Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-173/2024-5

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku iz Novog Marofa, [adresa], protiv 1. tuženika JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku iz Zagreba, [adresa] i 2. tuženika Grada Varaždina, OIB 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, zastupanog po punomoćnici OEM, dipl. iur. (zaposlenici), radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 1556/2021 od 29. studeni 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1556/2021 od 29. studeni 2021. i sudi:

1.Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o uređenju međe zaključen dana 25. veljače 2015. između JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Grada Varaždina, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB: 13269011531.

2. Nalaže se tuženicima JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Gradu Varaždinu, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB: 13269011531, da naknade tužiteljici OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak od 4.400,00 kn/583,98 eur u roku od 15 dana, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka tužiteljica odbija kao neosnovanim.“

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan Sporazum o uređenju međe zaključen 25. veljače 2015. između 1. tuženika i 2. tuženika, te je tužiteljici naloženo da 1. tuženiku naknadi troškove postupka od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba uvaži i tužbeni zahtjev usvoji, a podredno ukine.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica žalbom ne ukazuje ni na jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud presudu ispitao u okviru razloga na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP i utvrdio da ni jedna od tih povreda nije ostvarena.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice kao vlasnice posebnog dijela nekretnine stečenog sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", br. 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 26/93., 2/94., 29/94., 44/94., 58/95., 11/96.. 11/97. i 68/98) radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o uređenju međe kojeg su sklopili tuženici uz tvrdnju da se radi o poslu izvanredne uprave u smislu odredbe čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/0, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) u kojem nije sudjelovala tužiteljica kao suvlasnica zemljišta.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio:

-da se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi izgrađena zgrada sa dva stana na kojim je postojalo stanarsko pravo, pa je jedan stan zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade i pripadajućim zemljištem otkupila prednica tužiteljice pok. LE , dok je drugi stan otkupio RE

-stanovi su otkupljeni sukladno Zakon o prodaji stanova i položeni su u knjigu PU

-na zemljištu oznake k. č. br. [katastarska čestica] na kojem se nalazi zgrada sa predmetnim stanovima bilo je upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Općenarodne imovine pod upravom SO Varaždin (prednik 2. tuženika)

-takvo je stanje zemljišne knjige i knjige PU postojalo u vrijeme sklapanja Sporazuma o uređenju međe od 25. veljače 2015. između 2. tuženika kao sljednika upisanog korisnika na zemljištu u društvenom vlasništvu i 1. tuženika kao vlasnika susjedne nekretnine oznake [katastarska čestica]

-da je Sporazumom o uređenju međe a imajući u vidu geodetski elaborat od 10. studenog 2014. utvrđeno postojanje sporne površine od 49 m2 koja katastarski pripada k. č. br. [katastarska čestica], dok se u naravi nalazi unutar k. č. br. [katastarska čestica] pa su stranke Sporazuma ispravile među prema radi usklađenja sa katastarskim planom

-da u vrijeme sklapanja Sporazuma nije bilo određeno zemljište za redovnu uporabu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], te su prednik tužiteljice ŽE i RE kao vlasnici stanova naknadno 17. srpnja 2015. podnijeli zahtjev radi utvrđivanja građevne čestice nadležnom Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, koje je tijelo dana 29. prosinca 2015. izdalo rješenje o utvrđivanju građevinske čestice kao zemljišta za redovnu uporabu zgrade sukladno obvezi iz Zakona o prodaji stanova

-da vlasnici stanova nisu sudjelovali u sklapanju Sporazuma o uređenju međe te su se protivili postavljanju međašnih znakova na terenu jer su smatrali da je prednik 1. tuženika prijeporni dio ustupio predniku 2. tuženika od kada se koristi kao dio k. č. br. [katastarska čestica], te su tada prvi puta saznali za postojanje Sporazuma

-da je vlasnik stana RE u predmetu P-461/18 ustao tužbom radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o uređenju međe i to protiv istih tuženika kao u ovom predmetu uz iste činjenične tvrdnje kako je ništetnost uzrokovana zbog postupanja protivno čl. 41. ZV jer taj tužitelj kao suvlasnik nije sudjelovao u sklapanju, niti odobrio Sporazum. Tužba je odbijena i presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž- 4162/16.

-potom je 1. tuženik u svojstvu tužitelja u predmetu P-636/17 tužio RE, [adresa] i ŽE radi predaje sporne površine u posjed i ishodio pravomoćnu usvajajuću presudu u odnosu na RE, dok je u odnosu na [adresa] i ŽE povukao tužbu uz tvrdnju da se isti ne nalaze u posjedu prijepora

8. Na temelju je tako utvrđenog činjeničnog stanja te citirajući odredbu čl. 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 68/98) kojom je propisano da pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišnu knjigu nakon što provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovitu uporabu zgrade, sud prvog stupnja ocijenio kako vlasnici stanova čije je pravo vlasništva stečeno sukladno Zakonu o prodaji stanova, postaju suvlasnicima zemljišta tek po ispunjenju ovih zakonskih pretpostavki i uknjižbom u zemljišnoj knjizi. Stoga kako u trenutku sklapanja Sporazuma nije bio pokrenut postupak radi utvrđivanja zemljišta nužnog za redovnu uporabu zgrade, sud smatra da je Grad Varaždin kao nosioc prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu bio ovlašten samostalno sklopiti taj Sporazum, to tim više što nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva na zemljištu u korist tužiteljice. Pri tome sama okolnost da je Ugovor o kupoprodaji stana sa stanarskim pravom bio položen u knjigu PU bez da je došlo do njegove uknjižbe povezivanjem sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom na zemljištu kao nekretnini, po stajalištu suda i u primjeni odredbi čl. 114. i 120 ZV u svezi sa čl. 23. ZID Zakona o prodaji stanova, dovodi do zaključka da je 2. tuženik Grad Varaždin na zakonit način i u skladu s odredbom čl. 41. st. 1. ZV sklopio Sporazum sa 1. tuženikom, čime isti nije ništetan jer nije protivan odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

9. Tužiteljica u žalbi ponavlja stajalište kako je kupnjom stana sa stanarskim pravom i polaganjem Ugovora o prodaji u knjigu PU, njezin prednik, a potom ona kao nasljednica, stekla pravo suvlasništva na zemljištu odnosno cijeloj k. č. br. [katastarska čestica], čime je sklapanjem Sporazuma bez njezinog sudjelovanja isti sklopljen suprotno odredbi čl. 41. st. 1. ZV jer se radi o poslovima izvanredne uprave i time ništetan. Još navodi kako su tuženici trebali provjeriti stanje knjige položenih ugovora iz koje bi utvrdili postojanje prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine (stanu) pa kako su propustili postupiti na izloženi način, nisu bili u dobroj vjeri.

10. Odredbom je čl. 370. ZV propisano:

„(1) Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i

pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovoga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama ovoga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno.

(2) Vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja

na snagu ovoga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.

(3) Vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. ovoga članka pripada stupanjem na snagu ovoga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta.

(4) Veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela iz stavka 3. ovoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila ovoga Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade; do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnoga dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti.

(5) Osobe koje su po prijašnjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva stana odnosno drugoga posebnoga dijela nekretnine, ovlaštene su na tom temelju steći taj stan odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija će se veličina utvrditi prema odredbama stavka 4. ovoga članka.

(6) Vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, povezanoga s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, upisuje se u zemljišnoj knjizi uz odgovarajuću primjenu odredaba predviđenih ovim Zakonom za uspostavu vlasništva

na posebnom dijelu; do tada već provedeni upisi vlasništva na posebnom dijelu zgrade, odnosno upisi prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu smatraju se upisima prava vlasništva posebnoga dijela nekretnine

povezanoga sa suvlasničkim dijelom te nekretnine koji je određen po stavku 4. ovoga članka.“

11. Dakle, radi se o pretvorbenom propisu iz kojeg slijedi da se vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo) stečeno na temelju prijašnjih propisa u koje ulazi i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (donesen prije stupanja na snagu ZV) stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra vlasništvom posebnog dijela nekretnine (st. 1.). Vlasnik posebnog dijela nekretnine nakon stupanja na snagu ZV ostaje vlasnikom tog posebnog dijela s time da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (st. 2.). Daljnje odredbe čl. 370. propisuju na koji se način utvrđuje odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Zakon o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo u odredbi je čl. 23 ZID/08 propisao potrebu utvrđivanja zemljišta koje služi za redovnu uporabu zgrade, međutim ovo ne odriče ili oduzima vlasniku posebnog dijela nekretnine zakonom (čl. 370. ZV) već uspostavljeno pravo vlasništva na posebnom dijelu koji je neodvojivo povezano s određenim suvlasničkim dijelom nekretnine.

12. Sud prvog stupnja odlučujući o tužbenom zahtjevu zanemaruje načelo o pravnom jedinstvu nekretnine odnosno pravilo iz čl. 370. ZV o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, pa sudi kao da postoji dualizam prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade i na zemljištu što je ukinuto stupanjem na

snagu ZV. Drugim riječima, stupanjem na snagu ZV tužiteljica je silom zakona postala suvlasnicom cijele nekretnine, dakle protivno stajalištu suda prvog stupnja, postala je suvlasnicom na zemljištu na kojem je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi njezin poseban dio nekretnine (stan). Iz ovoga slijedi zaključak kako je pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu koje je pripadalo 2. tuženiku na k. č. br. [katastarska čestica] ili prestalo postojati ili je ograničeno na dio te nekretnine koja eventualno nije utvrđena kao zemljište za redovnu uporabu zgrade.

13. To pak znači, a kako se žalbom pravilno ukazuje kako se do utvrđivanja čestice za redovnu uporabu zgrade smatra da su vlasnici posebnih dijelova nekretnine suvlasnici cijele nekretnine (zemljišta) pa je u toj situaciji Grad Varaždin kao nositelj prava korištenja toga zemljišta koje se eventualno moglo pretvoriti u suvlasništvo nekretnine do trenutka utvrđivanja zemljišta za redovnu uporabu zgrade, postupio protivno odredbi čl. 41. st. 1. ZV. Naime, sklapanjem pravnog posla o uređenju međe sa susjedom, direktno se utječe na pitanje prava vlasništva na prijepornom dijelu nekretnine kojeg svojataju i tužiteljica i 1. tuženik, ali ga evidentno

ne svojata 2. tuženik Grad Varaždin koji je u prijelaznom razdoblju pretvorbe društvenog vlasništva postupao uz nedostatak dobre vjere isključujući ostale suvlasnike iz tog pravnog posla (ukoliko je uopće Grad Varaždin bio suvlasnikom budući je cijela k. č. br. [katastarska čestica] utvrđena zemljištem za redovnu uporabu zgrade) . Time se bez dvojbe radi o poslu izvanrednog upravljanja za što nije postojala suglasnost svih suvlasnika čime je takav pravni posao sklopljen suprotno prisilnom propisu iz odredbe čl. 41. st. 1. ZV i time ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO.

14. Utoliko je sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešnog pravnog pristupa da bi tužiteljica pravo suvlasništva nekretnine stekla tek ishođenjem rješenja o zemljištu za redovnu uporabu zgrade i uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi (očito se misli u postupku povezivanja knjige PU i zemljišne knjige), nepravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio. Pravilnom je primjenom materijalnog prava iz citiranih odredbi ZV, ZOO i ZID Zakon o prodaji stanova žalbu tužiteljice valjalo uvažiti i preinakom presude tužbeni zahtjev usvojiti kao u točki 1. izreke ove presude sve to u smislu odredbe čl. 373 toč. 3. ZPP. Pored ovakvog stanja stvari, ostali žalbeni navodi nisu odlučni.

15. Ishodom ovog žalbenog postupka valjalo je tužiteljici dosuditi troškove u smislu odredbe čl. 154. i 155. ZPP u vezi Odvjetničke Tarife/12. Tužiteljici na ime sastava tužbe, podneska od 25. studenog 2020, te za pristup na dva ročišta, za svaku radnju pripada po 1.000,00 kn. Za plaćenu pristojnu na presudu ima pravo 400,00 kn, dok joj nije dosuđena pristojba na tužbu jer nema dokaza da ju je platila, kao ni trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto njezin punomoćnik nije pristupio. Ova se odluka temelji na odredbi čl. 380. toč. 3. u svezi sa čl. 166. ZPP .

U Rijeci, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar