REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-2295/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj REĆ, iz [adresa], Akkireddypalem, Doorno 147, kojeg zastupa opunomoćenik RE (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s Ispostavom Vojnić, u Karlovcu, Vladka Mačeka 13, kojeg zastupa službena osoba ČE, radi povratka stranca, 3. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s Ispostavom Vojnić, KLASA: UP/I-216-04/25-02/1313, URBROJ: 511-05-07-25-1 od 18. listopada 2025., te radi naknade troškova ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-02/1313, URBROJ: 511-05-07- 25-1 od 18. listopada 2025. utvrđeno je da tužitelj, u svojstvu državljanina treće zemlje (Indije), nezakonito boravi u [adresa], te je određeno da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 20 dana od dostave rješenja, uz ostale prateće odluke.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Osporavano rješenje nije adekvatno obrazloženo. Tužitelju nije jasan razlog protjerivanja, jer je našao novog poslodavca, ima namjeru raditi u Republici Hrvatskoj i u procesu je učenja hrvatskog jezika. Svaki put u udaljenu zemlju iziskuje znatne troškove. Prijevremeni povratak u domovinu doveo bi tužitelja i njegovu obitelj na rub opstanka. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu, zatraživši ujedno i zatezne kamate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelju je u upravnom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima. Tužitelj je tijekom postupka pristao napustiti Republiku Hrvatsku, te mu je na njegov zahtjev rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a produljen na 20 dana. Osporavano rješenje doneseno je u pravilno provedenom postupku, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i izjave samog tužitelja kao stranke. O sadržaju odluke tužitelj je obaviješten putem propisanog obrasca – obavijesti o postupku povratka na engleskom jeziku. Tužitelj netočno navodi da je protjeran, jer mu nije izrečena takva mjera, već je doneseno rješenje o povratku, kao najblaža mjera osiguranja povratka stranca. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. U osvrtu na odgovor na tužbu, tužitelj u podnesku od 7. travnja 2026. navodi, u bitnome, sljedeće. Nije sporno da je tužitelju isteklo ranije odobrenje za privremeni boravak i rad, ali ta činjenica sâma za sebe nije dovoljna da bi osporavano rješenje bilo zakonito. Sâma formalna mogućnost davanja izjave ne znači da je javnopravno tijelo pravilno ocijenilo sve navode stranke, niti da je pravilno obrazložilo svoju odluku. Iz osporavanog rješenja ne proizlazi valjana, potpuna i logična ocjena svih relevantnih dokaza na strani tužitelja. To što tužitelju nije izrečena mjera protjerivanja ne dovodi u pitanje osnovanost tužbe. Neovisno o terminološkoj kvalifikaciji mjere, riječ je o pojedinačnoj odluci koja ima pravne i faktične posljedice za tužiteljev privatni i profesionalni život. Ni potpisivanje zapisnika od strane tužitelja ne znači da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri formalističkom pristupu. Tužitelj prigovara i povredi načela razmjernosti.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 20. svibnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U osporavanom rješenju citirane su mjerodavne odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
8. Za rješavanje ovog predmeta mjerodavno je stanje stvari na dan donošenja osporavanog rješenja (18. listopada 2025.). Tuženik je elaborirao zbog čega je tužitelj tada u Republici Hrvatskoj boravio nezakonito. Tužitelj to ni ne osporava.
9. Tuženik je, dakle, bio ovlašten utvrditi nezakonit boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj i odrediti da je tužitelj dužan napustiti EGP, uz ostale prateće odluke, u skladu sa člankom 186. stavkom 1. Zakona o strancima, u vezi sa člancima 183. i 184. toga Zakona. Za razliku od dijela razloga za protjerivanje stranca, odluka o tome hoće li se donijeti rješenje o povratku zbog nezakonitog boravka stranca ne podliježe diskrecijskom odlučivanju nadležnog javnopravnog tijela („donijet će se rješenje o povratku“ – članak 184. stavak 1. Zakona o strancima; „donosi rješenje o povratku“ – članak 186. stavak 1. toga Zakona), pri čemu je prostor za diskrecijsko odlučivanje ostavljen samo u odnosu na određivanje roka za dragovoljni odlazak. Propisivanje takvog režima odlučivanja normativno je logično imajući u vidu razlike u oneroznosti između pojedinih mjera za osiguranje povratka stranca, koje razlike su dodatno raščlanjene u točki 10. ovog obrazloženja. Pritom tužitelj ne uživa zaštitu koja pripada državljanima trećih zemalja s dugotrajnim boravištem, u skladu s odredbama Zakona o strancima i drugih propisa kojima je u hrvatsko zakonodavstvo transponirana Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.).
10. Osnovano tuženik naglašava da je rješenje kojim se strancu određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a najmanje onerozna mjera među mjerama za osiguranje povratka stranca – državljanina treće zemlje uređenima XI. dijelom Zakona o strancima. Ovdje primijenjenom mjerom ne priječi se ponovni zakoniti ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku, za razliku od većine drugih mjera za osiguranje povratka stranka. Stoga ni odlučivanje tuženika u upravnom postupku, niti upravnosudska ocjena zakonitosti rješenja kojim se strancu određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, ne sadržava sve one elemente koje sud utvrđuje kod primjene mjera za osiguranje povratka stranca koje su većeg stupnja oneroznosti.
11. Usto, tužitelj ne dokazuje da je u odnosu na njega u predmetnom slučaju postojala neka od okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, koji sadržava opće zaštitne odredbe u postupku povratka.
12. Dosad izneseno ne upućuje na zaključak da je tuženikova odluka nerazmjerna, nerazumna, niti proizvoljna. K tomu, osporavanom tuženikovom odlukom tužitelj nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
13. Naposljetku, obrazloženje osporavanog rješenja sadržava činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari (naročito zatjecanje tužitelja u nezakonitom boravku u Hrvatskoj te službene podatke o isteku prijašnje dozvole za boravak i rad izdane tužitelju), izlaganje o izjavi tužitelja danoj na zapisnik, zaključak o nezakonitom boravku tužitelja, citiranje mjerodavnih pravnih normi, te obrazloženje roka određenog za dragovoljni odlazak. Sud ne nalazi da konkretno obrazloženje nije sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), niti da ne udovoljava standardima dostatnosti i relevantnosti.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 3. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Franju Ribiću, Zagreb, Gajeva 59
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Karlovac s Ispostavom Vojnić, Karlovac, Vladka Mačeka 13
