REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-229/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja PN, odvjetničkog vježbenika i ZN, zamjenice OGDO u Zagrebu, dana 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, da tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 127,52 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od: - 51,67 eura od 16.04.2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,85 eura od 16.05.2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,24 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od 3.6.2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika, u zvanju stariji pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici Zagreb u Zagrebu, na poslovima osiguranja. Tužitelj navodi da mu u utuženom razdoblju od 15.20.2013. do 1.8.2018. tuženik nije uvećavao osnovnu plaću za sav mjesečno ostvaren prekovremeni rad i to koji se ostvario radeći u mjesecu u kojem blagdan odnosno neradni dan pada od ponedjeljka do petka, na koji način je tužitelj ostvario veći mjesečni fond radnih sati od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, za što mu pripada pravo na uvećanje plaće s naslova prekovremenog rada. Tužitelj je radio u turnusima od 7,00 do 19,00 sati, odnosno od 19,00 do 7,00 sati. Tuženik je od tužitelja tražio da dolazi na posao ranije na otpremu službe u 6,45 sati odnosno 18,45 sati. Takav raniji dolazak tuženik nigdje nije evidentirao niti je tužitelju isplatio plaću za isti. Tuženik nije tužitelju u cijelosti mjesečno u utuženom razdoblju isplaćivao sav prekovremeni rad i naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 5.2.2026. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 127,52 eura s kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže isti odbiti, uz naknadu parničnog troška, te ističe prigovor dvostruke litispendencije.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, tumačenja povjerenstva, spise Pr-1664/2017, Pr-2415/2019, podatke tuženika o razlici plaće s osnova prekovremenog rada, rješenja o rasporedu Ministarstva pravosuđa, naloge Ministarstva pravosuđa, obračunske isprave, evidencije o radnom vremenu, raspored rada tužitelja, saslušan je tužitelj, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja do.o. od 2.2.2026., izvršen je uvid u sudsku praksu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka SN kao nepotreban, obzirom je i bez toga dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka proizlazi da nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao ovlaštena službena osoba, dok je sporna osnovanost potraživanja.

7. Prigovor dvostruke litispendencije istaknut po tuženiku je neosnovan, obzirom je iz pravomoćne presude u predmetu Pr-1664/2017 utvrđeno da je istom odlučeno o zahtjevu tužitelja za period od svibnja 2012. do prosinca 2013., a također uvidom u spis Pr-2415/2019 da je u istom odlučeno samo o naknadi plaće tužitelja s osnova prekovremenog rada samo za mjesec lipanj 2019. kako je u ovom predmetu predmet odlučivanja isplata razlike plaće za razdoblje ožujak i travanj 2016., to je očito da je prigovor tuženika neosnovan u cijelosti.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da utuženom razdoblju radio kao pravosudni policajac kod tužene, te poslove pravosudnog policajca obavlja i danas. Radno vrijeme mu je bilo od 07,00 do 19,00 ili od 19,00 do 07,00 najčešće se radilo u turnusima 12 – 24 – 12 – 24, radilo se i subotom i nedjeljom. Kada bi išao na osiguranje vanjske bolnice gdje se liječe zatvorenici tada bi morao najprije doći ranije i zadužiti vozilo i svu kompletnu opremu, radno vrijeme je od 07,00, došao bi na zaduženje oko 06,45 i kada bih službenim vozilom otišao na mjesto osiguranja tamo bih radio i bio do 19,00 sati ali morao se opet vratiti u bazu i razdužiti svu zaduženu opremu, nekada je to bilo i iza 19,00 sati morao je čekati da dođe noćna smjena to bi nekad bilo u 20,00 sati tek da bi nakon toga morao ići na razduženje opreme i vozila u bazu i tamo bi morao ostaviti službeno vozilo i opremu. Prema evidencijama računalo se da je on završio dok bi službeno vozilo ušlo u bazu, ali on nije završavao tada jer je još nakon toga morao ići razdužiti opremu, odnosno predati oružje, presvući se, parkirati vozilo, a ako je vozio zatvorenika onda njega odvesti gore na odjel i tek tada bi on završavao smjenu tako da nije završio u trenutku kada bi službeno vozilo ušlo u krug tuženika, nego puno kasnije. Ti prekovremeni sati nisu mu plaćeni od strane tuženika. Nakon što je službenim vozilom došao u bazu radi razduženja opreme i predaje oružja i eventualnog praćena zatvorenika do odjela ostajao bi otprilike duže još oko 45 min do sat vremena, sve je ovisilo o bolnici, postupao je po dnevnim zapovijedima i dolazio ranije.

9. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN 89/12) u čl. 8., propisuje radno vrijeme radnika pa se navodi da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, od ponedjeljka do petka. Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada. Službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, u pisanom obliku s točno naznačenim satom početka rada osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe o čemu je službenika dužan u pisanom obliku obavijestiti najmanje 24 sata unaprijed. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN 89/12) u čl. 44. st. 9. propisuje da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Kolektivnim ugovorima za državne službenike i namještenike (KU NN 93/2008; KU NN 89/12; KU NN 104/13; KU NN 112/17), u čl. 41. (kasnije čl. 35.) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatci na osnovnu plaću su dodatci za uspješnost na radu, dodatci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Osnovna plaća službenika (čl. 44. KU 93/2008., KU 89/20012. i KU 104/2013 i identično je propisao čl. 38. KU 112/17) uvećava se: - za rad noću 40%

- za rad subotom 25%

- za rad nedjeljom 35%

- za rad na blagdane, neradne dane i na Uskrs 150% - za prekovremeni rad 50%

- za rad u drugoj smjeni 10%,

- za rad u turnusu 5%.

Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni. Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz gore navedenog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) propisano je da se u dane blagdana u RH ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na naknadu. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnim (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Prekovremeni rad je kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka smatra se svaki sat rada duži od 8 sati rada dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju. Odredbom čl. 44. st. 12. KU propisano je da je redovni mjesečni fond radnih sati, sati koji službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati. Dakle, radi se o danima koji ne uključuju blagdane i neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. čl. i identično je propisao čl. čl. 38. KU 112/17). Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike utvrdila je slijedeće: S obzirom na izričaj u članku 44. st. 1. Kolektivnog ugovora („Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se…“), osnovica za izračun uvećanja plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće jeste osnovna plaća službenika i namještenika. Prema članu 41. Kolektivnog ugovora osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Iznimka od toga propisana je samo za državne službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada (članak 44. s. 3. Kolektivnog ugovora). Navedenim službenicima uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i zvanje. (Tumačenje br. 7/44 od 29. travnja 2013.). Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak - petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. stavka 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fond radnih sati. (Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013.). Službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavka 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta (Tumačenje br. 19/44 od 20. prosinca 2013. i Tumačenje br. 24/44 od 22. siječnja 2014.). Vrijednost sata rada za sve državne službenike i namještenike izračunava se na isti način tako da se osnovna plaća (članak 41. stavak 2. i članak 44. stavak 3. Kolektivnog ugovora) podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati. Redovni mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavka 12. Kolektivnog ugovora služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada iz članka 44. stavak 10. Kolektivnog ugovora, znači za izračun sati prekovremenog rada za službenike koji rade u smjenama i turnusima. (Tumačenje br. 27/44 od 20. svibnja 2014. i 2/35 od 23. svibnja 2018.) Kolektivnim ugovorom nije propisano u kojem se roku mogu koristiti slobodni dani umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada. Prema članku 44. stavku 14. Kolektivnog ugovora u slučaju da se službenik ili namještenik odluči za korištenje slobodnih dana umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, izdaje mu se rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Stoga, po isteku mjeseca u kojem su prekovremeni sati ostvareni, rješenjem treba utvrditi kada će službenik/namještenik koristiti slobodne dane, što bi trebalo biti u primjerenom roku. Službenik i namještenik dužan je poslodavcu podnijeti pisani zahtjev za korištenje slobodnog dana umjesto plaćanja prekovremenog rada prije isteka obračunskog razdoblja za obračun plaće za tekući mjesec, osim kada mu to opravdane okolnosti ne omogućavaju. U tom slučaju zahtjev može podnijeti naknadno u primjerenom roku. (Tumačenje br. 16/44 od 16. prosinca 2013.). U članku 44. stavku 14. Kolektivnog ugovora propisano je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik i namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog rada). Kolektivnim ugovorom nije utvrđena mogućnost drugačijeg obračuna slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada. Stoga se službeniku i namješteniku koji je prekovremeni rad ostvario subotom, nedjeljom, blagdanom i sl., sati prekovremenog rada mogu preračunati u slobodne dane isključivo prema formuli 1:1,5 Službenik i namještenik ima pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st.1. Kolektivnog ugovora za svaki sat rada ostvaren subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu ili smjeni i sl., jer ima pravo na navedeno uvećanje plaće neovisno o tome je li rad ostvaren kao redovni ili prekovremeni rad. Prema čl. 9. Kolektivnog ugovora, poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena, u koju upisuje sve sate rada službenika, između ostalog i sate prekovremenog rada, neovisno o tome da li će se službeniku za te sate isplatiti plaća uvećana za prekovremeni rad ili će službenik koristiti slobodne dane.(Tumačenje broj 21/44 od 22. siječnja 2014.). Zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. (Tumačenje br. 25/44 od 4. travnja 2014.). Nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike) ne može se umanjivati za sate prekovremenog rada (Tumačenje br. 32/44 od 31. listopada 2014.). Službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati, u određenom mjesecu, ne može se „manjak sati“ prenositi u sljedeći kalendarsk i mjesec (Tumačenje br. 35/44) Člankom 14. Kolektivnih ugovora koji su naprijed navedeni, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Članom 61. Zakona o radu/09 odnosno članom 81. Zakona o radu/14 propisuje se da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

10. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. iz proizlazi da je temeljem odredbi KU prema kojima se osnovna plaća službenika uvećava :

- za rad noću 40%

- za rad subotom 25%

- za rad nedjeljom 35%

- za rad na blagdane 150%

te temeljem podataka u spisu o vanjskom osiguranju, na način da se broj više odrađenih sati u turnusu obračunava po satnici redovnog rada uz dodatke za rad u turnusu i ostale dodatke, a sve prema obračunskim listama tužitelja u spisu, pri čemu se dodaci međusobno ne isključuju što znači da se npr. rad subotom i nedjeljom a isti je bio i rad u turnusu povećava za ukupno 30% odnosno 35%.

11. Stoga je vještak dao mišljenje, kako je, u skladu s utvrđenjima i prema izračunima iz nalaza, mišljenja kako neisplaćena bruto plaća s osnova rada u vanjskim bolnicama, u turnusu od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, zbog pola sata ranijeg dolaska na posao i pola sata kasnijeg odlaska s posla, u utuženim mjesecima (ožujak i travanj 2016.) iznosi ukupno 127,52 EUR.

12. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 5.2.2026., dok je tuženik na ročištu 17.3.2026. također naveo kako na nalaz i mišljenje nema primjedbi.

13. Stoga je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, obzirom je sačinjen prema dokumentaciji koja prileži spisu, te u skladu s pravilima struke.

14. Budući da je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom sudskog vještaka, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti u cijelosti te odlučiti kao u izreci presude.

15. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na iznos razlike plaće za prethodni mjesec, međutim isti je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R-376/15 od 2.6.2015., Gž R-440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.).

16. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 25 bodova, sastav tužbe - 25 bodova (Tbr.7.1. OT), sastava podnesaka od 20.2.2019, 16.7.2019., 5.1.2024., 5.2.2026. - svaki po 25 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 18.6.2019., 14.1.2020., 3.5.2021., 29.4.2024., 21.5.2025., 24.10.2025., 16.3.2026., 5.5.2026. - svako po 25 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište za objavu presude - 12,5 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 362,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 725,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 906,25 eura. Tome treba dodati trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 218,99 eura, obzirom je bio nužan za postupka, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 1.125,24 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3.11.2025., obzirom isti ne prileži spisu.

18. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

19. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu