Poslovni broj Gž-1971/2024-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Martine Maršić Lukić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB 52452848403362, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri, odvjetnicima u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-107/2022 od 28. listopada 2024. i žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-107/2022 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-107/2022 od 28. listopada 2024. u pobijanoj točki I. izreke u cijelosti te u točki II. izreke za iznos troškova postupka dosuđenih tužiteljici od 804,52 eur (slovima: osamsto četiri eura i pedeset dva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 28. listopada 2024. pa do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn- 107/2022 od 28. listopada 2024. u preostalom dijelu i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.565,48 eur (slovima: tisuću petsto šezdeset pet eura i četrdeset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2024. pa do isplate, a određuje se uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

III. Žalba tužiteljice izjavljena protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-107/2022 od 21. svibnja 2025., odbija se kao neosnovana te se pobijana dopunska presuda potvrđuje.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 1.997,48 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 24. prosinca 2021. godine do isplate , a tuženiku je ujedno naloženo u istome roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici i troškove parničnog postupak od 2.370,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 28. listopada 2024. godine kao dana presuđenja pa do isplate. Dopunskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 5.103,19 eur sa zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od 24. prosinca 2021. godine pa do isplate.

2. Pravovremenu žalbu protiv presude izjavio je tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) i prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljica obveže na naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica podnosi pravovremenu žalbu protiv dopunske presude, također zbog svih žalbenih razloga, predlažući preinaku odluke na način da se prijedlog za donošenje dopunske presude odbaci, a podredno odbije.

4. U žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-107/2022 od 28. listopada 2024., tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pored iznosa štete od 1.990,84 eur koji je tužiteljici isplaćen prije pokretanja tužbe, tuženika obvezao na isplatu i daljnjih 1.997,48 eur. Ukazuje na opseg neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka, smatrajući da bi tužiteljici zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i smanjenja opće životne aktivnosti kao utvrđenih vidova štete, primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pripadao jedino iznos od 1.800,00 eur koji joj je isplaćen prije podnošenja tužbe. Stav je tuženika da je šteta isplaćena tužiteljici u cijelosti pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Bitnu povredu odredaba parničnih postupka tuženik nalazi u činjenici što prvostupanjski sud nije odlučio o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva do iznosa od 7.100,67 eur koji je tužiteljica povukla, iako se tuženik povlačenju tog dijela zahtjeva protivio. Odluku o trošku pobija iz razloga što prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da nije pristao na povlačenje većeg dijela tužbenog zahtjeva, o čemu nije odlučeno, smatrajući da je pravilnom odlukom trebalo tužiteljicu obvezati na naknadu troškova postupka, jer je tuženik taj koji je u većo j mjeri uspio u postupku. Navodi i da je sud pogrešno izračunao parnični trošak, a potražuje trošak sastava žalbe i pripadajućih sudskih pristojbi.

5. Tužiteljica u žalbi protiv dopunske presude tvrdi da je bitna povreda počinjena time što dopunska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i nije je moguće ispitati, a navodi i da sud prvog stupnja nije primijenio tj. pogrešno je primijenio odredbe parničnog postupka. Stav je tuženice da prvostupanjski sud ne navodi kako je zaključio da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.103,19 EUR, da nema pojašnjenja koje odredbe materijalnog ili procesnog prava su primijenjene u stvaranju ovog zaključka, što odluku čini nejasnom i pogrešnom. Citira odredbe Zakona o parničnom postupku o preinaci tužbe, smatrajući da je podneskom kojim je postavila konačni tužbeni zahtjev, izvršila disponiranje u smislu članka 191. ZPP. Tužiteljica drži da ne može povući tužbu bez da izričito to izjavi na zapisnik ili se izričito tako odredi u podnesku, pa smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je utvrđeno da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe.

6. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu, dok je tužiteljica odgovor na žalbu tuženika podnijela, osporavajući u cijelosti njezinu osnovanost.

7. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice izjavljena protiv dopunske presude, u cijelosti neosnovana.

8. Presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-107/2022 od 28. listopada 2024. i dopunska presuda istog suda i poslovnog broja od 21. svibnja 2025. ispitane su u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. u vezi članka 381. ZPP), nakon čega je ovaj sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti postoje druge bitne povrede postupka, kako to stranke tvrde.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog štetnog događaja od 21. kolovoza 2021., kada se tužiteljica prilikom kupnje u trgovačkom centru ... u Kaštel Sućurcu, poskliznula na tekućinu razasutu na podu centra, pala i pretrpjela tjelesne ozljede. Tuženik kao osiguravatelj trgovačkog centra prema trećim osobama, nije osporavao odgovornost za štetni događaj, no tvrdio je da je šteta u cijelosti nadoknađena isplatama tužitelja od 992,63 eur i 998,21 eur koje joj je isplatio osiguranik na ime odbitka franšize, a što je sve tužiteljici nesporno isplaćeno prije podnošenja tužbe. Prvostupanjski je sud proveo dokazni postupak u kojem je radi utvrđivanja opsega i visina nastale štete pročitao zdravstvenu dokumentaciju tužiteljice te proveo medicinsko vještačenje po dr. HL, specijalistu neurokirurške struke, dr. ČLĐ, specijalistu otorinolaringologije i dr. UL, specijalistu psihijatru, utvrdivši da tužiteljica na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti osnovano traži 1.997,48 eur.

10. Protivno tvrdnjama tuženika, presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je sud prvog stupnja 21. svibnja 2025. donio dopunsku presudu kojom je odlučio o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica u naravi povukla, a čemu se tuženik protivio, pa je na taj način odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu.

11. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu naknade štete u iznosu od 1.997,48 eur. Naime, temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka neurokirurške, otorinolaringološke i psihijatrijske struke, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu glave, izgubila je svijest i pretrpjela potres mozga, primljena je na hitni kirurški prijem gdje se žalila na mučninu i vrtoglavicu, a događaj je znala samo djelomično rekonstruirati. Dijagnostičkim pretragama (rendgenskom snimkom kostiju lubanje i lica te vratne kralježnice i CT-om mozga), nisu uočeni znakovi traumatskih koštanih i drugih promjena mozga, dok je rana na području vlasišta u sljepoočnoj regiji sanirana kirurški. Tužiteljica je u događaju zadobila i vidljivu ranu na području jagodične kosti desno u duljini od 5 mm. Zbog potrebe produžene opservacije tužiteljica je zadržana na Zavodu za neurokirurgiju KBC Split do slijedećeg dana kada je otpuštena na kućno liječenje, uz obvezno korištenje imobilizacijskog ovratnika kroz daljnjih 4 do 5 dana. Osim toga, zbog zaglušenosti desnog uha kao posljedice nezgode preporučeno joj je da po sanaciji rane u području sljepoočnice, provede pretragu tonalnog audiograma i timpanometriju, koje pretrage je tužiteljica i poduzela te je utvrđen uredan nalaz. Procjena je vještaka da je tužiteljica trpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do tjedan dana, kao i sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 4 tjedna. Bok jakog intenziteta tužiteljica je prema vještacima trpjela u trajanju od 12 sati, u srednjem stupnju pet dana, a u blažem intenzitetu u vidu blaže glavobolje, naredna tri tjedna. Narušeno zdravstveno stanje rezultiralo je i potrebom redukcije životnih aktivnosti i to u punom obujmu kroz prvih 15 dana nakon nezgode, te kroz daljnjih 15 dana u polovičnom obujmu. Smanjenje opće životne aktivnosti kao trajne posljedice pretrpljenog potresa mozga vještaci su ocijenili omjerom od 3 %, što se očituje u blagim poslijekomocijskim simptomima, uz potrebno ulaganje većeg napora, ali u blažem intenzitetu ili stupnju, s time što je radna sposobnost tužiteljice očuvana.

12. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski je sud pravilno, pored već isplaćene naknade u mirnom postupku u iznosu od 1.990,84 eur s osnova naknade štete, dosudio iznos od daljnjih 1.997,48 eur neimovinske štete, budući da vrsta, trajanje i intenzitet kvalifikatornih kriterija, opravdavaju dosuđivanje naknade u navedenom iznosu, koji nije u suprotnosti sa mjerilima uspostavljenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete što ih je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici građanskog odjela 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (broj Su-IV-47/2020-5) koji se primjenjuju prilikom ocjene visine iznosa pravične novčane naknade iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, dalje: ZOO). Ovo tim više što je od Orijentacijskih kriterija donesenih 2020., s obzirom na stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u listopadu 2024., uvažen realni gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi i pravednijoj sudskoj praksi. Naime, stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku je od lipnja 2020. do listopada 2024. iznosila 27,9% (javno dostupni podatak dostupan na: https://web.dzs.hr/calcinfl.htm).

13. Pritom, iznos dosuđene pravične naknade neimovinske štete pravilno cijeni okolnosti u kojima je sporni štetni događaj nastao – u trgovačkom centru gdje se tužiteljica nalazila radi kupnje i gdje svakako nije očekivala da bi se iznenada mogla poskliznuti, izgubiti ravnotežu i udariti u pod, rasjeći glavu na dva mjesta te pritom izgubiti svijest i pretrpjeti potres mozga. Ovakav iznenadni događaj tužiteljica je dakle doživjela iznenada, u poslovnom prostoru koji očekivano treba ulijevati sigurnost kod kupaca, koji treba biti održavan, čist i uredan. U trenutku same nesreće tužiteljica je imala 45 godina, pretrpjela je manje rane glave i ozljedu (potres) mozga, što je uz nemogućnost prisjećanja samog događaja u cijelosti, pa time i objašnjenja i spoznaje tijeka nezgode, kod tužiteljice svakako izazvalo strah. Osim toga, posredno traumatsko iskustvo zasigurno je pogoršano činjenicom što je tužiteljica zadržana na bolničkom promatranju preko noći radi mogućih preveniranja težih posljedica, inicijalno je osjećala mučninu i vrtoglavicu, te je izložena dijagnostičkim pretragama (rtg snimanju glave i kostiju lica te vratne kralježnice, kao i hitnom MSCT-u mozga) zbog sumnje na teže ozljede. Konačno, zbog tegoba sluha (zaglušenosti desnog uha), naknadno je podvrgnuta i pregledu otrinolaringologa te provođenju tonalnog audiograma i timpanograma. Tužiteljica prema nalazu i mišljenju vještaka neurološke struke kojem tuženik nije prigovarao, je trpjela značajnu redukciju uobičajenih aktivnosti u prvih 15 dana nakon nezgode, kada je otpuštena na kućnu njegu uz obvezu nošenja imobilizacijskog ovratnika kroz prvih 4 do 5 dana, dok su njezine mogućnosti poduzimanja redovitih aktivnosti svakodnevnog života bile reducirane i kroz daljnjih 15 dana u polovičnom obujmu, što je i po stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno valorizirano kroz ocjenu duljine i trajanja straha. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije isticao primjedbi niti od vještaka procijenjenom opsegu smanjenja opće životne aktivnosti koji iako malen (3 %), jest prisutan, a tužiteljicu će kao zaostala posljedica nezgode pratiti u ostatku životnog vijeka.

14. Stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav suda prvog stupnja o tome da tužiteljica na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu od preostalih 1.997,48 eur koji je tuženiku obvezan isplatiti vodeći računa i o isplatama učinjenim u postupku mirnog rješavanja odštetnog zahtjeva.

15. Iz iznesenih je razloga valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika izjavljenu protiv točke I. izreke pobijane presude te je potvrditi u cijelosti.

16. Tužiteljica nije u pravu kada tvrdi da je donošenjem dopunske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer dopunska presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati, a sud prvog stupnja pravilno je prilikom donošenja te odluke primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku koji uređuju institut povlačenja tužbe.

17. Tužiteljica neosnovano tvrdi da okolnost što namjesto početno utuženih 7.100,67 eur u podnesku od 9. srpnja 2024. potražuje jedino iznos od 1.997,48 eur, ne predstavlja povlačenje, nego preinaku tužbe u smislu članka 191. stavka 2. ZPP, kojoj se tuženik nije mogao protiviti, jer da se preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi. Taj navod tužiteljice nije osnovan, budući da prema odredbi članka 191. stavka 1. ZPP preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Osim toga, prema članku 191. stavku 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U slučaju kada je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja upravo povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi članak 193. ZPP koja govori o povlačenju tužbe. U ovom postupku tuženik se nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, pa je sud prvog stupnja pravilno dopunskom presudom odlučio i o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji nije povučen, onako kako je isti prvotno postavljen, a prije sniženja od strane tužiteljice. Sud prvog stupnja je prema tome, pravilno primijenio i materijalno pravo i to članak 193. ZPP na kojeg se doduše samo sadržajno pozvao, te je ispravno utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu za preostali iznos od 5.103,19 eur, a da tuženik na povlačenje nije pristao što je razlog zbog kojeg taj dio tužbenog zahtjeva valja odbiti. Stoga je žalbu tužiteljice izjavljenu protiv dopunske presude valjalo odbiti i potvrditi pob ijanu odluku.

18. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka koja je sadržana u točki II izreke pobijane presude.

19. Naime, prilikom ocjene omjera uspjeha stranaka, prvostupanjski je sud trebao voditi računa o cjelokupnom tužbenom zahtjevu o kojem je odlučeno presudom i dopunskom presudom, odnosno iznosu od 7.100,67 eur koji predstavlja vrijednost predmeta spora u ovoj parnici. Također, prilikom donošenja odluke o naknadi troškova, trebao je voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP).

20. Obzirom da je tuženik osporavao i pravnu osnovu, odnosno pravo tužiteljice tražiti isplatu tvrdeći da je šteta podmirena u cijelosti, a osporavao je i visinu tužbenog zahtjeva, to je tužiteljica u odnosu na pravnu osnovu u postupku uspjela sa 100%, dok je u pogledu visine uspjela sa 28,13 % (dosuđenih 1.997,48 eur u odnosu na traženih 7.100,67 eur) što znači da ukupan uspjeh tužiteljice u postupku vodeći računa o osnovu i visini iznosi 64,06 % (100% + 28,13% = 128,13 % / 2 = 64,06 %) dok uspjeh tuženika iznosi 35,94%. Oduzimajući od uspjeha tužiteljice (64,06 %) uspjeh tuženika (35,94 %) znači da tužiteljici pripada naknada troškova postupka u visini od 28,12 %.

21. Tuženik pravilno u žalbi ukazuje da je tužiteljici neosnovano priznata nagrada i za radnje koje nisu poduzete, pa je tako tužiteljici neosnovano dosuđeno 200,00 eur za zastupanje odvjetnika na ročištu održanom 25. lipnja 2024. na koje punomoćnik tužiteljice nije pristupio. Tuženik je u pravu i kada upire na činjenicu da je prvostupanjski sud pogrešno izvršio zbrajanje pojedinih iznosa dosuđenih troškova postupka. Prema tome, tužiteljica bi na ime odvjetničkog zastupanja za sastav tri podneska (odštetnog zahtjeva, tužbe i podneska od 9. srpnja 2024.) te zastupanja odvjetnika na dva ročišta (16. studenog 2023. i 13. rujna 2024.) ostvarila nagradu od 500 bodova, a ne 600 kako navodi prvostupanjski sud, odnosno iznos od 1.000,00 eur uvećano za porez na dodanu vrijednost (250,00 eur), da je u cijelosti uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom. Tužiteljici međutim, s obzirom na uspjeh u postupku od 28,12% pripada jedino naknada troškova u ovom omjeru od 351,50 eur.

22. Osnovano tuženik upire i na previsoko dosuđen iznos sudskih pristojbi. Tužiteljica je troškovnikom zatražila 300,00 eur za naknadu sudske pristojbe na tužbu i 150,00 eur sudske pristojbe na žalbu, no u naravi, da je u cijelosti uspjela u sporu, bila bi obvezna platiti jedino po 58,72 eur sudske pristojbe na tužbu i presudu, što su minimalni iznosi pristojbi koje bi tužiteljica platila da je plaćanje izvršila u trenutku podnošenja tužbe u elektroničkom obliku, odnosno u roku od tri dana od primitka presude (članak 7. stavak 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama , „Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, dalje: ZSP). Tužiteljici u smislu članka 154. stavka 2. ZPP pripadaju troškovi u omjeru od 28,12 %, pa joj u tom omjeru pripada trošak sudskih pristojbi od po 16,51 EUR za tužbu i presudu. Troškovi vještačenja od 420,00 EUR bili su neophodni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu pa su tužiteljici priznati u cijelosti. Dakle, tužiteljici je ispravno valjalo dosuditi naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 804,52 EUR sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 155. stavkom 1. i 2. ZPP te je stoga u navedenom dijelu trebalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti točku II. izreke prvostupanjske presude.

23. Slijedom svega obrazloženoga, primjenom članka 368. stavka 1. ZOO odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude, dok je oduka iz točke III . izreke presude donesena primjenom članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP.

24. Članak 166. stavak 1. i 2. ZPP razlog su zbog kojih je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka. Naime, tuženik nije uspio žalbom dovesti u pitanje osnovanost i pravilnost odluke o glavnoj stvari, dok je u odnosu na odluku o parničnom trošku sa žalbom uspio. Stoga je ocijenjeno da je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, jedino u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, i zbog čega je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

25. Slijedom izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Rijeci, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ježek Mjedenjak