OJ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a trećeoptuženi ABC na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

II. Na temelju članka 57. KZ/11 prvooptuženom OJ i trećeoptuženom ABC izriče se djelomična uvjetna osuda, u odnosu na prvooptuženog OJ tako što će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko prvooptuženi OJ u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, a u odnosu na trećeoptuženog ABC tako što će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko trećeoptuženi ABC u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 prvooptuženom OJ i trećeoptuženom ABC se izriče posebna obveza, u vidu popravka štete počinjene kaznenim djelom, na način da oštećeniku VJ svaki od optuženika isplati iznos od po 23.780,00 HRK / 3.126,15 EUR[1] , u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 prvooptuženom OJ u neuvjetovani dio kazne uračunava se vrijeme oduzimanja slobode u svezi predmetnog kaznenog djela, od 18. travnja 2016. do 26. travnja 20216., a trećeoptuženom ABC od 7. rujna 2016. do 8. rujna 2016.

V. Žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, a žalba prvooptuženog OJ u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici posl. br. K-62/2017-78 od 9. listopada 2019. proglašeni su krivima 1.opt. OJ i 3.opt. ABC zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, pa je 1.opt. OJ na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko imenovani optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te da se uvjetna osuda pod uvjetima iz članka 58. stavka 5. KZ/11 može opozvati ako imenovani optuženik u roku od 11 mjeseci ne izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom, na način da oštećeniku VJ isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 23.780,00 HRK, a na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 1.opt. AJ izrečena je posebna obveza da u roku od 11 mjeseci izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom, na način da oštećeniku VJ isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 23.780,00 HRK, te na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1.opt. OJ u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunat će se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. travnja 2016. do 26. travnja 2016. 3.opt. ABC na temelju članka 230.s tavka 1. KZ11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko imenovani optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te da se uvjetna osuda pod uvjetima iz članka 58. stavka 5. KZ/11 može opozvati ako imenovani optuženik u roku od 11 mjeseci ne izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom, na način da oštećeniku VJ isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 23.780,00 HRK, a na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 1.opt. AJ izrečena je posebna obveza da u roku od 11 mjeseci izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom, na način da oštećeniku [obrt] VJ isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 23.780,00 HRK, te na temelju odredbe članka 54. KZ/11 3.opt. ABC u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunat će se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2026. do 8. rujna 2016.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeniku VJ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 47.560,00 HRK, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 2.440,00 HRK upućen u parnicu.

1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 1.opt. OJ obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. - 6. navedenog zakona u paušalnom iznosu od 300,00 HRK, troškove vještačenja u iznosu od 7.200,00 HRK, troškove svjedoka u iznosu 48,60 HRK, troškove tumača u iznosu od 165,00 HRK i troškove branitelja postavljenog mu po službenoj dužnosti u visini o kojoj će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje, a 3.opt. ABC na temelju istih zakonskih propisa obvezan je nadoknaditi paušalni iznos od 300,00 HRK, troškove vještačenja u iznosu od 7.200,00 HRK, troškove svjedoka u iznosu 48,60 HRK, troškove tumača u iznosu od 165,00 HRK i troškove branitelja postavljenog mu po službenoj dužnosti u visini o kojoj će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

1.3. Na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08 drugooptuženi ŽJ oslobođen je optužbe zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11.

1.4. Na temelju članka 556. stavka 1. ZKP/08 od drugooptuženog ŽJ trajno je oduzeta puška marke 'Mosserg' tvorničkog broja [serijski broj oružja], callibra 12, a koja mu je privremeno oduzeta po djelatnicima Policijske postaje Đurđevac [broj] te ista trajno vraćena oštećeniku VJ iz [adresa], s time da će na temelju odredbe članka 556. stavka 3. ZKP/08 o oduzetim predmetima donijeti posebno rješenje.

1.5. Temeljem odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi postupka u odnosu na 2.opt. ĐJ padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude te zbog odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na 1.opt. OJ i 3.opt. ABC, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio, koji se odnosi na 2.opt. ĐJ, ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u tom dijelu, a u odnosu na 1.opt. OJ i 3.opt. ABC prvostupanjska presuda preinači "i izrekne im strožije kaznenopravne sankcije", te 1.opt. OJ po branitelju Feliksu Đurašinu, odvjetniku u Koprivnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odnosu na 1.opt. OJ ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 3.opt. ABC, po branitelju Krunoslavu Vuljku, odvjetniku u Koprivnici, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika u odnosu na imenovanog optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

3.1. U odgovoru na žalbu branitelj 3.opt. ABC zatražio je da ga se sukladno odredbi članka 475. ZKP/08 izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, ali je podneskom zaprimljenim u ovom sudu 22. siječnja 2024. spomenuti branitelj izjavio da povlači svoj prijedlog iz odgovora na žalbu u kojem je tražio da ga se pozove (izvijesti) o sjednici drugostupanjskog vijeća te predložio da se ista održi bez da ga se izvješćuje o održavanju iste.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je žalba 1.opt. BJ nije osnovana.

U odnosu na žalbu prvooptuženog OJ, osim zbog odluke o kazni

6. 1.opt. OJ nalazi bitnu povreda odredaba kaznenog postupka u tvrdnji da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi "…nije iznio dokaze na temelju kojih temelji svoju odluku…da su počinitelji teškog kaznenog djela I.okrivljenik i III.okrivljenik." pa se navodi u žalbi imenovanog optuženika da ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, a da nije iznio dokaze "…na temelju kojih temelji svoju odluku…", da nije cijenio iskaz oštećenika iako je iskaz istog važan i bitan za utvrđenje činjeničnog stanja "…tko su bile osobe koje su izvršile tako teško kazneno djelo…", da iz iskaza oštećenika se sa sigurnošću može izvesti zaključak "…da bi oštećeni prepoznao HJ da je ovaj bio među provalnicima…", a da prvostupanjski sud iskaz oštećenog kao svjedoka nije niti spomenuo, a niti ga ocjenjivao.

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama 1.opt. OJ, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u svezi s ostalim dokazima, pa tako i iskaz oštećenog VJ, uključujući i obrane optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je 1.opt. OJ proglašen krivim. Druga je stvar što 1.opt. OJ takvu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Daljnju bitnu povrede odredaba kaznenog postupka 1.opt. OJ nalazi u tvrdnji da je sud prvog stupnja na ročištu rasprave održanom 3. listopada 2019. odbio prijedlog obrane prvooptuženog za njegovo suočenje sa 2.opt. ŽJ i 3.opt. ABC, a da je taj prijedlog prihvaćen i provedeno suočenje da bi "najvjerovatnije rasvijetlio i pomogao u donošenju meritorne odluke jer bi se moglo bilo doznati za počinitelje ovog kaznenog djela". Time žalitelj očito upire na tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

7.1. Međutim, time što je prvostupanjski sud odbio određeni prijedlog stranke, ne ostvaruje se naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, sud je ovlašten prihvatiti ili odbiti prijedloge stranaka za izvođenje dokaza, a u konkretnom slučaju prijedlog obrane 1.opt. OJ za suočenje optuženika odbijen je uz obrazloženje prvostupanjskog suda na zapisniku rasprave od 3. listopada 2019. (list 512-528 spisa), uz napomenu da je prvostupanjski sud ranije prihvatio prijedloge obrane 1.opt. OJ za ispitivanje svjedoka, pa su tako na prijedlog obrane 1.opt. ispitani svjedoci EJ, RJ i PJ, dok je svjedok JJ (također predložen po obrani 1.opt.) koristio zakonsku mogućnost da ne svjedoči, obzirom na srodstvo sa 2.opt. ŽJ i 3.opt. ABC.

8. Stoga, protivno žalbenim navodima 1.opt. OJ u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08, a niti je ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba 1.opt. OJ iz navedene žalbene osnove nije osnovana.

9. Iako u uvodnom dijelu žalbe 1.opt. OJ ne navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, iz obrazloženja njegove žalbe proizlazi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer da je u kaznu zatvora na koju je osuđen propustio uračunati i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, što da je bilo potrebno napraviti, a ne na način kako je to prvostupanjski sud učinio "…ostaviti za slučaj eventualnog opoziva kazne…".

9.1. Naprotiv, prvostupanjski sud je, obzirom da je 1.opt. OJ (jednako i 3.opt. ABC) na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđen presudom suda prvog stupnja, u trajanju od jedne godine, neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od 11 mjeseci izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjenje kaznenim djelom, na način da oštećeniku Vladi VJ isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 23.780,00 HRK, pravilno u pobijanoj presudi odlučio da na temelju članka 54. KZ/11 1.opt. AJ Međurečanu u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračuna vrijeme oduzimanja slobode u svezi predmetnog kaznenog djela, odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. travnja 2016. do 26. travnja 2016.

9.2. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08 i nije našao da bi na štetu optuženika (svih troje) bio povrijeđen kazneni zakon.

10. 1.opt. OJ u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe, uz ono što je navedeno u obrazlaganju bitne povrede odredaba kaznenog postupka, da se nije mogla pokloniti vjera samo iskazu oštećenog VJ "…iako je oštećeni vrlo lijepo pred sudom govorio…", da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je 1.opt. teško bolesna osoba, psihički bolesnik čije se zdravstveno stanje kontrolira i koji ne bi smio uzimati alkohol obzirom na svoje zdravstveno stanje i karakter bolesti i da je kao nedisciplinirana osoba iskorišten od strane 2.opt. ŽJ prihvaćajući na njegovo traženje da donese pušku koja je bila skrivena na dječjem igralištu, o čemu mu je točne podatke dao upravo 2.opt. ŽJ i je da on u alkoholiziranom stanju i ne razmišljajući tu pušku donio 2.opt. ŽJ, a ovaj kasnije u postupku tvrdio da mu je on (1.opt. OJ) tu istu pušku prodao. Nadalje, obrazlažući navedenu žalbenu osnovu 1.opt. u žalbi navodi da izvedeni dokazu ukazuju da su predmetno kazneno djelo izvršile dvije, a ne tri osobe te da je on od početka tvrdio da nije počinitelj predmetnog kaznenog djela za koje se tereti, a u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno da je bio kod svoje kuće, prije spavanja uzeo tablete za smirenje i spavao do tri sata ujutro, kada su ga probudila svjetla i da je tada vidio da je policija obavljala očevid kod njegova susjeda, oštećenog VJ. Osim toga, navodi se dalje u žalbi, vještačenjem predmeta koji su od njega oduzeti, tenisice i čarape njegova sina, kapa fantomka prvooptuženika i još neki predmeti koji pripadaju njegovoj kćerki, nisu utvrđeni nikakvi tragovi koji bi ga dovodili u vezu s počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

10.1. Protivno takvim žalbenim navodima 1.opt. OJ, koji se u suštini svode na ponavljanje obrane dane u dosadašnjem tijeku postupka, te preocjenjivanja zaključaka prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, prvostupanjski sud je savjesno i kritičnom ocjenom obrane svih trojice optuženika i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo pravilan zaključak da je 1.opt. OJ počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

10.2. Naime, 3.opt. ABC u svojoj obrani pred prvostupanjskim sudom detaljno je opisao kako su on i 1.opt. OJ počinili inkriminirano kazneno djelo kritične prigode na štetu oštećenog VJ, dao je obrazloženje zbog čega je drugačije iskazivao na raspravi u odnosu na svoju prvu obranu koju je dao kod državnog odvjetnika, a koja izmjena se odnosi na ulogu 2.opt. ŽJ u inkriminiranom događaju, s time da je 3.opt. ABC, kako to i navodi prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, i u obrani koju je iznio kod državnog odvjetnika nakon uhićenja, govorio o ulozi 1.opt. OJ u inkriminiranom događaju, u bitnom isto kao i na raspravi, s time što je tada tvrdio da je u kuću oštećenika uz 1.opt. OJ ušao i 2.opt. ŽJ, dok je na raspravi kazao da su u kuću oštećenog ušli on i 1.opt. OJ, pojašnjavajući da je u svojoj obrani kod državnog odvjetnika u inkriminirani događaj "umiješao" i svog strica 2.opt. ĐJ zbog prijetnji koje su mu uputili djelatnici policije i obećanja da će, ako tako postupi, bolje proći u kaznenom postupku. Po ovom drugostupanjskom sudu, potpuno je neživotna i nelogična, te kao takva neprihvatljiva, tvrdnja optuženika da mu je 2.opt. ŽJ tjedan do dva nakon inkriminiranog događaja u pekari 2.opt. ŽJ, pred svojom suprugom i njemu nepoznatim čovjekom, kazao da ode na dječje igralište koje se nalazi iza njegove kuće i ispod tribina uzme pušku (koja je otuđena iz kuće oštećenog VJ) i donese je njemu (2.opt. ŽJ), nakon toga da su alkoholizirani otišli u kuću njegove majke, potom da je otišao svojoj kući, a nakon toga da je uzeo pušku za koju mu je rekao 2.opt., koja se nalazila ispod tribina dječjeg igrališta, i odnio je svojoj kući, stavio u dnevni boravak, a kada je to vidjela njegova majka koja se boji oružja da mu je rekla da pušku nosi onome čija je pa da ju je on spremio u papirnatu vreću i u prtljažnik svog automobila te ujutro odvezao u pekaru i predao 2.opt. ŽJ. Naime, potpuno je neuvjerljivo da 2.opt. ŽJ traži od 1.opt. OJ, nakon tjedan ili dva dana, da donese pušku u njegovu kuću s mjesta gdje ju je skrio, ispod tribina dječjeg igrališta, umjesto da to sam napravi (2.opt. ŽJ), čime se zasigurno manje izlaže opasnosti da se o tome sazna, a još je neuvjerljivije da 1.opt. OJ, iako kako u svojoj obrani tvrdi zna da je puška ukradena iz kuće oštećenog VJ, bez ikakvog vidljivog opravdanog razloga prihvaća takvo traženje 2.opt. ŽJ, izlažući se realnoj opasnosti da i sam dođe u zonu kaznenog progona, makar za kazneno djelo prikrivanja.

10.3. Budući da 1.opt. OJ žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba imenovanog optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja nije mogla biti prihvaćena.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

11. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude, kojom je na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08 2.opt. ŽJ oslobođen od optužbe zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, državni odvjetnik u žalbi navodi da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan jer da se pažljivijom analizom obrane 3.opt. ABC iznijetom pred državnim odvjetnikom i na raspravi dolazi do zaključka da je i 2.opt. ŽJ sudjelovao u inkriminiranom događaju na štetu oštećenog VJ te da sve upućuje na zaključak da je 3.opt. ABC izmijenio svoju obranu na raspravi kako bi olakšao poziciju u ovom postupku 2.opt. ŽJ.

11.1. Protivno ovakvim navodima državnog odvjetnika, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da se na temelju provedenih dokaza nije moglo s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je i 2.opt. ŽJ na način kako se tereti sudjelovao u počinjenju predmetnog inkriminiranog kaznenog djela na štetu oštećenog VJ, ističući da je 3.opt. ABC izmijenio svoju obranu koju je iznio pred državnim odvjetnikom, glede uloge 2.opt. ŽJ u inkriminiranom događaju, tvrdeći da je u inkriminirani događaj "uključio" i 2.opt. ĐJ zbog prijetnji policije i obećanja da će u slučaju da tereti 2.opt., svog strica, bili blaže kažnjen. Prvostupanjski suda također osnovano primjećuje da je 3.opt. ABC svoju obranu pred državnim odvjetnikom, kada je teretio i 2.opt. ĐJ, dao bez nazočnosti branitelja, a tom ispitivanju nisu bili nazočni ni 2.opt. ŽJ, a ni njegov branitelj, pa samim time i tvrdnje 3.opt. ABC koje je tada iznio u svojoj obrani imaju ograničenu snagu, jer nisu iznesene u kontradiktornom postupku za razliku od onih koje je iznio na raspravi, uz nazočnosti i svog branitelja, ostalih optuženika i njihovih branitelja. Osim toga, iz iskaza oštećenika VJ da su u njegovu kuću provalile dvije osobe maskirane fantomkama i da su im se vidjele samo oči i usta, koji su pretraživali po njegovoj kući te uzeli novac i pušku, te da mu je jedan od njih pružio pomoć budući je on teški srčani bolesnik. Dakle, oštećenik izričito tvrdi da su u njegovu kuću provalile i ušle dvije osobe, što odgovara obrani 3.opt. ABC na raspravi da su on i 1.opt. OJ provalili i ušli u kuću oštećenog te da je on pružio pomoć oštećeniku, dok bi po obrani 3.opt. ABC kod državnog odvjetnika proizlazilo da su u kuću oštećenog ušle tri osobe, odnosno najprije 1.opt. OJ i 2.opt. ŽJ, a potom i on, 3.opt. ABC, kada je čuo oštećenika kako iz kuće zapomaže pa da je i on ušao unutra te mu pomogao, dao mu lijekove, vodu i "malo ga odvezao i pokrio". Prema tome, ovakav tijek događanja, kako ga je iznio 3.opt. ABC u svojoj obrani pred državnim odvjetnikom, a što je izmijenio u svojoj obrani na raspravi, ne odgovara iskazu oštećenog VJ koji je izričit u tome da su u njegovu kuću ušle dvije osobe, koje su pretraživale njegovu kuću i našle novac i pušku, te da mu je jedna od tih osoba, dakle od te dvije, a ne treća, pružila pomoć.

11.2. Budući da državni odvjetnik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda, odnosno da na temelju provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je i 2.opt. ŽJ inkriminirane prigode, na način kako ga se tereti optužbom, sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela, zbog čega je 2.opt. ĐJ na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude nije mogla biti prihvaćena.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i 1.opt. OJ zbog odluke o kazni

12. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije 1.opt. OJ i 3.opt. ABC precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok s druge strane nije uzeo u obzir težinu i okolnosti počinjenja samog kaznenog djela, predlažući da se imenovanim optuženicima izreknu strože kaznenopravne sankcije, dok 1.opt. OJ, iako u uvodnom dijelu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, međutim kako u smislu članka 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, to je ovaj drugostupanjski sud uzeo da se imenovani optuženik žali i zbog odluke prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji.

13. Uvodno treba kazati da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je u odnosu na 3.opt. ABC prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, budući za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim iz članka 230. stavka 1. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, a prvostupanjski sud je 3. opt. ABC osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a da nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne propisane u članku 48. stavku 1. i 2. KZ/11 koje propisuju da sud može izreći blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo kada to zakon izričito propisuje (stavak 1.), odnosno kada postoje naročito olakotne okolnosti (stavak 2.).

14. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski sud je ispravno 1.opt. OJ cijenio kao olakotne okolnosti očinstvo maloljetne djece i da prema podacima iz kaznene evidencije nije osuđivan, a 3.opt. ABC raniju neosuđivanost, priznanje počinjenja djela za koje se tereti, da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik i da je pružio pomoć oštećeniku. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odluke o izboru vrste i mjere kazne nije naprijed imenovanim optuženicima koji su proglašeni krivima uzeo u obzir konkretne okolnosti počinjenog kaznenog djela, da su nakon nasilnog ulaska u kuću oštećenog VJ istog svladali i ruke mu vezali vezicom, a potom pretraživali njegovu kuću i odnijeli vrijedne stvari, novac, pušku i zlatnu ogrlicu, a da je pritom 1.opt. OJ bilo poznato zdravstveno stanje oštećenika, pa su svojim postupkom ugrozili ne samo imovinu optuženika, već i njegovo zdravlje. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazne zatvora na koje su optuženici osuđeni po prvostupanjskom sudu, 1.opt. OJ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a 3.opt. ABC na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci (uz prethodno već spomenuto da je time u odnosu na potonjeg povrijeđen kazneni zakon jer je minimalna propisana kazna zatvora za predmetno kazneno djelo jedna godina, a nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne), su preniske i neadekvatne težini i okolnostima počinjenog djela i da je, radi ostvarenja specijalne i generalne prevencije, za počinjeno kazneno djelo adekvatno 1.opt. OJ osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a 3.opt. ABC na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud obzirom na to da optuženici do sada nisu osuđivani i imajući u vidu istaknute olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na njihovoj strani, smatra da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženici i bez izvršenja cijelog trajanja kazne zatvora na koje su osuđeni ovom presudom neće ubuduće činiti kaznena djela pa je obojici optuženika izrečena djelomična uvjetna osuda, u odnosu na 1.opt. OJ na način da će dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju također od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, a u odnosu na 3.opt. ABC tako što će dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, s time da je optuženicima na temelju članka 54. KZ/11 u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme oduzimanja slobode u svezi predmetnog kaznenog djela, 1.opt. OJ od 18. travnja 2016. do 26. travnja 20216., a 3.opt. ABC od 7. rujna 2016. do 8. rujna 2016.

15. Iz iznesenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.

U Šibeniku 3. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Jurišić