Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-707/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS (nominativ: C) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Bačiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika RS (nominativ: C) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P -73/2024-9 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-73/2024-9 od 23. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] od 831 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] od 910 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] od 2287 m i k. č. br. [katastarska čestica] od 1467 m , sve upisane u zk.u. br. 20 k. o. [katastarska općina] i na k. č. br. [katastarska čestica] od 10182 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] od 295 m , obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kojim je zahtijevao da tuženik to prizna i izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama. Točkom II. izreke je odlučeno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj ne navodeći određeno zakonske žalbene osnove. Iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog toga što je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenicu da tuženik nije posvojenik pokojne ŽS. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi „samo uzgred“ spominje da je predmetna tužba uperena protiv tuženika „jedini mogući način sređenja vlasničko pravnog odnosa“ jer da tužitelj ne može koristiti procesne propise za postavljanje skrbnika ili zakonskog zastupnika tuženiku.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo sada pokojne ŽS (i R) Hečimović. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji da je riječ o nekretninama koje su u samostalnom i barem poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika duže od šezdeset godina te da je tuženik unuk i zakonski nasljednik ŽS od kojeg se traži da tužitelju izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja stečenih na tim nekretninama dosjelošću.

8. Na temelju iskaza stranaka i svjedoka sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik koji je tužiteljev otac, nije unuk ni zakonski nasljednik uknjižene vlasnice spornih nekretnina. To zato što pokojna ČS, koja je bila jedno od više djece ŽS, nije bila tuženikova majka nego maćeha, a tužitelj u tužbi nije tvrdio (niti dokazivao) da ga je pokojna ČS posvojila. Zbog toga sud prvog stupnja nije donio presudu na temelju priznanja iako je tuženik tužbeni zahtjev priznao nego je tužbeni zahtjev odbijen zbog nedostatka pasivne građanskopravne legitimacije tuženika za utuženi zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama kao vlasništvo ŽS (Franjke) Hečimović.

9. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije pravni sljednik ŽS. Tužitelj je u tužbi i do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari tvrdio da je tuženik unuk pokojne ŽS. To je činjenična osnova spora za koju je sud vezan. U postupku je utvrđeno da ŽS nije bila majka njegove majke nego majka njegove maćehe ČS. Zbog toga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljeva tvrdnja iz tužbe o tome da je tuženik zakonski nasljednik ŽS nije točna. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno stoga što sud prvog stupnja ni je utvrdio da je tuženik zapravo posvojenik ČS, a koju je tvrdnju žalitelj po prvi puta iznio u žalbi. To zato što se u kontekstu žalbenog razloga nepravilno i nepotpuno činjeničnog stanja u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice (članak 352. stavak 1. ZPP-a). Osim toga, tužitelj ispušta iz vida vlastite činjenične tvrdnje o tome da ES nije bila jedina nasljednica svoje majke ŽS koja je uz ČS imala još četvero djece – Ž, Č, E i M od kojih je samo u odnosu na Ž poznato da je umro bez potomaka prije svoje majke.

10. S obzirom na to da se dosjelošću u smislu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV), vlasništvo na tuđoj nekretnini stječe izvorno (originarno) držanjem te stvari u samostalnom i barem poštenom posjedu kroz zakonom određeno vrijeme, tužba radi utvrđenja prava vlasništva može (uspješno) biti uperena protiv vlasnika te nekretnine upisanog u zemljišnim knjigama ili njegovih pravnih sljednika jer su to osobe protiv koje se nekretnina dosjeda odnosno stječe dosjelošću. Zbog toga je tužbeni zahtjev protiv RS za kojeg je u postupku na temelju činjenične osnove spora koju je odredio tužitelj i na temelju dokaza koje je pravovremeno predložio utvrđeno da nije nasljednik ŽS pravilno odbijen. On nije pasivno legitimiran jer nema građanskopravnu legitimaciju da bi se u odnosu na njega utvrdilo vlasništvo nekretnina koje su predmet spora niti je u konkretnom slučaju ovlašten izdavati isprave podobne za upis prava vlasništva na tim nekretninama.

10.1. Imajući na umu da je činjenična osnova spora tvrdnja tužitelja o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, u svakom je slučaju neosnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave. To stoga što kod utvrđenja prava vlasništva stečenog na temelju zakona ne postoji obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave.

11. Na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječe tvrdnja iz žalbe, iznesena „samo uzgred“, da tužitelj osim tužbe protiv svog oca (za kojeg je u postupku utvrđeno da nije pasivno legitimiran za vlasnički zahtjev u odnosu na sporne nekretnine) nema drugog pravnog puta jer da su pravila o skrbniku ili privremenom zastupniku tuženiku neprimjenjiva.

11.1. Osim što ne postoji iznimka prema kojoj se pravila o građanskopravnoj legitimaciji tuženika smiju nepravilno primijeniti ako tužitelj ocijeni da tužbom ne može zahvatiti osobe koje su za njegov zahtjev materijalnopravno legitimirane, tvrdnje tužitelja o nedostatku pravnih sredstava ne mogu se prihvatiti jer ne proizlazi da je tužitelj imao na umu instrumente nasljednog prava. Naime, odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., dalje: ZN) propisano je da kada su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, odnosno nedostupni, kao i u ostalim slučajevima kada je to potrebno, sud će im postaviti privremenog skrbnika ostavine, koji je ovlašten da u ime nasljednika tuži ili bude tužen, da naplaćuje tražbinu ili isplaćuje dugove ili uopće da zastupa nasljednike. Identičnu odredbu (o staratelju ostavine) sadržavao je i raniji Zakon o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/1971., 47/1978. i 56/2000.) u članku 134. Prema članku 77. stavku 2. ZPP-a, posebnim se propisima određuje tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba.

11.1.1. Dakle, odredba članka 128. stavka 1. ZN-a, normativnim aktom, stranačku sposobnost priznaje i onima koji nemaju pravnu sposobnost (svim nasljednicima određene ostavine zajedno, bez obzira jesu li poznati ili ne odnosno dostupni ili ne) i njima priznaje pravo stajanja pred sudom u svojstvu parnične stranke u skladu s člankom 77. stavkom 2. ZPP-a. U tim je postupcima privremeni skrbnik ostavine ovlašten zastupati nepoznate nasljednike kao cjelinu i u njihovo ime tužiti i biti tužen. Drugim riječima, nepoznati nasljednici iza pokojne ŽS kao cjelina imaju svojstvo stranke na temelju članka 128. stavka 1. ZN-a u vezi s člankom 77. stavkom 2. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 914/2016-4 od 5. rujna 2018.). Zbog toga pristup sudu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina, suprotno žalbenim navodima, tužitelju nije ograničen isključivo na podnošenje (ove) tužbe protiv njegova oca.

12. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer