Poslovni broj: Pn-2340/2021-67

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvo tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljice OEA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa tužitelj OE, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371, kojega zastupa Tonči Ravlić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ravlić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2024. godine u prisutnosti drugo tužiteljice osobno uz punomoćnika Damira Rudeša odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Anđelke Kasum odvjetnice, dana 03. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku, KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA (OIB: 32206148371) iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, da prvo tužitelju, OE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 45.125,75 EUR (340.000,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku, KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA (OIB: 32206148371) iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, da drugo tužiteljici, OEA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 29.988,38 EUR (225.000,00 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku, KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA (OIB: 32206148371) iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se prvo tužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljice OEA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 27.269,31 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. lipnja 2026. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 08.05.2014. godine navode da su podignuli tužbu protiv tuženika tužbu radi nakade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti njihove prednice, supruge i majke pok. LEA. Tužitelji navode da je njihova prednica 10.4.2013. primljena na gastroenterološki odjel tuženika radi obavljanja pretraga zbog sumnji na stenozirajući papilitis. Prilikom prijema njezino stanje je opisano kao uredan somatski nalaz, uredne vrijednosti tlaka i pulsa, afebrilna. Jetreni testovi bili su potpuno uredni, a uredan je bio i endoskopski UZV, dok su tumorski biljezi bili unutar referentnih vrijednosti. Posljednje dvije pretrage učinjene su prije hospitalizacije. Tužitelji tvrde da, s obzirom na navedene nalaze, nije bilo potrebe za invazivnim dijagnostičkim postupkom ERCP koji je 12.4.2013. ipak obavljen u ustanovi tuženika. Nakon toga zahvata prvi i treći dan učinjene su krvne pretrage koje su pokazale znatno povišenje upalnih parametara, no kontrola je uslijedila tek nakon 10 dana, kada se već razvila sepsa.

2. Tužitelji dalje tvrde da unatoč naglom porastu upalnih parametara nije učinjena nikakva dijagnostička obrada koja bi objasnila takav značajni porast, a kontrolni krvni nalaz 22.4.2013. pokazao je značajno povišenje leukocita, što nedvojbeno upućuje na septičko zbivanje. Istog je dana učinjen i UZV i MSCT trbuha i opisani su opsežni izljevi u plućima i trbuhu sve do natkoljenice, što pak upućuje na dugotrajnost stanja nakon perforacije, odnosno razvoj komplikacije zbog perforacije. Operativni zahvat koji je poduzet 22.5.2013. zbog kliničkog pogoršanja do kojega je došlo zbog velikog proteka vremena više nije mogao dovesti do pozitivnog ishoda i prednica tužitelja preminula je 26.5.2013. zbog perforacije dvanaesnika do koje je došlo tijekom dijagnostičkog postupka ERCP-a, koja nije pravovremena prepoznata i zbrinuta.

3. Tužitelji smatraju da je prilikom liječenja njihove prednice došlo do većeg broja pogrešaka, od kojih apostrofiraju tri: da nije bilo potrebe za izvođenjem invazivne pretrage ERCP, da je kasno prepoznata komplikacija izvedenog zahvata (perforacija šupljeg organa) i da je nakon učinjenog CT-a 22.4.2013. kirurg pogrešno odlučio izvesti manje invazivan postupak dreniranja retroperitonealnih apcesa endoskopskim putem umjesto invazivniji kiruruški zahvat, čime se također izgubilo na vremenu, što je sve dovelo do smrtnog ishoda. Zbog toga od tuženika traže naknadu neimovinske štete zbog duševne boli izazvane gubitkom bliske osobe, i to I. tužitelj OE zbog smrti supruge iznos od 45.125,75 EUR (340.000,00 kn), a II. tužiteljica OEA zbog smrti majke 29.988,38 EUR (225.000,00 kn) i naknadu parničnog troška.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava zahtjev tužitelja u cijelosti. Poriče da je dijagnostički pregled bio nepotreban, a osporava i tvrdnje o nepoduzimanju potrebnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Tvrdi da su nalazima MR i EUS postavljene indikacije za ERCP radi stenozirajućeg procesa u distalnom koledopusu. Sam je zahvat prošao bez ikakvih komplikacija, nađeni su znakovi stenozirajućeg papilitisa, učinjena je sfinterektomija i uzet bris četkicom, a s obzirom na klinički tijek nakon samog zahvata primjenjivane su standardne mjere kliničkog praćenja i prilagodbe terapije, pri čemu su nalazi ukazivali da se stanje prednice tužitelja popravlja. Znakovi sa sumnjom na perforaciju pojavili su se tek nakon 8 do 9 dana, zbog čega je učinjena dodatna obrada, uključujući i MSCT. Smrtni ishod u konkretnom slučaju posljedica je kasne komplikacije, a ne pogreške u liječenju pa tuženik osporava odgovornost, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja svojih djelatnika i štete koju tužitelji opisuju, visinu tužbenog zahtjeva i predlažu ga u cijelosti odbiti.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju prednice tužitelja, uključujući i presliku zdravstvenog kartona (list 6-12, 26-266, 317-362, 367-377, 492-495), izvod iz Matične knjige vjenčanih za tužitelja OE i LE (list 13 spisa), rodni list za tužiteljicu ĐE (list 14 spisa), nalaz i mišljenje specijaliste interniste gastroenterologa dr. ĐEA (list 281-283), nalaz i mišljenje interniste dr. FE (list 701-703), preporuke ESGE-a (list 675-679), saslušao svjedoke dr. ĆE, dr. ME (list 273-278), tužitelje OE i FEA (list 278-279), proveo medicinsko vještačenje po vještacima kirurgu dr. Žarku Rašiću i gastroenterologu dr. PE (list 294-304, 384-404, 428- 433 spisa), obnovio vještačenje po vještacima gastroenterologu dr. Anni Mrzljak i kirurgu dr. Tomislavu Jeliću (list 629-645, 772-776 spisa), usmeno očitovanje vještaka dr. Jelić, dr. Rašić i dr. Mrzljak dani na ročištu koje je održano dana 19.10.2022. godine (list 901-903 spisa), pisani nalaz i mišljenje dr. Žarka Rašića od 02.12.2024. godine (list 935-938 spisa) te usmeno očitavanje vještaka dr. Žarka Rašića, dr. Annu Mrzljak i dr. Tomislava Jelića dano na ročištu koje je održano dana 20. travnja 2026. godine (list 978-981 spisa).

6. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelje, svjedoke dr. ĆE i dr. ME koji su sudjelovali u liječenju prednice tužitelja i proveo medicinsko vještačenje. Sud je dalje izvršio uvid u izvod iz matične knjige vjenčanih te rodni list iz kojih je utvrdio da je I-tužitelj BE bio suprug LEA dok je II-tužiteljica DE njihova kćer. Time je sud utvrdio postojanje aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

8. Vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nije bilo moguće provesti jer je navedena ustanova to otklonila s obrazloženjem da u Odboru za sudbena mišljenja nema vještaka gastroenterologa. Tužitelji su se protivili provođenju vještačenja po Medicinskom fakultetu u Rijeci ili Osijeku, predložen je Medicinski fakultet u Ljubljani nije se očitovao na upit suda o prihvaćanju vještačenja, radi čega je po prijedlogu tužitelja provedeno vještačenje po vještacima za abdominalnu kirurgiju i gastroenterologiju, a za vještake su određeni dr. Žarko Rašić i dr. PE koji su 16.5.2016. izradili pisani nalaz i mišljenje (list 294-304), a nakon toga, 11.11.2016. i pisanu dopunu (list 384-403).

9. U nalazu i mišljenju ovi su vještaci i nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, uključujući zdravstveni karton, iznijeli mišljenje da prilikom liječenja prednice tužitelja nije došlo do liječničke pogreške, već je bila riječ o komplikacijama s letalnim posljedicama do kojih je došlo unatoč svim poduzetim mjerama.

10. Vještaci su kod ovog mišljenja ustrajali i na ročištu 27.3.2017. na kojem su se usmeno očitovali na sva pitanja i prigovore. Međutim, imajući u vidu sva pitanja i tvrdnje tužitelja te sporno činjenično stanje sud je ocijenio da ovaj nalaz i mišljenje nije u dovoljnoj mjeri obrazložen, a tužitelji su ga doveli u sumnju i dostavljanjem nalaza i mišljenja vještaka interniste gastroenterologa dr. ĐEA koji je izrađen izvan ovog postupka po njihovom zahtjevu. Iako je riječ o nalazu i mišljenju koje nema snagu dokaza izvedenog po nalogu i zadatku suda u parnici, sud je, radi otklanjanja svih iznesenih sumnji, uzevši u obzir osjetljivost prirode spora, prihvatio prijedlog tužitelja da se medicinsko vještačenje obnovi.

11. Vještaci dr. Anna Mrzljak i dr. Tomislav Jelić izradili su 29.4.2020. pisani nalaz i mišljenje (list 629-645) i ustvrdili da je indikacija za endoskopskom obradom ERCP-om bila opravdana zbog sumnje na bolest žučnih vodova, da su se nakon te pretrage razvile očekivane komplikacije (bol, upala gušerače i perforacija crijeva) koje su prepoznate i zbrinute po pravilima struke, da se liječenju perforacije crijeva opravdano pristupilo najprije nekirurškim metodama liječenja, a kada su iscrpljeni njihovi dometi i kirurškim, no uslijed razvoja septičnog stanja i dehiscijencije šavova došlo je do smrtnog ishoda. Vještaci su iznijeli mišljenje da u medicinskoj dokumentaciji nema elemenata koji bi ukazivali na propuste u liječenju, već je bila riječ o komplikacijama zbog kojih je, unatoč svim poduzetim mjerama, došlo do letalnog ishoda.

12. Tužitelji su iznijeli opsežne prigovore na nalaz i mišljenje i pitanja za vještake na koje su se vještaci očitovali u pisanim dopunama 18.2.2021. i 19.2.2021. (list 753-761) i na ročištu 3.3.2021. i u svim dopunama odnosno očitovanjima u cijelosti ostali kod danog nalaza i mišljenja. Sud je utvrdio da je riječ o dokazu koji je objektivno, vrlo jasno, precizno i argumentirano obrazložen, u skladu je sa sadržajem medicinske dokumentacije u spisu i kao takav valjana podloga za donošenje odluke o spornim činjenicama. Vještaci su vrlo jasno opisali tijek liječenja, razloge za određene postupke postupanja, pojasnili svrhu i postupak izvedenih zahvata i dijagnoze na način koji je sudu razumljiv i uvjerljiv. Nalaz i mišljenje dr FE koji su tužitelji takođr dostavili u spis sud nije uzeo u obzir ne samo zato što nije riječ o dokazu koji je izveden u sudskom postupku, već i zato što je mišljenje izneseno vrlo proizvoljno, bez ikakvog obrazloženja.

13. Iz nalaza i mišljenja dr Mrzljak i dr O sud je utvrdio da je prednica tužitelja bila hospitalizirana u KB Dubrava nakon što joj je prethodno učinjena obrada UZV-om, MC i endoskopski UZV koje su postavile sumnju na patološke promjene žučnog voda, i to da bi se učinila pretraga ERCP. Riječ je o pretrazi koja ima poznate komplikacije i koju je zbog kompleksnosti i nuspojava nužno provoditi u bolničkim uvjetima, za razliku od prethodno navedenih koje se mogu učiniti i bile su učinjene ambulantno. Dakle, prednica tužitelja je bila hospitalizirana upravo kako bi se učinila pretraga ERCP-om. Do trenutka hospitalizacije bile su iscrpljene sve neagresivne dijagnostičke metode i ERCP je bio sljedeći dijagnostički postupak radi razjašnjenja problematike žučovoda. Naime, prednica tužitelja je unazad dvije godine imala povremene bolove u gornjem dijelu trbuha, koji su se širili ispod oba rebrena luka, zbog čega je počela uzimati manje i češće obroke hrane. Ambulantni UZV abdomena u siječnju 2013. pokazao je promjene vezane uz žučne vodove, zbog čega je upućena na MRCP koji je potvrdio proširenje glavnog žučnog voda i postavio sumnju na patološke promjene žučnog voda, moguće upale (stenonizirajući papilitis) te prikazao promjenu veličine 33 mm na mjestu odstranjenog žučnjaka koja je kompromitirala žučni vod. Laboratorijski nalazi bili su uredni, a endoskopski ultrazvuk prokazao je da se radi o promjeni izgleda glavnog žučnog voda uz lokaliziranu nakupinu tekućine, tj. o blažem proširenju kanala koji se sužava prema svom završnom dijelu uz manju kolekciju tekućine od oko 3 cm.

