Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-38/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Maji Skorić, u pravnoj stvari tužiteljice GBU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima GB, Luciji Car -Pavlic i Josipu Poparić, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-16679/2021-30 od dana 30. ožujka 2026. godine, dana 3. lipnja 2026. godine
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika te preinačuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-16679/2021-30 od dana 30. ožujka 2026. godine na način da se prihvaća prigovor tuženika protiv rješenja istog suda broj Pr-1667/2021-27 od dana 20. prosinca 2023. godine i isto rješenje ukida u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe tužbe, odgovora na tužbu i presude u daljnjem iznosu od 16,59 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen prigovor tuženika Klinički bolnički centar Zagreb protiv rješenja poslovni broj Pr-16679/2021-27 od 20. prosinca 2023., za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 59,72 eura, odnosno u dijelu koji se odnosi na neplaćeni iznos od 16,59 eura, kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu je ponio tuženik pobijajući ga zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odbijanje prigovora u dijelu koji se odnosi na neplaćeni iznos iz osnova pristojbe tužbe, odgovora na tužbu i presude u daljnjem iznosu od 16,59 eura, ističući da je u tom dijelu uplatom 50% iznosa postupio u skladu sa odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) i sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je rješenjem broj Pr- 16679/2021-27 od dana 20. prosinca 2023. godine naloženo tuženiku plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, odgovor na tužbu u iznosu od 6,64 eura, prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura i na žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno 59,72 eura, da je tuženik dostavio uplatnicu o plaćanju iznosa od 43,13 eura, te ujedno podnio prigovor protiv navedenog rješenja za razliku od 16,59 eura, koji se odnosi na pristojbu tužbe, odgovora na tužbu i presude, a koji je sud ocijenio neosnovanim.
5. Iz razloga rješenja proizlazi da je, pozivom na odredbu članka 7. stavak 3. ZSP koji propisuje da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, prvostupanjski sud zaključio da se navedena odredba ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer tužba i odgovor na tužbu nisu odluke suda nego podnesci stranaka, a ta se odredba ne odnosi niti na rješenje o plaćanju sudske pristojbe, dok se Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 11. studenog 2022. broj Su-IV-87/2022-6 u kojem je navedeno da tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz članka 7. stavak 3. u vezi članka 13. ZSP, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda – ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer se isti odnosi samo na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu dok se člankom 7. ZSP propisuje plaćanje pristojbe u slučaju elektroničke komunikacije, slijedom čega je sud odbio prigovor.
6. U žalbi tuženik ponavlja da je u zakonskom roku od 3 dana od primitka rješenja suda broj Pr-16679/2021-27 od dana 20. prosinca 2023. godine platio pristojbu u iznosu od 43,13 eura, odnosno u visini polovice određene sudske pristojbe za tužbu, odgovora na tužbu i presudu, jer mu je sudska odluka kojom se poziva na plaćanje pristojbe dostavljena u elektroničkom obliku pa ima pravo na privilegij propisan člankom 7. stavak 3. ZSP i da nije u obvezi platiti pristojbu u preostalom iznosu od 16,59 eura.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je među strankama vođen radni spor koji je pravomoćno okončan na način da je tužiteljica uspjela sa tužbenim zahtjevom.
8. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem č lanka 11. stavak 1. točka 3. ZSP.
8.1. Odredba članka 13. stavak 1. ZSP propisuje da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja, stavkom 2. propisano je da obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. tog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u obvezi platiti pristojbu na tužbu u onom iznosu u kojem bi tu pristojbu trebala platiti tužiteljica da nije oslobođena plaćanja sudske pristojbe na tužbu, a to je u polovici pristojbe s obzirom da je tužba podnesena u elektroničkom obliku (članak 7. stavak 1. ZSP).
9. Temeljem članka 4. točka 2. ZSP pristojba na odgovor na tužbu dospijeva po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici. Kako tuženik nije uspio u sporu on je u obvezi platiti pristojbu na odgovor na tužbu, a za koju obvezu (visinu) stječe saznanje od zaprimanja odluke kojom ga sud poziva na plaćanje pristojbe.
10. Također, obveza plaćanje sudske pristojbe presude, plaća se sukladno članku 7. točka 3. ZSP u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, slijedom čega tuženik ima pravo uplatiti pristojbu presude u istom iznosu u kojem bi je u roku od tri dana trebala platiti tužiteljica da nije oslobođena od plaćanje pristojbe.
11. Iz navedenog proizlazi da obveza tuženika na plaćanje pristojbe i na tužbu i na odgovor na tužbu, kao i pristojbu presude nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka. U toj situaciji rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe teče od saznanja tuženika da je njegova obveza za plaćanje pristojbe nastala, a to je od dana kada je tuženik pozvan na plaćanje sudske pristojbe od strane suda i od kada saznaje po kojoj osnovi i u kojoj visini je dužan platiti pristojbu (u smislu čanka 7. stavak 2. ZSP). Navedeno je u skladu i sa Zaključkom sa sastanka Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenoga 2022., Su IV-87/2022-5 koje glasi:
''Tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz članka 7. stavak 3. u vezi članka 13. ZSP, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje sudske pristojbe od strane suda.'' 12. Iz podatka spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela dana 28. siječnja 2021. godine stupnjevitu tužbu sa manifestacijskim zahtjevom, a tužbeni zahtjev da je postavila određeno dana 8. rujna 2022. godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka u iznosu od 783,82 kune/104,03 eura, te da je to vrijednost predmeta spora, kojom se rukovodio prvostupanjski sud.
13. Kod takvog stanja stvari, tuženik bi pored iznosa pristojbe žalbe od 26,54 eura, bio u obvezi – od ukupnog iznosa sudske pristojbe od 33,18 eura i to tužbe u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 1. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa), odgovora na tužbu u iznosu od 6,64 eura (Tar. br. 1. točka 2. Tarife) i presude u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. točka 1. Tarife), platiti iznos od 1/2, dakle iznos od 16,59 eura, odnosno sa pristojbom žalbe protiv presude ukupan iznos od 43,13 eura, koji iznos je tuženik i uplatio u roku od tri dana od zaprimanja rješenja kojim je pozvan na plaćanje pristojbe, te uplatnicu dostavio sudu.
14. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom č lanka 380. točka 3. ZPP i članka 29. stavak 6. ZSP preinačio pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen prigovor za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od daljnjih 16,59 eura, te riješio kao u izreci.
U Šibeniku, 3. lipnja 2026. godine
S U T K I NJ A
Maja Skorić
