Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-567/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Snježani Drvodelić, odvjetnici iz Petrinje, protiv tuženika CN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete , rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 8 Pn-88/2023-15 od 09. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 8 Pn-88/2023-15 od 09. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju novčani iznos od 1.393,59 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25:dalje-ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupan jski sud da je utvrdio da mu je počinjena povreda prava osobnosti ali je propustio dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu. Navodi kako je sam tuženik potvrdio da je imao fizički kontakt s tužiteljem dok ostali dokaza opravdavaju navode tužitelja iz stranačkog iskaza. Nastavno ističe kako nije jasno da je sud priklonio vjeru svjedokinji IN, osobi blisko povezanoj s tuženikom. Tužitelj da je odgovarao za počinjenje prekršaja zbog remećenja javnog reda i mira. Tuženik da je romske nacionalne manjine te da je trebalo uzeti u obzir pojačan strah koji trpi zbog počinjenih uvreda .
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbe nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio
-da se stranke prije spornog događaja nisu poznavale te da je došlo do kontakta između tužitelja i tuženika u autobusu, u kojem su stranke stajale zbog gužve, na relaciji [adresa] i to na način i da je tuženik u autobusu gurnuo tužitelja i da je takvom radnjom došlo do remećenja javnog reda i mira, ali se time ne dokazuje da bi tuženik opsovao tužitelja i uvrijedio ga po nacionalnoj osnovi te da bi ga udario u predjelu lica jer da svjedokinja IN kao jedini očevidac tog događaja osporavaju takav razvoj događaja,
-da se ni na iskazu svjedoka PN nisu mogao utvrditi sporne činjenice (nastanak štetnog događaja i uzročne veze između istog i štetne posljedice) jer da isti nije prisustvovao štetnom događaju, dok o samim posljedicama nakon događaja i sam svjedok P navodi da tužitelj, osim psihičkih problema, drugih problema sa zdravljem nije imao (dakle ne potvrđuje navode tužitelja da bi trpio bolove zbog udarca),
-da niti jedan dokaz u spisu ne potvrđuje navode samog tužitelja i da dolazak djelatnika policije na lice mjesta nije suprotan takvom zaključku suda jer da ni djelatnici policije ne potvrđuju da bi vidjeli ili utvrdili bilo kakve tragove fizičkog nasilja (udarca) ,
-da tužitelj nije dokazao da bi u smislu odredbe m čl. 221. a u svezi čl. 219. ZPP- a, predmetna štetna radnja uopće bila počinjenja na način kako tužitelj navodi u tužbi zbog čega je tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim.
8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijanog dijela presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP -a. Nije povrijedio ni odredbu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Pobijana presuda nije nerazumljiva ni proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Protivno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena povreda prava osobnosti radnjom tuženika, naprotiv u obrazloženju presude je naveo da tužitelj nije dokazao da bi tuženik verbalno i fizički povrijedio tužitelja.
9. Prvostupanjski je sud pravilnom analizom svih provedenih dokaza uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i 221 a ZPP-a utvrdio bitne činjenice i naveo odlučne razloge neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti prihvatljive ovom žalbenom sudu.
10. Pravilno je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik počinio fizičke i psihičke povrede u smislu da bi ga šakom udario u lice i da bi ga vrijeđao po nacionalnoj osnovi.
11. Naime, u konkretnoj situaciji tužitelj nije imao nikakve vidljive povrede i nitko nije potvrdio da bi ga tuženik udario i vrijeđao na nacionalnoj osnovi , naprotiv jedina svjedokinja izričito je osporila te navode, dok se kasnijim radnjama tužitelja (izjavom danom policijskom djelatniku, ocu i liječnicima) to utvrđenje ne dovodi u pitanje jer se sve te radnje temelje na iskazu tužitelja.
12. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se pokretanjem postupka protiv javnog reda i mira ne dokazuje odgovornost tuženika za navodnu štetu zbog udarca šakom i vrijeđanja po nacionalnoj osnovi (radnji zbog kojih je tužitelj kako tvrdi trpio štetu) jer i samo guranje na javnom mjestu, a koje se nesporno dogodilo, predstavlja remećenje javnog reda, u smislu odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23, dalje), ali to guranje ni sam tužitelj ne dovodi u vezu sa bilo kakvim povredama, naprotiv potražuje naknadu štete za navodne štetne radnje udarca šakom u lice i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi.
13. Iz navedenih razloga neosnovani su svi žalbeni navodi te je valjalo potvrditi pobijanu presudu, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
U Rijeci, 3. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