14. Naime, nalaz koji je utvrđen kod prednice tužitelja nije bio normalan, već je ukazivao na čitav spektar promjena od dobroćudnih stanja, upalnih promjena pa do zloćudnih promjena. Ambulantnim pretragama nije nađen jasan uzrok promjena, a s obzirom na dob, postavljena je opravdana sumnja da nalaz može ukazivati i na početni stadij malignog tumora žučnih vodova koji imaju pojavnost u višim dobnim skupinama. MRCP-om kao neinvazivnom metodom nije moguće učiniti daljnji korak dijagnostike (uzorkovanje stanica za mikroskopsku analizu), radi čega je indikacija za daljnjom dijagnostikom obradom

- ERCP-om s uzimanjem uzoraka bila opravdana. Vještaci su ustvrdili i da endoskopski nalaz od 18.2.2013. nije bio uredan jer je utvrđeno postojanje lagane diletacije, pronađena je kolekcija tekućine za koju se nije znao uzrok, što je zajedno s ranijim nalazom MR i UZV sugeriralo da se na području distalnog dijela žučovoda nešto događa.

15. Drugim riječima, iz rezultata vještačenja sud je utvrdio da nije osnovana tvrdnja tužitelja da je postavljena neispravna indikacija za izvođenje invazivne pretrage ERCP: nalaz njihove prednice ukazivao je na sumnju na bolest žučovoda, no ambulantnim pretragama nije bilo moguće utvrditi točan uzrok (od kojih je jedna od sumnji bila i na početni stadij malignog tumora žučnih vodova), sve su neinvazivne dijagnostičke terapije prethodno bile iscrpljene, radi čega se pristupilo ERCP-u. S obzirom da je riječ o invazivnom zahvatu s poznatim mogućim komplikacijama, ne obavlja se ambulantno, i zato je prednica tužitelja naručena na hospitalizaciju.

16. Prilikom ERCP-a uočeno je suženje papile vateri, što je govorilo u prilog upale papile (stenozirajućeg papilitisa). Učinjena je istovremeno sfinkterektomija kako bi se omogućila drenaža i spriječio zastoj žuči te je uzet bris radi miskroskopske analize stanica i utvrđivanja uzroka suženja (upalne ili maligne prirode). Citološki nalaz pokazao je da je bila riječ o upalnim promjenama, a maligne stanice nisu pronađene. Nakon zahvata kod prednice tužitelja razvili su se bolovi praćeni porastom amilaza u krvi i mokraći, što je govorilo u prilog postproceduralne upale gušterače, česte komplikacije nakon ovog zahvata, koje nisu zanemarene. Utvrđen je porast amilaza u krvi i mokraći, što su znakovi razvoja očekivane postproceduralne komplikacije – upale gušterače. Naime, dan nakon zahvata učinjeni su laboratorijski nalazi koji su pokatali izrazito povišene enzime gušterače (amilaze)

– 809 jedinica, a bile su povišene i amilaze u urinu. Isti dan upalni parametri – CRP i leukociti bili su tek blaže povišeni, što sve govori u prilog jatrogenom pankreatitisu, odnosno pankreatitisu uzrokovanom zahvatom. Da je ova komplikacija na vrijeme zbrinuta proizlazi iz normalizacije vrijednosti enzima gušterače u daljem praćenju.

17. Dan nakon ERCP-a učinjena je radiološka obrada trbuha i prsnog koša koja je isključila perforaciju probavne cijevi. U slučaju da je tijekom ERCP-a došlo do perforacije šupljeg organa, na snimci idućega dana pokazalo bi se postojanje slobodnog zraka u trbuhu ili bi se naslutilo postojanje mjehurića zraka uz duodenumu. RTG abdomena radi se rutinski nakon ERCP-a kako bi se isključila eventualna naknada perforacija, a s obzirom da prilikom ERCP-a nije bilo sumnji u perforaciju, nije bilo potrebe za CT abdomena, koji je kompleksnija i nerutinska metoda nakon svakog ERCP-a i čini se samo u slučaju postojanja sumnji na određene komplikacije. Kod prednice tužitelja učinjena je i nativna snimka abdomena koja daje veću šansu da se utvrdi postojanje slobodnog zraka, a ne samo RTG pluća koji također služi za dijagnozu slobodnog zraka u trbuhu i nijedna od ovih pretraga nije pokazala postojanje slobodnog zraka. U konkretnom slučaju, CT je, s obzirom na razvoj stanja, učinjen 11 dana nakon zahvata, što su vještaci ocijenili opravdanim. Iz ovih dijagnostičkih pretraga utvrđeno je da do perforacije nije došlo za vrijeme ERCP zahvata jer bi se u protivnom pokazalo postojanje slobodnog zraka u trbuhu.

18. S obzirom da je četvrti dan hospitalizacije prednica tužitelja postala febrilna uz porast upalnih parametara, učinjena je dodatna laboratorijska obrada, utvrđena je upala mokraćnih puteva, uključeni su dodatni antibiotici, uz mikrobiološku obradu krvi i mokraće, pri čemu su iz mokraće izolirane bakterije i modificirana antibiotska terapija. Na tvrdnje tužitelja da je između pretrage ECP-a i krvne kontrole postojao predug razmak, da nakon što je 15.4.2013. utvrđen CRP 191 nisu učinjene dalje obrade, vještaci su ustvrdili da povišenje CRP-a sa 9,4 na 191 nije zanemareno, već je učinjena obrada kako bi se utvrdio uzrok infekcije, učinjena je mikrobiološka obrada krvi, hemokultura je bila sterilna, a mikrobiološka obrada urina pokazala je prisutnost bakterije anterococcus faecalis. 15.4.2013. uključen je u terapiju antibiotik metronidazol, a nakon konkretnog nalaza izolata iz urinokulture promijenjen je u cefoperazon. Vještaci su, obrazlažući dodatno nalaz i mišljenje na ročištu iskazali da provedeni terapijski postupci u potpunosti odgovaraju slijedu događaja i kliničkom stanju, da je upala aktivno liječena, a antibiotici revidirani prema nalazu mikrobioloških rezultata. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da su prednici tužitelja laboratorijski nalazi rađeni 11.4., 13.4., 15.4., 19.4.,22.4., mikrobiološka obrada 14.4., 16.4., 17.4., i da se reagiralo uključivanjem lijekova (15.4. -2.5. metronidazol, 16.4.-22.4. cefoperazon, 19.4.-22.4. ciprofloksacin, 21.4. fragmin, 22.4. -3.5. meropenem, 24.4.-26.5. 20% albumini, oliclinomel, flukonazol, 2.5. -26.5. teikoplanin). S obzirom na navedeno, nije se mogla prihvatiti tvrdnja tužitelja da su krvne kontrole bile neredovite, odnosno da nije bilo reakcije na pogoršanja stanja.

18. Unatoč terapiji antibioticima došlo je do pogoršanja kliničkog stanja, zbog čega je dvanaestog dana učinjena dodatna reevaluacija CT-om abdomena. Ova je pretraga pokazala količinu slobodnog zraka pored dvanaesnika, što upućuje na perforaciju crijeva. Kako radiološki nalazi neposredno nakon zahvata nisu pokazivali znakovi slobodnog zraka, vještaci su ustvrdili da je perforacija nastupila odgođeno, tijekom perioda praćenja, no da nije moguće utvrditi točno u kojem trenutku. Istoga dana nakon nalaza perforacije konzultiran je, u skladu s europskim preporukama za multidisciplinarnim liječenjem, i kirurg koji je inicijalno preporučio nekirurške metode liječenja koje su u skladu sa smjernicama Europskog udruženja za gastroenterološku endoskopiju (punkciju, drenažu i postavljanje stenta žučnog voda). Ovo je po ocjeni vještaka osnovno zbrinjavanje takve komplikacije – najprije metodama liječenja koje uz potencijalno isti učinak manje ugrožavaju život bolesnika, kako bi se pokušao izbjeći kirurški zahvat koji sa sobom nosi visoku smrtnost. Pri tome je naglašeno i da u trbušnoj šupljini nije bila velika količina gnoja, već manja količina iza peritoneuma.

19. Tužitelji su upirali na ESGE smjernice koje endoskopsko liječenje preporučaju za jatrogene perforacije u slučaju kada se ona prepozna odmah ili rano (do 12 sati nakon zahvata), a kirurško liječenje ako se prepozna više od 12 sati od operacije. Vještaci su ustvrdili da se procjena za kirurškim liječenjem temelji na odluci kirurga, gastroenterologa i liječnika intenzivne medicine, da se potreba za kirurškim liječenjem koja nosi visoku smrtnost preporuča u slučaju velikih perforacija duodema nakon nuspješnog endoskopskog zatvaranja, nakon neuspješne drenaže tekućine kroz kožu i kod pogoršanja kliničkog stanja, da su smjernice preporuka i da je upravo temeljem te preporuke učinjen najprije pokušaj endoskopskog liječenja, a nakon izostanka uspjeha ovog pristupa kirurško liječenje. Mora se reći da je sud utvrdio, iz nalaza i mišljenja vještaka, da nije moguće utvrditi kada je do perforacije došlo, no svakako nije za vrijeme ERCP zahvata, jer su to pokazale dijagnostičke pretrage (RTG) koje su izvedene dan nakon zahvata, upravo da bi se isključila perforacija. Dalje je liječenje provođeno u Jedinici intenzivnog liječenja, punktirana je kolekcija u trbuhu, izvađen dio sadržaja, postavljen stent u žučni vod uz dobru drenažu žuči u crijevo, a ponovljena mikrobiološka analiza krvi isključila septično stanje. Promijenjena je kombinacija antibiotika i antifunginalnih lijekova, nakon čega je upala smanjena, a stanje stabilizirano. Međutim, kontrolni MSCT abdomena pokazao je povećanje tekućine u trbušnoj šupljini, što je ukazalo na neuspjeh nekirurškog liječenja, zbog čega se pristupilo kirurškom postupku. Uklonjena je tekuća kolekcija, učinjena dvostruka anastomoza u probavnom sustavu kako bi se duodenum isključio s puta kojim dolazi hrana, ali da žuč i probavni sokovi gušteraće nesmetano dalje mogu iz duodenuma odlaziti u tanko crijevo, a mjesto perforacije nije pronađeno. Na kontrolnom MSCT-u utvrđeno je da su anastomoze dobro formirane, no kada se pojavio sadržaj crijeva na drenovima, šrednica tužitelja ponovo je operirana. Pronađena je upala potrbušnice uzrokovana popuštanjem spoja između dvije vijuge tankog crijeva, isprana je trbušna šupljina i ponovno su sašiveni spojevi crijeva i drenaža šupljine, no kliničko se stanje pogoršalo i 26.5.2013. došlo je do smrti zbog razvoja sepse i dehiscijencije šavova. Obdukcijski nalaz pokazao je da je uzrok smrti bio edem pluća. Vještaci su na ročištu ustvrdili i da se razmišljalo o sepsi jer su opetovano vađene hemokulture, kojima se dokazuje sepsa, no da je ponekad, i unatoč antibiotskoj terapiji, nemoguće spriječiti njezin nastanak.

20. Iz rezultata vještačenja sud je utvrdio da je kod sumnje na bolest žučnih vodova prednice tužitelja učinjen niz ambulantnih pretraga (UZV, endoskopski UZV, MRCP), da je MRCP potvrdio proširenje glavnog žučnog voda i postavio sumnju na patološke promjene žučnog voda, moguće upale, a endoskopski UZV pokazao nakupljenu tekućinu, no nije definitivno potvrdila ili odbacila dijagnozu (npr. upale ili tumorskog stanja). Zbog toga je, kao sljedeći korak, s obzirom na dotadašnje nalaze koji su pokazali sumnju na patološke promjene u završnom dijelu glavnog žučnog voda, bilo opravdano učiniti ERCP. Dan nakon ERCP-a učinjene su uobičajene rutinske pretrage (RTH i RTG abdomena) sa ciljem da se utvrdi je li došlo do perforacije, no nijedan od nalaza nije pokazao postojanje slobodnog zraka ili mjehurića pa nije bilo, s obzirom na to i cjelokupnu sliku, indikacije za CT pretragom. Nepostojanje zraka odnosno mjehurića znači da prilikom ERCP zahvata nije došlo do perforacije, a nije moguće utvrditi kada je do perforacije došlo. Prednici tužitelja ordinirana je terapija u skladu s laboratorijskim i mikrobiološkim nalazima i ona je uredno praćena. Odluka o najprije nekirurškom liječenju nakon učinjenog CT-a 22.4.2013. u skladu je s preporukama ESGE smjernica (koje preporučaju multidisciplinarno liječenje – konkretno kirurga, gastroenterologa i liječnika intenzivne medicine) prema kojima se potreba za kirurškim liječenjem preporuča u slučaju velikih perforacija ili neuspješnog endoskopskog zatvaranja nakon neuspješne drenaže i pogoršanja klinčkog stanja, i to zbog visoke stope smrtnosti kirurškog liječenja.

21. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je dana 31. ožujka 2021. godine donio prvo stupanjsku presudu Pn-1587/14 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da iz svega navedenog proizlazi da prilikom liječenja prednice tužitelja nije došlo do propusta, odnosno greške u liječenju, već je do letalnog ishoda došlo uslijed komplikacija u liječenju. Iskazi svjedoka dr. ĆE i dr. ME, koji su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te sadržajem isprava u spisu sud je prihvatio kao istinite. S druge strane sud nije prihvatio iskaze tužitelja u dijelu koji se odnose na ocjenjivanje zahvata i liječenja njihove prednice jer je riječ o prirodno subjektivnim zaključcima koji nemaju podlogu u dubokom poznavanju medicinske struke.

22. Dakle, u ovom predmetu je dalje dana 31. ožujka 2021. godine donijeta prvo stupanjska presuda Pn-1587/14 no ista je povodom žalbe ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-574/21 od 02. rujan 2021. godine. Sukladno uputi iz ukidne odluke sud je pozvao sva tri vještaka da se usmeno očituju na sporna pitanja na koje je upozorio drugostupanjski sud.

23. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 19.10.2022. godine stalni sudski vještaci dr. Žarko Rašiuć, dr. Tomislav Jelić i dr. Anna Mrzljak su izjavili da na poseban upit tužitelja da li vještaci smatraju da su svi medicinski zahtjevi od dijagnostike do operativnih zahvata učinjeni pravovremeno, obzirom na medicinsko stanje pacijenta, vještaci odgovaraju da uzevši u obzir da prema medicinskoj dokumentaciji stanje bolesnice bilo stabilno i dobro nakon učinjene postupka ERCP-a te da je pregledala od kirurga koji nije našao znakove akutne kirurške bolesti, smatramo da su postupci prije i nakon toga učinjeni pravovremeno. Na daljnji upit pun. tužitelja na što upućuje povećanje CRP-a koji je 13.04.2013. bio 9,2, a 15.04.2013. 191,5, vještaci odgovaraju da 12.04.2013. bolesnica je podvrgnuta ERCP-u invanzivnom endoskopskom zahvatu kojim se ulazi kateterom u žućne vodove i pritom ispušta kontrast. Kako su ishodišta žučnih vodova i pankreatičnog voda blisko smještena, jedna od često očekivanih komplikacija nakon ovog zahvata je akutna upala gušterače. Dana 13.04.2013. godine zabilježen je porast amilaza u serumu koje upućuju na ovu vrstu komplikacije. Navedena komplikacija redovito je praćena pa tako i 15.04.2031. godine gdje se zabilježilo smirivanje tj. pad amilaza uz porast CRP-a upalnog parametra. To sve govori u prilog upalnog zbivanja u organizmu zbog čega je u terapiju uveden novi antibiotik. Također je napravljena obrada traženja ishoda infekcije koja je pokazala da se infekcija tada ne nalazi u krvi, već u mokraći. Na daljnji upit pun. tužitelja da li se zna što je bio uzrok izljeva tekućine i plinova vještaci odgovaraju da prisustvo zraka indirektno upućuje na komunikacije sa šupljim organom, dakle, sa crijevom, a sam sadržaj može biti iz crijeva odnosno iz biljanog trakta, žučnog trakta tj. spontano nakupljanje unutar trbušne šupljine. Na daljnji upit pun. tužitelja da vještaci pojasne vezano za uzrok oštećenja dvanaesterca činjenicu da je u vještačkom nalazu dr. Mrzljak i dr. Jelića od 18.03.2020. godine iz nalaza kirurga 22.04.2013. godine navedeno da se pacijentica nakon ERCP-a ne osjeća dobro te da je vjerojatna lezija koledokusa prilikom ERCP-a, nadalje u indikaciji za operativni zahvat dana 07.05.2019. godine kao indikacija se navodi status post perforationen duodeni iatrogenes. Nadalje, vještaku dr. Rašiću se ukazuje i na činjenicu da je na ročištu održanom dana 27.03.2017. godine u zapisniku naveo sljedeće: „…a upravo uzimajući vremenski period koji je protekao od ozljede dvanaesterca koja je bila 12.04.2013. godine dakle proteklo je 25 dana…“, vještaci navode da temeljem medicinske dokumentacije ne može se točno utvrditi način na koji je nastala indirektno se može govoriti da je mogla nastati tijekom prvog zahvata ERCP-a 12.04.2013. godine, no međutim pitanje je kada je ona mogla postati manifestna, zbog toga jer postoje različiti načini mogućeg ozljeđivanja od direktne perforacije odnosno probijanja stijenke crijeva pa do termičkih ozljeda koje se ispoljavaju nekoliko dana kasnije. U nalazu kirurga od 22.04.2013. godine nije niti posumnjano na ozljedu dvanaesterca nego se govori o mogućoj ozljedi žučnog voda. Ozljeda žučnog voda primarno se zbrinjava novim zahvatom ERCP-om gdje se ugrađuje stent koji omogućuje drenažu žučnog sadržaja iz žučnog vodova u dvanaesterac. To je uobičajeni način zbrinjavanja ozljede žučnih vodova bez obzira je li nastala tokom endoskopskih zahvata ili kirurških zahvata. U operacijskom protokolu kada je učinjen prvi operacijski zahvat 07.05.2013. godine u dijagnozi je navedena i atrogena ozljeda dvanaesterca pa uzimajući taj nalaz i dijagnozu koja je navedena ne dovodeći u sumnju upravo navedeni intraoperacijsku dijagnozu naveo sam u zapisniku od 2017. godine da obzirom na protek vremena možemo govoriti o ozljedi koja je nastala 12.04.2013. godine.

24. Obzirom da je vještak kirurg zatražilo da mu se dostavi spis radi dodatnog očitovanja na nove podneske tužitelja te pitanja koja izviru iz sadržaja ukidane odluke sud je pozvao vještake da sačine dopunski nalaz i mišljenje.

25. U svom pisanom nalazu i mišljenju o0d 02.12.2024. godine stalni sudski vještak dr. Žarko Rašić je izjavio da ozljedu duodenuma koja se događaju tijekom ERCP-a poglavito, najčešće u retroperitonealnom dijelu teško klinički utvrditi. Najbolja dijagnostička metoda je MSCT. Točno je kako je vrijeme vrlo važno od vremena nastanka ozljeda, dijagnostičke potvrde ozljede i kirurškog zahvata. Što je vrijeme kraće između nastanka ozljede i kirurškog zahvata uspjeh kirurškog zahvata je veći. S kirurškog aspekta kirurzi prema medicinskoj dokumentaciji nisu bili niti bili upoznati s stanjem pol LE, te stoga nema propusta u tijeku lijeku od 12.04.2023. do 22.04.2013. kada je učinjen MSCT i prvi pregled kirurga. Upravo uzimajući vrijeme proteklo od ozljede duodenuma – deset dana nije postojala apsolutna indikacija za hitan kirurški zahvat obzirom na sam opis MSCT i vrijeme preteklo od ERCP-a te je stoga nalaz kirurga od 22.04.2013. bio sukladan trenutnom stanju pok. LE. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka o konzultacijama kirurga nakon 22.04.2023. odnosno 23.04.2013. kada je učinjen ponovni ERCP-e i postavljen stent, te pokušana drenaža apscesa. Stoga uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciji u navedenom razdoblju ne možemo govoriti o propustu oli liječničkoj pogrešci odnosno nepravovremenom postupanju s kirurškog aspekta kada nema niti jedne kontrole niti pregleda kirurga od 22.04.2013. do 07.05.2023. kada se premješta na Kliniku za kirurgiju i odmah se pristupa operativnom zahvatu. Napominje kako je pok. LE prema ,medicinskoj dokumentaciji u vremenskom razdoblju od 12.04.2013. – 07.05.2013. samo jednom pregledana po kirurgu i to 22.04.2013. uz jasne dane preporuke o modalitetima liječenja. Uzimajući u obzir sve gore navedeno nema elemenata koji bi ukazivali na nepravodobno i neodgovarajuće postupanje kirurga s Klinike za kirurgiju KB Dubrava tijekom liječenja u KB Dubrava, a koji bi utjecali na sam tijek liječenja pok LE koji se zbivao na Klinici za unutrašnje bolesti KB Dubrava.

26. I nakon ovakvog pisanog dopunskog nalaza i mišljene vještaka tužitelji su imali daljnja pitanja i prigovore te su iste uobličili u pet glavnih pitanja. Slijedom navedenog, sud je pozvao vještake dr. Žarka Rašića, dr. Annu Mrzljak i dr. Tomislava Jelića da sukladno čl. 260 i 261 ZPP-a pristupa na ročište radi usmenog očitovanja i davanja odgovora na pitanja stranaka.

27. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 20. travnja 2026. godine stalni sudski vještaci dr. Žarka Rašića, dr. Annu Mrzljak i dr. Tomislava Jelića su izjavili da su izvršili uvid u podnesak tužitelja sa podstavljenim pitanjima za vještake, te su se očitovali kako slijedi. Na prvo pitanje je li točno da je perforacija dvanaestaka dijagnosticirana deset dana nakon RCP zahvata odgovor je točan. Na drugo pitanje je li točno da je prema MSCT nalazu otkrivena obilna količina slobodne tekućine u prostoru oko bubrega do male zdjelice uz leđne mišiće oko bubrežnog mišića sve do koljena retroperitonalni apsces, izljevi, atelektaza i sepsa odgovor je MSCT-om je opisana slobodna količina tekućine to je točno ali MSCT-om nije mogla biti popisana SEPSA jer to nije radiološka dijagnoza. Na treće pitanje je li točno s obzirom na gore rečeno da je stanje pacijentice bilo loše i da se pogoršalo nakon pregleda 15.4. odgovaram da se stanje pacijentice pogoršalo nakon učinjenog RCP- a 12.4.2013. godine te je učinjena obrada koja je pokazala da je razvila poslije proceduralnu upalu gušterače što je pogoršalo njezino stanje. Upala gušterače je posljedica zahvata RCP- a. Radi se o očekivanoj komplikaciji. Tada je učinjen pregled i obrada koja je pokazala da nema znakova perforacije. Razvoj upale gušterače je utvrđen 13.4.2013., tada je učinjena i morfološka obrada koja je pokazala da nema slobodnog zraka što je nama indirektno ukazuje da nije došlo do puknuća šupljeg organa. Na četvrto pitanje na temelju čega se utvrdilo da je pacijentici učinjen rendgen abdomena kada se isti ne spominje u otpusnom pismu od 7.5.2013. g. (spominje se samo rendgen srca i pluća) niti se nalazi među nalazi med. dok. koju su tužitelji dobili. U otpusnom pismu vezano za bolničko liječenje od 10.4.2013. do 7.5.2013. u učinjenim dijagnostičkim pretragama nalazi se i opis RTG abdomena, tj. trbuha gdje je navedeno kako se ne navodi pneumoperiteneuzma što znači da nema slobodnog zraka u trbušnoj šupljini niti patološki formiranih aero likvidnih nivoa (RTG verificirane smetnje u prolasku crijevnog sadržaja koji su karakterizirani stvaraenjm vidljivih nivoa tekućeg sadržaja u crijevima). Na peto pitanje je li točno da u ovakvim slučajevima (postojanje obilnog izljeva uz zakašnjelu dijagnozu prerforadcije dvanaestnika) ESGE smjernice preporučuju hitno kiruršku intervenciju odgovaram da kako je postavljena sumnja na moguću ozljedu dvanaesnika na MSCT 10' dana nakon učinjenog ERCP-a. Izuzimajući u obzir u tom trenutku opisano kliničko stanje preporučena je jedna od metoda a to je ponovni ERCP i evakuacija sadržaja pod kontrolom ultrazvuka ili CT-a. Odgovor na navedeno pitanje je ne uz dodatno obrazloženje kako je navedeno. Na pitanje pun. tužitelja da li može odgovoriti što je kirurškim zahvatom odnosno zahvatom kirurga 23.4. sanirano, da li upala gušterače ili nešto drugo odgovaraju. Učinjen je ponovljen zahvat po gastroenterologu s pokušajem saniranja potencijalne perforacije na način da je u žučni vod stavljena plastična cjevčice stent. To nema veze s upalom gušterače. Od 14.4. prate se krvni nalazi i razina enzima gušterače u krvi koje se snizuju što govori u prilog saniranja same upale. Na pitanje pun. tužitelja da li to znači da su temeljem nalaza amilaza u krvi utvrdili da se upala gušterače smiruje odgovor je potvrdan. Na pitanje pun. tužitelja da li je upala gušterače u bilo kakvoj vezi s perforacijom žučovoda ili dvanaesnika odgovaraju da je odgovor da prilikom upale gušterače dolazi do otpuštanja enzima gušterače u tkivo gušterače oko njega čime može doći do upale i nekroze propadanja okolnost tkiva i tkiva gušterače. Na pitanje pun. tužitelja da li igdje u med.dok. piše to o čemu ssu sada iskazivali. Na pitanje pun. tužitelja kada se kirurzi pojavljuju u ovom slučaju odgovara kako je u nadopuni nalaza i mišljenja da je prvi konzilijarni pregled kirurga učinjen 22.4.2013. Na postavljeno pitanje da li je kirurg 22.4.,2013. učinio bilo kakav zahvat navodi kako nije nego je dao određene preporuke za daljnji tretman, a upravo uzimajući u obzirom protek vremena od samog inicijalnog zahvat ERCP koji je učinjen 10 dana ranije. Na pitanje čija je odluka bila ugrađivanje naprijed navedenog stenta u žučovod odgovaraju da je to bila vjerojatno zajednička odluka kirurga i gastroenterologa. Na pitanje pun. tužitelja kako objašnjavaju da se od 23.4. do 7.5.2013. g. zapravo ništa ne dešava po pitanju liječenja pacijentice i praćenje njenog stanja odnosno da je tek tada učinjeno ponovnim MSCT odgovaraju da nije točno da se ništa ne dešava jer je pacijentica bila zbrinjavana u jedinici hitne interne medicine gdje su joj na dnevnoj bazi rađene krvne pretrage i primala je antibiotsku terapiju uz ostalu terapiju koja je uključivala i albumine i prehranu na venu te je svakodnevno praćena. 30.4. učinjen je i kontrolni CT abdomena što potvrđuje da se je stanje bolesnice redovito pratilo kao i druga obrada koja je upućivala dopler vena nogu s kojima se uklonila sumnja na trombozu noge. Također rendgen srca i pluća. Na pitanje pun. tužitelja što je kirurg utvrdio 7.5.2013. g. odgovaraju da je tijekom operacijskog zahvat 7.5.21013. nađen retreperitalni apsces, dakle nakupina gnojnog sadržaja, iza trbušna šupljine. Tijekom operacijskog zahvata učinjeno je ispiranje navedenog područja te je formiran spoj odnosno anastomoza između želuca i tankog crijeva. također uzet je bris iz navedenog područja za dodatnu mikrobiološku obradu, a u svrhu provođenja ciljane antimikrobne terapije. Na pitanje pun. tužitelja što je učinjeno da se 23.4.2013. nakon konzultacije kirurga i gastroenterologa da se ukloni obilna tekućina i plinovi iz abdomena odgovaraju na CT od 22.4.2013. nije opisan tekući sadržaj u trbušnoj šupljini nego je opisan tekući sadržaj u tzv. retro peritalnom prostoru, a to je prostor iza trbušne šupljine, kao što je ranije navedeno jedna od metoda rješavanja tekućine u navedenome prostoru je konzervativna terapija uz punkciju navedenog područja i adekvatna antibiotska terapija uz praćenje upalnih parametara. Upalni parametri tj. CRP bio je u padu i iznosio je oko 54-60. Na pitanje pun. tužitelja da li je kirurški zahvat učinjen 7.5.2013. g. napravljen sukladno navodima struke odgovaraju da je postavljena indikacija zbog sumnje na perforaciju dvanaesterca tijekom kirurškog zahvata učinjen je pregled odnosno eksploracija dvanaesterca, ispiranje navedenog područja te razdvajanje želuca od dvanaesteraca u cilju sprječavana prolaska crijevnog sadržaja kroz dvanaesterac i direktni spoj želuca i tankog crijeva. Na pitanje pun. tužitelja da li je točno da unatoč postavljenom stentu nije došlo do rješenja retroperitonalnog apscesa i da li je takvo stanje moglo čekati dva tjedan do kontrole odnosno intervencije kirurga ili je trebalo brže reagirati i da li je to imalo na zdravstveno stanje pacijentice odgovaraju da je istog dana kada je učinjen ERCP i stavljen stent pokušana drenaža retroepeirotonalog apscesa koja nije dala veliku količinu sadržaja stoga je samo uzeo koliko je bilo dostupno i navedeno poslano na analizu. to je u skladu sa rutinskim postupcima nakon čega je uvedena antibiotska terapija i pratio se terapijski odgovor. Antibiotsko liječenje ne može dati rezultate u roku od nekoliko sati nego treba određeni odmah vremena da bi se procijenio učinak. Pojašnjavaju da je aksec nakupina gnoja koja se pokušala riješiti davanjem antibiotika za što je potrebno određeno vrijeme da bi se procijenila uspješnost liječenja. Na pitanje pun. tužitelja što je funkcija stenta odgovaraju je bila zatvoriti potencijalnu ozljedu u vidu rupe i time spriječiti daljnje curenje sadržaja iz žučovoda. Na pitanje suca da li je u predmetnom slučaju liječenje provedeno sukladno pravilima struk ili ne te da li je smrt pacijentice uzrokovana greškom u liječenja lili različitim komplikacijama koje su nastale neovisno o poduzetim mjerama odgovaraju da nije bilo propusta u liječenju i da je smrtni ishod bila posljedica komplikacija i postupaka provedenih u liječenju.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Žarka Rašića, dr. Anne Mrzljak i dr. Tomislava Jelića, obzirom da je isti dan po stručnim osobama, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

29. Ovdje valja naglasiti da su se doktori vještaci u više navrata pisano i usmeno očitovali na navode i prigovore stranka, posebno tužitelja, te da su na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava detaljno odgovorila na svih pet pitanja ali i na daljnja pitanja i prigovore tužitelja te da je sud ocijenio da su istim odgovorima otklonjeni svi prigovor tužitelja pa je shodno tome sud temeljem nalaza i mišljenja sudskih doktora vještaka kao i svih drugih provedenih dokaza zaključio da u postupanju tuženika i njegovih liječnika prilikom liječenja prednice tužitelja nije došlo do liječničke greške već da je smrtni ishod njenog liječenja posljedica komplikacija u liječenju. Zbog navedenog, a i zahtjeva tužitelja da se u što kraćem roku okonča predmet, sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja da se provede novo medicinsko vještačenje.

30. Nadalje, valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja određuje da tko drugome uzrokuje štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja, te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tužene temelji se na odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO.

31. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti iz čl. 10. ZOO koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tužena, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriva, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge njezin liječnik postupao lege artis, odnosno prema pravilima struke, te primjenom stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu da je sud utvrdio činjenično stanje u smislu da prilikom liječenja prednice tužitelja do strane liječnika tužene nisu postojale greške u liječenju već da je smrtni ishod njenog liječenja posljedica komplikacija u liječenju, sud je utvrdio da ne postoji odgovornost liječnika, a time i samog tuženika kao njihovog poslodavca za smrt prednice tužitelja te je stoga odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

33. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

34. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 28.05.2014. godine sa 565 bodova (tbr. 8/1), trošak sastava obrazloženih podneska (ukupno četiri) od 07.06.2016., 06.12.2016., 12.01.2027. i 13.03.2018. godine sa 565 bodova za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak sastava ostalih obrazloženih podnesaka 05.07.2016., 15.007.2016., 14.12.2016., 24.5.2017., 31.05.2017., 26.10.2017.,14.11.2017., 01.12.2017., 26.01.2018., 18.04.2018., 18.07.2018., 04.03.2019., 30.03.2020., 01.06.2020., 26.06.2020. 16.7.2020., 29.10.2020., 24.11.2020., 18.2.2021., 25.5.2023. i 23.12.2024. godine sa 100 bodova za svaki podnesak (tbr. 8/3), trošak pristupa na ročišta od 26.05.2015., 02.09.2015., 27.03.2017., 05.02.2018., 20.04.2018., 06.11.2019., 03.03.2021., 11.07.2022. 19.10.2022. i 20.04.2026. godine sa 565 bodova za svako ročište (tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište za objavu 03.06.2026. godine sa 50 bodova (tbr 9/3), trošak sastava ostalih podnesaka od 08.04.2015., 27.08.2015. i 03.12.2025. godine sa 25 bodova za svaki podnesak (tbr 8/4), trošak pristupa na ročišta 02.03.2018., 03.07.2025., 25.09.2025., 23.05.2026. godine sa 25 bodova (tbr. 9/5) ili ukupno 10.775 bodova, a što uz cijenu jednog boda od 2,00 EUR iznosi 21.550,00 EUR.

35. Tom iznosu valja prebrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 5.387,50 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu od 331,81 EUR pa sveukupni trošak tuženika iznosi 27.269,31 EUR te je taj iznos dosuđen tuženiku na teret tužitelja sukladno uspjehu u sporu. Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 18.06.2021. godine kojim je dostavljena punomoć u spis obzirom da isti podnesak nije bio bitan za vođenje postupka.

36. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 i 8 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 30. listopada 2023. godine pa do isplate.

37. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 03. lipnja 2026. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženiku po pun.