Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-159/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice OU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Sandra Zorc, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Milevoj, odvjetnik u Puli-Pola, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-335/2022-90 od 5. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika JU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-335/2022- 90 od 5. siječnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika JU za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice OU i 2. tužitelja MU za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Utvrđuje se da je ništetna pisana oporuka ostavitelja pok. OUM, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja nosi naziv „Pisana oporuka“ i koja oporuka nosi mjesto i datum sastavljanja „U Šapcu, dana 01.03.2021. godine“, a koja je proglašena na ročištu dana 30. lipnja 2021. godine u ostavinskom postupku Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl.br. O-648/2021 po javnom bilježniku Đorđanu Pahoviću kao povjereniku suda.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 3.339,94 eur, uvećane za zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik ne navodeći zakonom odrđene razloge za žalbu, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju sve žalbene navode te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pisane oporuke ostavitelja pokojnog OUM, sastavljene 1. ožujka 2021. u Šapcu, a proglašene na ročištu održanom 30. lipnja 2021. u ostavinskom postupku poslovni broj O-48/2021 koji se vodi kod javnog bilježnika Đordana Pahovića, kao povjerenika suda.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio nesporne činjenice:
- da su tužitelji djeca ostavitelja OUM,
- da je tuženik oporučni nasljednik prema spornoj oporuci sastavljenoj 1. ožujka 2021.,
- da je sporna oporuka proglašena u ostavinskom postupku koji se pod poslovnim broj O-648/2021 vodi kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz [adresa], kao povjerenika suda,
- da je predmetnom oporukom tuženiku ostavljen novčani iznos od 50.000,00 EUR,
- da su tužitelji u ostavinskom postupku osporili istinitost i valjanost predmetne oporuke te su upućeni na pokretanje ove parnice,
- da se prema sadržaju sporne oporuke radi o pisanoj oporuci pred svjedocima sastavljenoj dana 1. ožujka 2021. u Šapcu.
8. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio:
- da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima sastavljenoj 1. ožujka 2021., u Šapcu, na memorandumu odvjetnice Nataše M. Tošić u kojoj je kao oporučitelj naveden DU, dok su kao svjedoci oporuke navedeni ĐU i ŽU, na oporuci se nalazi potpis i pečat odvjetnice,
- da je ostavitelj 2. ožujka 2021. podnio zahtjev za otvaranje i vođenje tekućeg/žiro računa u Agram banci u Poreču te istog dana s bankom sklopio ugovor o tekućem računu,
- da prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova nema evidentiranih prelazaka državne granice ostavitelja tijekom veljače i ožujka 2021.,
- da je u postupku provedeno grafološko vještačenje po vještaku Zvonimiru Ćoriću, stalnom sudskom vještaku za područje grafologije, dokumenata i novca,
- da je grafološkim vještačenjem utvrđeno kako ostavitelj nije potpisao spornu oporuku,
- da je vještak utvrdio postojanje brojnih i grafološki značajnih razlika između spornog potpisa i nespornih potpisa ostavitelja, osobito u općem izgledu potpisa, ritmu pisanja, sigurnosti i tečnosti linije poteza, liniji pisanja te načinu oblikovanja pojedinih grafema,
- da je vještak zaključio kako utvrđene sličnosti ne dovode u pitanje navedeni zaključak jer se mogu objasniti pokušajem imitacije nespornih potpisa ostavitelja,
- da je za potpis svjedoka ĐU vještak utvrdio kako isti vjerojatno nije potpisao spornu oporuku,
- da je za potpis svjedokinje ŽU temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno kako ga je vrlo vjerojatno ona vlastoručno potpisala.
9. Na temelju navodenog prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje vještaka ocjenio stručnim, uvjerljivim i nepristranim te ga u cijelosti prihvatio, dok iskaze svjedokinje odvjetnice i odvjetničke vježbenice, u dijelu u kojem u kojem iskazuju različito od rezultata grafološkog vještačenja, nije prihvatio, ocjenjujući kako isti ne mogu s uspjehom dovesti u pitanje decidiran i stručno obrazložen nalaz vještaka, osobito imajući u vidu da su sudjelovale u sastavu predmetne oporuke te imaju pravni interes da se potpis oporučitelja utvrdi istinitim.
10. Na temelju činjenica koje su nesporne među strankama, kao i činjenica koje je utvrdio, prvostupanjski sud je zaključio da ostavitelj nije potpisao predmetnu oporuku, slijedom čega ista nije pravno valjana, pa je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka kao stručan, uvjerljiv i objektivan dokaz na temelju kojeg je utvrdio da ostavitelj nije potpisao predmetnu oporuku. Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi da su između spornog potpisa na oporuci i nespornih potpisa ostavitelja utvrđene brojne i grafološki značajne razlike, koje prema ocjeni vještaka imaju isključujući značaj, dok se utvrđene sličnosti mogu objasniti pokušajem imitacije nespornih potpisa ostavitelja. Pritom je vještak raspolagao i nespornim potpisima ostavitelja nastalim neposredno nakon datuma sastavljanja oporuke, odnosno potpisom na zahtjevu za otvaranje i vođenje tekućeg/žiro računa te ugovoru o tekućem računu sastavljenima samo jedan dan nakon nastanka spornog potpisa. Usporedbom spornog potpisa s nespornim potpisima utvrđene su razlike u općem izgledu potpisa, veličini i broju poteza, ritmu pisanja, sigurnosti i tečnosti linije poteza, liniji pisanja te načinu oblikovanja inicijalnih grafema imena i prezimena ostavitelja.
12. Prvostupanjski sud je raspravio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka na način da je vještaka usmeno saslušao, omogućio mu očitovanje na iznesene prigovore te tuženiku postavljanje pitanja. Vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno pojasnio da utvrđene razlike u potpisima nisu posljedica zdravstvenog stanja ostavitelja, budući da bi u tom slučaju odstupanja bila prisutna u cjelokupnoj strukturi potpisa, kao i da okolnost pisma kojim je potpis sastavljen (latinično, ćirilično ili kombinirano) nije odlučna za ocjenu autentičnosti potpisa jer se analiza temelji na grafičkim karakteristikama i individualnim obilježjima rukopisa. Nakon usmenog saslušanja vještaka tuženik nije predlagao provođenje novog grafološkog vještačenja.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedokinje odvjetnice i svjedokinje odvjetničke vježbenice te ih doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima. Činjenica da su iste sudjelovale u sastavljanju i potpisivanju predmetne oporuke opravdano je dovedena u vezu s njihovim interesom za ishod postupka, budući da bi utvrđenje nevaljanosti oporuke moglo dovesti u pitanje zakonitost i pravilnost njihova postupanja prilikom njezina sastavljanja. Pritom svjedokinja – odvjetnička vježbenica nije određeno potvrdila da je neposredno vidjela čin potpisivanja oporuke, već je iskazala kako je oporučitelj izjavio da se radi o njegovoj oporuci.
14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava vjerodostojnost ocjene iskaza navedenih svjedokinja uz tvrdnju da kao odvjetnica i odvjetnička vježbenica ne bi svjedočile neistinito. Takvi navodi predstavljaju subjektivnu ocjenu tuženika koja ne može dovesti u pitanje pravilnost dokazne ocjene prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je, u okviru ovlasti iz čl. 8. ZPP, pravilno ocijenio sve provedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti te opravdano dao veću dokaznu snagu nalazu i mišljenju grafološkog vještaka kao stručno utemeljenom i metodološki provedenom dokazu koji se odnosi na odlučnu činjenicu autentičnosti potpisa oporučitelja, u odnosu na presonalne dokaze – iskaze svjedoka koji se odnose na okolnosti sastavljanja oporuke. Stoga iskazi svjedoka nisu bili dostatni da dovedu u sumnju rezultate vještačenja.
15. U odnosu na drugog predloženog svjedoka ĐU, iz spisa proizlazi da isti nije bio dostupan sudu radi saslušanja. Iz stanja spisa proizlazi da je sud poduzeo radnje radi njegova saslušanja zamolbenim putem, međutim isto nije bilo moguće provesti jer svjedok nije pronađen, odnosno ne boravi na poznatoj adresi. Stoga se ne može govoriti o procesnom propustu suda, niti o povredi prava na predlaganje dokaza, budući da je sud poduzeo razumne i dostatne mjere radi izvođenja tog dokaza, nakon čega ga je opravdano ocijenio nepotrebnim s obzirom na već utvrđeno činjenično stanje. Naime, imajući u vidu kategoričan nalaz i mišljenje sudskog vještaka grafološke struke, eventualni iskaz navedenog svjedoka ne bi mogao dovesti u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da sporni potpis nije napisao ostavitelj.
16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju evidencije prelaska državne granice. Pravilno je sud takvu okolnost cijenio samo kao jedan od elemenata u ukupnosti dokazne građe, a ne kao odlučnu činjenicu. Činjenica da u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova nema zabilježenih prelazaka državne granice za ostavitelja u relevantnom razdoblju, u povezanosti s drugim provedenim dokazima, osobito grafološkim vještačenjem, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda o nevaljanosti oporuke.
17. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava vjerodostojnost grafološkog vještačenja. Suprotno tim navodima, radi se o stručno provedenom vještačenju u skladu s pravilima struke, na temelju usporedbe više nespornih potpisa ostavitelja, uključujući i one nastale neposredno (odmah drugi dan) nakon spornog potpisa. Vještak je izričito zaključio da oporučitelj nije potpisao oporuku, a okolnost da je određene druge zaključke formulirao u stupnju vjerojatnosti ne dovodi u pitanje zakonitost ni uvjerljivost nalaza, već proizlazi iz prirode grafološke analize i raspoloživog materijala.
18. Budući da je u postupku utvrđeno da potpis na predmetnoj oporuci nije potpis ostavitelja, nije ispunjena zakonom propisana pretpostavka iz čl. 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), prema kojoj oporučitelj mora osobno potpisati pisanu oporuku pred svjedocima. Kako vlastoručni potpis oporučitelja predstavlja bitan sastavni element valjanosti takve oporuke, predmetna oporuka nije sastavljena u obliku propisanom zakonom te kao takva nije pravno valjana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 261/2023-5 od 10. svibnja 2023.).
19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
20. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u parnici pa im je tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.
21. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.
22. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja nije dosuđen jer ta parnična radnja nije potrebna za donošenje odluke (čl. 155. ZPP).
U Velikoj Gorici 1. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
