Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-254/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica u Imotskom, protiv tuženika LE iz [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj P-1213/2024-18 od 13. studenog 2025., dana 3. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj P-1213/2024-18 od 13. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te odlučeno da će se postupak nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem P-416/2025 ili kada prestanu razlozi da se čeka pravomoćno okončanje tog postupka (točka II.).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijele tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na daljnji postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljica nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da tužiteljice tužbenim zahtjevom od tuženika traže predaju u suposjed nekretnine koja se sastoji od dva dijela i to „stare kuće“ i „nove kuće“ time da je izvedenim dokazom uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se radi o spojenim objektima te da postoji samo jedan ulazni prostor u odnosu na oba dijela dok u gornjem dijelu postoje dvije sobe u koje se može posebno ući sa istočne strane. Također, da između stranaka nije sporno da se pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem P-416/2025 vodi postupak kojim ovdje tuženik traži da se utvrdi da dio nekretnine – „nova kuća“ ne ulazi u ostavinsku masu iza smrti DE, majke stranaka, već da se radi o isključivo njegovom vlasništvu temeljem osnova kojeg ističe i u ovom postupku, pa kako tužiteljice svoje pravo vlasništva i svoj zahtjev za predajom u suposjed temelje na nasljeđivanju majke u kojem ostavinskom postupku je tuženik upućen na parnicu radi utvrđenja da dio imovine koja je predmet ovog postupka ne ulazi u ostavinsku imovinu, to da se radi o prethodnom pitanju iz članka 12. ZPP zbog čega odlučuje kao u izreci.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP po službenoj dužnosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se pozivaju tužiteljice, jer izreka odluke nije proturječna niti sama sebi, niti razlozima iste i u cijelosti je razumljiva. Osim toga, obrazloženje sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju nisu ni nejasni, niti proturječni, pa pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
7. U konkretnom slučaju i po ocjeni ovog suda, meritorna odluka suda u ovom postupku bez daljnjega ovisi o rješenju prethodnog pitanja - da li je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine označene kao „nova kuća“. Stoga, kada u vrijeme suđenja postoji druga parnica u kojoj se ima raspraviti takvo prethodno pitanje, kao u ovom slučaju, tada je protivno shvaćanju žaliteljica, bilo mjesta prekidu postupka (članak 12. ZPP), ali ne i donošenju odluke o tužbenom zahtjevu bez da se pritom ispitalo i raspravilo prejudicijalno pitanje.
8. Glede žalbenih navoda tužiteljica da tuženik tijekom postupka nije osporio da one imaju pravo na suposjed u odnosu na „staru kuću“, odgovoriti je da u situaciji kada je sud na očevidu utvrdio da su „nova“ i „stara kuća“ spojeni objekti, te da postoji samo jedan ulazni prostor u odnosu na oba dijela pri čemu žaliteljice ne tvrde da bi „novu kuću“ činile (samo) dvije sobe na katu koje imaju zasebni ulaz, to takvim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
9. Što se pak tiče pozivanja tužiteljica na pravo na poštivanje njihovog doma i s time u vezi isticanje povrede članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija), valja navesti da, po ocjeni ovog suda, tužiteljice pogrešno tumače navedene odredbe.
9.1. Naime, odredbom članka 8. stavak 2. Konvencije propisano je da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Miješanje je svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba, a cilj testa razmjernosti je dobiti odgovor na pitanje da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog člankom 8. Konvencije, a čega u ovom konkretnom slučaju nema, jer nema miješanja javne vlasti u smislu citiranih odredbi.
10. Ostalim žalbenim navodima kojima se ukazuje da se stranke nalaze u nasljedničkoj zajednici, da se ulaganjima u nekretninu ne stječe pravo vlasništva, kao i da je 2. tužiteljica stekla suvlasništvo „nad predmetnim objektom“ već iza smrti svog oca - nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
11. S obzirom na to da o odluci koja će biti donesena u postupku Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem P-416/2025, ovisi odluka u ovome sporu, jer se istom u ovom konkretnom slučaju rješava o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem ovisi odluka u ovome sporu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je sukladno odredbi članka 213. stavak 1. točka 1. i članka 12. stavak 1. ZPP riješio kao u izreci pobijane odluke, pravilno pri tome cijeneći da je u konkretnom slučaju u kojem tužiteljice zahtjev radi predaje u suposjed temelje na činjenici nasljeđivanja, prethodno pitanje – pitanje vlasništva „nove kuće“ koje je predmetom postupka pred Općinskim sudom u Puli broj P-416/2025, pri čemu su u takvim činjeničnim i procesnim okolnostima konkretnog slučaja, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima tužiteljice naglašavaju da je pitanje vlasništva predmetnog objekta riješeno u smislu odredbe članka 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), tj. u trenutku smrti majke.
12. S obzirom na navedeno, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP), žalbu tužiteljica valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Šibeniku, 3. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
