Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-303/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PČ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 31. ožujka 2026., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-89/2026-28 od 24. ožujka 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-89/2026-28 od 24. ožujka 2026. okrivljenik KČ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 455. st. 2. toč. 7. ZKP/08 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to vrijeme uhićenja od 18. rujna 2025. u 16,35 sati, pa nadalje, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-574/2025-3 od 20. rujna 2025., produljenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-280/2025-2 od 30. rujna 2025., produljenog rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-566/2025- 5 od 8. listopada 2025., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž- 561/2025-2 od 3. studenog 2025., produljenog rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-643/2025-21 od 19. siječnja 2026., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-29/2026-2 od 10. veljače 2026., pa nadalje.

1.1. Temeljem čl. 79. st. 1. i 5. KZ/11 u svezi čl. 556. st. 1. ZKP/08, od okrivljenika PČ je privremeno oduzet predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad broj: 511-05-15-25-1 od 18. rujna 2025., serijskog broja: [serijski broj] i to mobilni uređaj marke i modela "Samsung" Galaxy A 25, IMEI brojeva: IMEI 1: 350249601468332 i IMEI 2: 353379211468336, sa pripadajućom SIM karticom, te je odlučeno da se isti trajno oduzima i da se ima uništiti, a uništenje da se po pravomoćnosti povjerava Policijskoj upravi Karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad, po čijem uništenju će ista izvijestiti sud.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači i okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Dana 14. svibnja 2026. branitelj okrivljenika po službenoj dužnosti Danko Banda, odvjetnik iz Slunja dostavio je odgovor na žalbu u kojem navodi kako žalba ODO-a u Karlovcu nije osnovana, s prijedlogom da županijski sud žalbu ODO-a u Karlovcu odbije kao neosnovanu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te da se pobijana presuda ne može ispitati jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, pa da je time i povrijeđen Kazneni zakon. Štoviše, prvostupanjski sud da je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu Kaznenog zakona kada je u toč. 5. obrazloženja pobijane presude naveo da je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te da ga je na temelju instituta ublažavanja kazne osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, potom u toč. 7. obrazloženja da se nabrajaju i analiziraju olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a da se nigdje u obrazloženju ne spominje institut ublažavanja kazne, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je u izreci pobijane presude okrivljenika oglasio krivim te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci temeljem čl. 48. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, dakle primjenom instituta o ublažavanju kazne. U toč. 5. obrazloženja pobijane presude sud jasno navodi kako je okrivljenika PČ proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te ga na temelju instituta ublažavanja kazne osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Potom u nastavku obrazloženja presude, u toč. 7., 7.2., 7.3., 7.4. i 9. prvostupanjski sud jasno izlaže i nabraja sve olakotne okolnosti koje je uzeo u obzir i koje u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta o ublažavanju kazne, pa iako dalje u obrazloženju svoje odluke sud to izričito ne naglašava, navedeno nedvojbeno i jasno proizlazi iz navoda obrazloženja pobijane presude. Tako je iz sadržaja navedenih točaka obrazloženja razvidno da je prvostupanjski sud sve te okolnosti cijenio prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, naveo je sve razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na opravdanost primjene instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11 u svezi sa čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 koji je primijenio, a kako je to razvidno iz izreke pobijane presude, te upravo takav način objašnjenja i obrazloženja izrečene kazne i po stavu ovog drugostupanjskog suda predstavlja sasvim dostatno obrazloženje o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku, kao i dovoljne razloge za primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a sukladno tome ni povreda Kaznenog zakona iz čl. 467. toč. 2. ZKP/08 u svezi sa čl. 469. toč. 5. ZKP/08. Štoviše, izreka presude razumljiva je, sama presuda u obrazloženju sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni niti sami sebi niti izreci presude, potpuno su jasni i neproturječni.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja zbog odluke o kazni.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na okrivljenika prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio i cijenio sve okolnosti, a o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Prilikom izricanja kaznenopravne sankcije kao olakotno sud je cijenio činjenicu da je odmah prilikom prvog ispitivanja, kao i kada je bio ispitan u svojstvu okrivljenika od strane državnog odvjetnika, kao i na prvoj održanoj raspravi 24. ožujka 2026. u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, na koji način je u smislu efikasnosti i ekonomičnosti postupka zasigurno pridonio njegovom bržem okončanju, izrazio je svoje iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenica da isti do sada nije osuđivan u Republici Hrvatskoj, kao ni u Sjevernoj Makedoniji, a što sve predstavlja olakotne okolnosti koje je sud vrednovao prilikom izricanja kazne. Isto tako sud mu je kao otegotno cijenio činjenicu da je kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 okrivljeni počinio isključivo iz koristoljublja, što je obilježje djela te je njegov motiv za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 bila jedino zarada i ovim motivom se vodio prilikom njegova protupravnog postupanja. Takvim svojim ponašanjem da je počinio djelo sa međunarodnim karakterom, a ako se uzmu u obzir i okolnosti da je ovakvih djela u posljednje vrijeme sve više te da ga brojni koriste kao svoju priliku za brzu zaradu zbog trenutne teške situacije porasta broje migranata i da zarađuju na patnji istih, koristeći njihove uistinu teške životne situacije. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije koja je izrečena okrivljeniku u vidu bezuvjetne kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci je dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je počinjenje istih pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kaznenopravna sankcija u sebi sadrži i određenu količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović