REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1520/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, OIB 61238079664, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica KŽ dipl. iur., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3082/2025-2 od 22. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2406/2023-19 od 16. travnja 2025. na sjednici održanoj 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3082/2025-2 od 22. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2406/2023-19 od 16. travnja 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) Jesu li i temeljem kojeg propisa redovni sudovi ovlašteni ispitivati zakonitost općeg akta ili neke njegove odredbe, koji više nije na snazi, a posebno da li su to ovlašteni u situaciji u kojoj takav akt više ne proizvodi pravne učinke, ako se uzme u obzir da je navedeno u isključivoj nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (nekada Ustavnog suda RH) , te uzimajući u obzir da sud u obrazloženju pobijane odluke ne razlučuje razliku između pojma općeg akta i pojedinačnog upravnog akta;

2) Pri ocjeni i utvrđenju nezakonitosti općeg akta koji je prestao važiti, može li redovni sud odrediti da pravni učinci tako utvrđene nezakonitosti općeg akta djeluju ex tunc, ako se uzme u obzir zakonska odredba prema kojoj, kada o nezakonitosti općeg akta odlučuje za to nadležni Visoki upravni sud RH, učinci odluke Visokog upravnog suda RH, sukladno čl. 86. st. 4. ZUS-a, mogu djelovati samo ex nunc;

3) Prema kojem pravnom propisu je redovni sud ovlašten ocjenjivati zakonitost općeg akta koji je prestao važiti bez obzira na rok kada je isti prestao važiti, uzimajući u obzir da je čl. 56. st.1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH striktno propisan zakonski rok u kojem Ustavni sud RH može ocjenjivati zakonitost određenog pravnog propisa koji je prestao važiti – te sukladnoj kojoj odredbi, kada je riječ o općem aktu - to može samo u roku od godine dana od prestanka važenja općeg akta;

4) Predstavlja li retroaktivna ocjena zakonitosti općeg akta izvršena po redovnom sudu i posljedično tome i utvrđenje ništetnosti ugovora koji se temelji na navedenoj odluci povredu prava na pravični postupak u vidu povrede načela pravne sigurnosti i je li time povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje (čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 29. Ustava i čl. 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava), te je li navedenim došlo do povrede prava vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog odbije, podredno odbaci uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi jer je u pogledu postavljenih pravnih pitanja revizijski sud izrazio pravno shvaćanje (Rev 901/2022 od 19. listopada 2022., Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023. i dr.) s kojim je pobijana odluka u skladu.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke, dok se temeljem iste odredbe u odnosu na preostalo pravno pitanja i istaknute povrede (sadržane u 4) pitanju) temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.

5. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen.

5.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

5.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, te je odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek