Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-30/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, u pravnoj stvari tužiteljice SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Leopoldina Špicer, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlljt. DF, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa posebna skrbnica GF iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi odlučivanja o privremenoj mjeri, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-252/2025-17 od 5. ožujka 2026., 3. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika HF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-252/2025-17 od 5. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja određuje se privremena mjera prema kojoj će ml ljt. DF, rođen **.**.2016. u [adresa], sin tužiteljice i tuženika, stanovati s majkom SF u [adresa] (stavak I. izreke) time da ista ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka (stavak II. izreke) a žalba ne odgađa provedbu rješenja o privremenoj mjeri (stavak III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Tuženik se očitovao na navedeni odgovor na žalbu tužiteljice protiveći se u cijelosti navodima sadržanim u istom te predlaže da sud njegovu žalbu uvaži.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa se kao takvo može ispitati.

7. Nadalje, sud prvoga stupnja nije povrijedio načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja kako to u žalbi ističe tuženik jer su stranke u postupku sudjelovale potpuno ravnopravno. Prije donošenja odluke o predloženoj privremenoj mjeri održano je 5. ožujka 2006. ročište na koje su pristupile obje stranke kojima je omogućeno da se očituju i iznesu svoja pravna stajališta, pri čemu je sud saslušao tužiteljicu dok je tuženik decidirano naveo da ne želi dati iskaz pred sudom, slijedom čega je neosnovan žalbeni navod da je to načelo povrijeđeno samo zato što sud nije uvažio sve podneske tuženika.

8. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje.

10.Tako je utvrdio:

- da je u izvanbračnoj zajednici parničnih stranaka 31. kolovoza 2016. rođen mlljt. DF;

- da je nakon prekida izvanbračne zajednice stranaka u srpnju 2025. mlljt. nastavio živjeti s majkom;

- da stranke u postupku obaveznog savjetovanje pred nadležnim Zavodom za socijalni rad nisu postigle sporazum niti sastavile plan o roditeljskoj skrbi za mlljt. dijete;

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Požegi rješenjem od 3. prosinca 2025. tuženiku naložilo mjeru opreza zabranom približavanja tužiteljici i mlljt. DF na udaljenost manju od 100 metara te zabranu uspostavljanja ili održavanja (izravne ili neizravne veze) s istima zbog postojanja sumnje na počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. Kaznenog zakona i nasilja u obitelji iz čl. 179.a navedenog zakona;

- da iz Stručnog mišljenja od 27. siječnja 2026. kojeg je sačinio Zavod za socijalni rad Područni ured Požega proizlazi da je mlljt. dijete bilo izloženo konfliktnim situacijama između stranaka i intervencijama službi što je pridonijelo njegovom osjećaju nesigurnosti i rastrganosti; da majka u odgojnom pristupu osigurava višu razinu strukture i stabilnosti nego otac te je i u većoj mjeri preuzimala odgovornost za zadovoljavanje djetetovih razvojnih potreba; te da je u najboljem interesu mlljt. djeteta da stanuje s majkom.

11. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 536. st. 1. u vezi s čl. 529. st. 1. toč. 1. i st. 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

12. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da ga nadležni Zavod za socijalni rad nije kontaktirao jer iz sadržaja Stručnog mišljenja od 27. siječnja 2026. kojeg je sačinio Područni ured Požega (list 33-59 spisa) proizlazi da je isti sačinjen između ostalog i na temelju razgovora s tuženikom, a činjenica da predstavnik toga Zavoda nije prisustvovao ročištu održanom 5. ožujka 2006. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Osim toga, suprotno žalbenim navodima tuženika nije od utjecaja na pravilnost odluke to što je sud prvoga stupnja prilikom njezina donošenja uzeo u obzir i mišljenje Zavoda za socijalni rad koje se po svojem sadržaju ne odnosi isključivo na privremenu mjeru, budući da pobijanim rješenjem sud prvog stupanja samo privremeno, do okončanja parničnog postupka, uređuje sporno pitanje te takvom svojom odlukom sud prvog stupnja ne prejudicira svoju odluku o glavnoj stvari.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud prvoga stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio mišljenje djeteta, valja istaći da u specifičnim okolnostima kakva su u konkretnom slučaju, kada je roditelju određena mjera opreza u vidu zabrane približavanja i uspostavljanja kontakata s djetetom zbog obiteljskog nasilja počinjenog od strane tog roditelja te kaznenog djela povrede djetetovih prava, tada sud prvoga stupnja u smislu odredbe čl. 360. st.4. ObZ nije niti bio dužan utvrđivati mišljenje djeteta.

16. Nadalje, u činjeničnoj i pravnoj situaciji kada je na snazi opisana mjera opreza sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada nije odredio način održavanja kontakata između tuženika i mlljt. djeteta budući da mjere opreza po svojem sadržaju upravo onemogućuju održavanje bilo kakvih kontakata tuženika s mlljt. djetetom, pa zbog navedenog sud prvoga stupnja nije povrijedio odredbe čl. 3., čl. 9. te čl. 12. Konvencije o pravima djeteta (NN Međunarodni ugovori, 12/93 i 20/97) kako to u žalbi ističe tuženik.

17. Što se tiče žalbenog navoda tuženika da je sud prvoga stupnja pobijanim rješenjem propustio odlučiti o uzdržavanju mlljt. djeteta valja istaći da o istome sud može tijekom trajanja postupka odlučiti po službenoj dužnosti posebnim rješenjem radi zaštite prava i dobrobiti mlljt. djeteta.

18. Na žalbene navode tuženika da je navedena mjera opreza ukinuta rješenjem od 30. ožujka 2026. valja istaći da isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer sud svoju odluku donosi temeljem činjeničnog stanja koje postoji u vrijeme donošenje odluke.

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Ankica Jakovina