REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-969/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja FI. -MA. d.o.o., Nova Gradiška, Kralja Petra Svačića 15, OIB: 35660411389, kojeg zastupa opunomoćenik Juraj Blažičko, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Blažičko, Zagreb, Masarykova 10, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, radi dodjele bespovratnih sredstava, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-988-01/24-02/28, URBROJ: 538-05-3-2-1/638-24-4 od 4. lipnja 2024. i obavijesti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za programe i projekte EU, Europske i međunarodne poslove, KLASA: 910-04/18- 01/418, URBROJ: 517-11-4-1-2-24-17 od 26. ožujka 2024. te isplaćivanje tužitelju potpore u iznosu od 1.990.842,13 EUR.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 1.990.842,13 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika od 4. lipnja 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za programe i projekte EU, Europske i međunarodne poslove, povodom obavijesti KLASA: 910-04/18-01/418, URBROJ: 517-11-4-1-2-24-17 od 26. ožujka 2024. o isključenju iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.

2. Tužitelj u tužbi navodi da su činjenično identične odluke javnopravnih tijela već bile predmet sudske ocjene, u kojem postupku je uspio s tužbenim zahtjevom, ali da su pobijane odluke donesene protivno presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-603/2022 od 18. listopada 2022. Ističe da unatoč takvoj odluci, upravna tijela ponovno donose identičnu nezakonitu odluku te citira navode predmetne presude Upravnog suda u Osijeku.

2.1. Pojašnjava kako ga je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MGOR) isključilo iz postupka dodjele bespovratnih sredstava navodeći da je utvrđeno kako je tužitelj dobio državnu potporu za isti opravdani trošak projekta po projektnom prijedlogu KK.11.1.1.01.0532 uz maksimalni intenzitet regionalne potpore za malo poduzeće u visini od 45,0000000% zbog čega projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 ne udovoljava odredbama koje se odnose na zabranu dvostrukog financiranja. Međutim, tvrdi da je riječ o specifičnoj, štoviše presedanskoj situaciji u vezi s postupkom prijavljivanja na natječaj i dostavom natječajne dokumentacije do koje je došlo krivnjom tuženika te je isti bio dužan razmotriti predmetni slučaj na potpuno drukčiji način. Ukazuje kako je projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 predao 5. lipnja 2018. i da je u tom postupku bio isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava, putem obavijesti Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta KLASA: 910-04/18-01/418, URBROJ: 526-08-02- 01/8-18-6 od 23. listopada 2018., ali da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3653/19-3 od 13. svibnja 2021. poništene sve nižestupanjske odluke i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. U skladu s takvom odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, rješenjem tuženika od 16. rujna 2021. projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 vraćen je u ponovno razmatranje u 3. fazu postupka dodjele: Provjera prihvatljivosti tužitelja, projekta, aktivnosti i troškova. Dakle, tužitelj je nakon više od tri godine od dana predaje predmetnog projektnog prijedloga vraćen u ponovni postupak i to u 3. fazu, ali isti se u međuvremenu prijavio na novi poziv za dodjelu bespovratnih sredstava te 13. svibnja 2021. predao projektni prijedlog KK.11.1.1.01.0532, „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“ ukupne vrijednosti projekta 21.709.531,43 HRK, a u kojem postupku je dana 17. rujna 2021. donesena Odluka o financiranju na iznos bespovratnih sredstava od 7.496.248,08 HRK.

2.2. Stajališta je kako su pri predaji projektnog prijedloga KK.03.2.1.15.0184 svi troškovi ispunjavali opće uvjete prihvatljivosti te su bili usklađeni s odredbama članka 65. stavka 11. Uredbe (EU) br. 1303/2013, a u svezi zabrane dvostrukog financiranja, o čemu je tužitelj potpisao Obrazac 3. Izjavu o usklađenosti s Uputama za prijavitelje u kojoj izjavljuje da projektni prijedlog ne predstavlja dvostruko financiranje od 31. svibnja 2018., a navedeno je tužitelj ponovio i u očitovanju na zatraženo pojašnjenje smatrajući kako je relevantno isključivo stanje u trenutku predaje projektnog prijedloga. Ističe da u trenutku prijave, kao niti trenutku redovitog tijeka evaluacije nije dobio nikakvu državnu potporu ili potporu male vrijednosti za isti opravdani trošak projekta, štoviše, u trenutku prijave na kasniji Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“ (referentna oznaka: KK.03.2.1.15) tužitelj još uvijek nije bio ni u postupku evaluacije u predmetnom postupku, stoga ni na koji način nije u tom kasnijem natječaju mogao izolirati eventualne preklapajuće troškove. Smatra važnim naglasiti kako je u konkretnom natječaju dostavio Obrazac 6. Izjava o dodijeljenim potporama u koji su se upisivale potpore za 2016., 2017. i 2018. godinu iz čega proizlazi kako u odnosu na tužitelja u trenutku prijave, ali i u trenutku zatvaranja natječaja nije dodijeljena nijedna potpora koja bi ga isključivala iz natječaja.

2.3. Dodaje da je točno kako je dobio potporu u rujnu 2021. godine, ali se poziva na odjeljak 1.6. Uputa za prijavitelje kojim je dana mogućnost zbrajanja svih početnih ulaganja koja je isti korisnik pokrenuo u razdoblju od tri godine u istoj županiji, a dodatno sva početna ulaganja koja je pokrenuo isti korisnik (na razini grupe) u razdoblju od tri godine od datuma početka radova na drugom ulaganju kojem je dodijeljena potpora u istoj regiji na razini županije smatraju se dijelom istog projekta ulaganja. Ističe da nije pokrenuo radove na drugom ulaganju kojem je dodijeljena potpora u istoj regiji, pa je stoga javnopravno tijelo trebalo postupiti na način da izostavi troškove koji se preklapaju, u slučaju da se isti ispravno utvrde, a ujedno da omogući zbrajanje potpora u preostalom dijelu, što bi bilo u duhu odredbe točke 25. Preambule Uredbe Komisije EU br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora koju citira. Smatra da je javnopravno tijelo koje provodi natječaj provelo usporedbu troškovnika iz predmetnog natječaja s troškovnikom iz natječaja koji je uslijedio znatno nakon predmetnog natječaja, međutim, u kojem je odluka donesena ranije samo iz razloga što je javnopravno tijelo prethodno donijelo nezakonitu odluku.

2.4. Ukazuje i kako je potpuno neosnovano i nelogično utvrđenje tuženika da se preklapanje odnosi primjerice i na troškove upravljanja projektom, troškove provedbe projekta ili troškove nadzora nad građenjem, budući se radi o troškovima koji su nužni za realizaciju svakog sličnog projekta te upućuje na dio Obavijesti u kojem se navodi da isti možebitno predstavljaju istovjetne troškove pa je vidljivo da tuženik nagađa o postojanju istovjetnih troškova te nije obrazložio u odnosu na koje troškove su utvrđena preklapanja. Slijedom navedenog, zaključuje kako tuženik u pobijanim odlukama nije utvrdio koji se točno prihvatljivi troškovi prijavljeni u natječaju KK.03.2.1.15.0184 eventualno preklapaju s prihvaćenim opravdanim troškovima u natječaju KK.11.1.1.01.0532 te u kojem se točno iznosu eventualno preklapajući troškovi u natječaju KK.03.2.1.15.0184 mogu prihvatiti do najvišeg iznosa potpora. Predlaže provođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina te vještaku stručnjaku za procjenu prihvatljivosti troškova EU projekata na okolnost utvrđenja koji se točno prihvatljivi troškovi prijavljeni u natječaju KK.03.2.1.15.0184 eventualno preklapaju s prihvaćenim opravdanim troškovima u natječaju KK.11.1.1.01.0532 i koliko točno iznose prihvatljivi troškovi prijavljeni u natječaju KK.03.2.1.15.0184 koji se eventualno preklapaju s prihvaćenim opravdanim troškovima u natječaju KK.11.1.1.01.0532, uz izračun u kojem se točno iznosu eventualno preklapajući troškovi u natječaju KK.03.2.1.15.0184 mogu prihvatiti do najvišeg iznosa potpore te saslušanje tužitelja na okolnost prijave troškova u predmetnom natječajnom postupku.

2.5. Zaključno, tužitelj navodi kako je ovakvim postupanjem tuženik povrijedio načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i razmjernosti te još jednom pojašnjava da ne može biti isključen iz financijski povoljnijeg natječaja, uslijed činjenice da je zbog nezakonitog postupanja tuženika vraćen u stadij postupka unazad tri godine te da u tom stadiju i u to vrijeme nije mogao znati rezultat žalbenog postupka, zbog čega se i prijavio na novi natječaj.

2.6. Također, tužitelj ujedno potražuje i naknadu štete u iznosu od 1.990.842,13 eura te u tom smislu predlaže vještačenje po vještaku ekonomske struke – stručnjaku iz područja dodjele bespovratnih sredstava (stručnjaku za procjenu prihvatljivosti troškova EU projekata) na okolnost utvrđivanja visine odgovarajućeg iznosa potpore koji bi tužitelj ostvario da projektni prijedlog tužitelja jedinstvene referentne oznake:

KK.03.2.1.15.0184 nije nezakonito isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava prema Pozivu na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“ (referentna oznaka: KK.03.2.1.15) Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. U skladu s navedenim, predlaže Sudu poništiti pobijano rješenje i obavijest te vratiti predmet na ponovni postupak, isplatiti tužitelju potporu u iznosu od 1.990.842,13 EUR kao i naknadu štete u istom iznosu, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu i podnesku od 8. travnja 2025. tuženik navodi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga: „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“, KK:03.2.1.15, s krajnjim rokom do 28. prosinca 2018. Ističe, vezano za odredbu članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u nastavku teksta: ZUS) da MGOR ne može biti tuženik u predmetnom upravnom sporu. Napominje da je predmet upravnog spora provođenje postupka dodjele i dodjela potpore u okviru Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP”, referentne oznake: KK.03.2.1.15 iz Operativnog programa ''Konkurentnost i kohezija 2014. -2020.” (u nastavku teksta: OPKK) te ističe da dodjela potpore ne predstavlja pravo tužitelja, već se radi o privilegiju kojim država, kroz dodjelu javnih sredstava privatnim poduzećima, nastoji ostvariti ciljeve javnih politika. Također navodi da se potpora može dodije liti samo onim prijaviteljima za koje posrednička tijela kroz striktno formalni postupak procijene da udovoljavaju svim uvjetima poziva, a da se u postupcima dodjele ne odlučuje o subjektivnim pravima prijavitelja, već o ostvarivanju potpore u kompetitivnom postupku koji je reguliran striktno i strogo formalno te da potpora ni u kom slučaju ne predstavlja pravo prijavitelja potvrđuje i upravno-sudska praksa koju nabraja.

3.1. Ističe da su kod donošenja odluka pravilno i dosljedno primijenjena pravila i kriteriji Poziva, kao i poštovana pravila i sva načela postupka, kako u provođenju 3. faze postupka dodjele bespovratnih sredstava od strane MGOR, tako i prilikom postupanja po prigovoru, odnosno donošenja pobijanog Rješenja, pri tome osobito vodeći računa o načelu jednakog postupanja prema svim prijaviteljima.

3.2. Navodi da tužitelj niti u jednom trenutku nije osporio utvrđenje MGOR da je prijavio istovjetne troškove u projektima KK.03.2.1.15.0184 i KK. 11.1.1.01.0532 niti je osporio da je isto zanijekao MGOR-u kada ga je izrijekom zatražio da se očituje o činjenici imaju li projekt iz 2018. godine i projekt iz 2021. godine istovjetne troškove (zahtjev za pojašnjenjem MGOR je upućen 13. listopada 2021. godine, a odgovor je tužitelj dostavio 20. listopada 2021. godine). Štoviše, tužitelj koristi sintagmu da se ''djelomično namirio na natječaju znatno niže vrijednosti”, čime potvrđuje postojanje istovjetnih troškova. Također, da obje prijave sadrže istovjetne troškove potvrđuje i točka 32. presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 2 Us 1-603/2022-12 od 18. listopada 2022. godine, a koju i sam tužitelj citira u tužbi. Stoga je, smatra, pozivanje tužitelja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti neutemeljeno i neosnovano.

3.3. Smatra netočnim navod tužitelja da su Odluka MGOR i rješenje tuženika protivni presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-603/2022 od 18. listopada 2022. godine obzirom da je predmet vraćen na ponovno postupanje, a MGOR je ponovno razmotrilo projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 i ponovno provelo postupak provjere prihvatljivosti i zaključilo kako je navedeno u spornoj Odluci.

3.4. Tuženik se protivi zahtjevu tužitelja za provođenjem vještačenja jer nije razvidno koja bi bila svrha vještačenja po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina iz razloga što tužitelj nije osporio niti dostavio dokaze kojima osporava utvrđenje neovisnog vanjskog stručnjaka, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina angažiranog od strane MGOR, već je i presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-603/2022 od 18. listopada 2022. godine, na koju se tužitelj poziva, nesporno utvrđeno da projekti referentne oznake: KK.03.2.1.15.0184 i referentne oznake: KK.11.1.1.01.0532 sadrže istovjetne troškove.

3.5. Ističe da je nesporno kako je tužitelj u pojašnjenju dostavljenom u listopadu 2021. godine zanijekao da dva navedena projekta sadrže istovjetne troškove, a što predstavlja činjenicu od iznimne važnosti za ovaj predmet. Naime, tužitelj se potpisivanjem Izjave o usklađenosti s UzP-om Izjave prijavitelja o istinitosti podataka, izbjegavanju dvostrukog financiranja i ispunjavanju preduvjeta za sudjelovanje u postupku dodjele po oba poziva, obvezao pod materijalnom i kaznenom odgovornošću dostavljati posredničkom tijelu istinite i točne informacije, a predmetne izjave su prekršene svjesnom dostavom neistinite informacije MGOR kojom tužitelj izjavljuje da projekt iz 2018. godine i projekt iz 2021. godine ne sadrže istovjetne troškove.

3.6. Osim toga, navodi da tužitelj implicira da ima pravo na potporu iz razloga što su Visoki upravni sud presudom poslovni broj: Usž-3653/19-3 od 13. svibnja 2021. godine i Upravni sud u Osijeku u Osijeku presudom poslovni broj: UsI-603/2022 od 18. listopada 2022. godine, vratili projektni prijedlog na ponovno postupanje. Međutim, postupak dodjele bespovratnih sredstava se sastoji od niza provjera i pitanja koje se provode za svakog prijavitelja i njegov projektni prijedlog, a uspjeh prijavitelja u sudskom postupku koji se vodi po jednom određenom pitanju ne znači da će nadležno tijelo automatski dodijeliti potporu prijavitelju. Dodaje da je, bez obzira radi li se o prvom ili ponovljenom postupku dodjele, posredničko tijelo u obvezi utvrditi udovoljava li pojedini prijavitelj svim uvjetima poziva jer se bespovratna sredstva mogu dodijeliti samo onim prijaviteljima koji udovolje svim uvjetima poziva, a svako drugačije postupanje posredničkog tijela bi kršilo načelo zakonitosti i načelo jednakog postupanja. Dodaje da se po Pozivu „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“, referentne oznake KK.03.2.1.15 kroz više faza postupka dodjele provjerava ispunjava li projekt sve zadane uvjete poziva.

3.7. Tuženik nadalje navodi da je dužnost i obaveza posredničkog tijela provjeravati sve okolnosti relevantne za postupak dodjele neovisno radi li se o prethodnim pozivima na kojima je tužitelj bio prijavitelj/korisnik ili o pozivima/radnjama koje su nastupile nakon predaje projektnog prijedloga. U odnosu na obvezu MGOR da uspoređuje projektne prijedloge tužitelja ističe da, ne samo da može uspoređivati projekte istog prijavitelja, već je u obvezi na taj način postupati jer prilikom donošenja odluke o predmetu, kao posredničko tijelo prve razine mora uzeti u obzir sve informacije koje su mu poznate, a mogu biti relevantne za rješavanje predmetnog slučaja. Štoviše, navodi se da u sklopu analize i vođenja Registra rizika kod Procjene izloženosti specifičnim rizicima prijevare u postupku odabira kao rizici navedeni su, između ostalog, rizik ”Lažne izjave podnositelja” za koji je opis kontrola: ”U postupku odabira rabi se prethodno znanje o korisniku u svrhu donošenja odluke o istinitosti dostavljenih izjava i informacija” i ''Postupak odabira uključuje primjenu znanja stečenog na temelju obrade prijašnjih projektnih prijedloga obuhvaćenih prijevarnim postupanjem” te rizik ”Dvostruko financiranje” za koji je opis kontrole: ”Postupak odabira uključuje provjere o drugim izvorima financiranja na nacionalnoj razini, kao i drugim relevantnim državama članicama”. Također, ističe da je takvo postupanje kao dužnost MGOE potvrđeno i u sudskoj praksi u točki 13. presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 2 Us 1-563/2023-35 od 21. ožujka 2024. godine, u kojoj sud potvrđuje dužnost javnopravnih tijela da uspoređuju podatke vezane uz različite projekte ako to može utjecati na financiranje svakog projekta pojedinačno.

3.8. U odnosu na navode iz tužbe da su osporavane odluke u potpunosti donesene protivno odredbama Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (u nastavku teksta: Uredba Komisije (EU) br. 651/2014.), kojom se dopušta da se različiti izvori potpore odnose na iste prihvatljive troškove, bilo da se oni djelomično ili potpuno preklapaju, potpore zbroje do najvišeg intenziteta potpore ili iznosa potpore primjenjivog na tu potporu na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014, tuženik ističe da tužitelj ispušta iz vida zahtjeve propisane dokumentacijom Poziva KK.03.2.1.15 i činjenicu da je izjavio da je razumio i pristao na uvjete Poziva. Naime, tužitelj je zakonito isključen iz postupka dodjele na osnovi pitanja/uvjeta koji su javno objavljeni u sklopu dokumentacije Poziva „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“, referentne oznake KK.03.2.1.15, s kojima je tužitelj nesporno bio upoznat i koji su mjerodavni za ovaj postupak, a tuženik upućuje i na praksu Upravnog suda u Rijeci u presudi poslovni broj: Us I -2357/2023- 11 od 8. ožujka 2024.

3.9. Što se tiče prigovora tužitelja vezano za načelo razmjernosti, tuženik napominje da strogo formalna primjena uvjeta poziva osigurava zakonitost postupanja, pravnu sigurnost, poštivanje načela jednakog tretmana te transparentnost u postupanju. Posebno ističe da je tužitelj svjesno dostavio lažnu izjavu Hu na osnovu koje je namjeravao ostvariti javna bespovratna sredstva za projekt referentne oznake: KK.03.2.1.15.0184 za istovjetne troškove i u maksimalnom intenzitetu kao i za projekt referentne oznake: KK.11.1.1.01.0532. Ističe i da je područje državnih potpora u isključivoj nadležnosti Europske unije, te da postupanja Republike Hrvatske, kao države članice u provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova potpadaju pod strogu reviziju Europske komisije, Europskog revizorskog suda, te nacionalnog revizorskog tijela.

3.10. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U podnesku od 27. veljače 2025., osim već dosada iznesenih navoda, tužitelj dodaje da je točno da je tuženik kao davatelj potpore morao uzeti u obzir sve činjenice, ali ne nakon više od tri godine nakon zaključenja natječaja u redovitom postupku, a do kojeg propusta je došlo krivnjom tuženika i MGOR, što je utvrdio pravomoćnom presudom Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Navodi da je 31. svibnja 2018. godine za projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 potpisao Obrazac 3. Izjava o usklađenosti s Uputama za prijavitelje u kojoj izjavljuje da projektni prijedlog ne predstavlja dvostruko financiranje. U međuvremenu, tijekom odlučivanja o žalbi/tužbi tužitelja u upravnosudskom postupku u vezi s predmetnim Pozivom na dostavu projektnih prijedloga "Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP" (referentna oznaka: KK.03.2.1.15), tužitelj se prijavio na novi Poziv te 13. svibnja 2021. godine predao projektni prijedlog KK.11.1.1.01.0532, ukupne vrijednosti projekta 21.709.531,43 HRK, a u kojem je postupku dana 17. rujna 2021. godine donesena Odluka o financiranju na iznos bespovratnih sredstava od 7.496.248,08 kn. Smatra da su javnopravna tijela, uključujući i tuženika, nezakonito isključila tužitelja iz natječaja nakon čega je tužitelj tri godine vodio pravnu bitku da bi uspio pravomoćno dokazati nezakonitost isključenja iz natječaja, tijekom kojeg se razdoblja, u dobroj vjeri javio na novi natječaj, da bi se njega isključilo iz prvog natječaja s obrazloženjem kako je prijavljeno dvostruko financiranje, a koje nedvojbeno nije postojalo u trenutku prve prijave (u predmetnom natječaju). Dodaje da je takvo postupanje javnopravnih tijela diskriminatorno i na štetu tužitelja, a istima se pokušava sanirati već prethodno nepravilno i nezakonito postupanje. Ističe da su javnopravna tijela imala mogućnost eventualno prekinuti odlučivanje u natječaju KK.11.1.1.01.0532 (kasnijem natječaju) do okončanja upravnosudskog postupka ili izuzeti eventualno preklapajuće troškove, odnosno pozvati tužitelja na ispravak troškovnika ili poduzeti bilo koju radnju u duhu donošenja ispravne i zakonite odluke bez povrede tužiteljevih prava. Smatra da bi jedino pravilno bilo predmetni postupak provesti kao da je riječ o 2018. godini, budući da je nesporno u trenutku podnošenja ranijeg prijedloga tužitelj ispunjavao sve uvjete za dodjele bespovratnih sredstava, a u tom postupku sredstva su bila neusporedivo veća, negoli u naknadnom postupku tijekom kojega je ostvario pravo na potporu. Ponovno se poziva na smisao točke 25. Preambule Uredbe Komisije EU br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. te smatra da je postupanje tuženika suprotno istoj.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 6. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika te je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Tijekom rasprave opunomoćenik tužitelja je ostao kod navoda iz tužbe i navoda iznesenih tijekom upravnog spora te postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga. Službena osoba tuženika je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.

6. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem vještačenja po vještacima, stručnjaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina te po stručnjaku za prihvatljivost troškova EU projekata, na okolnost utvrđenja prihvatljivosti troškova prijavljenih u natječaju te njihovom eventualnom preklapanju s opravdanim troškovima iz drugog natječaja, kao i za provođenjem vještačenja po vještaku ekonomske struke – stručnjaku iz područja dodjele bespovratnih sredstava na okolnost utvrđivanja visine odgovarajućeg iznosa potpore koju bio tužitelj ostvario da projektni prijedlog tužitelja jedinstvene referentne oznake KK.03.2.1.15.0184 nije nezakonito isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava prema Pozivu na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“ Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, te dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja na okolnost prijave troškova u predmetnom natječajnom postupku.

6.1. Naime, Sud je stajališta kako su navedena vještačenja predložena na okolnosti tumačenja primjene pravnih normi u odnosu na dokaznu građu koja egzistira u spisu, a koju ocjenu će dati Sud, kao što je i zadaća Suda dati ocjenu u svezi samih prijava na navedene natječaje, a što se ne utvrđuje iskazima stranaka.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. („Narodne novine“, broj: 92/14, nastavno: Zakon) propisano je da se tim zakonom u svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. (SL L 347, 20. 12. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1303/2013) uspostavlja institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.

– 2020. (u daljnjem tekstu: ESI fondovi), određuju institucije koje obavljaju funkcije Koordinacijskog tijela za upravljanje ESI fondovima i Neovisnog revizijskog tijela, te njihove funkcije i odgovornosti.

9. Odredbom članka 7. stavka 7. podstavka 1. Zakona propisano je da će Vlada Republike Hrvatske uredbama razraditi dužnosti navedenih tijela u okviru pojedinog Sustava upravljanja i kontrole, a u smislu Uredbe (EU) br. 1303/2013, i to u skladu s njihovim zakonski propisanim djelokrugom, ovisno o specifičnostima pojedinog Programa iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona, kao i odrediti institucije koje obavljaju funkcije navedenih tijela.

10. Člankom 7. točkom 6. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ („Narodne novine“, broj 107/14., 23/15. i 129/15., 15/17. i 18/17. - dalje Uredba), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju članka 7. stavka 7. Zakona, posredničko tijelo razine 1 izrađuje kriterije za odabir projekata i sudjeluje u odabiru projekata, a u skladu s člankom 125. stavkom 3. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013. Na temelju Priloga Uredbe – Prikaz posredničkih tijela nadležnih za provedbu izabranih investicijskih prioriteta, po operativnom programu, za specifični cilj 3d1 „Poboljšani razvoj i rast MSP na domaćem i stranim tržištima“, posredničko tijelo razine 1 (u nastavku teksta: PT1) je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (sada Ministarstvo gospodarstva, a prethodno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), a posredničko tijelo razine 2 (u nastavku teksta: PT2) je Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (u nastavku teksta: HAMAG – BICRO). Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je na službenim internetskim stranicama objavio Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP“.

11. Zatim, članak 74. stavak 3. Uredbe (EU) 1303/2013 propisuje da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom.

12. Članak 5. stavak 1. Uredbe propisuje da je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnog razvoja i fondova Europske unije Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a. Zakona.

13. Nadalje, stavkom 3. točkom 28. istog članka Uredbe, a u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.

14. Osporavano rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja doneseno je na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), prema kojoj se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora, te da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

15. Iz navedenog proizlazi kako je, u skladu s odredbom članka 122. ZUP, u konkretnom slučaju u ponovljenom postupku odlučivano o prigovoru tužitelja izjavljenom na postupanje MGOR povodom obavijesti, KLASA: 910-04/18-01/418, URBROJ: 517-11-4-1-2-24-17 od 26. ožujka 2024., da tužitelj ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava. Naime, MGOR je tijekom provjere u 3. fazi postupka dodjele Provjera prihvatljivosti prijavitelja, projekta, aktivnosti i troškova definiranim u Uputama za prijavitelje i Prilogu 3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava koje se odnose na zabranu dvostrukog financiranja utvrdilo da projektni prijedlog tužitelja jedinstvene referentne oznake KK.03.2.1.15.0184 nije usklađen s kriterijima prihvatljivosti i zahtjevima postavljenim u 3. fazi postupka dodjele te ne udovoljava po slijedećem kontrolnom pitanju iz kontrolne liste: - Pitanje broj 18. Prijavitelj nije dobio državnu potporu ili potporu male vrijednosti za isti opravdani trošak projekta, ukoliko ista nije u skladu s odjeljkom 1.6. Zbrajanje potpora?.

16. Pri tome je potrebno napomenuti da se radi o ponovnom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-603/2022-12 od 18. listopada 2022. kojom su poništeni rješenje tuženika KLASA: UP/I-988-02/22-02/24, URBROJ: 538-05-3-2-2/582-22-7 od 27. travnja 2022. i obavijest Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, uprave za programe i projekte EU, Europske i međunarodne poslove KLASA: 910-04/18-01/418, URBROJ: 517-11-04-01-02-22-11 od 4. veljače 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je MGOR ponovno razmotrilo projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 te ponovno provelo postupak provjere prihvatljivosti.

17. Dakle, predmet ovog spora je ocjena je li MGOR osnovano isključilo projektnu prijavu tužitelja te utvrdilo da ista ne udovoljava svim zahtjevima prihvatljivosti postavljenim u 3. fazi postupka dodjele bespovratnih sredstava definiranim u Uputama i Prilogu 3.

18. Uputama, točkom 4. 1. Faze postupka dodjele bespovratnih sredstava, propisano je da postupak dodjele predstavlja sveobuhvatni postupak odabira projektnog prijedloga koji se sastoji od sljedećih faza postupka dodjele: Faza l. Zaprimanje i registracija, Faza 2. Administrativna provjera, Faza 3. Provjera prihvatljivosti prijavitelja, projekta, aktivnosti i troškova, Faza 4. Ocjena kvalitete te Faza 5. Odluka o financiranju.

19. U odnosu na fazu 3. Provjera prihvatljivosti prijavitelja, projekta, aktivnosti i troškova navedeno je da je cilj predmetne faze postupka dodjele provjeriti usklađenost projektne prijave s kriterijima prihvatljivosti za prijavitelja, projekt, aktivnosti i troškove koji su navedeni u poglavlju 2. Uputa, primjenjujući Kontrolnu listu za provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti i troškova (Prilog 3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava). Također je navedeno da se kod prvog odgovora ”NE” daljnja provjera kriterija prihvatljivosti obustavlja te se projektni prijedlog isključuje iz postupka dodjele.

20. Nadalje, Uputama, točkom 2.6. Prihvatljivost projekta propisano je da, kako bi bio prihvatljiv projekt mora udovoljavati svim utvrđenim kriterijima prihvatljivosti te je, između ostalog navedeno, da projekt poštuje načelo kumulativnosti, odnosno zbrajanja potpora te ne predstavlja dvostruko financiranje, a isto se dokazuje Investicijskom studijom, Obrascem 3. Izjava o usklađenosti s Uputama i Izjavom o dodijeljenim potporama.

21. Također, u Uputama točka 2.8. Opći zahtjevi koji se odnose na prihvatljivost izdataka za provedbu projekta, taksativno su navedeni opći uvjeti prihvatljivosti koje troškovi moraju ispunjavati te je, između ostalog, navedeno da troškovi moraju biti usklađeni s odredbama članka 65. stavka II. Uredbe (EU) br. 1303/2013 koje se odnose na zabranu dvostrukog financiranja iz drugog financijskog instrumenta EU te dvostrukog financiranja iz bilo kojeg drugog izvora osim vlastitih sredstava Prijavitelja.

22. Uvidom u Kontrolnu listu za provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta, aktivnosti i troškova, utvrđeno je da je na sporno pitanje broj 18. Prijavitelj nije dobio državnu potporu ili potporu male vrijednosti za isti opravdani trošak projekta, ukoliko ista nije u skladu s odjeljkom 1.6 Zbrajanje potpora (Izvor provjere: Obrazac 3. Izjava o usklađenosti s UZP-om, Obrazac 6. Izjava o dodijeljenim potporama, ostali dostupni izvori), odgovoreno sa NE.

23. Iz Kontrolne liste također proizlazi da je Prijavitelj predao projektni prijedlog 31. svibnja 2021. godine na REACT Poziv, za koji je, 17. rujna 2021. godine, donesena Odluka o financiranju. Prihvatljivi troškovi za regionalnu potporu iznose 14.293.941,59 HRK, dodijeljena bespovratna sredstva iznose 6.432.273,71 HRK, što predstavlja stopu sufinanciranja od 45,0000000%. Nadalje, Uputama predmetnog Poziva propisano je da projekt ne smije predstavljati dvostruko financiranje, kao i da troškovi moraju ispunjavati opće uvjete prihvatljivosti, a između ostalog, moraju biti usklađeni s odredbama članka 65. stavka 11. Uredbe (EU) br. 1303/2013 koje se odnose na zabranu dvostrukog financiranja iz drugog financijskog instrumenta EU te dvostrukog financiranja iz bilo kojeg drugog izvora osim vlastitih sredstava Prijavitelja. Osim toga, Uputama REACT Poziva propisano je da prijavitelji ne smiju tražiti/primiti sredstva iz drugih javnih izvora za troškove koji će im biti nadoknađeni u okviru prijavljenih i za financiranje odabranog projekta te projekt ne smije predstavljati dvostruko financiranje

- prihvatljivi izdaci ne smiju biti prethodno (su)financirani bespovratnim sredstvima iz bilo kojeg javnog izvora (uključujući iz Europske unije, odnosno europskih strukturnih i investicijskih fondova) niti će isti biti više od jednom (su)financirani nakon potencijalno uspješnog okončanja dvaju ili više postupaka dodjele bespovratnih sredstava.

24. Također, iz Kontrolne liste proizlazi da je MGOR kao PT 1 napravio usporednu analizu dokumentacije projektnih prijedloga KK.03.2.1.15.0184 i KK. 11.1.1.01.0532, uključujući dokumentaciju koja se odnosi na infrastrukturnu komponentu, između ostalog, dostavljene glavne projekte i priložene troškovnike.

25. Vezano za potporu dodijeljenu Prijavitelju za projektni prijedlog KK.

11.1.1.01.0532 i za doneseno Rješenje Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/18-02/426, URBROJ: 538-05-3-2/ 153-21-15 od 16. rujna 2021. godine, za projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184, Prijavitelj je pozvan da se očituje utječu li predmetne okolnosti na sadržaj Obrasca 3. Izjave o usklađenosti s Uputama iz 2018. godine i Izjave prijavitelja o istinitosti podataka, izbjegavanju dvostrukog financiranja i ispunjavanju preduvjeta za sudjelovanje u postupku dodjele iz 2021. godine. Prijavitelj je pozvan i da se očituje sadrže li projektni prijedlozi KK.03.2.1.15.0184 i KK. 11.1.1.01.0532 istovjetne troškove te da isto detaljno specificira i obrazloži te potkrijepi navodima iz projektnih prijedloga.

25.1. U svojem Odgovoru od 20. listopada 2021. godine, Prijavitelj je naveo da predmetni projektni prijedlozi ne sadrže istovjetne troškove te da prihvatljivi izdaci neće predstavljati dvostruko financiranje niti će isti biti više od jednom (su)financirani nakon potencijalno uspješnog okončanja dvaju ili više postupaka dodjele bespovratnih sredstava, međutim, svoju izjavu odnosno odgovor Prijavitelj nije detaljnije obrazložio niti se pozvao na navode iz projektnih prijedloga.

26. Nadalje, iz Kontrolne liste proizlazi da je procjena predmetnog pitanja povjerena vanjskom neovisnom stručnjaku, stalnom sudskom vještaku za područje graditeljstva i procjene nekretnina te isti u svom zaključku navodi da je iz cjelokupne dokumentacije razvidno da se u projektnom prijedlogu KK.03.2.1.15.0184 i u projektnom prijedlogu KK. 11.1.1.01.0532 radi o istim radovima na građevinama A (oznaka 4 u prijavi iz 2021. godine) i B (oznaka 6 u prijavi iz 2021. godine) i istim radovima identične procijenjene vrijednosti na niskogradnji (unutarnje prometnice). Nadalje, temeljem zaključka vanjskog neovisnog stručnjaka, utvrđeno je da je Prijavitelj dobio državnu potporu ili potporu male vrijednosti za istu vrstu ulaganja/aktivnosti te da postoji temelj za kumulaciju. Predmetna kumulacija potpora nije u skladu s propisanim u poglavlju 1.6 Zbrajanje potpora, a s obzirom da prilikom kumulacije dolazi do premašivanja maksimalnih intenziteta/iznosa propisanih Uredbom (EU) br. 651/2014 i Uredbom Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora u funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 1407/2013).

27. Osim toga, ističe se da je Prijavitelj u studenom 2022. godine, podnio novi projektni prijedlog u Pozivu „Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo”, referentne oznake NPOO.C1.1.1.R4-11.01.0207 za sufinanciranje ulaganja koje se također odnosi na isti proizvodno poslovni pogon prijavitelja (zgrade br. 1.,4., 5. i 6.) na čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

28. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

29. Naime, nakon što je projektni prijedlog KK.03.2.1.15.0184 temeljem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3653/19-3 od 13. svibnja 2021. vraćen u postupak dodjele u 2021. godini, u ponovljenom postupku dodjele je na temelju zaključka neovisnog vanjskog stručnjaka, sudskog vještaka za graditeljstvo i nekretnine, zaključeno da je Prijavitelj iskazao istovjetne troškove u projektu KK.03.2.1.15.0184 za koje je u 2021. godini ostvario potporu po projektu KK.

11.1.1.01.0532 u okviru REACT Poziva. U žalbenom postupku koji je uslijedio nakon isključenja Prijavitelja iz postupka dodjele u 2022. godini, Prijavitelj niti u jednom dijelu nije opovrgnuo činjenicu da je prijavio istovjetne troškove u oba navedena projektna prijedloga po različitim Pozivima. Navedenu činjenicu potvrdio je i Upravni sud u Osijeku presudom poslovni broj Us I-603/2022-12 od 18. listopada 2022. u kojoj navodi: "Nije sporno kako je u 3. fazi postupka dodjele bespovratnih sredstava ponovno izvršena provjera prihvatljivosti prijavitelja, projekata, aktivnosti i troškova definiranim u Uputama za prijavitelje i Prilogu 3. Postupka dodjele bespovratnih sredstava, odnosno da je utvrđeno kako se prema zahtjevima točke 2.6. Prihvatljivost projekta, Uputa za prijavitelje za referentni poziv i točki 2.8. Općih zahtjeva, Uputa radi o dvostrukom financiranju, odnosno preklapanju troškova iz drugog financijskog instrumenta EU."

30. Osim toga, niti zaključci neovisnog vanjskog stručnjaka u odnosu na istovjetne troškove nisu osporeni, a i sam Prijavitelj potvrđuje činjenicu da se nije istinito očitovao na Zahtjev za pojašnjenjem KLASA: 910-04/18-01/418, URBROJ: 517-11-04-01-02- 21-9, od 13. listopada 2021. godine, a što predstavlja kršenje Uputa, poglavlje 2.3. Kriteriji za isključenje (točka 29. Dostava lažnih informacija u sklopu projektnog prijedloga) i kršenje Obrasca 3. Izjava o usklađenosti s Uputama koji je odgovorna osoba prijavitelja potpisala pod materijalnom i kaznenom odgovornošću 31. svibnja 2018. godine (točka 18. Prijavitelj nije dostavio lažne informacije u sklopu projektnog prijedloga). Ponovljeni postupak dodjele proveden je sukladno točki 4. Postupak dodjele, Uputa u kojoj je u napomeni navedeno ”Kod prvog odgovora ”NE" daljnja provjera kriterija prihvatljivosti se obustavlja te se projektni prijedlog isključuje iz postupka dodjele”, stoga pitanje ”44. Prijavitelj nije dostavio lažne informacije u sklopu projektnog prijedloga?” nije obuhvaćeno.

31. Vezano za tužbeni navod tužitelja što se tiče neprihvatljivosti usporedbe predmetnog projektnog prijedloga i projektnog prijedloga REACT Poziva jer je isti uslijedio nakon 3 godine, valja reći da MGOR ne samo da može uspoređivati projekte istog prijavitelja, već je u obvezi na taj način postupati jer prilikom donošenja odluke o predmetu, kao PT1 mora uzeti u obzir sve informacije koje su mu poznate, a mogu biti relevantne za rješavanje predmetnog slučaja. Naime, u sklopu analize i vođenja Registra rizika kod Procjene izloženosti specifičnim rizicima prijevare u postupku odabira kao rizici navedeni su, između ostalog, rizik ”Lažne izjave podnositelja” za koji je opis kontrola: ”U postupku odabira rabi se prethodno znanje o korisniku u svrhu donošenja odluke o istinitosti dostavljenih izjava i informacija” i ”Postupak odabira uključuje primjenu znanja stečenog na temelju obrade prijašnjih projektnih prijedloga obuhvaćenih prijevarnim postupanjem” te rizik ''Dvostruko financiranje” za koji je opis kontrole: ''Postupak odabira uključuje provjere o drugim izvorima financiranja na nacionalnoj razini, kao i drugim relevantnim državama članicama”.

32. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da ocjena eventualnog dvostrukog financiranja može biti primijenjena jedino na projekte završene prije predmetnog projekta, a u kojem je u odnosu na Prijavitelja trebala biti ocjenjivana situacija iz 2018. napominje se da se u dopisu MGOR od 13. listopada 2021., Prijavitelju ukazuje da je u 2021. godini dobio potporu za projekt KK.11.1.1.01.0532. te mu je postavljen upit postoje li u predmetna dva projekta istovjetni troškovi, a što Prijavitelj u svom odgovoru negira, odnosno isti je davatelju potpore dostavio neistinite informacije.

33. Nadalje, točkom 4.2. Odredbe vezane uz dodatna pojašnjenja tijekom postupka dodjele, Uputa, propisano da je Prijavitelj obvezan o svakoj promjeni, odnosno okolnostima, koje bi mogle odgoditi uvrštavanje projektnog prijedloga u Odluku o financiranju ili utjecati na ispravnost dodjele, bez odgode obavijestiti nadležna tijela, dok Prijavitelj nije obavijestio davatelja potpore o izmijenjenim okolnostima koje su važne za postupak dodjele koji se provodio za projekt KK.03.2.1.15.0184 u 2021. godini, čime je prekršio točku 4.2. Odredbe vezane uz dodatna pojašnjenja tijekom postupka dodjele Uputa. Potrebno je napomenuti da nadležno tijelo dokumentacijom poziva obvezuje prijavitelja na dostavu istinitih i točnih informacija i dokumentacije, kako prilikom predaje projektnog prijedloga, tako i tijekom procesa koji slijede nakon predaje projektnog prijedloga, a vremenska obuhvaćenost Obrasca 3. Izjava o usklađenosti s Uputama je značajno šira nego što smatra tužitelj, da se isti odnosi samo na trenutak predaje projektnog prijedloga.

34. Sud smatra da je Prijavitelj svjesno i s namjerom od istog davatelja potpore zatražio dodjelu potpora za dva projektna prijedloga koji sadrže istovjetne radove/aktivnosti/troškove uz maksimalno traženi intenzitet regionalne potpore po svakom projektu sukladno Uredbi (EU) br. 651/2014, a čime je prekršio odredbe Poziva te doveo u pitanje vjerodostojnost Izjava koje je potpisao pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, bez obzira na činjenicu što je projekt KK.03.2.1.15.0184 temeljem presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske vraćen u postupak dodjele u 2021. godini. Naime, Prijavitelj je, unatoč tome što je cijelo vrijeme bio upoznat s jasno propisanim i precizno definiranim uvjetima oba Poziva i pravilima vezanim uz zabranu dvostrukog financiranja i zbrajanje potpora, svojim postupanjem svjesno prouzročio okolnosti koje su rezultirale kršenjem odredbi koje se odnose na zabranu dvostrukog financiranja, i to iz razloga jer je u Odgovoru od 20. listopada 2021. na zahtjev za pojašnjenje neistinito naveo da projektni prijedlozi ne sadrže istovjetne troškove te da prihvatljivi izdaci neće predstavljati dvostruko financiranje niti će isti biti više od jednom (su)financirani nakon potencijalno uspješnog okončanja dvaju li više postupaka dodjele bespovratnih sredstava, a što predstavlja kršenje Uputa, poglavlje 2.3. Kriteriji za isključenje (točka 29. Dostava lažnih informacija u sklopu projektnog prijedloga) i kršenje Obrasca 3. Izjava o usklađenosti s Uputama koji je odgovorna osoba prijavitelja potpisala pod materijalnom i kaznenom odgovornošću 31. svibnja 2018. (točka 18. Prijavitelj nije dostavio lažne informacije u sklopu projektnog prijedloga).

35. K tome, potpora nije pravo prijavitelja nego pogodnost, odnosno mogućnost i iznimka i potporu je moguće ostvariti samo i isključivo u slučaju kada prijavitelj udovoljava svim uvjetima Poziva te kada za financiranje predmetnog projekta postoji dostupna financijska alokacija. Postupak dodjele je strogo formalne prirode te se od prijavitelja opravdano očekuje poznavanje uvjeta Poziva. Naime, formalna primjena kriterija Poziva u postupcima dodjele osigurava pravnu sigurnost i jednako postupanje prema svim prijaviteljima, a sadržani i proceduralni uvjeti po kojima se projekti procjenjuju su transparentno unaprijed poznati svim prijaviteljima koji na iste potpisom Obrasca 3. Izjava o usklađenosti s Uputama i pristaju.

36. Dakle, postupci dodjele bespovratnih sredstava su u cjelini njihova europskog i nacionalnog uređenja, strogo formalni, a od sudionika u njima opravdano se očekuje odgovarajuća razina poznavanja dotične materije, kao i pažnja potrebna za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije, dok su države članice Europske unije podvrgnute dužnosti poštovanja navedene striktnosti pri ispunjavanju svojih obveza povezanih s korištenjem europskih sredstava. Standard razlikovanja između, s jedne strane, propisane formalnosti i njezine striktne primjene, te, s druge strane, pretjeranog formalizma, u ovoj vrsti postupaka nije usporediv s postupcima u kojima se odlučuje, primjerice, o temeljnim pravima (naročito kada se ta prava ostvaruju izvan profesionalne sfere), niti se u ovim konkurencijskim postupcima odlučuje o subjektivnim pravima stranaka. U tom je smislu u ovoj vrsti predmeta potrebno interpretirati i opće načelo razmjernosti. Sto se tiče uređenja načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (članak 6. ZUP-a), u vidu je potrebno imati i to da se prva dva stavka toga članka odnose isključivo na onerozna rješenja (ne i na negativna rješenja), dok se treći stavak navedenog članka tumači vodeći računa i o javnom interesu, koji se ovdje očituje u zakonitom korištenju europskih sredstava i ravnopravnom položaju podnositelja projektnih prijava. K tomu, upravni postupak u ovoj vrsti predmeta započinje izjavljivanjem prigovora, dok postupak koji tome prethodi ima obilježja postupanja.

37. Slijedom navedenog, prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je MGOR, kao PT 1, osnovano utvrdilo da projektni prijedlog Prijavitelja ne udovoljava svim zahtjevima propisanima točkom 2.6. Prihvatljivost projekta i točkom 2.8. Opći zahtjevi, Uputa koji se odnose na zabranu dvostrukog financiranja te slijedom navedenoga isti isključilo iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava, poštujući pritom sva načela postupka, a posebice načelo jednakoga postupanja i zabrane diskriminacije.

38. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i obavijesti tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka I. izreke presude).

39. Obzirom da Sud smatra neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, neosnovan je i njegov zahtjev za naknadu štete te je stoga isti odbijen sukladno članku 118. stavku 1.

ZUS-a (točka II. izreke presude).

40. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženik