REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj Psp-15/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Golomejić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice PG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Velić-Dvoršćak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Željka Velić-Dvoršćak i Silvije Skerlev i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje rješenja 3. lipnja 2026., objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je tuženica OG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], samovlasno zasmetala tužitelja LG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u naravi k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 23 MG, dvorište, MG, voćnjak MG, put MG, sveukupne površine 2050 m , k. o. [katastarska općina], upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Sesvete, koja odgovara čestici upisanoj pri posjedovnom listu 3632 Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grad Zagreb, u naravi k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], kuća, [adresa], put, voćnjak, dvorište, sveukupne površine 2050 m , koji dio nekretnine se nalazi na sjeveroistočnoj strani čestice uz granicu s k. č. br. [katastarska čestica] i između k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], upisanih pri Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, a što u naravi predstavlja put do nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i to tako što je na nekretnini u posjedu tužitelja istovarila građevinski materijal kao što je pijesak, cigle i građevinski alat i drugo pa se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.

2. Nalaže se tuženici OG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku ukloni sav građevinski materijal, alate i drugo.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja ovog rješenja pa sve do isplate, i to sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II. Nalaže se tužitelju LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 750,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. rujna 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da je on mirni , stvarni i neposredni posjednik dijela nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi na sjeveroistočnoj strani te čestice uz granicu s k. č. br. [katastarska čestica] i te nekretnine u naravi predstavljaju put od glavne ulice – [adresa] da tužiteljeve nekretnine koju čini zk.č.br. 1455/2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to je jedini prilaz do te nekretnine. Dalje navodi da je on jedini posjednik zk.č.br. 1455/2 i dijela zk.č.br. 1455/1 k. o. [katastarska općina] od 1. kolovoza 2024., ali je u zemljišnim knjigama upisan NG koju mu je pozajmio novac dok tužitelj ne ishodi kredit kojim bi isplatio tu pozajmicu te ističe da je taj posjed stekao od svog prednika ŽG koji ga je stekao od svog ujaka i da nitko njemu ni njegovim prednicima nije osporavao pravo na posjed spornog dijela nekretnine. Dodaje i da predmetna nekretnina u naravi izgleda isto već 40 godina i da je jasno omeđen posjed koji na predmetnoj čestici pripada tuženiku i tužitelju. Prema navodima tužbe tužitelj je 20. kolovoza 2025. nakon povratka s godišnjeg odmora na tom putu, pretežito ispred njegove ograde na nekretnini koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zatekao nakupine cigli, pijeska i drugog građevinskog materijala te građevinski alat poput lopate, tački, prikolice od auta i sl. Navodi da je tuženica nastavila s radovima unatoč tužiteljevom protivljenju i zahtjevu da prestane odlagati građevinski materijal na putu i ulazu tužitelja zbog čega tužitelj ne može neometano ući u svoje dvorište. Tužitelj smatra da tuženica svojim postupanjem nezakonito i neosnovano ometa njegov posjed pa kako nije bilo moguće spor riješiti mirnim putem, svojim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi čin smetanja, naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i da se tuženici zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Potražuje i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu čini nespornim da je odložila spomenuti građevinski materijal i alat na spornom dijelu nekretnine, no ističe da je to napravila na nekretnini koja je u njenom vlasništvu i posjedu i da takvim postupanjem nije prepriječila prolaz i provoz opisanim putem iako bi bila ovlaštena tako postupiti. Ističe da je ona isključivi posjednik svoje nekretnine uključujući i sporni put i da je svoje vlasništvo i posjed nekretnine u granicama evidentiranim u katastarskom operatu stekla na temelju ugovora o kupoprodaji s AG od 14. studenog 2016. Dodaje da su ona i njen pravni prednik svoj posjed spornog puta vršili od 1980. tako što su ga koristili za pristup građevini na svojoj nekretnini, za parkiranje vozila, za odlaganja materijala, opreme i alata prilikom izvođenja građevinskih radova i za obrađivanje vinograda i navodi da su održavali i uređivali taj put o svom trošku. Tuženica ističe da tužitelj nije i ne može biti posjednik spornog dijela nekretnine jer nikad nije stekao taj posjed i navodi da nije jasno traži li tužitelj posjedovnu zaštitu posjeda dijela nekretnine ili posjeda prava stvarne služnosti i dodaje da tužitelj nije naveo o kakvoj bi se služnosti radilo pa smatra da je tužba zbog toga nerazumljiva. Navodi i da nije jasno kakvu bi faktičnu vlast tužitelj vršio na spornom dijelu nekretnine pa nije moguće utvrditi je li ta faktična vlast ograničena odlaganjem građevinskog materijala. Predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno predlaže da odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 18. prosinca 2025. tužitelj ističe da je tuženica kupila svoju nekretninu po načelu „viđeno-kupljeno“ pa je bila upoznata s granicama svog posjeda i da je svjesna da stanje u javnim upisnicima ne odražava stvarno stanje na terenu. Osporava njene navode o tome da je ona u posjedu spornog dijela nekretnine. Ističe da je vidljivo da je predmetna nekretnina isključivo put prema tužiteljevom dvorištu i da tuženica nije njime prolazila jer se njena građevina nalazi na suprotnoj strani njenog dvorišta. U podnesku od 19. siječnja 2016. tuženica ističe da nije priznala tužbeni zahtjev ni čin smetanja posjeda već je samo priznala činjenicu da je odložila građevinski materijal. Dodaje da je njen pravni prednik tužiteljevom pravnom predniku dozvolio da sporni put povremeno koristi za dovoz ogrijeva ili građevinskog materijala za potrebe svog kućanstva i da mu nije branio da povremeno koristi taj put za prolaz pješice, osobito kasnije zbog starosti, lošeg zdravlja i smanjenje pokretljivosti kad je prestao koristiti svoj vlasnički pristupni put koji vodi od Ulice Franje Habeka do njegove kuće te da taj tužiteljev pravni prednik nije posjedovao vozilo. Pojašnjava da je sporni put prije vodio do drvene kuće koje sa nalazila na tuženičinoj nekretnini i koju je AG srušio i sagradio sada postojeću građevinu tako da se radi o putu koji je služio tuženičinoj nekretnini, a ne o putu nad kojim bi tužitelj imao samostalnu ili isključivu posjedovnu vlast . U podnesku od 5. veljače 2026. tužitelj pojašnjava da traži zaštitu posjeda nekretnine, a ne posjeda služnosti i da tuženica nije u suposjedu spornog puta te osporava navode podneska tuženice od 19. siječnja 2026. o tome kako je prednik tužitelja koristio sporni put i ističe da taj prednik svoj posjed nije stekao od tuženičinog prednika jer je takvo stanje postojalo i prije nego što je njen prednik stekao nekretninu koja graniči s tužiteljevom. Ističe i da je sporni put ograđen od dvorišta tuženice i da čini neodvojivu cjelinu s tužiteljevom nekretninom. U podnesku od 24. veljače 2026. tuženica ističe da su i tužiteljeva i tuženičina čestica omeđene ogradom prema spornom putu, ali da obje čestice imaju i vrata na tim ogradama.

4. Sud je pročitao isprave u spisu i to: ugovore o kupoprodaji nekretnine (str. 6 - 11, 38-43), izvatke iz zemljišne knjige (str. 12, 13, 66-70), izvod iz katastarskog plana (str. 14), posjedovni list (str. 15), pregledao fotografije (str. 16-25, 50, 51, 58- 61, 71-76) i saslušao stranke.

5. Sud nije provodio očevid i geodetsko vještačenje i nije saslušao svjedoke DG, ŽG, ZG, ĐG, VG, CG, HG, SG i JG jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.

6. Na temelju tako provedenog postupka, savjesne i brižljive ocjene svakog provedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Kako je predmet ove parnice smetanje posjeda, u skladu s čl. 441 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) raspravljanje je ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda. Sud stoga nije uzimao u obzir navode stranaka o vlasništvu ni o tome je li sporni put jedini pristup do tužiteljeve nekretnine s javnog puta.

8. Među strankama nije sporno da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] susjedne nekretnine, što je vidljivo na izvodu iz katastarskog plana. Nije sporno ni da je tuženica na spornom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odložila građevinski materijal i alat, a sporno je predstavlja li taj čin smetanje posjeda te je sporno je li tužitelj posljednji mirni posjednik spornog puta.

9. Time što je tuženica priznala da je odložila građevinski materijal i alat na sporni put ona nije priznala, kako to pogrešno smatra tužitelj, tužbeni zahtjev ni da je smetala tužiteljev posjed, već je samo priznala svoje postupanje, a predstavlja li to postupanje smetanje posjeda ili ne jest pitanje pravne ocjene njenog čina koju daje sud.

10. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je dvije godine ranije GG kuću na adresi [adresa] prvo prodao njegovom puncu DG jer nije htio da se kuća kupi na kredit, a njegov punac je nakon toga kuću prodao tužitelju. Iskazao je da mu je GG pokazao nekretninu i da je tvrdio da je sporni put njegovo vlasništvo, no da to nije navedeno u katastru i zemljišnim knjigama jer da je u Sesvetama stanje neuređeno. Tada je vidio da se desno i lijevo od puta nalaze ograde. Tužitelj je iskazao da je on taj put koristio gotovo svaki dan i da je po njemu prolazio automobilom i kamionom i da ima vučnu službu pa je na svoju nekretninu doveo i neke automobile. Dodao je da nije vidio nikog drugog da ide po tom putu, da je tuženicu prvi put vidio na ovom ročištu i da nikad nije s njom komunicirao te da je na njenoj parceli viđao njenog supruga kojeg zovu L i da ga je taj čovjek vidio da ide po putu i na to mu nije ništa rekao niti mu je rekao da bi taj put bio njegov i da ga on ne može koristiti. Naveo je da je ponekad znao na par dana ostaviti automobil na tom putu i da mu nitko od susjeda nije rekao da to nije njegovo. Kad se godinu dana nakon kupnje nekretnine vratio s mora vidio je da su mu na taj put stavljeni miješalica, cigle i pijesak i susjed L mu je rekao da su to njegove stvari, da ih ne dira i da je put njegov. Pojasnio je da se sada na tom putu još nalazi samo pijesak i da ga je potrebno vratiti u prvobitno stanje kad se na njemu nalazio utabani kamen. Naveo je da je dok su tamo bile postavljene stvari mogao s poteškoćama proći automobilom po putu, a s kamionom nije mogao uopće te da taj put i dalje koristi svakodnevno tako što po njemu prolazi automobilom. Tužitelj je iskazao i da mu je poznato da se taj put na takav način koristi 40 godina jer to zna cijelo selo, a poznato mu je da su GG i njegov ujak taj put koristili za prolazak pješke i vozilom jer mu je GG dao fotografije na kojima se vidi da tamo feštaju. Iskazao je i da se, kad je on kupio svoju nekretninu, na granici te nekretnine i ovog puta nalazila ograda koja nije bila zaključana i koja se tamo nalazi i dalje. On nije postavio ogradu na početak tog puta gdje se spaja s javnim putem jer nije imao potrebu za tim. Dodao je da je vidio da se na ogradi koja se nalazi uz taj put s desne strane, gledano s javnog puta, nalazi otvor na kojem je lanac s lokotom i da on nije nikog vidio da prolazi kroz taj otvor tj. vrata. naveo je i da njega ne bi smetalo da su tuženica i njen suprug kroz ta vrata izašli na sporni put i da su prošli po njemu, a ne bi ga smetalo ni da mu susjedi šeću po dvorištu oko njegove kuće . Tužitelj je rekao da je kad je stavljen taj građevinski materijal prvi put od tuženičinog supruga čuo da ovaj put ne bi bio njegov i da mu je tada njen suprug rekao da će zatvoriti taj put i da će mu reći kad će to raditi da si on napravi put na drugom mjestu.

11. Tuženica je u svojem iskazu navela da su građevinski materijal postavili njihovi radnici i da je većina u međuvremenu uklonjena, a možda je ostalo još pijeska. Pojasnila je da je građevinski materijal bio postavljen sa strane, a ne posred puta tako da je bio slobodan pristup na taj put. Navela je i da se miješalica tamo nalazila povremeno dok su radnici obavljali radove. Iskazala je da su svoju kuću kupili 2016. od ĆG koji joj je pokazao granice i što im pripada i da to uključuje i predmetni put te trokut zemlje koji se nalazi s druge strane tog puta prema javnom putu i da su sve to u zemljišnim knjigama provjerili i ona i javni bilježnik. Dodala je da im je prodavatelj rekao da je do njih susjed P koji je star i ima problema te da mu je dano da povremeno koristi ovaj put kojim je on prolazio pješice i da su to isto i oni uz dobru volju dopustili tom susjedu. Taj susjed P je tim putem pješke prolazio jednom tjedno, a misli da je to bili svakog četvrtka. Tuženica je navela da njena obitelj tamo često boravi, osobito suprug kojeg zovu L i njihove kćeri i koriste taj put tako što preko njega prolaze pješice, pogotovo kad ima snijega jer je njihov ulaz dosta strm. Taj sporni put koriste i radnici i tamo odlažu materijal jer dosta često imaju radove. Dodala je da tužitelja nije vidjela prije ovog ročišta i da je znala da on prolazi po tom putu. Iskazala je i da je susjed P umro 4 ili 5 godina ranije i da ga je naslijedio nećak koji je brinuo o njemu i kojem su isto dopuštali da prolazi tim putem, a on je dolazio jednom u tjedan ili 10 dana automobilom jer je dolazio kositi. Tužiteljica je navela i da nakon što je tužitelj kupio svoju kuću po tom putu stalno prolaze automobili i kombiji i da oni to više ne žele te da joj je suprug rekao da je tužitelja obavijestio da će zatvoriti taj put. Protiv tužitelja nisu pokrenuli nikakav postupak zbog prolaska vozila po putu i još ga nisu zatvorili i iskazala je da je vidjela da tužitelj i dalje prolazi tuda i da je vidjela auto dizalicu kako prolazi te da se kod njega nalaze dva kombija i automobili koji su prošli po tom putu. Pojasnila je da kad su kupili svoju nekretninu na njoj se nalazila ograda uz put i da oni do tog puta pristupaju kroz vrata koja se nalaze u njihovoj ogradi. Navela je i da se predmetni put nalazi na istom mjestu na kojem je bio kad su kupili svoju nekretninu i da je istih dimenzija te da je po njenoj procjeni pristup do njene kuće s javnog puta otprilike jednako udaljen i ako ide kroz vrata u ogradi uz sporni put i ako ide po putu kojim inače ide do ulaza u kuću. Dodala je da su im prodavatelj i njegov sin ĐG rekli da su oni taj put izgradili kako bi mogli odlagati materijal kojim se gradila njena sadašnja kuća jer je do nje strm ulaz i da je taj put vodio do stare kuće koja je srušena prije nego što je ona kupila nekretninu.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se na granici njegove nekretnine prema ovom spornom putu nalazi ograda, a na fotografijama predanim uz tužbu (str. 16-18) vidljivo je da na toj ogradi postoje vrata. Iz iskaza obje stranke, što je isto vidljivo na fotografijama (str. 17-25), proizlazi da je tuženičina nekretnina na spoju sa spornim putem također ograđena, a iz njihovih iskaza proizlazi i da na toj ogradi postoje vrata. Na temelju navedenog sud je utvrdio da do spornog puta postoji pristup i s nekretnine u posjedu tužitelja i s nekretnine u posjedu tuženice čime je omogućeno da se tim putem koriste posjednici obiju nekretnina.

13. Nije sporno da se tim putem koristi tužitelj jer je i sama tuženica iskazala da joj je to poznato, a sud vjeruje tužiteljici kad iskazuje da njena obitelj povremeno koristi taj put za pristup do svoje kuće jer postoje i vrata u njenoj ogradi koja vode do spornog puta.

14. Taj sporni put se prema izvodu iz katastarskog plana (str. 14) nalazi na jugoistočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj u tužbenom zahtjevu netočno navodi da se nalazi na sjevernoistočnoj strani te nekretnine. Tužitelj je predložio da se provede geodetsko vještačenje kako bi se utvrdio položaj puta, međutim, nalazi li se put na sjeveroistočnoj ili jugoistočnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je podatak kojeg tužitelj može znati i bez provođenja geodetskog vještačenja.

15. Uzimajući u obzir navode tužbe i odgovora na tužbe kao i iskaze stranaka , prema ocjeni ovog suda, predmet posjedovne zaštite u ovom predmetu ne bi bio posjed dijela nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako to smatra tužitelj, nego bi to bio posjed prava stvarne služnosti puta preko te nekretnine do k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Takav stav suda potvrđuje i opis posjeda prava stvarne služnosti iz čl. 16 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) prema kojem posjed prava stvarne služnosti nastaje kad posjednik jedne nekretnine jednostrano ili na temelju sporazuma s posjednikom druge nekretnine učini u odnosu na tu nekretninu nešto što njen posjednik ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi. Prema tome, sud je utvrdio da je tužitelj posjednik prava stvarne služnosti puta, a ne posjednik dijela nekretnine tj. puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Iz iskaza tuženice proizlazi i da je tužiteljev pravni prednik imao pravo prolaska tim putem i da tuženica nije osporila pravo prolaska tim putem ni tužiteljevom predniku ni tužitelju. To što je tužiteljica navela da njenoj obitelji više ne odgovara kako tužitelj prolazi tim putem jer, kako ona navodi, tuda stalno prolaze automobili i kamioni, ne znači da je ona tužitelju osporila pravo prolaska jer protiv njega nije pokrenula nikakav sudski postupak. Prema tome, tužitelj kao ovlaštenik prava stvarne služnosti puta ima pravo štititi svoj posjed tog prava od samovlasnog smetanja u skladu s čl. 21 ZV-a.

17. Tužitelj, međutim, ne traži zaštitu posjeda prava služnosti puta pa ni ne navodi o kojoj bi se točno služnosti puta radilo, već traži zaštitu posjeda stvari tj. dijela nekretnine koji obuhvaća sporni put, a u zahtjevu za zaštitu posjeda stvari nije sadržan zahtjev za zaštitu posjeda prava stvarne služnosti. Sve kad bi i tužitelj bio doista posjednik spornog puta, a ne posjednik prava stvarne služnosti puta koja se izvršava na tom putu, on tada ne bi bio isključivi posjednik puta jer je sud utvrdio da taj sporni put koriste i tuženica i njena obitelj kao posjednici nekretnine na kojoj se nalazi put, a prema čl. 24 st. 1 ZV-a suposjednik može štititi svoj suposjed od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. S obzirom na to da i sam tužitelj navodi da je i kad je na spornom putu bilo više građevinskog materijala i alata, a ne samo pijesak koji se trenutno tamo nalazi, i dalje mogao automobilom prolaziti po tom putu do svoje kuće time on nije bio potpuno isključen od dotadašnjeg suposjeda, a upitno je bi li to što do kuće ne može doći kamionom predstavljalo bitno ograničenje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti. Sud nije ispitivao predstavlja li odlaganje građevinskog materijala i alata na sporni put bitno ograničenje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti jer je utvrdio da tuženik nije suposjednik spornog puta, već da je posjednik prava stvarne služnosti puta na teret nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. S obzirom na sve navedeno sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelji traži da se utvrdi da je došlo do smetanja njegovog posjeda dijela nekretnine, da se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP -a, a tuženičin trošak je odmjeren prema troškovniku izjavljenom na zapisniku od 28. travnja 2026. Taj se trošak sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u postupku radi smetanja posjeda u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT) čime su obuhvaćene četiri radnje (sastav odgovora na tužbu, sastav dva obrazložena podneska od 19. siječnja 2026. i 24. veljače 2026. te zastupanje na ročištu 25. veljače 2026.) i od dodatne nagrade za zastupanje na ročištu 28. travnja 2026. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7/2 OT) što je ukupno 600,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 150,00 eura. Ukupni parnični trošak tuženice iznosi 750,00 eura pa je tužitelju naloženo da joj namiri parnični trošak u tom iznosu.

U Sesvetama 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu i uručenje odluke. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Tomislav Golomejić

2. odvjetnica Željka Velić-Dvoršćak