Poslovni broj: Us I-1381/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, OIB:66486182714, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, zastupanog po opunomoćeniku ZT (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi obnove postupka priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/25-01/70, Urbroj: 512M-02-03-25-4 od 23. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/25-01/70, Urbroj: 512M- 02-03-25-4 od 23. svibnja 2025. poništeno je rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Dubrovnik, Klasa: UP/I 560 -01/25-01/8, Urbroj: 512M2-01-04-26-25-5 od 16. travnja 2025. (točka 1. izreke); te je odbačen zahtjev tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/16-01/420, Urbroj: 512M2-6510-17-2 od 23. svibnja 2017.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i tijekom spora tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo odbacilo njegov prijedlog pozivajući se na odredbe ZUP-a i protek roka od tri godine od uručenja rješenja. Međutim, tek neposredno prije podnošenja zahtjeva da je saznao za Odluku Ustavnog suda objavljenu u Narodnim novinama br. 38/11, zbog čega smatra da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti pokrenuti obnovu postupka. Odgovornost za pokretanje obnove postupka stoga nije na stranci, nego na nadležnom tijelu, budući da navedena odluka Ustavnog suda obvezuje upravna tijela da sama poduzmu potrebne radnje. Unatoč tome, nakon godina čekanja da nije dobio rješenje, iako se više puta obraćao nadležnim službama radi ostvarivanja svojih prava. Tek nakon razgovora sa svojim zapovjednicima saznao je za navedenu odluku te podnio zahtjev kako bi se utvrdilo stvarno činjenično stanje i razmotrili dokazi o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu. Postupak je ranije obustavljen temeljem članaka 14. i 15. ZOIDZOPHBDR-a, koji su naknadno ukinuti odlukom Ustavnog suda. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2836/2009-6 od 16. lipnja 2010. naloženo je prvostupanjskom tijelu da postupi po službenoj dužnosti. Unatoč tome, upravni postupak nije proveden niti su ocijenjeni dokazi koje je dostavio. Nadležno tijelo da raspolaže izjavom brigadnog generala u mirovini AT, kao i vlastitim evidencijama, no ni na temelju tih dokaza nije provelo postupak. Smatra da ne postoji razlog da se njegov podnesak ne smatra novim zahtjevom prema ZOPHBDR-u iz 2018., koji propisuje nadležnost za vođenje postupka, ali ne određuje rok za podnošenje zahtjeva. Smatra da je pogrešno primijenjen ZUP, budući da se u ovom predmetu trebala primijeniti odluka Ustavnog suda i obveza obnove postupka po službenoj dužnosti. Dodatno, drugostupanjsko tijelo je dopisom od 9. travnja 2025. jasno navelo da je prvostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje predmeta. Unatoč tome, zahtjev za obnovu postupka je odbačen, a žalba odbijena, zbog čega da mu je ponovno uskraćena mogućnost ostvarivanja prava. Budući da prema zakonu ima pravo podnijeti novi zahtjev, predlaže da se njegova žalba smatra novim zahtjevom za pokretanje postupka. Smatra da strankama treba omogućiti da budu saslušane i upoznate sa svojim pravima, a ne da se postupak završava isključivo formalnim pozivanjem na ranije donesena rješenja. Stoga predlaže da se tužba usvoji, da se predmet vrati na ponovni postupak te da se u tvrde sve relevantne činjenice i ocijene dokazi o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu. Kako postupak nikada nije meritornо proveden, a ZOPHBDR iz 2018. ne propisuje rok za podnošenje zahtjeva, smatra da postoje uvjeti za vođenje upravnog postupka i donošenje odluke na temelju stvarnog činjeničnog stanja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom iznosi navode i utvrđenja sadržana u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, te predlaže da se sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. U sporu je održana rasprava 5. svibnja 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojem je opunomoćenik tuženika naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika.

10. Tužitelj je dana 28. veljače 2025. podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561-01/16-01/420, Urbroj: 512M2-6510-17-2 od 23. svibnja 2017. (dalje: rješenje od 23. svibnja 2017.);

11. Rješenjem od 23. svibnja 2017. odbačen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti VP 2138 Šibenik u razdoblju od 1. ožujka 1993. od 20. srpnja 1993., primjenom tada važeće odredbe članka 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 137/09).

12. Odredbom članka 123. stavka 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci.

13. Odredbom članka 126. stavka 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom . Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne uprave stvari.

15. Naime, polazeći od podataka spisa predmeta za navesti je da pravilno zaključuje tuženik kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo da je tužitelj tražio obnovu postupka dovršenog rješenjem Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupka i upravne sporove Klasa: UP/II 561-01/21-01/81, Urbroj: 512-2501-21-2 od 24. ožujka 2021. ističući kako je tužitelj podnio dva istovjetna zahtjeva, te da je prvi zahtjev, a koji je predmet tog upravnog postupka, tužitelj dostavio 2016. Po navedenom zahtjevu doneseno je rješenje od 23. svibnja 2017. kojim je zahtjev tužitelja odbačen primjenom tada važeće odredbe članka 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 137/09). Drugi zahtjev tužitelj da je podnio 2018. a po kojem je doneseno rješenje Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupka i upravne sporove Klasa: UP/II 561-01/21-01/81, Urbroj: 512-2501-21-2 od 24. ožujka 2021., međutim isto nije predmet ovog upravnog postupka, pa je stoga pravilno i zakonito točkom 1. izreke osporenog rješenja tuženika poništeno prvostupanjsko rješenje od 16. travnja 2025.

16. Nadalje, ovaj Sud dijeli stajalište tuženika kako tužitelj pogrešno navodi i interpretira odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske.

16.1. Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I- 4042/2025 od 15. prosinca 2010. pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom te je ukinut članak 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 137/09.), dok, između ostalog, nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 14. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 137/09.). U navedenoj odluci ocijenjeno je kako se postupci obustavljeni primjenom odredbe članka 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata moraju dovršiti po službenoj dužnosti, međutim Ustavni sud Republike Hrvatske je ustvrdio da osporeni članak 14. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 137/09.) o prestanku zakonskih prava nije u nesuglasju s Ustavom Republike Hrvatske.

17. Stoga, kako je rješenjem od 23. svibnja 2017. zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata odbačen primjenom tada važeće zakonske odredbe članka 14. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 137/09.), a ne odredba članka 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 137/09.), pravilno zaključuje tuženik kako prvostupanjsko tijelo nije bilo dužno, nakon pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja, provesti postupak po službenoj dužnosti.

18. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 23. svibnja 2017. (koje je tužitelju uručeno 31. svibnja 2017. i na koje nije izjavio žalbu), podnio 28. veljače 2025., to je jasno razvidno da je isti podnesen nakon proteka roka propisanog naprijed citiranom odredbom članka 123. stavka 1. ZUP-a, a radi se materijalno-pravnom roku prekluzivne naravi koji se kao takav ne može produžiti odnosno čijim protekom nema zakonske mogućnosti za vođenjem odnosno pokretanjem postupka, dakle, prestaje pravo na poduzimanje određene radnje u postupku. Stoga, je pravilno predmetni zahtjev tužitelja, u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 126. ZUP-a, kao nepravodoban odbačen.

19. Kod ovakvog stanja stvari, ni ostali prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjen materijalni propis, a upravo suprotno prigovorima tužitelja. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 3. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis.