REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-649/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRE d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Tomić i Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 5. svibnja 2025., poslovni broj: Povrv- 468/2024, 3. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika BP, ukida presuda Općinskog suda u Splitu, od 5. svibnja 2025., poslovni broj: Povrv-468/2024 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, održan je na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 55,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci (točka I izreke), a ukinut je u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 0,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i trošak ovrhe u iznosu od 49,77 EUR (točka II izreke); tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 188,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci (točka III izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 55,76 EUR na ime potrošene električne energije u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. kolovoza 2021. na adresi [adresa].
6. Radu se o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a, u kojima se žalba može izjaviti samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da se tuženik pod šifrom kupca 10014007125 u evidenciji tužitelja tereti za potrošnju električne energije na adresi [adresa],
- da iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i specifikacije računa proizlazi da tuženik nije platio račune,
-broj 2300044786-201220-0 od 31.12.2020. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 22.01.2021. g.,
-broj 2300044786 -210120 -2 od 31. 01. 2021. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 20.02. 2021. g.,
-broj 2300044786 -210220 -9 od 28.02. 2021. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 22.03. 2021. g.,
-broj 2300044786-210320-5 od 31. 03. 2021. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 24.04.2021. g.,
-broj 2300044786-210420-1 od 30.04.2021. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 22.04.2021. g.,
-broj 2300044786-210520-8 od 31.05.2021. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 29.06.2021. g.,
-broj 2300044786-210620-4 od 30.06.2021. g. koji je glasio na iznos od 46,67 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 27.07.2021. g.,
-broj 2300044786-210720-0 od 31.07.2021. g. koji je glasio na iznos od 86,22 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 26.08.2021. g.,
-broj 2300044786-210820-7 od 31.08.2021. g. koji je glasio na iznos od 86,22 kn, odnosno 6,19 EUR s dospijećem 24.09.2021. g.,
te je temeljem tih utvrđenja tužbeni zahtjev prihvatio u iznosu od 55,71 EUR, a odbio u iznosu od 0,01 EUR, jer zbroj dugovanja po priloženim računima iznosi 55,71 EUR, a ne 57,76 EUR, kako je zatraženo tužbenim zahtjevom.
8. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije koje je istaknuo tuženik, jer se tuženik vodi pod šifrom kupca u evidenciji tužitelja za potrošnju električne energije na adresi u [adresa], a ničim nije dokazao svoje tvrdnje da se radi o kiosku koji je prodao još 1991. i koji više ne postoji, odnosno nije dokazao da je postupio u skladu s odredbom članka 34. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbe električnom energijom (Narodne novine broj: 109/20 dalje u tekstu: Opći uvjeti), te neovisno o obvezama novog vlasnika iz odredbe članka 33. Općih uvjeta, kao bivši vlasnik građevine ili dijela građevine, bio ovlašten postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu Ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva.
9. Tuženik iznosi u žalbi da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. i člankom 221.. i 221 ZPP-a, o kojim žalbenim navodima ovaj sud nije odlučivao, jer se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitnih odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.
10. Osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
11. Tuženik je isticao tijekom postupka, a što ponavlja i u žalbi, da nije vlasnik kioska u [adresa] od 1991., da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 30 godina nakon toga, da u [adresa] od 1991. nema niti jedan objekt, niti prebivalište, da nikada nije potpisao bilo kakav ugovor sa tužiteljem o isporuci električne energije, niti je bio prijavljen kao korisnik te usluge od strane tužitelja, kao i da otvorene stavke – konto kartice, nisu javne, već vjerodostojne isprave, pa je tužitelj trebao dokazati da je u pravnom odnosu s njim, kao i visinu utužene tražbine.
12. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik, kao vlasnik kioska na adresi u [adresa], kojeg je prodao 1991., te kao evidentirani kupac za potrošnju električne energije na toj adresi u evidenciji tužitelja, dužan platiti utuženi iznos, obzirom da nije dokazao da je tužitelju dostavio dokumentaciju o promjeni vlasništva.
12.1. Međutim, prvostupanjski sud ničim nije obrazložio prigovor tuženika da izvodi iz poslovnih knjiga tužitelja nisu javne, već vjerodostojne isprave, pa se navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može ispitati, jer su izvodi iz poslovnih knjiga tužitelja i ispostavljeni računi vjerodostojne, a ne javne isprave, i za njih ne vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njima potvrđuje, kako se osnovano ukazuje žalbom.
13. Stoga je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta, sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
14. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.
15. O novoj odluci odlučit će o troškovima postupka.
16. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 3. lipnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Šimić
