REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2966/2017-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari I-tužiteljice ĐG OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužitelja ŠG OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 03. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik je dužan ispatiti I-tužiteljici iznos od 958,31 Eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2015.. pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan ispatiti II-tužitelju iznos od 3.547,15 Eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2015.. pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II./ Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. I-tužiteljica ĐG i II-tužitelj TG u tužbi protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. navode da je OG, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika 15. studenog 2015. prouzročio prometnu nezgodu u [adresa], na način da je prošao kroz crveno svjetlo na semaforu te naletio na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu II-tužitelja kojim je upravljala I-tužiteljica.

1.1 Tužitelji tvrde da isključivi krivac za prometnu nezgodu vozač vozila osiguranog kod tuženika, pa kako je u toj nezgodi I-tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede, dok je na vozilu II- tužitelja nastala imovinska šteta, po provedenim medicinskim i prometnim vještačenjima, tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude, kojim I- tužiteljica od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od ukupno 958,31 EUR (pri tom imajući u vidu pretrpljene tjelesne boli I-tužiteljica smatra da joj pripada iznos od 460,00 EUR, da joj po kriteriji pretrpljenog straha pripada iznos od 300,00 EUR te da joj za tuđu pomoć i njegu – 60 sati po cijeni od 3,31 EUR po satu – pripada iznos od 198,31 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. studenog 2015. do isplate. II-tužitelj potražuje naknadu imovinske štete koja je u prometnoj nezgodi nastala na njegovom vozilu, za koje navodi da ga je popravio u vlastitom aranžmanu, 2va – tri mjeseca nakon štetnog događaja, u mjeri da je osposobljeno za vožnju, i to isplatom iznosa od 3.547,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. studenog 2015. do isplate. Naposljetku, tužitelji potražuju naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila 15. studenog 2015. bilo osigurano kod tuženika. Tuženik međutim osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja te tvrdi da nije dužan naknaditi tužiteljima štetu jer da je vozač vozila osiguranog kod tuženika kroz raskrižje prošao u trenutku kada je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo. Tuženik navodi da su tužitelji dužni dokazati sve pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete iz ove prometne nesreće te ističu da se odluka o odgovornosti tuženika u ovom parničnom predmetu ne može temeljiti na odluci Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba Vrbovec, poslovni broj PpP-1877/15 od 16. lipnja 2016., kojom je osiguranik tuženika proglašen krivim jer da je prošao kroz raskrižje bez da se zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu. Tuženik nadalje u pogledu potraživanja I- tužiteljice osporava osnovu i visinu zatražene naknade neimovinske i imovinske (za tuđu pomoć i njegu) štete te tijek kamata. U pogledu potraživanja II-tužitelja, po provedenom prometnom vještačenju radi utvrđivanja visine štete nastale na vozilu, tuženik čini nespornim da je na vozilu u vlasništvu II-tužitelja, kojim je u štetnom događaju upravljala I-tužiteljica, nastala šteta u iznosu od 3.547,15 EUR, ako se uračuna PDV, odnosno u iznosu od 2.834,42 EUR, koliko iznosi šteta na vozilu bez PDV-a te pored svoje odgovornosti (dakle, osnove), tuženik osporava pravo II-tužitelja na trošak PDV-a, navodeći da II-tužitelj nije dokazao da je na popravak vozila platio PDV. Budući da u spisu nema računa troška popravka, tuženik osporava i zatraženi tijek kamate na iznos imovinske štete na vozilu, kao što tu kamatu II-tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.

3. Između stranaka nije sporno da je 15. studenog 2015. u [adresa] došlo do prometne nezgode, u kojoj je sudjelovala I-tužiteljica, koja je upravljala vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu II-tužitelja te vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika, kojim je upravljalo OG. Nadalje nije sporno da je I-tužiteljica u predmetnoj nezgodi pretrpjela tjelesne ozljede, kao niti da je na vozilu u vlasništvu II-tužitelja nastala imovinska šteta.

3.1 Između stranaka je sporna odgovornost tuženika, jer obje parnične stranke tvrde da je vozač drugog motornog vozila, od dva motorna vozila koja su sudjelovala u istom štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. studenog 2015., prošao kroz crveno svjetlo te tako skrivio predmetnu prometnu nezgodu.

3.2 U pogledu tužbenog zahtjeva I-tužiteljice sporna je nadalje osnova i visina zatražene naknade neimovinske i imovinske štete te tijek kamata.

3.3 U pogledu tužbenog zahtjeva II-tužitelja, nije sporno da je na njegovom vozilu nastala šteta u iznosu od 3.547,15 EUR, ako se uračuna PDV, odnosno u iznosu od 2.834,42 EUR bez PDV-a; dok je sporno potraživanje PDV-a, kao i tužbenim zahtjevom zatraženi tijek kamate.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet Robertu Spudiću, radi utvrđivanja visine štete na vozilu (list 186-190, 206-207 spisa) te radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nesreće (list 272-278 spisa), dokaz saslušanjem vještaka Roberta Spudića (list 284, 285 spisa), dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću (list 217-223 spisa) te saslušanjem tog vještaka (list 262-264 spisa); saslušan je svjedok OG (list 174 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem I-tužiteljice i II-tužitelja (list 170,171 spisa).

5. Ocijenivši izvedene dokaze prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

6. Odredbom čl. 1072. ZOO propisano je da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, da svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.); da ako postoji obostrana krivnja, da svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.) te da ako nema krivnje niti jednog, da vlasnici odgovaraju na jednake dijelove, ako pravičnost ne zahtjeva što drugo (st. 3.).

6.1 Nadalje, tužitelji su dužni dokazati činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve (čl. 1. st. 7. ZPP), što u konkretnom predmetu znači da su tužitelji dužni dokazati sve pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika, pa tako i krivnju osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila u [adresa], 15. studenog 2015.

6.2 Radi utvrđivanja između stranaka sporne činjenice je li kroz crveno svjetlo na raskrižju upravljajući vozilom u vlasništvu II-tužitelja prošla I-tužiteljica (kao što to tvrdi tuženik) ili je kroz crveno svjetlo na raskrižju prošao vozač vozila osiguranog kod tuženika (kao što tvrde I iII-tužitelji), pročitana je presuda Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj PpP-1877/15 od 16. lipnja 2016., izveden je dokaz saslušanjem I- tužiteljice i svjedoka OG te dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Robertu Spudiću, radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja.

6.3 Čitanjem presuda Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj PpP-1877/15 od 16. lipnja 2016. (list 12-16 spisa) utvrđeno je da je OG. Vozač vozila osiguranog kod tuženika u prekršajnom postupku proglašen krivim za prekršaj koji je počinio na način da se, upravljajući prometnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], dolaskom do raskrižja Zagrebačke ulice sa županijskom cestom broj 3288, nije zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu u trenutku dok se kolnikom navedene županijske ceste kretalo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala I-tužiteljica, koja je za smjer svog kretanja imala upaljeno zeleno svjetlo, uslijed čega je došlo do sudara prednje desne strane njenog vozila u desnu bočnu stranu vozila okrivljenika OG, koji je takvom nepropisnom vožnjom izazvao prometnu nesreću u kojoj su ozlijeđene osobe.

6.4 Čitanjem obrazloženja navedene presude utvrđeno je da je u prekršajnom postupku provedeno prometno vještačenje, u kojem se vještak očitovao navodeći da ne može isključiti varijantu događaja kako ga je opisala u tom postupku svjedokinja ĐG, koja je u ovoj parnici I-tužiteljica. Nadalje je čitanjem presude kojom je osiguranik tuženika u prekršajnom postupku proglašen krivim utvrđeno da je prekršajni sud o spornoj činjenici koje vozilo je prošlo kroz raskrižje na znak crvenog svjetla na semaforu zaključio na temelju provedenog dokaza suočenjem okrivljenika OG i svjedokinje ĐG, navodeći da je svjedokinja prilikom suočenja "ostavila dojam istinitog iskazivanja, jer da je bez skretanja pogleda govorila da je 100 % njoj bilo zeleno svjetlo što se može Đ zakleti, da je majka troje djece i da nikada nije prošla na crveno svjetlo, dok s druge strane okrivljeni također ostaje kod svoje tvrdnje, ali povremeno skreće pogled pri suočenju".

6.5 I-tužiteljica, saslušana kao stranka, iskazala je da se zaustavila na semaforu jer je bilo upaljeno crveno svjetlo te da je, kada se upalilo zeleno svjetlo, krenula kroz raskrižje i da je tada na nju naletjelo vozilo iz drugog smjera i udarilo u njezin prednji kraj vozila te da je tim vozilom upravljalo OG.

6.6. Svjedok OG iskazao je, suprotno I-tužiteljici, da je u trenutku kada je došao na navedeno raskrižje za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, da je ušao u raskrižje te da je tada na njega naletjelo vozilo tužiteljice.

6.7 Slijedom izloženog pod točkama 6.5 i 6.6 ovog obrazloženja, I-tužiteljica i OG, jednako kao i tijekom prekršajnog postupka (točka 6.4 ovog obrazloženja), suprotno su iskazali u pogledu između stranaka sporne činjenice koji od njih, kao vozača dvaju vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi, je kroz raskrižje prošao u trenutku kada je za smjer kretanja kojim se svaki od njih svojim vozilom kretao, bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP); što znači da parnični sud nije vezan za presudu prekršajnog suda, sadržaj koje je izložen pod točkom 6.4 ovog obrazloženja. Ovaj sud smatra da ocjenjivanjem iskaza I-tužiteljice i svjedoka OG nije moguće sa sigurnošću utvrditi između stranaka spornu činjenicu koje od njih dvoje je svojim vozilom prošlo kroz crveno svjetlo na raskrižju, jer osim što I-tužiteljica kao stranka i svjedok OG nisu u istom procesnom položaju, ocjena njihovih suprotnih iskaza potpuno je ovisna o subjektivnom dojmu suca. Stoga se samo ocjenjivanjem njihovih iskaza između stranaka sporna činjenica, koja je u ovom postupku odlučna, ne može sa sigurnošću utvrditi; pa je radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Robertu Spudiću i saslušanje ovog vještaka.

6.8 Vještak za promet Robert Spudić u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi, između ostalog, da tehnički nije moguće utvrditi kakova su svjetla bila uključena na semaforskim uređajima raskrižja u trenutku predmetne prometne nezgode, iz razloga što nije poznato točno vrijeme događaja. Naime, u policijskom zapisniku navedeno je vrijeme od 02,33 sata koje nije moglo biti utvrđeno točno u minutu, a u ovom slučaju je bitno je odrediti vrijeme u sekundama. Vještak navodi nadalje da bi odrediti vrijeme u sekundama objektivno bilo moguće samo da je na raskrižju bila ugrađena kontrolna kamera koja bi bila snimila prometnu nesreću (položaj vozila u tom trenutku), svjetla na semaforima te evidentirati točno vrijeme (točka 6. mišljenja vještaka – list 278 spisa). U daljnjem tijeku postupka izveden je dokaz saslušanjem vještaka Roberta Spudića, koji je u pogledu kontradiktornih iskaza I- tužiteljice i svjedoka OG, koji su oboje iskazali da su se kretali uz za njihov smjer kretanja uključeno zeleno svjetlo na semaforu, iskazao da je tehnički moguće da bude istinit i iskaz I-tužiteljice i iskaz svjedoka OG, samo naravno ne u isto vrijeme te da su jednako vjerojatne mogućnosti da je zeleno svjetlo na semaforu bilo upaljeno I-tužiteljici, kao i da je takvo svjetlo na semaforu bilo upaljeno za smjer kretanja vozača vozila osiguranog kod tuženika, u ovom postupku saslušanog svjedoka OG. Vještak Robert Spudić iskazao je nadalje da je do sudara došlo u raskrižju te da je I-tužiteljica sigurno ta koja je naletjela na vozilo osiguranika tuženika, koji svakako nije naletio na I- tužiteljicu te da to zaključuje po oštećenjima nastalim na vozilu, a što je suprotno iskazu I- tužiteljice da je vozilo osiguranika tuženika udarilo u njezino vozilo. Naposljetku, prema iskazu vještaka Roberta Spudića, pitanje kojemu je od sudionika prometne nezgode na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, a kojem zeleno svjetlo, s obzirom na nedostatak tehničkih podataka nije moguće utvrditi prometnim vještačenjem.

6.9 Ovaj sud nalaz i mišljenje, kako pisani, tako i usmeno obrazložen prilikom izvođenja dokaza saslušanjem vještaka u cijelosti prihvaća, jer ga nalazi stručnim i jasnim te ne nalazi u njemu nikakvih proturječnosti i nedostataka, s tim da na tako izrađeni nalaz i mišljenje primjedbe nisu imale niti stranke. Stoga je po provedenom prometnom vještačenju utvrđeno da nije moguće sa sigurnošću utvrditi između stranaka spornu činjenicu je li kroz crveno svjetlo na semaforu prošlo vozilo u vlasništvu II-tuženika, kojim je upravljala I-tužiteljica ili je kroz crveno svjetlo na semaforu prošlo vozilo osigurano kod tuženika.

7. Budući da slijedom izloženog po ovako provedenom postupku ovaj sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi je li kroz crveno svjetlo na semaforu prošla I-tužiteljica ili je kroz crveno svjetlo na semaforu prošao vozač vozila osiguranog kod tuženika, a teret dokazivanja da je do štetnog događaja došlo krivnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika je na I i II-tužiteljima (čl. 7. st. 1 ZPP u svezi sa čl. 1072. st. 1. ZOO), primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP), o ovoj odlučnoj, između stranaka spornoj činjenici, ovaj sud je zaključio suprotno tvrdnji I i II-tužitelja – da je kroz raskrižje u trenutku kada je za njezin smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo prošla I-tužiteljica. Stoga nisu ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika, pa su pod točkom I./ izreke ove presude tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani.

8. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen iz gore izloženih razloga nije potrebno iznositi činjenice utvrđene prihvaćanjem jasno, stručno i detaljno sastavljenog i obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića, iz medicinskog vještačenja provedenog radi utvrđivanja opsega štete nastale I-tužiteljici, na koje vještačenje nakon saslušanja vještaka dr. Augusta Mijića primjedbi nisu više imale niti stranke. Jednako tako, nije potrebno niti ocjenjivati osnovanost zahtjeva II-tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu, u odnosu na spornu visinu koja odgovara po provedenom prometnom vještačenju utvrđenoj visini PDV, za koji II-tužitelj nije dokazao da ga je platio.

9. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju tumačenjem odredbe čl. 154. st.5. ZPP, prema načelima izraženima u presudi ESLJP u predmetu Klauz protiv Hrvatske

– da sudovi ne smiju slijepo provoditi načelo uspjeha u sporu, bilo potpunog, bilo razmjernog, već da moraju uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, ponašanje stranaka i njihov socijalni položaj. U ovom parničnom predmetu, slijedom gore izloženog tužbeni zahtjev je odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP) jer tužitelji nisu dokazali da je kroz crveno svjetlo na raskrižju prošao vozač vozila osiguranog kod tuženika. Ovaj sud smatra da je prilikom odlučivanja o trošku parničnog postupka nužno uzeti u obzir i okolnost da niti tuženik nije dokazao da je do štetnog događaj – prometne nezgode – došlo bez krivnje vozača vozila osiguranog kod tuženika. Stoga je rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

U Zagrebu, 03. lipnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. pun tužiteljice (oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi – list 5)

2. pun tuženika