Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-735/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Samardžiji, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-416/2024-8 od 12. veljače 2026. i rješenja o naknadi troškova parničnog postupka sadržanog u presudi istog suda poslovni broj P-416/2024-11 od 30. ožujka 2026., 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-416/2024-8 od 12. veljače 2026. i rješava:

Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 84,70 eur.

II Prihvaća se žalba tuženika te se djelomično preinačava rješenje o naknadi troškova parničnog postupka sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-416/2024-11 od 30. ožujka 2026. za tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 360,90 eur s kamatama i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 843,75 eur s kamatama (preko iznosa od 360,90 eur do iznosa od 1.204,65 eur).

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 115,59 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 5. st. 3. ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 7. srpnja 2006., a kojom odredbom je ugovoreno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 0,50% od iznosa odobrenog kredita; plaća se jednokratno prije korištenja kredita.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zbog ništetnosti navedene ugovorne odredbe iznos od 84,70 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku kao u izreci presude, dok je točkom III. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.204,65 eur s kamatama.

3. Protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka sadržane u točki III. izreke citirane presude, koja se smatra rješenjem žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima i tužiteljev parnični trošak obračuna prema vrijednosti novčanog (kondemnatornog) dijela zahtjeva u iznosu od 84,70 eur te obveže tužitelja na naknadu žalbenog troška ili podredno da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke postala je pravomoćna jer tuženik izričito u žalbi navodi da presudu u tom dijelu, u odluci o glavnoj stvari ne pobija.

7. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o naknadi parničnog troška pritom, uzimajući kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.411,93 eur, koju je utvrdio rješenjem donesenim i objavljenim na ročištu od 12. veljače 2026. pri čemu tuženik u žalbi pobija pravilnost i zakonitost i tog rješenja, smatrajući da je sud morao vrijednost predmeta spora utvrditi samo u visini kondemnatornog (novčanog) dijela zahtjeva koji iznosi 84,70 eur, koji tuženik nije osporavao.

8. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, uzimajući kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora od 1.411,93 eur tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 1.204,65 eur i to po osnovi nagrade za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur, sastava podneska od 26. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2026. 200,00 eur, za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, za PDV u iznosu od 225,00 eur te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eur i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,10 eur.

9. Osnovani su žalbeni navodi tuženika o nezakonitosti prvostupanjskog rješenja od 12. veljače 2026. kojim je prvostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 1.411,93 eur.

10. Protiv tog rješenja prvostupanjskog suda nije dopuštena posebna (samostalna) žalba, što znači da se to rješenje može pobijati u žalbi protiv presude, ili kao što je to ovdje slučaj u žalbi protiv rješenja o naknadi parničnog troška sadržanog u točki III. izreke prvostupanjske presude.

11. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj u tužbi vrijednost deklaratornog – nenovčanog dijela zahtjeva označio iznosom od 1.327,23 eur, a vrijednost kondemnatornog – novčanog dijela zahtjeva u iznosu od 84,70 eur te je kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.411,93 eur.

12. Tuženik je pravovremeno prigovorio tako označenoj vrijednosti spora, osnovano navodeći da je mjerodavna vrijednost predmeta spora samo kondemnatornog dijela zahtijeva u iznosu od 84,70 eur pri čemu tuženik visinu tog dijela zahtjeva nije osporavao.

13. Prema shvaćanju ovog suda, a s obzirom na okolnost da odluka o deklaratornom dijelu zahtjeva predstavlja samo prethodno pitanje za donošenje odluke o kondemnatornom dijelu zahtjeva, opravdano je u okolnostima konkretnog slučaja kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora označiti iznosom od 84,70 eur, na što tuženik osnovano u žalbi ukazuje.

14. Zbog tih razloga je uvažanjem žalbe tuženika prvostupanjsko rješenje od 12. veljače 2026. preinačeno i utvrđena vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 84,70 eur, koja je mjerodavna za odlučivanje o naknadi troškova parničnog postupka.

15. Sukladno navedenom, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a tužitelju prema navedenoj vrijednosti predmeta spora treba priznati za sastav tužbe 50,00 eur, za sastav podneska od 26. studenog 2024. 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 12. veljače 2026. 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 16. ožujka 2026. 50,00 eur, za pristup ročištu za objavu presude 25,00 eur ili ukupno 225,00 eur, za PDV 56,25 eur, što ukupno iznosi 281,25 eur, što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eur i na presudu od 53,10 eur daje iznos od 360,90 eur, koji je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati tužitelju, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška preko tog iznosa, odnosno za iznos od 843,75 eur s kamatama trebalo odbiti kao neosnovan.

16. Tuženik je uspio sa žalbom pa ima pravo na naknadu žalbenog troška pri čemu prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 - dalje Tarifa) budući se radi o žalbi na rješenje, treba priznati 50% nagrade, što znači da tuženiku za sastav žalbe treba priznati 50,00 eur, za PDV 12,50 eur te za plaćenu sudsku pristojbu na žalbu iznos od 53,09 eur, što ukupno iznosi 115,59 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

17. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 3. lipnja 2026.

Sudac

Duško Abramović