REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-692/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, protiv tužene JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Zlatku Badžaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. travnja 2026. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 3. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten i zakonit izvanredni otkaz Klasa: 112-01/23- 01/27, Ur. broj: 15-23-1 od 13. siječnja 2023. godine koji je dana 13. siječnja 2023. godine dala tužena.

II. Utvrđuje se da je radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu Klasa: 110- 01/19-01/280, Ur. broj: 2181-147-02/ZD-19-1 od 10. siječnja 2019. godine prestao dana 4. travnja 2023. godine.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu od 142,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom dana 3. srpnja 2023. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužena bila zaposlena kod tužitelja radi obavljanja poslova doktora medicine specijalista pedijatra na Klinici za ženske bolesti i porode tužitelja, a nakon što je kod tužitelja provela specijalističko usavršavanje. Dana 17. studenog 2022. godine tužena da je podnijela zahtjev za sporazumni prestanak radnog odnosa, tužitelj da je izradio Sporazum o prekidu radnog odnosa, ali da ga je tužena naknadno odbila potpisati budući je u istom bila određena i obveza tužene da naknadi troškove specijalističkog usavršavanja i štetu u ukupnom iznosu od 11.107,60 EUR, sve sukladno Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i potpisanom Ugovoru o specijalističkom usavršavanju. Dana 13. siječnja 2023. godine tužena da je tužitelju dostavila izvanredni otkaz ugovora o radu, tužitelj da nije prihvatio izvanredni otkaz jer tužena nije imala niti jedan naročito opravdani razlog za izvanredni otkaz, da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za isti jer se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji postojanja neke osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Razlozi koje je tužena navela u svojoj izjavi o izvanrednom otkazu da zasigurno nisu opravdani razlozi za izvanredni otkaz, razlozi koje je tužena navela da su istoj bili poznati i od prije, da to nisu neki izvanredni razlozi. Tužena da je promašila rok za podnošenje izvanrednog otkaza, kod izvanrednog otkazivanja ugovora o radu da postoji prekluzivni rok od 15 dana iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu, tužitelj postavlja pitanje koju je to činjenicu tužena saznala koja bi bila opravdan razlog za izvanredni otkaz. Tužitelj navodi da je tužena već dana 17. studenog 2022. godine podnijela zamolbu za sporazumni otkaz ugovora o radu u kojoj je naznačeno da radni odnos prestane dana 13. siječnja 2023. godine, a da je izjavu o izvanrednom otkazu podnijela 13. siječnja 2023. godine. Tužena da je mogla redovno otkazati ugovor o radu, odraditi propisani otkazni rok i prestati sa radom, što ista nije napravila, pa da joj je tužitelj kao poslodavac, imajući u vidu da se radnica od 16. siječnja 2023. godine pa nadalje nije pojavila na poslu, a svoj izostanak nije opravdala, bio prisiljen otkazati ugovor o radu uz poštivanje otkaznog roka i zakonom propisane procedure te da je tuženoj radni odnos kod tužitelja prestao 4. travnja 2023. godine. Tužena da nije dala izvanredni otkaz iz razloga što bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za isti, već iz razloga što je dana 16. siječnja 2023. godine počela raditi kod drugog poslodavca – Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, pa da joj sigurno nije odgovaralo odrađivati otkazni rok. Stav da radnik može dati izvanredni otkaz i preko noći prestati sa radom kod poslodavca bez odrađivanja otkaznog roka, bez postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ili bez ikakvog vrednovanja tih razloga da je nedopustiv, da bi to značilo da svaki radnik može dati izvanredni otkaz bez naročitog razloga i na taj način se osloboditi obveze odrađivanja otkaznog roka. Tužitelj navodi da je javna ustanova koja obavlja djelatnost od interesa za RH, a da kao poslodavac ima prava, kao i radnik. Navodi da zdravstveni radnik ne smije napustiti radno mjesto dok ga ne zamijeni drugi radnik, iako je njegovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje sigurnost zdravstvene zaštite. Radi navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu, postavlja tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten i zakonit izvanredni otkaz Klasa: 112-01/23- 01/27, Ur. broj: 15-23-1 od 13. siječnja 2023. godine koji je dana 13. siječnja 2023. godine dala tuženica.

II. Utvrđuje se da je radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu Klasa: 110- 01/19-01/280, Ur. broj: 2181-147-02/ZD-19-1 od 10. siječnja 2019. godine prestao dana 4. travnja 2023. godine.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom."

2. U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, navodi da je točno kako je tužena kao zaposlenica - specijalist kod tužitelja od 10.01.2019. godine do 13.01.2023. godine, kada je tužena uručila tužitelju Izvanredni otkaz ugovora o radu. Navodi kako nije točno da je tužena kao razlog izvanrednog otkazivanja navela umor i iscrpljenost, dvoje mld. djece i odlazak kolegice u starosnu mirovinu, a kao jedini razlog izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu. Naime, tužena da je kao glavni razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu navela to što je od sklapanja Ugovora o radu odrađivala veći broj prekovremenih sati nego što je to dozvoljeno prema Zakonu o radu, a osjećaj umora, iscrpljenosti i otežana briga za dvoje mld. djece da je bila samo posljedica takovog rada. Odlazak kolegice s posla u mirovinu da je za tuženu samo značilo saznanje da će se isto stanje, ako ne i gore nastaviti i dalje s obzirom da je odjel nakon toga raspolagao sa još manje liječnika, jer da tužitelj nije zaposlio niti jednog novog doktora specijalistu koji bi mogao dežurati. Tužena se nadalje referira na odredbu čl.65.st.3. Zakona o radu, tužena da je odrađivala po pojedinom mjesecu od 50-90 prekovremenih sati rada, a kada bi se taj fond sati preračunao na godišnju razinu, da je vidljivo da je tužena odrađivala kao zaposlenica kod tužitelja više nego dvostruki broj prekovremenih sati od onih dopuštenih prema citiranom Zakonu o radu. Dakle, tužena da je imala valjan razlog za davanje Izvanrednog otkaza ugovora o radu, a pogotovo stoga što je 03.01.2023. od tužitelja dobila saznanje da kolegica J daje otkaz, pa da se stoga stanje ne samo da neće promijeniti na bolje, već i dodatno pogoršati, te da će tužena nakon toga biti prisiljena i dalje raditi protuzakonito, odnosno odrađivati broj prekovremenih radnih sati više od dopuštenog. Nakon tog saznanja 03.01.2023., tužena da u roku od 15 dana, točnije 13.01.2023. uručuje tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu, jer daljnji radni odnos nije bio moguć. Tužbeni zahtjev u tč.II. izreke da je također neosnovan, tužena da je 13.01.2023. godine uručila tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu, te odmah nakon toga počela raditi kod drugog poslodavca, pa da stoga nije jasno kako je tužitelj mogao uručiti redoviti otkaz tuženoj kada ista nije više bila njegova zaposlenica. Tužitelj da nije želio odjaviti tuženu sa mirovinskog osiguranja iako mu je to bila zakonska obveza, ali da je to onda napravila sama tužena, te dobila rješenje da joj se utvrđuje prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod tužitelja s danom 13.01.2023.godine. Tužitelj da se na tu odluku žalio, ali da je njegova žalba odbijena. Slijedom navedenog, tužena predlaže da sud nakon održane rasprave i izvedenih dokaza, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženoj naknadi trošak ovog parničnog postupka.

3. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopušten i zakonit otkaz ugovora od radu koji je dana 13.siječnja 2023.godine dala tužena, te da se utvrdi da je radni odnos prestao dana 4.travnja 2023.godine.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o radu Klasa: 110- 01/19-01/280, Ur. broj: 2181-147-02/Z.D.-19-1 od 10. siječnja 2019. godine; Ugovora o specijalističkom usavršavanju zaključenog između stranaka dana 6. srpnja 2012. godine Klasa: 110-01/12-01/727, Ur. broj: 2181-147-02/M.J.-12-2; zahtjeva tužene tužitelju od 17. studenog 2022. godine; nacrta Sporazuma o prestanku ugovora o radu i naknadi troškova specijalističkog usavršavanja i naknadi štete od 27. prosinca 2022. godine; očitovanja odnosno prijedloga tužitelja sindikalnim povjerenicima koji su preuzeli prava i obveze radničkog vijeća od 14. veljače 2023. godine; Odluke tužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 24. veljače 2023. godine sa potvrdom o primitku od 28. veljače 2023. godine i povratnice / dostavnice; službene zabilješke o izjavi GI od 16. siječnja 2023. godine; e- mail poruka od 13. veljače 2023. godine; upute tužitelja od 8. veljače 2023. godine i očitovanja od 8. veljače 2023. godine (list 21-22 spisa); dopisa HZMO-a tužitelju od 23. veljače 2023. godine sa odgovorom tužitelja od 6. ožujka 2023. godine; potvrde HZMO za tuženu od 23. veljače 2023. godine; rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II-140-10/23-03/03470498921, Ur. broj: 341-99-11/2-23-1953 od 23. svibnja 2023. godine; obračunskih isprava za tuženu (travanj, kolovoz, lipanj, listopad, rujan, srpanj, studeni, veljača, ožujak, prosinac, svibanj 2022. godine); Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tužene dana 6. veljače 2012. godine; aneksa ugovora o radu od 6. veljače 2012. godine; rješenja tužitelja od 23. svibnja 2013. godine; suglasnosti tužene od 23. svibnja 2013. godine; tužbe tužitelja Upravnom sudu u Splitu; plana rada i evidencije rada tužitelja za tuženu za 2022. godinu; izvanrednog otkaza ugovora o radu tužene tužitelju od 13. siječnja 2023. godine; presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-3491/23 od 24. studenog 2024. godine; kao i saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke te saslušanjem svjedoka JIN, TI, GI i ZI.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priložene dokumentacije, da je tužitelj bio poslodavac tužene, da su isti zaključili dana 10.siječnja 2018.godine ugovor o radu, na neodređeno vrijeme, tužena kao doktor medicine specijalist, na Klinici za ženske bolesti i porode, a prema potrebi i na drugim klinikama-zavodu-odjelima tužitelja, tužena je i prije ovog citiranog ugovora o radu bila zaposlenica tužitelja. Stranke su dana 6.srpnja 2012.godine zaključile ugovor o specijalističkom usavršavanju, radi provođenja specijalističkog usavršavanja tužene iz pedijatrije, upravo za potrebe Kliničkog odjela za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode tužitelja. Člankom 8.tog ugovora utanačene su obveze tužene u slučaju zasnivanja radnog odnosa u drugoj zdravstvenoj ustanovi, a prvenstveno u slučaju prekida radnog odnosa radnika sa poslodavcem-tužiteljem. Nadalje, pregledom zamolbe tužene tužitelju od 17.studenog 2022.godine razvidno je da tužena traži sporazumni raskid radnog odnosa sa danom 13.siječnja 2023.godine. Sud drži da je očito već tada tužena znala da će od tog datuma zaključiti radni odnos sa drugim poslodavcem, točnije, novi poslodavac tužene je u konačnici Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije. Tužitelj je dana 27.prosinca 2022.godine sastavio Sporazum o prestanku radnog odnosa i naknadi troškova specijalističkog usavršavanja i naknadi štete (zatražio je od tužene ukupan iznos od 11.107,60 EUR. U slučaju prihvaćanja ovog Sporazuma od strane tužene, radni odnos bi prestao sporazumno dana 13.siječnja 2023.godine (kako je to tužena i željela). Okolnost da tužena nije željela potpisati i zaključiti ovaj Sporazum, očito zbog zatraženog iznosa, sa čime se očito nije slagala, dovelo je do toga da radni odnos nije prestao tim sporazumom stranaka i tužena je i dalje bila zaposlenica tužitelja.

8. Pregledom izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tužena dala tužitelju dana 13.siječnja 2023.godine (list 101 spisa), razvidno je da se ista kao razlog poziva na odrađeni veći broj prekovremenih sati nego što je to dozvoljeno prema Zakonu o radu, odnosno kolektivnom ugovoru u zdravstvu, a da je ista radila tijekom cijele prošle godine, počela osjećati umor i iscrpljenost, a što da joj dodatno otežava brigu oko dvoje malodobne djece. Nadalje se navodi da tužena kao zaposlenica ima opravdanu bojazan da će joj takav način rada direktno i nepovratno naštetiti zdravlju, a pogotovo radi toga što nije vidljivo da će se uskoro situacija na njenom odjelu promijeniti u smislu da bi prekovremeni rad bio iznimka kako to Zakon o radu i propisuje, a ne uobičajeni dugogodišnji način rada kako je to sada. Nadalje, da je dana 3.siječnja 2023.godine dobila saznanje da je dr J dala otkaz te da će prim dr ZI u veljači te godine otići u mirovinu te da nitko novi od doktora specijalista koji mogu dežurati nije primljen.

9. Tužiteljica je saslušana u svojstvu parnične stranke u ovom postupku i opširno je obrazložila postupanje tužitelja, organizaciju rada na odjelu, odrađivanje prekovremenih sati i u konačnici razloge davanja izjave o izvanrednom otkazu ugovora a radu, a treba primijetiti da, iako se ista u izjavi o izvanrednom otkazu ugovora o radu poziva da je 3.siječnja 2023.godine dobila saznanje da je dr J također dala otkaz ugovora o radu, a da će prim dr ZI ići u starosnu mirovinu; da je tužena već mnogo prije toga, tog saznanja o kojem navodi kao jedan od dodatnih razloga za izvanredni otkaz, još dana 17.studenog 2022.godine zatražila sporazumni raskid radnog odnosa upravo sa danom 13.siječnja 2023.godine (a tog datuma je naknadno i dala izjavu o izvanrednom otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa upravo na taj dan). Očito je tužena bila nezadovoljna organizacijom rada kod tužitelja, kako to zaključuje ovaj sud temeljem svih izvedenih dokaza, očito je bila nezadovoljna i brojem prekovremenih radnih sati kod tužitelja, što je za nju bilo neprihvatljivo, pa je pronašla posao kod drugog poslodavca i željela je prestanak radnog odnosa tužiteljem, što je u konačnici i postigla. Za navesti je da u svojoj izjavi o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tužena, izražava bojazan (za budućnost) za svoje zdravlje zbog količine prekovremenih sati kod tužitelja, između ostalog.

10. Prvenstveno je valjalo odgovoriti je najbitnije pitanje u ovom postupku, je li izvanredni otkaz ugovora o radu izjavom tužene od 13.siječnja 2023.godine dopušten i zakonit. Ovaj sud drži da nije i da to proizlazi iz svih izvedenih dokaza.

11. Odredbom čl.116. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanrednog otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Temeljem svih izvedenih dokaza, priložene dokumentacije, iskaza same tužiteljice i saslušanih svjedoka, ovaj sud drži utvrđenim da u ovom slučaju tužena nije imala opravdani razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz). Naime, u ovom slučaju tužitelj nije napravio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja bi opravdala izvanredni otkaz. Tužena je očito bila nezadovoljna brojem sati prekovremenog rada, a što joj je nesporno i plaćeno, bila je nezadovoljna najavljenim odlaskom drugih specijalista sa odjela i pronašla je drugo radno mjesto koje bi joj više odgovaralo radi obitelji, malodobne djece i supruga i u konačnici njenog budućeg zdravlja, a ovo je bila odluka same tužene. Svjedok prim dr ZI, sada umirovljenica, a ranije pedijatar neonatolog u Zavodu za neonatologiju i pročelnica Zavoda, u svom iskazu navela je kako je tužena bila visoko odgovorna i visoko moralna, ali da su to „bili nadljudski napori“.. te u slučaju da je „povukla suglasnost za rad dulje od 48 sati“ (a koju je tužiteljica ranije u pisanoj formi dala tužitelju) da bi pao sustav i da bi se to odrazilo na zdravlje novorođenčadi i da bi to ugrozilo njihove živote. Iskaz ove svjedokinje sud prihvaća kao životan i uvjerljiv, dakle, tužena je nesporno bila visoko odgovorna i visoko moralna u svom poslu, kako to svjedok i navodi, a nakon što je odlučila otići na rad kod drugog poslodavca i to svoju namjeru iskazala tužitelju u studenom 2022.godine, a sporazumni raskid radnog odnosa tužitelj joj je uvjetovao plaćanjem troška specijalizacije i naknade štete, tužena je jednostavno rečeno posegnula za izvanrednim otkazom bez obveze na odrađivanje otkaznog roka, prema stavu ovog suda, pogrešno i to je pogrešan put koji je ista odabrala. Bez obzira na okolnost kako je tužitelj organizirao i mogao organizirati prekovremeni rad, to je očito objektivno trajalo dugi vremenski period i ne radi se o jednoj osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja bi opravdala izvanredni otkaz ugovora o radu, a za navesti je da iz izvedenih dokaza ne proizlaze uopće povrede obveza iz radnog odnosa tužitelja spram tužene, jer tužena nije prije ovog slučaja imala pritužbi odnosno pravilno iznesenih primjedbi i reakcija na postupanje poslodavca, ista nije tražila nikakvu pravnu zaštitu. Točno je ono što navodi tužitelj, da je tužena mogla i trebala otkazati ugovor o radu (čl.114. ZR-a), što ista nije napravila, jer je očito bila u vremenskoj stisci sa početkom rada kod novog poslodavca, te je svakako željela provesti svoju odluku, na nedopušten način, prema stavu ovog suda, a za navesti je to i da tužena i pored protivljenja izvanrednom otkazu od strane tužitelja, što joj je tužitelj stavio na znanje, jednostavno nije došla na rad i svoje radno mjesto, a radi čega joj je tužitelj otkazao ugovor o radu, uz otkazni rok. Postupanje tužene, bez obzira je li to životno opravdano i etički ispravno, pitanje je njene odluke, koju je ista odlučila provesti na nedopušten način, način protivan pozitivnim propisima i preuzetim ugovornim obvezama.

13. Svakako, u ovom slučaju nema osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, što bi predstavljalo opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a ionako bi se isti mogao otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prekovremeni rad i organizacija rada kod tužitelja, manjak kadra, trajalo je dulje vrijeme, kako to navodi i sama tužiteljica i u ovom slučaju nema niti te bitne i teške povrede obveze iz radnog odnosa niti nastanka druge osobito važne činjenice, vezano za što bi tužena imala pravo u roku od 15 dana od dana saznanja za to otkazati ugovor o radu (izvanredni otkaz). Utoliko je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, drugačiji stav bi predstavljao dvojbenu i nesigurnu praksu za obavljanje djelatnosti bilo kojeg poslodavca, posebno bolnice kao ustanove od nemjerljivog javnog interesa, kao i predmetnog odjela tužitelja na kojem je tužena očito radila vrlo odgovorno i etično, sve do ove njene nedopuštene odluke. Sam način prestanka radnog odnosa ukazuje na poremećaj odnosa stranaka kao rezultat odluke tužene da raskine radni odnos, te njen stav da ne prihvati plaćanje naknade štete i troška specijalizacije u iznosu navedenom u nacrtu Sporazuma. Nakon što je tužena dala izjavu o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koji tužitelj nije prihvatio, tužena se, jednostavno rečeno više nije pojavila na radnom mjestu, vrlo bitnom i osjetljivom radnom mjestu, dakle, logično je da je nakon što je ista izvanredno otkazala ugovor o radu i prestala dolaziti na posao, tužitelj bio prisiljen otkazati tuženoj ugovor o radu, uz obvezu poštivanja otkaznog roka, što je i napravljeno.

14. Sud je stava da tužena ničim nije dokazala da bi izvanredni otkaz ugovora o radu od 13.siječnja 2023.godine bio dopušten i zakonit, suprotno tome, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je bio nedopušten i nezakonit, pa je valjalo prihvati zahtjev tužitelja i odlučiti kao u tč.I. izreke ove presude.

15. Pregledom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, razvidno je ista donesena dana 24.veljače 2023.godine, da je tužitelj otkazao tuženoj ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, uz otkazni rok od 1 mjesec i tjedan dana te počinje teći danom dostave te odluke radnici. Razlog koji je naveden jest okolnost da radnica-tužena od 16.siječnja 2023.godine ne dolazi na posao, a svoj izostanak nije opravdala. Iz spisu priložene dokumentacije zaista proizlazi da tužena od 16.siječnja 2023.godine ne dolazi na posao, da je poslodavac kontaktirao uz navod da je i dalje u radnom odnosu te da mora dolaziti na posao sukladno rasporedu rada njene klinike. Navedeno je potvrdila i Pročelnica Zavoda za neonatologiju – svjedok doc.dr.sc. GIN (list 22 spisa), te u svom iskazu pred sudom.

16. Nadalje, tužitelj je pozvan dopisom od strane HZMO, Područna služba u Splitu (dopis od 23.veljače 2023.godine – list 24 spisa), odjaviti tuženu iz mirovinskog osiguranja, provesti elektronsku odjavu. Tužitelj je svojim dopisom od 6.ožujka 2023.goidne obavijestio HZMO o svim okolnostima slučaja i činjenici da ne može provesti elektronsku odjavu za tuženu, budući je ista i dalje u radnom odnosu kod tužitelja.

17. Iz rješenja HZMO, Središnja služba Split od 23.svibnja 2023.godine (list 38/39 spisa) proizlazi da je rješenjem tog tijela od 29.ožujka 2023.godine tuženoj utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 13.siječnja 2023.godine kod tužitelja kao poslodavca. Kako je tužitelj izjavio žalbu protiv tog rješenja, ovim rješenjem od 23.svibnja 2023.godine njegova žalba je odbijena. Tužitelj je protiv ovog rješenja pokrenuo Upravni spor. Za navesti je da upravo na ovom sudu obveza odlučiti o datumu prestanka radnog odnosa tužene kod tužitelja, sve vezano za predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu i otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužene.

18. Za ponoviti je da iz svih izvedenih dokaza, priložene dokumentacije, iskaza tužiteljice i svih saslušanih svjedoka, kada se analizira svaki pojedini izvedeni dokaz i kada se dovedu u uzajamnu korelaciju, proizlazi da je onaj izvanredni otkaz ugovora o radu od 13.siječnja 2023.godine nedopušten, pa je radi navedenog odlučeno kao u tč.I. izreke. Kako je isti nedopušten i nije zakonit, a onaj otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužene (od 24.veljače 2023.godine) dopušten je i valjan, to je tužena bila u obvezi odraditi otkazni rok i radni odnos joj je prestao istekom tog otkaznog roka, u ovom slučaju upravo 4.travnja 2023.godine, pa je radi navedenog valjalo odlučiti i kao u tč.II. izreke ove presude.

19. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice je u potpunosti osnovan, sud drži da su izvedeni svi potrebni dokazi za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja pa je valjalo meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 71,00 EUR i sudske pristojbe presude u iznosu od 71,00 EUR, ukupno iznos od 142,00 EUR, ovaj iznos tužena je obvezana tužitelju isplatiti na ime naknade parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 3. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tužene