Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1048/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja 1. PE, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. KE, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupanih po pun iz OD Knežević i partneri, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika 1. VE, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. ŽE, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupani po pun Karmeli Tus, odvjetnici iz Crikvenice, radi obvezno-ništetnost, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj 28 P-2/22 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 03. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj 28 P-2/22 od 15. ožujka 2024.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica], oranica, površine 27 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sklopljen 16. srpnja 2021. godine između VE i TE kao i nalog za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva temeljem ništetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Odbijen je i zahtjev za trpljenjem brisanja prava vlasništva i naknadu troškova postupka tužitelja. Točkom II izreke odbijen je i eventualnokumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora u odnosu na ½ dijela navedene nekretnine, brisanjem upisa i trpljenjem brisanja prava vlasništva kao i zahtjev za solidarnom naknadom troškova postupka. Točkom III izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženicima prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.100,00 eur.

2. Protiv te presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14.,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP).

3. Tužitelji u žalbi tvrde da sud prvog stupnja pogrešno interpretirao značaj presuđene stvari. Naknadno pronađenom imovinom da se smatra ostavinska imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju te kako predmetna nekretnina nije obuhvaćena tim rješenjem da se ne radi o presuđenoj stvari. Tvrdi i da je sud prekoračio ovlasti kada je utvrđivao valjanost oporuke koja je proglašena i prihvaćena od svih zakonskih nasljednika. Nastavno ističe i da i da stjecatelj nije bio u dobroj vjeri jer je drugotuženik znao da je da su prvotuženik i pok. FE zajedno stekli predmetnu nekretninu. Predmetni ugovor o kupoprodaji da je sklopljen protivno prisilnim propisima i moralu.

4. Predlažu uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

-da su tužitelji 17. ožujka 2021. podnijeli prijedlog za pokretanje postupka naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. majke FE i da je ugovor o kupoprodaji sklopljen i za jednu od nekretnina u odnosu na koje je pokrenut postupak naknadno pronađene imovine,

-da je predmetna nekretnina u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora bila uknjižena na prvotužitelja koji da je prodao tu nekretninu svom nećaku koji ima kuću s druge strane ceste jer da je tužitelju bio potreban novac zbog niske mirovine te da je nećak čitanjem zapisnika i rješenja utvrdio da su nekretnine u [adresa] u vlasništvu prodavatelja,

-da su u ostavinskom postupku iza pok. FE, koji je vođen kod javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, u posl. broj O -3053/2018, proglašene oporuke ostaviteljice te da iz oporuke ostaviteljice od 23. svibnja 2010. proizlazi da je ista raspolagala nekretninama ([katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]) i pravom korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], u korist svoje djece, ovdje tužitelja. Nastavno iz dokumenta naslovljenog sa "Moja posljednja želja" proizlazi da ostaviteljica drži da je kuća u [adresa], ljetna kućica i radiona, njezina bračna stečevina u polovici , ali ne navodi u korist koga raspolaže tom nekretninom te iako je predmetni dokument predan kao oporuka i kao takav proglašen prvostupanjski sud utvrđuje da isti ne udovoljavao uvjetima oporuke,

-da iz sadržaja zapisnika sastavljenog u ostavinskom postupku iza pok. ostaviteljice FE od 01. listopada 2018. godine proizlazi da je na temelju isprava koje prileže spisu, te izjava nazočnih nasljednika utvrđena ostavinska imovina ostaviteljice koju čine nekretnine ([katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]), pokretnine i prava te da je navedeno da djeca ostaviteljice (ovdje I. i II. tužitelji) ne potražuju utvrđenje bračne stečevine na kući sagrađenoj u [adresa], a koja nekretnina je predmetom spornog ugovora o kupoprodaji u ovome predmetu slijedom čega iz njihovih izjava proizlazi da ta imovina ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice,

-da je rješenje o nasljeđivanju donijeto upravo u odnosu na imovinu koja je u ostavinskom postupku, sukladno dokumentaciji u spisu (izjavama nasljednika) utvrđena ostavinskom imovinom i da to rješenje ima značaj presuđene stvari, te veže sve nasljednike koji su sudjelovali u postupku glede činjenica koje su bile poznate i nesporne u vrijeme donošenja rješenja,

-da drugotuženik koji je osobno vidio rješenje o nasljeđivanju i oporuku te koji je bio usmeno upoznat od strane prvotužiteljice da je imovina u [adresa] isključiva imovina prvotuženika, nije imao razloga sumnjati da prvotuženik nije isključivi vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ,

-da predmetni ugovor o kupoprodaji nije ništetan u cijelosti ni djelomično u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a jer da isti nije protivan Ustavu, prisilnim propisima, niti moralu društva zbog čega da je neosnovan prvo i drugopostavljeni tužbeni zahtjev.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je prvotuženik, otac tužitelja, bio z. k. vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranice površine 27 čhv koja odgovara novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] od 112 m2 (pomoćna zgrada radionica i dvorište) i da je tu kat čest. prodao svom nećaku, a bratiću tužitelja 16. srpnja 2021., nakon pokretanja zahtjeva za naknadnu pronađenom imovinom u pogledu te kat. čest. i kat. čestice [katastarska čestica] kuća u [adresa] koji postupak je pokrenut 15. travnja 2021. Nije sporno ni da je vođen ostavinski postupak iza pok. FE i da je rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Jelene Tus, posl. br. O-3053/2018 raspoređena ostavinska imovina ostaviteljice na nekretninama upisanim u [broj ZK uloška] [katastarska općina] u ½ dijela te z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok rješenjem o nasljeđivanju kao knjižno ili izvanknjižno vlasništvo nije obuhvaćena ovdje sporna nekretnina . Nije sporno da je tijekom postupka bilo govora o ovdje spornoj nekretnini i da je u zapisniku sa ročišta od 01. listopada 2018. navedeno da ovdje tužitelji, djeca ostaviteljice, ne potražuju bračnu stečevinu ostaviteljice na kući sagrađenoj u [adresa] (predmetnoj nekretnini i kući koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Sporno je, da li je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen u svrhu oštećenja tužitelja, odnosno je li kupac bio nepošten kod sklapanja i uknjižbe ugovora o kupoprodaji te je li predmetni ugovor ništetan u cijelosti ili u ½ dijela iz tog razloga.

9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da bi rješenje o nasljeđivanju doneseno u ostavinskom postupku iza pok. FE , koji je vođen kod javnog bilježnika Jelene Tus, iz Novog Vinodolskog, pod posl. broj O-3053/2018., imalo značaj presuđene stvari za ovdje spornu nekretninu jer predmetna nekretnina nije obuhvaćena izrekom rješenja dok se pravomoćnost odnosi samo na utvrđenje iz izreke rješenja. Stoga iako se ovdje sporna kat. čest. spominje u zapisniku sa ostavinskog postupka sa ročišta od 01. listopada 2018. u kojemu je izričito navedeno da ovdje tužitelji, djeca ostaviteljice, ne potražuju bračnu stečevinu ostaviteljice na kući sagrađenoj u [adresa] na toj tvrdnji ne može se temeljiti zaključak o presuđenoj stvari već ju valja uzeti u obzir kao činjenični navod kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Neovisno o pogrešnom zaključku suda vezanom za presuđenu stvar, pravilno je prvostupanjski sud kroz nastavno utvrđenje, o poštenju drugotuženika kod kupnje predmetne nekretnine, odbio tužbeni zahtjev i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje u cijelosti prihvatljive ovom žalbenom sudu.

12. Naime, u ovoj konkretnoj situaciji u kojoj je drgotuženik znao za izjavu kojom su se tužitelji u ostavinskom postupku odrekli potraživanja po osnovi bračne stečevine svoje majke na kući sagrađenoj u ... i ovdje spornoj nekretnini kao sastavnog dijela kuće te u kojoj sadržajem rješenja o nasljeđivanju tužitelji nisu stekli pravo vlasništva, odnosno suvlasništva već je predmetna nekretnina ostala u isključivom vlasništvu prvotuženika kao prodavatelja, drugotuženik je bio pošten stjecatelj predmetne nekretnine jer u trenutku stjecanja i uknjižbe nije mogao znati da predmetna nekretnina nije u isključivom izvanknjižnom vlasništvu prvotuženika slijedom čega je drugotuženik stekao pravo vlasništva na toj nekretnini s povjerenjem u zemljišne knjige, kako pravilno sadržajno utvrđuje i sud prvog stupnja, u smislu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 142/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV).

13. Tek činjenicom sklapanja kupoprodajnog ugovora nakon pokretanja postupka za utvrđenje naknadno pronađene ostavinske imovine iz pok. ostaviteljice FE ne dokazuje se da je taj ugovor sklopljen kako bi se onemogućilo ostvarenje tražbine tužitelja ni nepoštenje drugotuženika.

14. Prvotuženik je naveo logične razloge za sklapanje predmetnog ugovora (teško materijalno stanje zbog male mirovine) dok je drugotuženik imao pravni interes za kupnju te nekretnine jer mu je roditeljska kuća preko ceste i već ranije je bio zainteresiran za kupnju radionice koja prvotuženiku više nije trebala. Iako je drugotuženik znao za svađu prvo tužiteljice s ocem i za njezino iseljenje u prosincu 2020. to ne znači da je znao da se tužitelji smatraju suvlasnicima predmetne nekretnine i da to pravo izvode iz prava prednice ni da je znao za pokretanje postupka naknadno pronađene imovine.

15. Pri tom treba kazati da ni činjenica da je drugotuženik znao, odnosno morao znati da je u izgradnji kuće u određenoj mjeri sudjelovala i majka tužitelja i da su radovi izgradnje vršeni za vrijeme trajanja braka pok. FE i ovdje prvotužitelja ne dovodi u pitanje njegovo poštenje jer su sve ostale činjenice uopćivale na zaključak da je prvotužitelj kao z.k. vlasnik isključivi vlasnik tih nekretnina u ... (kuće i ovdje sporne nekretnine uz kuću).

16. Naime, kuća je izgrađena na ranijoj starini koju je naslijedio prvotuženik i na toj naslijeđenoj nekretnini izgrađena je predmetna radionica i prvotuženik osporava pravo vlasništva svojoj supruzi te govori o dogovoru između njih vezanom za te nekretnine. Osim toga pok ostaviteljica nije oporukom raspolagala tom nekretninom dok su tužitelji su na ostavinskoj raspravi iza majke izričito izjavili da ne potražuju nekretnine u ... (kuću i predmetnu nekretninu) po osnovi bračne stečevine pa je iz svega toga za zaključiti da drugotuženik u toj konkretnoj situaciji nije mogao znati ni pretpostavljati da tužiteljima pripada pravo vlasništva, odnosno suvlasništva na navedenoj nekretnini i da prvotuženik kao prodavatelj nije isključivi vlasnik te nekretnine.

17 . S obzirom da iz pravilnog utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je stjecatelj prava vlasništva predmetne nekretnine po osnovi kupoprodajnog ugovora bio u dobroj vjeri kod kupnje predmetne nekretnine i uknjižbe nije u primjeni odredba čl. 115. st. 2. ZV-a koja propisuje da se na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju .

18. Slijedom svega navedenog pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali razloge ništetnost predmetnog ugovora iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine “ br . 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO-a) u smislu da bi taj ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva te je pravilno primijenio prvostupanjski sud materijalno pravo kada je odbio osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

19. Pravilno je sud prvog stupnja obvezao tužitelje da tuženicima nadoknade troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. stavak 1 u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženicima nije dosuđen trošak sastava podneska od 23. ožujka 2023. pa su neosnovani navodi da im taj trošak ne pripada.

20. Iz navedenih razloga, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke.

20. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) i odlučeno je kao u točki 2. izreke.

U Rijeci 03. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić