REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 9. studenog 2023., poslovni broj: P-264/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 9. studenog 2023., poslovni broj: P-264/2023-10 u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tužena Republika Hrvatska OIB 52634238587, dužna je priznati i dozvoliti provedbu u katastru zemljišta Područnog ureda za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina [adresa] Geodetskog elaborata - Prijavnog lista od 02.05.2019. godine izrađenog od strane SU ing. geod. Ovlaštenog inženjera geodezije i potvrđenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac Klasa: 932-06/2019-02/63; Urbroj: 541 18-03/2-19-3 dana 10.05.2019. godine kojim se od postojeće zk.č.br. 2771/1 pašnjak i šuma čardak, ukupne površine 11 jutara i 859 čhv ili 66391 m2, pašnjak čardak površine 2 jutra i 514 čhv ili 13358 m2 i šuma čardak površine 9 jutara i 345 čhv ili 53033 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] formiraju nove čestice oznake: k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 21552 m2, k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, pašnjak, pašnjak, pašnjak, šuma ukupne površine 44843 m2, voćnjak površine 1433 m2, pašnjak površine 3312, pašnjak površine 3465 m2, pašnjak površine 5428 m2 i šuma površine 31205, k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje se da je tužitelj AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik novoformirane nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, pašnjak, pašnjak, pašnjak, šuma ukupne površine 44843 m2, voćnjak površine 1433 m2, pašnjak površine 3312, pašnjak površine 3465 m2, pašnjak površine 5428 m2 i šuma površine 3120, k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužena Republika Hrvatska OIB 52634238587 dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima na svoje ime i korist na predmetnoj nekretnini temeljem ove presude i Geodetskog elaborata- Prijavnog lista od 02.05.2019. godine izrađenog od strane SU ing. geod. Ovlaštenog inženjera geodezije i potvrđenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac Klasa: 932-06/2019-02/63; Urbroj: 541-18-03/2-19-3 dana 10.05.2019. godine uz istovremeno brisanje vlasništva sa imena tužene.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati na ime naknade prouzročenog parničnog troška iznos od 2.695,88 eura/20.312,11 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.715,90 eura/12.928,45 kn1, kao neosnovanim."

2. Tuženica je protiv prvostupanjske presude pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka.

2.1. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" poslovni broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) jer presuda ne sadrži razloge odnosno nisu navedeni razlozi od odlučnim činjenicama da bi se mogla donijeti pobijana presuda zbog čega je ista nerazumljiva, te proturječna sama sebi i razlozima presude.

2.2. Tuženica u žalbi ističe kako tužitelj nije dokazao da je jedini nasljednik iza pokojnog djeda A odnosno pradjeda EU čime ustraje u osporavanju aktivne legitimacije.

2.3. Što se tiče čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi da iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da se radi o čestici koja se nalazi od osnivanja katastarskog operata 1954. u posjedovnom listu broj 331 posjednika Šumarija Ličko Lešće, a potom Šumskog gospodarstva „Kapela“ Gospić. Podaci su se u katastarski operat upisivali pedesetih godina prošlog stoljeća u postupku u kojem su predstavnici nadležnih ureda za katastar obilazili teren od čestice do čestice i upisivali podatke koje su utvrdili na terenu, a ti su se podaci koristili i od strane tadašnje uprave prihoda nadležne općine za obračun javnih prihoda. Tužitelj odnosno njegovi prednici nisu tada upisani, očito stoga što nisu koristili prijeporni dio čestice.

2.4. Nadalje se u žalbi ističe da je člankom 16. stavkom 1. Zakona o šumama propisano da su šume i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, vlasništvo tuženice. Iz priložene povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo je, kako se dalje navodi u žalbi, da je prijavnim listom 932-07/97-01/89 došlo do promjena na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da se spajaju navedene čestice, te čestica 2771 prelazi u posjedovni list 370 posjednika Industrogradnja PKP Ličko Lešće. Upravo navedena promjena u katastarskom operatu ukazuje na aktivnost upisanog posjednika Industrogradnje na prijepornoj čestici, a ne tužitelja. Potom 2001. dolazi do cijepanja čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nove čkbr. 2771/1 I 2771/2 te se čkbr. [katastarska čestica] upisuje kao vlasništvo tuženice. Ističe se kako je prijeporna čestica dijelom po kulturi šuma te se nalazi u osnovi gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o.

2.5. U žalbi se također navodi kako iz obrazloženja presude nije razvidno na temelju kojih dokaza sud utvrđuje kvalitetu konkretnog posjeda jer nije dokazano kako tužiteljevi prednici imaju dovoljno dug kontinuitet u posjedovanju predmetne nekretnine.

2.6. Oporava se i odluka o troškovima postupka s tim što se ističe da tuženica nije odgovorna za nesređeno zemljišno knjižno stanje tužitelja i nije dala povod tužbi.

2.7. Predlaže se uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Trošak žalbe ne traži.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima tuženice. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe za istu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da dopusti provedbu geodetskog elaborata – prijavnog lista od 2. svibnja 2019. koji je izrađen po ovlaštenom inženjeru geodezije SU, a koji je i potvrđen od Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Gospić kojim se od postojeće čkbr. [katastarska čestica] Pašnjak i šuma Čardak površine 11 j i 859 čhv ili 66391 m2, pašnjak Čardak površine 2 j i 514 čhv ili 13358 m2 i šuma Čardak površine 9 j i 345 čhv ili 53033 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], formiraju nove čestice oznake čkbr. [katastarska čestica] Šuma od 21552 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak, pašnjak, pašnjak, pašnjak, šuma ukupne površine 44843 m2, voćnjak 1433 m2, pašnjak od 3312 m2, pašnjak od 3465 m2, pašnjak od 5428 m2 i šuma od 31205 m2 k. o. [katastarska općina]. Osim toga, predmet spora je i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva novoformirane čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak, pašnjak, pašnjak, pašnjak, šuma ukupne površine 44843 m2, voćnjak 1433 m2, pašnjak od 3312 m2, pašnjak od 3465 m2, pašnjak od 5428 m2 i šuma od 3120 m2 k. o. [katastarska općina].

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama proistječe da se matična čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je nastala predmetna čestica, od osnivanja katastarskog operata tj. od 1954. nalazi upisana kao posjed Šumarije Ličko Lešće, šumsko gospodarstvo Kapela Gospić;

- da je potom došlo do cijepanja predmetne čestice, te čkbr. [katastarska čestica] prelazi u posjedovni list 370 a kao posjednik je upisana Industrogradnja PKP Ličko Lešće, kasnije Lička tvornica vapna d.o.o., [adresa];

- da 2001. dolazi do cijepanja čkbr. [katastarska čestica] na način da se formira čkbr. [katastarska čestica] koja dobiva površinu 13359 m2 pašnjak i 53036 m2 šuma te da ista ostaje na dosadašnjem posjedniku;

- da iz obavijesti Hrvatskih šuma d.o.o. proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko-gospodarskoj osnovi;

- da je vještak geodetske struke nakon obavljenog očevida izradio parcelacijski elaborat nakon što je na licu mjesta identificirana sporna površina kao dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je sporna površina dijela čkbr. [katastarska čestica] djelomično ograđena kamenim suhozidom u svrhu zaštite domaćih životinja odnosno ispaše, da se na istoj nalazi dio ruševina koje predstavljaju ostatke kuće i štale koju je sagradio tužiteljev pradjed EU;

- da je geodetskim elaboratom – prijavnim listom od 2. svibnja 2019. koji je izrađen po SU ing.geod. ovlaštenom inženjeru geodezije i koji je potvrđen po Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac Klasa: 932-06/2019-02/63, Urbroj: 541-18-03/2-19-3 od 10. svibnja 2019., od postojeće čkbr. [katastarska čestica] pašnjak i šuma Čardakj površine 11 j i 859 čhv ili 66391 m2, pašnjak Čardak površine 2 j i 514 čhv, ili 13358 m2 i šuma Čardak površine 9 j i 345 čhv ili 53033 m2 koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], formirana nova čestica oznake čkbr. [katastarska čestica] šuma od 21552 m2 k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] voćnjak, pašnjak, pašnjak, pašnjak, šuma ukupne površine 44843 m2, voćnjak 1433 m2, pašnjak od 3312 m2, pašnjak od 3465 m2, pašnjak od 5428 m2 i šuma od 31205 m2 k. o. [katastarska općina];

- da iz iskaza svjedoka PU i IU, zaposlenika Šumarije Otočac, proizlazi da na spornom dijelu nekretnine nije bilo nikakvih doznaka od strane Hrvatskih šuma, kao i da je sporni dio nekretnine u posjedu tužitelja;

- da i iz iskaza svjedoka NU, ČU i DU proizlazi da su prednici tužitelja i to njegov pradjed S, djed A, a potom i otac E zvani MU bili u posjedu navedenog dijela nekretnine i to na način da su tužiteljev pradjed, koji je rođen 1864., potom djed A i otac predmetni dio uživali na način da su na istom čuvali i napajali stoku, sadili šumu, održavali ju i kresali, a dio zemlje su i obrađivali. Na tom dijelu je bila i kuća od koje su na licu mjesta zatečene ruševine, a u kojoj su pradjed odnosno djed tužitelja živjeli do 1963.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da su pretpostavke za dosijedanje u smislu stjecanja prava vlasništva ispunjene već najkasnije do 6. travnja 1941., te je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da tuženica prizna i dozvoli provedbu geodetskog elaborata kojim se formira nova čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a također i dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da je tužitelj vlasnik novoformirane čkbr. [katastarska čestica]. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da činjenica da tužitelj i njegovi prednici nisu bili formalno upisani kao posjednici prijepornih nekretnina u katastarskim evidencijama, tragovi na licu mjesta (tragovi ruševina i suhozida), kao i iskazi svjedoka potvrđuju navode tužitelja da su prijeporne nekretnine bile u posjedu tužitelja i njegovih prednika. Pri tome ističe da saslušani svjedoci predmetni dio nazivaju „P“ što je nadimak tužiteljeve obitelji.

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze u postupku, pravilno je utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo.

10. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 93/91 - dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980. i načelno se od tada njegove odredbe primjenjuju na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako nisu do toga trenutka istekli.

11. Imajući u vidu razdoblje izvršavanja posjeda, o tijeku roka dosjelosti u ovom slučaju treba primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/41).

12. U smislu pravnog pravila par. 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je zakonit, istinit i pošten posjed koji traje cijelo vrijeme zakonom određeno.

13. Posjed je zakonit ako je utemeljen na naslovu podobnom za stjecanje vlasništva (par. 1461), istinit ako nije pribavljen silom, prijevarom, potajno ili na izmoljeni način (par. 1464), posjed je pošten ako tko drži stvar vjerujući da je njegova (par.326). U dvojbi se uzima da je posjed pošten (par. 328.).

14. Prema pravnom pravilu par. 1472. rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu države, općine i sl. može se steći posjedom kroz 40 godina a prema odredbi par. 1477. tko dosjelost svojeg posjeda zasniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina taj nije dužan dokazati zakoniti naslov stjecanja.

15. Iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud proizlazi da je tužitelj s prednicima već do 1941. bio u poštenom, mirnom vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina i dulje od 40 godina (najmanje od rođenja pradjeda Mike Jergovića 1864., odnosno djeda Jandre Jergovića 1900.godine) te je dokazao osnov stjecanja vlasništva temeljem odredbi OGZ-a.

16. Također, pravilno prvostupanjski sud zaključuje o zakonskoj presumpciji poštenog posjeda, kao i da je u potpunosti suglasnim iskazima svjedoka utvrđeno da je sporni dio nekretnine bio u posjedu tužiteljeva pradjeda po ocu EU, zatim tužiteljeva djeda A, te tužiteljeva oca MU i potom samog tužitelja. O tome su svjedočile osobe starije životne dobi, pri čemu svakako valja istaknuti iskaz svjedoka NU starog 85 godina koji cijeli život živi u blizini predmetnih nekretnina, tako da se radi o svjedoku koji raspolaže neposrednim saznanjima o načinu njihova korištenja i izvršavanju posjeda kroz dulje vremensko razdoblje.

17. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i iskaze svjedoka PU i IU, zaposlenika Šumarije Otočac koji su decidirano istaknuli da „znaju sigurno da na predmetnim nekretninama nije bilo nikakvih doznaka za sječu niti sječe stabala od strane Hrvatskih šuma“, te da su čuli da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima ističe kako svjedoci s obzirom na godine života ne mogu imati saznanja za period prije 1941. i da je stoga pogrešan zaključak da su prednici tužitelja u samostalnom i neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina u trajanju od 40 godina do 6. travnja 1941. sukladno pravilima OGZ-a.

19. U odnosu na ove žalbene navode tuženice valja istaknuti da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama, kao i da sama dob saslušanih svjedoka ne znači da svjedoci ne mogu imati i posrednih saznanja o predmetu spora (tako i u Rev-2835/2017 od 22. rujna 2020., Rev-1414/2014 od 13. lipnja 2018., Rev-577/1998 od 28. veljače 2001. i Rev-532/2025 od 8. srpnja 2025.). Osim toga, svjedok NU je u prilikom saslušanja bio u dobi od 85 godina, što znači da je rođen 1934., pa iako se radilo o ranoj dječjoj dobi ne može se isključiti da se radilo i o neposrednim saznanjima vezano uz posjed tužiteljevih prednika. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je iskaze saslušanih svjedoka ocijenio vjerodostojnima i na njima temeljio svoju odluku.

20. Nadalje, također valja istaknuti da što se poštenja posjeda tiče, isto je pravni pojam koji se odnosi na saznanje posjednika, prilikom stjecanja posjeda, o tome je li imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje kada posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Poštenje posjeda predstavlja pretpostavku stjecanja prava vlasništva dosjelošću s tim da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, što proizlazi iz paragrafa 1477. i 328. OGZ-a koji je bio na snazi u razdoblju u kojem je stečen posjed predmetne nekretnine. U ovom postupku tuženica nije dokazala da je posjed tužitelja i njegovih prednika nepošten, pa su žalbeni navodi tuženice i u tom dijelu neosnovani.

21. Osim toga neosnovano se osporava i aktivna legitimacija tužitelja u ovom sporu. Naime, tuženica tvrdi da tužitelj nije dokazao da je jedini nasljednik iza pokojnog djeda A odnosno pradjeda EU. Naime, sama okolnost postojanja većeg broja potomaka ne znači da tužitelj nije ovlašten zahtijevati sudsku zaštitu prava za koje tvrdi da mu pripada pri čemu tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi na strani tužitelja postojale druge osobe koje bi bili nositelji prava čije se utvrđenje zahtijeva u ovom postupku dok je tužitelj, saslušanjem svjedoka dokazao da je između prednika tužitelja izvršena faktična dioba posjeda, stoga nije osnovan prigovor tuženice da tužitelj nije aktivno legitimiran samo zato što nije jedini nasljednik svojih prednika.

22. Zaključno treba navesti da okolnost da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, da je jednim dijelom u svojoj naravi šuma i da je kao takva obuhvaćena šumskogospodarskom osnovom, nije od odlučnog značaja za ishod ovog spora, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a žalbenim navodima nije osporeno, da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile ispunjene već najkasnije do 6. travnja 1941. Kako se pravo vlasništva stječe ex lege, naknadni upisi i promjene pravnog statusa nekretnine nisu mogli derogirati već stečeno vlasničko pravo.

23. Stoga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženice odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena.

24. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu odluke o troškovima postupka koji se osporavaju žalbom, za istaknuti je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavak 1. ZPP- a, pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna.

24.1.U odnosu na žalbene navode kako tuženica nije odgovorna za nesređeno zemljišnoknjižno stanje i da nije dala povoda tužbi valja navesti da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je tuženica odbila kao neutemeljen, iako su se i u mirnom postupku mogle prikupiti izjave svjedoka i stranaka, provesti vještačenje i spor riješiti bez troškova postupka. S obzirom da tužitelj nije raspolagao drugim materijalnim dokazima, i da pravo vlasništva može dokazati samo svjedocima, tužitelj je utemeljeno pokrenuo predmetni parnični postupak, u kojem je utvrđeno da je njegov zahtjev osnovan. S obzirom da je dakle tužitelj osnovano pokrenuo panični postupak, te da je nedvojben njegov pravni interes za utvrđenje vlasništva na predmetnoj nekretnini, pravilno je prvostupanjski sud primijenio načelo uspjeha u parnici iz članka 154. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, činjenica da tužitelj kroz dulji niz godina nije sredio imovinsko stanje, ne predstavlja razlog za ograničavanje ili isključenje primjene članka 154. ZPP-a niti ukazuje na postojanje pretpostavki iz članka 156. stavka 1. ZPP-a, koje bi se odnosile na nesavjesno postupanje tužitelja, tim više što je u konkretnom slučaju tuženica osporavala tužbeni zahtjev i odbila prijedloga za mirno rješenje spora, te tužitelju dala uputu da svoja prava može ostvarivati pred nadležnim sudom, pa je upravo njezino držanje učinilo pokretanje i vođenje postupka nužnim.

24.2. Zbog navedenog je i u ovom dijelu žalba ocijenjena neosnovanom, te je prvostupanjska presuda potvrđena i u dijelu odluke o troškovima postupka.

25. U ne pobijanom dijelu (točka IV. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

26. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer je ovaj trošak bio nepotreban.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić