Poslovni broj: UsI-2954/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja HK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe (OIB: 84397956623), Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava na invalidsku mirovinu , 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/03144390842, URBROJ: 341-99-06/2- 25-2179 od 27. listopada 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: 141-02/24-03/03144390842, URBROJ: 341- 05-06/2-24-8992 od 11. ožujka 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/25-03/03144390842, URBROJ: 341- 99-06/2-25-2179 od 27. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: 141-02/24-03/03144390842, URBROJ: 341-05-06/2-24-8992 od 11. ožujka 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1954., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede pravila postupka. Navodi da ga tuženik u rješenju identificira kao PK te da se radi o propustu u identifikaciji jer nije osoba koja je razmatrana u žalbenom postupku . Smatra da je osporeno rješenje u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., dalje: Ustav RH), odredbama članka 30. i 51. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, u kontekstu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 96/25.) i da je rješenje doneseno na njegovu štetu. Osporava pravilnost utvrđenja da kod njega ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti, jer navodno još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Nadalje navodi da je nedopustivo da je nalaz donesen a da on kao stranka nije sudjelovao u postupku jer nije pregledan kao pacijent, a što je suprotnosti s odredbama važećeg Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u Republici Hrvatskoj u postupku ostvarivanja predmetnog prava. Navodi da Povjerenstvo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koristi Pravilnik o metodologijama vještačenja invalidnosti, koji uključuje i medicinsko-tehničke smjernice (tzv. MST). Ističe da ne samo da je nalaz donesen bez njegovog pregleda, već da mu je sadržaj istog ostao nepoznat. Ukazuje na to da je iz obrazloženja osporenog rješenja posredno saznao da mu nije utvrđena invalidnost po osnovu teške povrede lubanje - traumatske encefalopatije. S tim u vezi navodi da je za ocjenjivanje stupnja vojnog invaliditeta po toj točki nužno uraditi fundus, EEG, psihičko testiranje i kompjutersku tomografiju mozga. Naglašava da i međunarodna klasifikacija (skraćeno: MKB-10) predviđa testove ravnoteže, PET-MR i DT-MR te neuropsihološko testiranje, a da ništa od navedenog nije učinjeno. Navodi da je Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", 96/23.) i svjetskom klasifikacijom (MKB-10) zasigurno predviđeno da se kontraktura koljena i ramena od koje boluje mora obuhvatiti i izraziti: kut fleksije, kut ekstenzije i stupanj ukočenosti, te ističe da ništa od toga nije navedeno. U odnosu na herniju intravertebralnog diska ističe da također nije navedena metoda prilikom ocjene, da nije učinjen niti EMNG niti se fizijatar očitovao. Postavlja pitanje na temelju čega je Povjerenstvo donijelo zaključak da njegova radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, ako metodologija ocjenjivanja nije primijenjena te smatra da je nalaz donesen proizvoljno. Ističe da ima status RVI po osnovu povrede glave, kralježnice, ramena lijeve ruke, koljena desne noge i oštećenja sluha te smatra da mu je trebalo priznati pravo na invalidsku mirovinu. Navodi da je uz opsežnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu uz sve ranije priloženo uz zahtjev, lako izvesti zaključak da su navodi vijeća vještaka Zavoda netočni. Ističe da je najveći propust vijeća vještaka Zavoda zanemarivanje činjenice da je nesporni gubitak sluha uzrokovan povredom u predjelu glave te se zbog toga što mu se ranjavanje ne priznaje posljedično tome ranjavanje ne proizvodi prava koja mu pripadaju prema ZOMO-u i ZHBDR-u. Ističe da mu je uvjerenjem o okolnostima stradavanja oštećenje sluha priznato, a samim time da se takvo oštećenje može cijeniti kao ranjavanje. Naglašava da upravno-sudska praksa kada je u pitanju činjenica okolnosti stradavanja ranjavanjem uslijed eksplozije na osnovu oštećenja sluha jamči priznavanje invaliditeta. Nadalje navodi da nije dovoljno izvršiti uvid u medicinske nalaze, a da se pri tome isti ne dovodu u vezu s relevantnom činjenicom radne nesposobnosti. S tim u vezi navodi da se utvrđivanje radne sposobnosti zasniva na zdravstvenom stanju osobe u trenutku vještačenja, na radnoj sposobnosti u odnosu na prethodno zanimanje i sukladno važećim propisima. Iznosi mišljenje da ako osoba ima utvrđen invaliditet s ratnog osnova, da je on u pravilu pokazatelj trajnog oštećenja, a tuženik mora dokazati je li došlo do gubitka ili smanjenja radne sposobnosti i da li postoji uzročno - posljedična veza s radnim kapacitetom, a u predmetnom postupku se nije niti pokušala utvrditi ta uzročno - posljedična veza. Tvrdi da je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda paušalno sačinjen, te da je osporeno rješenje doneseno uz grubu povredu načela saslušanja stranke propisanog ZUP-om. Predložio je da sud sasluša stranke i provede relevantne dokaze te donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana i da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Navodi da spisu prileži pravomoćno rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: UP-I-03-41-ZKZ- 6979/12-1 od 4. ožujka 2019., kojim je rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu ukinuto konačno rješenje Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu općine Čitluk, broj: 04-43-35/07 od 28. svibnja 2007. i da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe s 20% vojnog invaliditeta po osnovu povrede zadobivene vršeći vojne dužnosti kao pripadnik OS HVO-a, počevši od 4. ožujka 2019., s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana zakonom. Ističe da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). S tim u vezi navodi da je priznati status RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja ili zatočeništva, odnosno bolesti ili ozljede samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO). Očitujući se na žalbene navode o potrebi neposrednog pregleda, navodi da smatra da je priložena medicinska dokumentacija u potpunosti dostatna za donošenje ocjene i da se neposrednim pregledom ne može doći do saznanja koja bi mogla promijeniti navode učinjene dijagnostičke obrade i specijalističkih nalaza te ističe da proširena obrada u vezi glavobolja nije priložena. Smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno . Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 19. svibnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem u ovom upravnom sporu jer su sporne činjenice medicinske naravi o kojima tužitelj nema stručnih znanja. Također treba reći da tužitelj nije određeno naveo koga od službenih osoba predlaže da se saslušaju u upravnom sporu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/2024., dalje: ZUS), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 26. ožujka 2024. kojim traži priznavanje prava na invalidsku mirovinu kao pripadnik HVO-a.

8. Člankom 142. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZHBDR-a) propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Prema stavku 2. navedenog članak ZHBDR-a, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

9. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

10. Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da tužitelju nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja ili zatočeništva te da je utvrđeno da je ratni vojni invalid po osnovi bolesti ili ozljede, pozivajući se na uvjerenje o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk, broj: 07/71-37/1-102/24-02 od 10. siječnja 2024., navodeći da je iz istog razvidno da je obolio dana 27. srpnja 1994. pri obavljanju vojnih dužnosti - Buna. Ujedno je navedeno da prema nalazu vještaka Zavoda proizlazi da kod tužitelja nisu nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti i da je nakon detaljnog uvida u spis vijeće vještaka mišljenja kako nema elemenata koji bi ukazali na smanjenje radne sposobnosti koja se može povezati s ozljedama koje su temelj ratnog invaliditeta, radi čega isti nije osoba navedena u članku 142. ZHBDR-a.

11. Tuženik je osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu na navedeno prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje, u bitnome, da je iz uvjerenja Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk, broj: 07/71-45/8-708/25-03 od 28. srpnja 2025. (uvjerenje HZMO) razvidno da je tužitelj bio pripadnik oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 8. rujna 1991. do 22. prosinca 1995., te da je na vojnoj dužnosti obolio dana 27. srpnja 1994. u mjestu Buna, da je prilikom granatiranja od strane neprijatelja od jake detonacije granate koja je pala u neposrednoj blizini zadobio povrede glave, kralježnice, ramena lijeve ruke, koljena desne noge i oštećenje sluha i da postoje podaci o liječenju (potvrda Doma zdravlja Čitluk broj:. 1277/93 od 16. kolovoza 1993. i RB HVO Grude od 14. kolovoza 1993.). Navodi da spisu prileži pravomoćno rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: UP-I- 03-41-ZKZ-6979/12-1 od 4. ožujka 2019., kojim je rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu ukinuto konačno rješenje Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu općine Čitluk, broj: 04-43-35/07 od 28. svibnja 2007. i da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe s 20% vojnog invaliditeta po osnovu povrede zadobivene vršeći vojne dužnosti kao pripadnik OS HVO-a, počevši od 4. ožujka 2019., s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana zakonom.

12. U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja: 1127843 od 24. siječnja 2025. i nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1335957 od 23. listopada 2025., kojima je ocijenjeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

13. Međutim, u nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda i vijeća viših vještaka Zavoda navedeno je da za tužitelja nema izjave o zaposlenju, ratnog puta ni potvrde o stradavanju te se vještaci Zavoda nisu određeno očitovali o zdravstvenim tegobama tužitelja koje su posljedica stradavanja, odnosno ozljeđivanja tužitelja kao pripadnika borbenog sektora HVO-a i to o ozljedi glave, kralježnice, ramena lijeve ruke, koljena desne noge i oštećenju sluha. Naime, vijeća vještaka Zavoda očitovala su se samo u odnosu na psihičke tegobe tužitelja, navodeći da su podložne liječenju korištenjem zdravstvene zaštite. Osim što su nalazi vještaka Zavoda nedovoljno obrazloženi, treba reći da su nalazi i mišljenja vještaka Zavoda doneseni bez izvršenog uvida u spisu priležeću izjavu tužitelja od 25. ožujka 2024. u kojoj navodi da je obavljao poslove trgovca i pomoćnog skladištara, kao i uvjerenja o stradavanju od 28. srpnja 2025.

14. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pravilno navodi da je jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZHBDR-a da je podnositelju zahtjeva pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja, zatočeništva (članak 142. stavak 1. ZHBDR-a) ili pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ii ozljede (članak 142. stavak 2. ZHBDR-a).

15. Međutim, uvidom u dostavljeni spis upravnog tijela , koji je dostavljen putem e- komunikacije, ovaj sud je utvrdio da istom ne prileži rješenje nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini - Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu općine [adresa], broj: 04-43-35/07 od 28. svibnja 2007. kao ni rješenje nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini - Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: UP-I-03-41-ZKZ-6979/12-1 od 4. ožujka 2019., kojim je, kako navodi tuženik, ukinuto konačno rješenje Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu općine Čitluk, broj: 04 - 43-35/07 od 28. svibnja 2007.

16. Kako su osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje utemeljeni na nalazima i mišljenjima vještaka Zavoda koji nisu mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom tijelu kao valjana osnova za donošenje rješenja, a ocjena zakonitosti kojih je predmet ovog upravnog spora, to ovaj sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja u odnosu na nezakonitost pobijanih rješenja.

17. Ujedno, budući da tuženik po traženju ovog suda nije dostavio spis kojem prileži cjelokupna dokumentacija, odnosno pravomoćno rješenje nadležnog tijela Bosne i Hercegovine kojim je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ozljede, u smislu članka 142. stavka 2. ZHBDR-a, a na koje se poziva u obrazloženju osporenog rješenja, to ovaj sud nije u mogućnosti ispitati zakonitost osporavanih rješenja.

18. S obzirom na navedeno proizlazi da su osporavana rješenja donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odlučnih činjenica, a radi čega se ista ne mogu ocijeniti zakonitim. Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke ove presude.

19. U ponovnom postupku prvostupanjskom tijelo će utvrditi pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravilne odluke , pri čemu će tužitelju omogućiti sudjelovanje u postupku, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja uz primjenu mjerodavnih odredbi ZHBDR-a i ZOMO-a te donijeti novu odluku uz valjano i potpuno obrazloženje sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

U Splitu 3. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju HK, [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3

- u spis