REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-36/2026-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari 1. tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti 1. tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 23.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti 2. tužiteljici HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 23.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti 3. tužiteljici ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 23.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbijaju se zahtjevi 1. tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 23.452,98 eura svakome sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi 1. tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljici HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljici ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu 38.212,93 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je 29. rujna 1991. u jutarnjim satima iz kasarne tzv. JNA V.P. 4848 „Božidar Adžija“ u Bjelovaru ispaljivanjem granata iz teškog naoružanja izvršen napad na grad Bjelovar, a istoga dana oko 19 sati od strane pripadnika Hrvatskih oružanih snaga da je zauzeta ista kasarna, kojom prilikom su zarobljeni pripadnici tzv. JNA RI, ŠI, DI, GI, ĐI i prednika tužitelja AI. Ti ratni zarobljenici odvedeni su u prostorije za zadržavanje u podrumu zgrade Policijske uprave Bjelovar. Dalje navode da su u noći sa 3. na 4. listopada 1991. te ratne zarobljenike i jednog civila odvezli u šumu „Česma“ kod Malog Korenova gdje su imenovane ratne zarobljenike i civila ČI odvezli i zadali im brojne strijelne rane glave, trupa i udova, koje ozljede su dovele do njihove trenutne smrti, dok je civil ČI preživio zadobivši teške tjelesne ozljede. Navedeno da je posljedica radnji KI, CI, JI i SI, koje su bile protivne odredbama čl. 3. st. 1. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., odredbama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rada i odredbama VI Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba tzv. „Protokol II“ pa da su na taj način imenovani počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Tužitelji dalje navode da se protiv KI, CI, PI i SI vodi kazneni postupak pred Županijskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem K-18/04.

1.1. Uslijed predmetnog štetnog događaja roditelji ubijenog AI, UI i BI te brat OI i sestre HI i ZI pretrpjeli su nematerijalnu štetu u vidu duševnih bolova zbog gubitka sina odnosno brata te materijalnu štetu na ime troškova sahrane.

1.2. Zbog stravičnih okolnosti pogubljenja pok. AI u dobi od 26 godina tužitelji predlažu donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženoj isplatiti svakome od njih na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih boli iznos 350.000,00 kuna te svakome od njih na ime materijalne štete za troškove sahrane iznos 24.000,00 kuna sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi im prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana.

2. Tijekom postupka preminuo je 1. tužitelj UI. Stoga, tužitelji u podnesku od 21. ožujka 2016. navode kako je njegova tražbina naknade neimovinske štete i imovinske štete prešla na njegove zakonske nasljednike i to 3. tužitelja – 5. tužitelja na jednake dijelove pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će tuženoj naložiti 1. tužiteljici BI isplatiti iznos 374.000,00 kune s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos 350.000,00 kuna teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a na iznos 24.000,00 kuna od 1. veljače 1993. do isplate, 2. tužitelju OI iznos 498.666,66 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos 466.666,66 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a na iznos 32.000,00 kuna od 1. veljače 1993. do isplate, 3. tužiteljici HI iznos 498.666,66 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos 466.666,66 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a na iznos 32.000,00 kuna od 1. veljače 1993. do isplate, 4. tužiteljici ZI iznos 498.666,66 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos 466.666,66 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a na iznos 32.000,00 kuna od 1. veljače 1993. do isplate, kao i naknaditi 1-4. tužiteljima parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (list 82-85 spisa).

3. Tužena u odgovoru na tužbu priznaje da se dogodio štetni događaj u kojem je preminuo prednik tužitelja. Osporava odgovornost te ističe prigovor zastare.

4. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-693/2014-25 od 11. ožujka 2019. odbijeni su tužbeni zahtjevi 1.-4. tužitelja (točka I izreke) te je naloženo 1.-4. tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 18.000,00 kn (točka II izreke).

4.1. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-1207/2019-2 od 24. listopada 2019. odbio je žalbu 1.-4. tužitelja kao neosnovanu te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

4.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 366/2020-2 od 27. svibnja 2020. dopuštena je revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete zbog pravnog pitanja koje glasi: " Računa li se objektivni zastarni rok potraživanja naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe prema odredbi čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od dana usmrćenja ili od dana saznanja za smrt bliske osobe?".

4.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1093/2020- 2 od 21. rujna 2022. prihvatio je reviziju tužitelja, ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1207/2019-2 od 24. listopada 2019. i presudu ovoga suda poslovni broj Pn-693/2014-25 od 11. ožujka 2019. u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete i troškove parničnog postupka te presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1207/2019-2 od 24. listopada 2019. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka pa je predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I izreke) dok je odlučivanje o troškovima nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije ostavljeno za konačnu odluku (točka II izreke).

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-799/2023-49 od 4. listopada 2023. obustavljen je parnični postupak u odnosu na 1. tužiteljicu BI (točka I izreke) te je obustavljen parnični postupak u odnosu na zahtjev OI za isplatu iznosa 15.484,33 eura, u odnosu na zahtjev tužiteljice HI za isplatu iznosa 15.484,33 eura i u odnosu na zahtjev tužiteljice ZI za isplatu iznosa 15.484,33 eura (točka II izreke). Ovo rješenje postalo je pravomoćno 3. studenog 2023.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. studenog 2023. tužitelji predlažu donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženoj isplatiti 1. tužitelju OI iznos 46.452,98 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, 2. tužiteljici HI iznos 46.452,98 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i 3. tužiteljici ZI iznos 46.452,98 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i naknaditi 1-3. tužiteljima parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (listovi 414-415 spisa).

7. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-799/2023-76 od 4. listopada 2024. naloženo je tuženoj isplatiti 1. tužitelju, 2. tužiteljici, 3. tužiteljici svakome iznos 23.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I-III izreke), odbijeni su njihovi zahtjevi za isplatu daljnjeg iznosa 23.452,98 eura svakome s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke) te je naloženo tuženoj naknaditi 1. -3. tužiteljima parnični trošak u iznosu 28.819,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka V izreke).

7.1. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-3282/2024-3 od 12. prosinca 2024. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i u pobijanoj točki IV izreke potvrdio prvostupanjsku presudu (točka I izreke), preinačio je pobijanu presudu u točkama I-III i V izreke na način da je odbio tužbene zahtjeve tužitelja (točka II izreke) te je naložio 1.-3. tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 10.643,00 eura (točka III izreke).

7.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd- 1479/2025-2 od 16. travnja 2025. dopuštena je revizija tužiteljima protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„Može li se ubojstvo „izvršeno izvan očiju javnosti“ smatrati aktom usmjerenim na teško narušavanje javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana u smislu članka 1. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“ broj 117/2003)?“,

„Kad oštećeniku nastaje nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe odnosno kada počinje računanje subjektivnog zastarnog roka za ovakvu štetu – da li od saznanja oštećenika za smrt žrtve ili od saznanja oštećenika za sve okolnosti usmrćenja žrtve te za osobu koja je za štetu odgovorna i protiv koje se može podići tužba (čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05)?“,

„Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske Zahtjev br. 72152/13, (§§103-111; 119-123) te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, Zahtjev br. 28963/10 (§§96-97) u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“

7.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-891/2025- 2 od 30. rujna 2025. prihvatio je reviziju tužitelja, ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3282/2024-3 od 12. prosinca 2024. te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka I izreke) dok je odlučivanje o troškovima nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije ostavljeno za konačnu odluku (točka II izreke).

7.4. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-2689/2025-3 od 10. prosinca 2025. ukinuta je presuda ovoga suda broj Pn-799/2023-76 od 4. listopada 2024. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj K-DO-57/1 od 25. rujna 2001. (list 9-15 spisa), posebno izvješće od 6. kolovoza 2001. (list 16-21 spisa), posebno izvješće od 24. kolovoza 2001. (list 22-24 spisa), zapisnik o uviđaju od 4. listopada 1991. (list 25-26, 103-105 spisa), nalaz vještaka Zdravka Pavića (list 27 spisa), izvadak iz matice rođenih (list 28, 30 spisa), rodne listove (list 29, 31 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 33 spisa), uvjerenja o prebivalištu (list 34-37 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 38-39 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-rz-4/11 od 17. studenog 2011. (list 55-57 spisa), kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske od 24. studenog 2015. (list 92-98), dopis Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 3. prosinca 2015. (list 99 spisa), informaciju od 8. listopada 1991. s prilozima (list 100-102 spisa), fotodokumentaciju očevida od 16. lipnja 2000. (list 106- 113 spisa), nalaz i mišljenje dr. II (list 113-115 spisa), zapisnik od 5. listopada 1991. (list 116-119 i 120-124, 125-126, 127-128 spisa), fotodokumentaciju (list 129-148 spisa), dopis MUP-a od 7. listopada 1991. (list 149 spisa), dopis MUP-a od 11. listopada 1991. (list 150 spisa), dopis MUP-a od 7. listopada 1991. (list 151 spis), zapisnik o vještačenju od 3. veljače 1992. (list 152 spisa), posebno izvješće od 17. rujna 2001. (list 153 spisa), spisak dobrovoljaca koji su došli u vp 4848-Bjelovar (list 154 spisa), dopis Županijskog državnog odvjetništva od 7. travnja 2016. (list 158 spisa), dopise Crvenog križa (list 159-160 spisa), rješenje Županijskog državnog odvjetništva broj K-DO-58/16-41 od 8. rujna 2017. (list 181-183 spisa), prijedlog za provođenje istrage od 3. listopada 2017. (list 184-190 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-rz-6/17 od 22. veljače 2018. (list 191-194 spisa), žalbu protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-rz-6/17 od 22. veljače 2018. (list 195-200), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kv-rz- 2/18 od 3. srpnja 2018. (list 201-202), novinske članke (listovi 429-441 spisa), dopis (list 465 spisa), uvjerenje od 11. srpnja 2024. (list 502 spisa), potvrde od 12. srpnja 2024. (list 504, 507 i 510 spisa) te su saslušani 2. tužiteljica HI (list 484 spisa), 3. tužiteljica ZI (list 485 spisa) i 1. tužitelj OI (list 547- 548 spisa).

8.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

9. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev za naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe koju su 1.-3. tužitelji trpjeli smrću njihovog brata, sada pokojnog AI, a koji zahtjev 1.-3. tužitelji prvenstveno temelje na činjeničnoj osnovi da je smrt pokojnog AI bila rezultat ratnog zločina počinjenog od strane KI, CI, PI i SI, koji da su, prema ispravljenim činjeničnim navodim tužitelja, omogućili nepoznatim pripadnicima hrvatskih oružanih ili redarstvenih snaga odvesti ratne zarobljenike iz prostorija Policijske uprave Bjelovar u šumu, gdje su ih strijeljali (list 53 spisa).

10. Između stranaka prvenstveno je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja naknade štete.

11. Naime, prema odredbi čl. 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja (st. 1.), prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete (st. 2.), a isto vrijedi i za zastoj zastarijevanja (st. 3.).

11.1. Zastarni rok prema odredbi čl. 377. ZOO, kao dulji zastarni rok, može se primijeniti samo onda kada je kaznenom presudom utvrđeno da štetna radnja predstavlja biće kaznenog djela.

11.2. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-rz-4/11 od 17. studenog 2011. proizlazi da su I. optuženi KI, II. optuženi CI, III. optuženi JI i IV. optuženi SI oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava pomaganjem u ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika, označeno i kažnjivo po članku 122. OKZRH u vezi članka 22. OKZRH i kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava pomaganjem u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva označeno i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZRH u vezi članka 22. OKZRH na način da bi s umišljajem pomogli drugima da kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijaju ratne zarobljenike i da izvrše napad na civilnu osobu posljedica kojeg je bila teška tjelesna ozljeda, i to time što su nakon što je dana 29. rujna 1991. godine u jutarnjim satima iz kasarne bivše JNA VP 4848 u Bjelovaru ispaljivanjem granata iz teškog naoružanja izvršen napad na Bjelovar i istog dana oko 19:00 sati od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga kasarna zauzeta kojom prilikom su zarobljeni pripadnici JNA RI, ŠI, DI, ĐI, AI i jedna osoba neutvrđenog identiteta odvedeni u prostorije za zadržavanje u podrumu zgrade PU Bjelovar, KI kao pomoćnik načelnika Odjela operativnih poslova PU Bjelovar te CI, JI i SI kao pripadnici specijalne policije MUP-a, prema prethodnom dogovoru, u cilju da svojim postupanjem omoguće počiniteljima ubijanje ratnih zarobljenika i civila ČI, dana 3. listopada 1991. godine oko 19:00 sati KI rekao voditelju smjene operativnog dežurstva PU Bjelovar EI da će tijekom večeri doći pripadnici specijalne policije i odvesti ratne zarobljenike, a zatim mu naredio da pripadnicima specijalne policije dade ključ podrumskih prostorija kako bi se ratni zarobljenici mogli odvesti pa su CI, JI i SI u noći 3./4 listopada 1991. godine došli u zgradu policijske uprave i od voditelja smjene EI uzeli ključeve znajući da će ratni zarobljenici biti izvedeni iz zgrade i odvezeni na pogodno mjesto da ih se ubije tako da su ratni zarobljenici i civil ČI od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu "Česma" kod Malog Korenova gdje je u njihova tijela ispaljeno više projektila pojedinačnom i rafalnom paljbom iz automatskih pušaka i vojničkih pušaka, uslijed čega su RI i drugi navedeni ratni zarobljenici zadobili brojne strijelne rane glave, trupa i udova koji su doveli do njihove trenutne smrti (list 56 spisa). Između stranaka je nesporno da je predmetna presuda postala pravomoćna.

11.3. Iz sadržaja izreke pravomoćne kaznene presude jasno proizlazi da su ratni zarobljenici pa tako i brat tužitelja, od strane nepoznatih osoba izvedeni iz zgrade, smješteni u dostavno vozilo i odvezeni u šumu "Česma" kod Malog Korenova, gdje je u njihova tijela ispaljeno više projektila što ih je usmrtilo.

11.4. Samo iznimno parnični je sud ovlašten utvrditi je li šteta uzrokovana kaznenim djelom i to samo ako su postojale određene procesne smetnje zbog kojih se nije moglo protiv počinitelja provesti kazneni postupak (npr. smrt štetnika ili njegova nesposobnost za rasuđivanje; tako i VSRH u presudi broj Rev-753/10, Rev-53/12, Rev 853/12, Rev 1865/10 i dr.).

11.5. Tužitelji u ovom postupku niti ne tvrde da je postojala takva procesna smetnja za vođenje kaznenog postupka, već smatraju da su osobe, za koje tvrde da su omogućile usmrćivanje pokojnog AI, bile pravomoćno oslobođene od optužbe zbog propusta državnog odvjetnika (podnesak list 52).

11.6. Međutim, okolnost da su počinitelji ostali nepoznati ne predstavlja procesnu smetnju zbog koje bi parnični sud bio ovlašten ispitati je li šteta učinjena radnjama koje čine biće kaznenog djela (bilo kaznenim djelom ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika ili ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva).

11.7. Zbog svega navedenog, ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da bi štetni događaj bio posljedica počinjenog kaznenog djela ratnog zločina, jer se počinjenje kaznenog djela ratnog zločina dokazuje pravomoćnom sudskom presudom, koje u konkretnom slučaju nema (tako i VSRH u presudi broj Rev 1878/13), pri čemu je ovaj sud shvaćanja da u konkretnoj situaciji, radi ocjene zastare potraživanja u smislu čl. 377. st. 1. ZOO, nije bio ovlašten sam utvrđivati je li šteta počinjena kaznenim djelom.

12. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

12.1. Za početak računanja subjektivnog zastarnog roka relevantan je čas saznanja za štetu i počinitelja, dok je početak tijeka objektivnog zastarnog roka vezan za nastupanja štete (čl. 376. st. 1. ZOO) time da nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe ne može nastati prije nego oštećena osoba sazna za smrt, već je ona tužiteljima nastala u trenutku saznanja za smrt bliske osobe.

13. U podnesku od 5. prosinca 2023. tužitelji su istaknuli da su imali saznanja da je hrvatska vojka 29. rujna 1991. zauzela kasarnu JNA u Bjelovaru te da je tom prilikom njihov brat bio zarobljen. Dana 2. listopada 1991. su HI i pokojna BI išle tražiti AI u Policijsku postaju u Bjelovaru, gdje im je dežurni službenik rekao da se AI tu nalazi kao ratni zarobljenik i da će biti ubijen. Jedan policajac rekao je HI da im je bolje da se odmah maknu odatle jer bi i one mogle završiti u zatvoru, zbog čega je obitelj u strahu za život odlučila odmah otputovati u Bosnu. Dalje navode da je Crveni križ dopisom od 3. kolovoza 1992. obavijestio 1. tužitelja OI da je AI „stradao i sahranjen na Kišovoj farmi kod Bjelovara“. Tužitelji tvrde da nisu povjerovali te da su u prosincu 1994. prijavili u [adresa] AI kao nestalu osobu. Tada su saznali da je on sahranjem 26. listopada 1994. na groblju Lešće i da je njegovu sahranu platila JNA. Tom prilikom saznali su da je njegov leš bio razmijenjen te predan u limenom zavarenom sanduku.

13.1. Tužiteljica HI u svom iskazu navela je da je zajedno sa majkom, braćom i sestrom živjela u obiteljskoj kući u [adresa] kraj Bjelovara. Pokojni brat radio je kao vozač u kasarni te je 29. rujna bio zarobljen. Nakon 2-3 dana otišla je s majkom u policiju da se raspitaju što je sa bratom. U policiju su išle samo majka i ona. Dobile su informaciju da je živ, da je zarobljen te su im rekli da će najvjerojatnije biti ubijen. Majka se tada onesvijestila te su otišle kući. Nadale su se da će biti razmijenjen. Radi sigurnosti su 4. ili 5. listopada otišli u Bosnu gdje su se javili u Crveni križ. Smjestili su ih u kuću u [adresa] gdje su bili sve do 1994. kada su se preselili u Srbiju. Otac je cijelo vrijeme živio kod rođaka u Bosni. Raspitivali su se što se dogodilo bratu, ali nitko nije znao ništa te su tek u prosincu 1994. obaviješteni da je brat ubijen i sahranjen. Sahranila ga je vojska, bez njihovog znanja. Poznato joj je da je brat OI dobio obavijest od Crvenog križa prema kojoj je brat bio ubijen. Međutim, tada nije bilo tijela. Ovu obavijest brat je dobio kada su brat i ona otišli u [adresa], jer je morala ići u bolnicu jer je bila trudna. Tu priliku brat je iskoristio i otišao u [adresa] u Crveni križ gdje je dobio obavijest o ubijenom bratu. Rodila je u [adresa] 9. studenog 1992. te joj je brat tek nakon poroda rekao što je saznao, jer je ranije nije želio uzrujavati. Nakon poroda zajedno su se vratili u Banja Luku. Za vrijeme dok su bili u [adresa] kontaktirali su obitelj u Bosni. Koliko joj je poznato brat je o saznanjima za ubijenog brata rekao majci i ocu, ali majka to do kraja svog života nije željela prihvatiti. U Srbiju su preselili u prosincu 1994. te su živjeli u kolektivnom smještaju [adresa]. Tamo su živjeli majka, brat, sestra, ona i njezino dijete. Tamo ih je smjestio Crveni križ. Brat je sahranjen na groblju Lešće u listopadu 1994. Prije poroda je u [adresa] bila nekih 3,4-5 mjeseci. Tada im je smještaj isto osigurao Crveni križ. Kada je OI dobio dopis nadala se da će brat biti razmijenjen. Nisu vjerovali da je ubijen, jer je bio zarobljen živ, pa su se nadali da će ga razmijeniti. Kada su se preselili u Srbiju u prosincu 1994. otišla je u Generalštab JNA, gdje je dobila informaciju da je tijelo brata došlo u limenom lijesu te da je sahranjen. Tada su joj rekli i da je brat strijeljan negdje kod Bjelovara u nekoj šumi. Bilo joj je teško kad je saznala. To joj je brat, a tada je imao 26 godina. U vrijeme dok su još živjeli u [adresa] čuli su da su u Bjelovaru i okolici bile minirane kuće srpskog stanovništva. Znali su čuti detonacije. Nakon što joj je pročitan dopis sa lista 160 spisa navela je da nisu vjerovali u istinitost sadržaja tog dopisa, jer se nikada ne vjeruje dok nema leša, uvijek su imali nadu da to nije istina. Znala je gdje je Kiševa farma, jer je tamo živjela. Tada joj nije bilo normalno da brat bude strijeljan, jer je bio zarobljen.

13.2. ZI, je u svom iskazu navela da je slušala u cijelosti iskaz svoje sestre te se istome pridružuje. Dodala je da nisu vjerovali da će brat biti pogubljen, jer je rođen u [adresa], bio školovan u Hrvatskoj i cijeli život bio u Hrvatskoj. U JNA je radio kao vozač te nije bio vojno lice. Rekla je da su detonacije bile grozne kad je pala kasarna 29. rujna. Tada je imala devet godina te joj sestra, brat i majka nisu rekli što su saznali u policiji te su od nje skrivali informacije, obzirom na njezinu životnu dob. Majka je samo plakala zbog pokojnog brata, ali uvijek je imala nadu da je živ. Saznali su da je brat ubijen **.**.1994. Tada su dobili dopis. Od nje su to skrivali, ali čula je razgovor obitelji. Ne sjeća se dopisa iz 1992. Tada je bila mala. Kada je čula da je brat strijeljan bilo joj je teško, plakala je.

13.3. OI je u svom iskazu naveo da je živio u [adresa] do svoje 26 godine. Kada je došao rat otišao je u Banja Luku. Pridružio se iskazima svojih sestara koje su bile saslušane i koje su iskazivale o svim okolnostima rekavši da se teško može sjetiti što je bilo jučer, a kamoli prije toliko godina. Na pitanje svog punomoćnika rekao je da su 1991. otišli iz Bjelovara u Banja Luku nakon čega su otišli u Srbiju te da je saznao da je brat strijeljan na kraju 1991. godine od Crvenog križa. Nakon toga je na pitanje svog punomoćnika rekao da ne zna kada je njegov brat poginuo, strijeljan, da se ne može sjetiti i da se pridružuje iskazima saslušanih sestara.

13.4. Uvidom u dopis Crvenog križa Jugoslavije od 3. kolovoza 1992. upućenog tužitelju OI utvrđeno je da je preko Medjunarodnog komiteta Crvenog križa dobivena informacija da je u postupku obrade traženja posmrtnih ostataka AI koji je stradao i sahranjen na „Kišovoj farmi“ kod Bjelovara te da su od strane MUP-a Bjelovar obaviješteni da su posmrtni ostaci ĆI premješteni sa farme – mjesta sahrane, ali za sada se ne zna gdje su točno premješteni. Iz dopisa dalje proizlazi da MUP Bjelovar radi na tome da utvrdi točno mjesto gdje su sahranjeni posmrtni ostaci poginulog te da su ove informacije dobivene 31. srpnja 1992. na sjednici Zajedničke komisije u Budimpešti.

14. Tužiteljice HI i ZI u bitnome su u svojim iskazima tvrdile da je njihova obitelj za smrt njihovog brata pokojnog AI saznala u prosincu 1994., kada su im rekli da je brat strijeljan negdje kod Bjelovara u nekoj šumi. HI poznato je da je brat OI dobio obavijest od Crvenog Križa prema kojoj je brat bio ubijen, ali tada nije bilo tijela pa nisu vjerovali da više nije živ. Brat OI je o saznanjima za ubijenog brata AI rekao majci i ocu, ali majka to do kraja svog života nije željela prihvatiti. S druge strane ZI se ne sjeća dopisa iz 1992., jer je tada bila mala, već tvrdi da su saznali da je brat bio ubijen u prosincu 1994.

14.1. Sud nije prihvatio kao istinite iskaze tužiteljica da bi za smrt pokojnog brata njihova obitelj saznala tek u prosincu 1994. u [adresa], jer ih u tom dijelu ne smatra uvjerljivima.

14.2. Ovo osobito zato što tužiteljica HI u svom iskazu potvrđuje da je brat OI dopisom Crvenog križa bio obaviješten o tome da je pokojni AI stradao i sahranjen na „Kišovoj farmi“. Tome treba dodati i dio njezinog iskaza u kojem je opisala da je s majkom nekoliko dana, nakon što je brat AI bio zarobljen 29. rujna 1991. kada je hrvatska vojska zauzela kasarnu JNA u Bjelovaru, otišla u Policijsku postaju u Bjelovaru gdje im je tom prilikom bilo rečeno da se on nalazi tamo kao ratni zarobljenik i da će biti ubijen. Nakon toga, njezina majka pala je u nesvijest, a cijela obitelj preselila je u Bosnu. Također, dok su još živjeli u [adresa] čuli su da su u Bjelovaru i okolici bile minirane kuće srpskog stanovništva. Znali su čuti detonacije.

14.3. Iako je tužiteljica ZI u svom iskazu navela da se tog dopisa ne sjeća, jer je bila mala, već da se sjeća dopisa iz prosinca 1994., sud nije povjerovao njezinom iskazu u tom dijelu. Ovo zato što sud ne nalazi uvjerljivim i logičnim da bi joj postojanje i sadržaj dopisa iz 1992. mogli ostati nepoznati, obzirom da je živjela u životnoj zajednici s majkom, ocem, sestrom i bratom OI, pri čemu je iskazivala da je majka cijelo vrijeme plakala zbog pokojnog brata te da su od nje skrivali informacije i 1994., ali da je čula razgovor obitelji.

14.4. Međutim, sud je prihvatio kao istinite iskaze tužiteljica HI i ZI u dijelu u kojem su tvrdile da je njihova obitelj za okolnosti u kojima je stradao njihov brat saznala tek u prosincu 1994., kada su im rekli da je brat strijeljan negdje kod Bjelovara u nekoj šumi.

14.5. Naime, činjenica je da je brat pokojnog dobio obavijest od Crvenog Križa u kolovozu 1992. prema kojoj je AI bio ubijen. Međutim, tada nije bilo tijela pa je sudu logično i uvjerljivo da tužitelji nisu u potpunosti vjerovali da je njihov brat stradao, kao i da im nisu bile poznate okolnosti u kojima je njihov brat stradao.

14.6. Obzirom na složenu društvenu klimu tadašnjeg ratnog vremena, imajući na umu širi kontekst prilika i događanja sudu je logično da su tužitelji za štetu, manifestiranu kroz smrt njihovog brata, saznali tek u prosincu 1994. kada im je rečeno da je tijelo njihovog brata došlo u limenom lijesu, da je sahranjen na groblju Lešće od strane vojske JNA i bez njihovog znanja te da je strijeljan negdje kod Bjelovara u šumi. Stoga je sudu uvjerljivo i logično da su tužitelji tek tada prihvatili činjenicu smrti brata bez ikakvog daljnjeg propitkivanja odnosno da su tek tada definitivno saznali za sve okolnosti usmrćenja pokojnog brata.

14.7. Treba reći da sud nije posebno cijenio iskaz saslušanog tužitelja OI, koji je rekao da su 1991. otišli iz Bjelovara u Banja Luku nakon čega su otišli u Srbiju te da je saznao da je brat strijeljan na kraju 1991. godine od Crvenog križa. Naime, iz dopisa Crvenog križa Jugoslavije proizlazi da je on datiran s danom 3. kolovoza 1992. te je i sam tužitelj tijekom iskaza dva puta rekao da se pridružuje iskazima saslušanih sestara te da se ne sjeća što je bilo jučer, a kamoli prije toliko godina, kao i da je narušenog zdravstvenog stanja.

15. Kako su tužitelji tijekom postupka tvrdili da tužena odgovara prema odredbama Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03, dalje ZOŠT) i Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rada ("Narodne novine" broj 117/03, dalje Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske), iako prvenstveno smatraju da se radi o ratnom zločinu (list 67 spisa), to su odgovornost tužene i prigovor zastare prvenstveno promatrani kroz odredbe ZOŠT-a.

16. Prema odredbi čl. 1. st. 1. ZOŠT određena je odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetih s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima, dok je st. 2. istog članka propisano da se u smislu tog zakona terorističkim aktom smatra osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.

16.1. Prema odredbi čl. 2. ZOŠT, za štetu iz čl. 1. ZOŠT, odgovara Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta, te pravičnog i brzog obeštećenja. Člankom 3. istog zakona, propisano je da obveza naknade štete postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim.

16.2. Svoj zahtjev za naknadu štete tužitelji temelje na, između stranaka nespornim činjenicama da su njihovog brata, kao ratnog zarobljenika, maskirane osobe, zajedno s ostalim zatočenim ratnim zarobljenicima i civilom, odvele iz službenih prostorija Policijske uprave Bjelovar u šumu i ubili.

16.3. Između stranaka nije sporno da je sada pokojni brat tužitelja odveden iz prostorija Policijske uprave Bjelovar od strane maskiranih i uniformiranih osoba, te da je pronađen mrtav u šumi gdje je podlegao nizu zadobivenih prostrijelih rana iz vojničkih pušaka, a u postupku nije utvrđeno prekidanje uzročno-posljedične veze između odvođenja i likvidacije kao nastavne protupravne radnje, neovisno o donesenoj oslobađajućoj presudi kaznenog suda za kaznena djela pomaganja u ratnom zločinu.

16.4. Teroristički akt je u smislu ZOŠT pojam civilnog prava i na njega ne utječe kaznenopravna kvalifikacija istog djela. Teroristička djela u kaznenopravnom smislu mogu biti okvalificirana na različite načine, međutim ta kvalifikacija ne determinira zaključak je li neko djelo teroristički akt u građanskopravnom smislu.

16.5. Imajući na umu složenu društvenu klimu ratnog vremena, vrijeme i mjesto počinjenja, način i sredstva izvršenja, dob pokojnog brata tužitelja te motiv ubojstva, prema shvaćanju ovog suda predmetno ubojstvo izazvalo je osjećaj straha i osobne nesigurnosti na području Bjelovara, osobito kod građana srpske nacionalnosti.

16.5.1. Pri tome je sud imao na umu da pokojni AI nije bio vojno lice, već vozač u kasarni te da je ubijen u dobi od samo 26 godina. Ovome treba dodati, da su tužitelji, dok su još živjeli u [adresa] čuli da su u Bjelovaru i okolici bile minirane kuće srpskog stanovništva. Znali su čuti detonacije. Dakle, još u vrijeme dok je obitelj pokojnog živjela u [adresa], i prije nego li je pokojni AI zarobljen i kasnije strijeljan, oni su bili svjedoci da se na razne načine zastrašuju građani srpske nacionalnosti i da se izaziva osjećaj nesigurnosti građana srpske nacionalnosti te da je život na tom području bio krajnje nesiguran za građane srpske nacionalnosti. O intenzitetu prijetnji i zastrašivanju govori i činjenica preseljenja cijele obitelji u Bosnu.

16.6. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju, obzirom na okolnosti pogubljenja brata tužitelja koji je protuzakonito, od strane nepoznatih osoba, odveden iz prostorija za zadržavanje, smješten u dostavno vozilo i strijeljan u šumi pojedinačnom i rafalnom paljbom iz automatskih pušaka i vojničkih pušaka uslijed kojih je zadobio brojne strijelne rane glave, trupa i udova koji su dovele do trenutne smrti, on je ubijen manifestacijom akta terora i nasilja poduzetim isključivo s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana srpske nacionalnosti, čime su ostvarena obilježja terorističkog akta u smislu odredaba ZOŠT-a, za koju štetu odgovara tužena, neovisno o tome što štetnik nije utvrđen.

16.7. Nadalje, prema odredbi čl. 11. ZOŠT-a, ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996. ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

17. Prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 891/2025 od 30. rujna 2025.:

Kad oštećeniku nastane nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe, računanje subjektivnog zastarnog roka u primjeni čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05) počinje teći od saznanja oštećenika za sve okolnosti usmrćenja žrtve te za osobu koja je za štetu odgovorna i protiv koje se može podići tužba.

18. Kako su prema utvrđenju ovog suda tužitelji saznali za sve okolnosti usmrćenja pokojnog AI i odgovornost tužene u prosincu 1994., to je prvi dio petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 376. st. 2. ZOO tekao do 3. veljače 1996., a drugi dio tog zastarnog roka počeo je teći 31. srpnja 2003. kada je ZOŠT stupio na snagu.

18.1. Dakle, do 3. veljače 1996. protekla je 1 godina, 1 mjesec i 3 dana.

18.2. Zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku tužitelji su podnijeli 15. studenog 2004. (list 38 spisa). Stoga je u drugom dijelu zastarni rok počeo teći 31. srpnja 2003. te je zastao 15. studenog 2004., u smislu odredbe čl. 186.a st. 3. ZPP-a u vezi čl. 186.a st. 8. ZPP-a (list 38 spisa). U ovom periodu protekla je 1 godina, 3 mjeseca i 15 dana.

18.3. Nadalje, prema odredbi čl. 186.a st. 5. ZPP-a u vezi odredbe čl. 384. st. 2. ZOO-a zastoj prestaje ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegovog podnošenja. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužena odbila zahtjev tužitelja dopisom od 21. veljače 2005., odnosno po proteku roka od tri mjeseca od primitka zahtjeva, što znači da se zastarijevanje, u smislu odredbe čl. 384. st. 2. ZOO-a, nastavlja tri mjeseca nakon 15. studenog 2004., dakle 15. veljače 2005. te je do podnošenja tužbe 5. svibnja 2006. u ovom periodu proteklo 2 mjeseca i 20 dana.

18.4. Stoga je prema shvaćanju ovoga suda neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tužene, jer on nije protekao od definitivnog saznanja tužitelja za smrt i okolnosti smrti njihovog brata u prosincu 1994. do dana podnošenja tužbe.

19. Prema odredbi čl. 201. ZOO u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

19.1. Sud je temeljem iskaza tužitelja utvrdio da su oni i pokojni AI stanovali u zajedničkom kućanstvu kao i da su svi bili u dobrim odnosima.

19.2. Stoga je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju između pokojnog AI i tužitelja postojala trajnija zajednica života, jer je ta zajednica s pokojnim trajala dulje vremena - u konkretnom slučaju cijele njihove živote te je trajala sve do zarobljavanja AI i njegovog strijeljanja, zbog čega je sud utvrdio da je smrt pokojnog brata izazvala kod tužitelja jake i trajne duševne boli, pri čemu tužena nije tvrdila niti dokazivala da bi okolnosti odnosa tužitelja i pokojnog brata bile drugačije odnosno da tužitelji ne bi trpjeli duševne boli zbog smrti njihovog brata.

19.3. Osim toga, sud je imao na umu i okolnosti predmetnog tragičnog štetnog događaja i to osobito vrijeme i mjesto počinjenja, način i sredstva izvršenja, dob pokojnog te motiv ubojstva, kao i činjenicu da su tužitelji kao vrlo mlade osobe u vrijeme štetnog događaja (1. tužitelj u dobi od 27 godina, 2. tužiteljica u dobi od 26 godina i 3. tužiteljica u dobi od 13 godina) saznali za gubitak brata te da će cijeli život trpjeti teške posljedice gubitka brata zbog tragične i nasilne smrti brata. Prema ocjeni ovog suda riječ je o okolnostima koje ovaj slučaj izdvaja iz uobičajenih.

19.4. Zbog svega navedenog ovaj sud kao primjereni iznos pravične novčane naknade ocjenjuje iznos 23.000,00 eura svakome od njih. Zatezne kamate dosuđene su kako je zatraženo od donošenja prvostupanjske presude.

19.4.1. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

20. Stoga je odlučeno kao u točkama I, II, III i IV izreke ove presude.

20.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje daljnjih dokaza, jer je temeljem izvedenih dokaza bilo moguće utvrditi činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. ZPP-a).

21. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelji su uspjeli u sporu sa 74,75% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji su uspjeli sa 49,5%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspjeli su sa 100%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelji su ukupno uspjeli sa 74,75%).

21.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužena je uspjela u sporu sa 25,25% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela je sa 50,5% time da nije uspjela u osporavanju osnove zahtjeva pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužena je ukupno uspjela sa 25,25%).

21.2. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da su tužitelji u sporu uspjeli sa 49,50% (74,75%-25,25%).

21.3. Tužiteljima je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23, dalje Tarifa) priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 1258,8 bodova, sastava tužbe u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 31. prosinca 2007. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 5. prosinca 2013. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 2. lipnja 2014. u visini 629,4 boda prema Tbr. 9/2 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 21. ožujka 2016. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 4. svibnja 2016. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 24. siječnja 2019. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 11. ožujka 2019. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/3 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava žalbe u visini 1573,5 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava prijedloga za dopuštenje revizije u visini 1888,2 boda prema Tbr. 10/5 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava revizije u visini 1888,2 boda prema Tbr. 10/5 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 13. studenog 2023. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 5. prosinca 2023. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 6. prosinca 2023. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 6. ožujka 2024. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, sastava podneska od 6. ožujka 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 4. srpnja 2024. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 14. srpnja 2024. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 12. rujna 2024. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava žalbe u visini zatraženih 1573,50 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava prijedloga za dopuštenje revizije u visini 1888,2 boda prema Tbr. 10/5 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava revizije u visini 1888,2 boda prema Tbr. 10/5 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 24. ožujka 2026. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife i zastupanja na ročištu 21. svibnja 2026. u visini 1258,8 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife.

21.4. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura, te tužiteljima pripada iznos 60.672,40, odnosno uvećano za 25% PDV-a za radnje poduzete nakon 1. siječnja 2010., odnosno ukupno 66.399,50 eura.

21.5. Za zastupanje na ročištu 2. lipnja 2014. tužiteljima je nagrada odmjerena prema Tbr. 9/2 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1 Tarife, jer se na tom ročištu nije raspravljalo, odnosno doneseno je samo rješenje o prekidu postupka.

21.6. Za zastupanje na ročištu 6. ožujka 2024. tužiteljima je nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/2 Tarife, jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja zbog nedolaska tužitelja na to ročište.

21.7. Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu 663,61 eura, žalbe protiv presuda u iznosu 1.327,23 eura, 1.327,23 eura te 1.327,23 eura, revizije protiv presude u iznosu 1.085,67 eura, pristojbe na žalbu protiv presude od 3. studenog 2024. u iznosu 1.327,23 eura, 1.327,23 eura te 1.327,23 eura te pristojbe na reviziju protiv presude u iznosu 1.085,67 eura.

21.8. Tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da im je isti nastao.

21.9. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21.10. Tužiteljima nije priznat trošak prijevoda po sudskom tumaču u iznosu 50,00 eura, jer spisu ne prileži dokaz (račun) da im je taj trošak uistinu nastao. Također, tužiteljicama nije priznat trošak dolaska na ročištu, jer im kao strankama u postupku ne pripada pravo na naknadu tog troška od druge strane.

21.11. Slijedom svega navedenog, tužiteljima je valjalo dosuditi parnični trošak u sveukupnom iznosu 77.197,33 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 49,50% iznos 38.212,93 eura.

21.12. Na tako određeni trošak tužiteljima su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku 1.-3. tužitelja

- punomoćniku tužene