REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-48/2019-100

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ankici Horvat, odvjetniku, protiv 1. tuženika JOU iz [adresa], 930 Figueroa Terrace 723, 2. tužene FO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćniku Marku Krpanu odvjetniku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2026., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja i zz punomoćnika 1.-3. tuženih i umješača, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje da je ništav i bez pravne valjanosti Ugovor o zajmu broj 120507MD od 07. 05. 2012. godine zaključen između stranaka JO, [adresa], i JOU, 903 Figueroa Terrace #723, Los Angeles, CA 90012, S.A.S. ex tunc, dakle, podredno i sve druge pravne radnje povezano s ovim Ugovorom.

2. Utvrđuje da je ništav i bez pravne valjanosti Ugovor o zajmu broj MM1108DM11 63203 sklopljen 11. 08. 11. godine između stranaka JO, [adresa] i FO, [adresa], ex tunc, dakle, podredno i sve druge pravne radnje povezano s ovim Ugovorom.

3. Utvrđuje da je ništav i bez pravne valjanosti Ugovor o zajmu broj MM1104MD28-63028, od 08. 04. 11. godine sklopljen između stranaka JO, [adresa], i NO [adresa], kao i sve pravne radnje povezane s tim Ugovorom i to ex tunc, tj. od dana sklapanja.

5. U zemljišno knjižnom odjelu provest će se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih Ugovora o zajmu, te će se uspostaviti zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ovih ništavih Ugovora u zemljišnim knjigama.

6. Nalaže se tuženiku naknaditi prouzročene parbene troškove i nastale štete uslijed prekomjerno isplaćene lihvarske kamate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od dana donošenja presude, pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da 1. do 3. tuženima i umješaču nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.106,25 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu 1. kolovoza 2012. navodi da je kao vlasnik i posjednik kuće upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća br. 22, zgrada i dvorište, [adresa] (76 čhv), a koja je uknjižena kod ovog suda, zbog vrlo teške materijalne situacije i nemogućnosti da redovnim radom osigura sredstva potrebna za život putem oglasa potražio kreditni ured putem kojeg bi osigurao potrebna sredstva i kroz zajam ih vraćao. Ističe da je mislio da će kratkotrajnom posudbom prebroditi krizno razdoblje, a nije bio svjestan svih okolnosti pod kojima je potpisao ugovor o zajmu s 1. tuženikom broj 120507 MD od 7. svibnja 2012. Ističe da mu 1. tuženik nije predočio sve činjenice, te s ranijim 2. tuženim Izuzetak d.o.o., a i s ranije 3. i 4. tuženima sada 2. i 3. tuženima. Ističe da je postao svjestan cijele situacije kada je dobio ugovore nakon potpisa kod javnog bilježnika, te ističe da mu prilikom potpisa nisu pročitali ugovor kako je zakonom propisano, a niti su mu dali da ga sam pročita. Također ističe da po potpisu ugovora nije dobio sredstva naznačena u ugovoru o zajmu, a kada je reagirao predstavnici kreditnog ureda su ga upozorili da se ne smije žaliti jer je to povreda ugovora o zajmu i da će isti biti raskinut, a cjelokupni iznos iz ugovora iako mu nije isplaćen će dospjeti na naplatu s dodatnim troškovima. Navodi da je u odnosu na trgovačko društvo Izuzetak d.o.o. tužitelj založio vozilo temeljem ugovora o zajmu, a koje iznose je plaćao trećoj osobi, a ne kreditoru. Navodi da sredstva iz ugovora nije dobio, a realna naplaćena kamata daleko je veća od iznosa naznačenog u ugovoru jer je iznos koji je dobio na ruke 1/3 naznačenog. U odnosu na 3. i 4. tužene, sada 2. i 3. tužene, ističe da je isplatio u cijelosti obvezu po ugovoru o zajmu broj MM1108DM11 dana 11. kolovoza 2011., te mu je tuženik dao izjavu kojom neopozivo izjavljuje da nema nikakvih potraživanja od tužitelja, te izjavu ranije 4. tuženog, sada 3. tuženog od 28. travnja 2011. po ugovoru o zajmu broj MM1104MD28, koji također neopozivo izjavljuje da nema nikakvih pravno materijalnih zahtjeva, a niti potraživanja vezanih uz predmetni zajam. Međutim 3. i 4. tuženi, sada 2. i 3. tuženi mu nisu do dana podnošenja tužbe izdali brisovno očitovanje kako bi se teret koji glasi na njihovo ime u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnin i brisao. Navodi da su svi ugovori sklopljeni u zabludi i zbog vrlo teške situacije u kojoj se tužitelj nalazio, a na temelju prikrivenih radnji i namjera tuženih koji nisu točno, nedvosmisleno i precizno objasnili tužitelju prilikom sklapanja ugovora koje su pravne posljedice potpisivanja istih. Ističe da se uvjetovanjem plaćanja iznosa koji nisu dobili kao zajam uz pritisak i zastrašivanje stvarni mjesečni obrok i kamata popeli na lihvarsku kamatu nedopuštenu zakonom. Navodi da je ranije 2. tuženom, te 3. i 4. tuženom, sada 2. i 3. tuženom, do podnošenja tužbe isplatio iznose iz zajma u cijelosti. Prvo tuženik je u svibnju 2012., unatoč istrazi USKOK-a i pokrenutom kaznenom postupku zbog prijevare i lihvarenja pokušao zabilježiti zabranu raspolaganja i otuđenja na nekretnini tužitelja čime je tužitelju pokušao nanijeti štetu blokadom cjelokupne imovine, a iz postupka istoga jasno je da namjere 1. tuženika nisu u skladu sa zakonom. Ističe da je isplatio tuženima daleko veći iznos od primljenoga, a i na njega je vršen pritisak prilikom potpisa svih ugovora, a on nije bio svjestan činjenice zelenaške ugovore s lihvarskom ratom i kamatom. Ponavlja da su tuženi iskoristili tešku i izvanrednu situaciju u kojoj se tužitelj našao u vrijeme kada je tražio zajam, a isti nije bio upućen niti u pravne posljedice sklopljenih ugovora, niti njihovog značenja zbog prikrivenih radnji od strane tuženih, s kojom namjerom su ugovori i sklopljeni, te je ugovore sklopio u potpunoj zabludi. Stoga predlaže da sud utvrdi da je ništav i bez pravne valjanosti ugovor o zajmu broj 120507 MD od 7. svibnja 2012. zaključen između tužitelja i 1. tuženika, kao i sve druge pravne radnje povezane s istim ugovorom, te da sud utvrdi ništav i bez pravne valjanosti ugovor o zajmu broj MM1108DM11 63203 od 11. kolovoza 2011. zaključen između tužitelja i sada 2. tuženika, kao i sve druge pravne radnje povezane s istim ugovorom, te da sud utvrdi ništav i bez pravne valjanosti ugovor o zajmu broj MM1104MD28 63028 od 28. travnja 2011. zaključen između tužitelja i sada 3. tuženika, kao i sve druge pravne radnje povezane s istim ugovorom, te da sud utvrdi ništav i bez pravne valjanosti ugovor o zajmu broj MD/2010-07/13 od 13. kolovoza 2010. zaključen između tužitelja i tvrtke Izuzetak d.o.o, kao i sve druge pravne radnje povezane s istim ugovorom, te da će se u zemljišnoknjižnom odjelu provesti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih ugovora o zajmu, te će se uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ovih ništavih ugovora u zemljišnim knjigama. Predlaže i da mu tuženici nadoknade troškove parničnog postupka.

2. Tuženici se u odgovoru na tužbu protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Tužitelj je u tužbi osim sada tuženih tužio i trgovačko društvo Izuzetak d.o.o., međutim u odnosu na navedenog tuženika sud je svojim rješenjem posl. br. P- 2026/2015-20 obustavio parnični postupak, a koje rješenje je postalo pravomoćno 24. travnja 2018.

4. Tužitelj je svojim podneskom od 6. svibnja 2014. preinačio tužbu i tužbeni zahtjev, međutim tuženici su se u cijelosti protivili takvoj preinaci pa je sud 20. prosinca 2022. donio rješenje pod posl. br. P-48/2019-49 kojim nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja, a koje je rješenje postalo pravomoćno 24. siječnja 2023. Dakle, sud raspravlja po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi.

5. Tijekom postupka je u ovaj postupak kao umješač na strani tuženih stupio ŽO, koji se pridružuje navodima tuženih.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu broj 120507MD od 7. svibnja 2012. između tužitelja i 1. tuženika JOU (list 5-10), Ugovor o zajmu broj MM1108DM11 63203 od 11. kolovoza 2011. između tužitelja i 2. tužene FO (list 11-16), Ugovor o zajmu broj MM1104MD28- 63028 od 8. travnja 2011. između tužitelja i 3. tuženika NO (list 17 - 21), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine između tužitelja i FOU od 28. siječnja 2011. (list 22 -27), izvansudsku nagodbu između tužitelja i 2. tužene FO od 7. svibnja 2012. (list 30-31, 109-110, 124-125), potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 7. svibnja 2012. izdanu od 2. tužene FO (list 32 i 122), izvansudsku nagodbu između tužitelja i 3. tuženika NO od 7. svibnja 2012. (list 33 , 111, 126), potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 7. svibnja 2012. izdanu od 3. tuženog NO (list 32 i 123), izvadak za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35-36), uplatnice (list 37-58, 127, 130-137), dopis Odvjetničkog ureda Majić tužitelju od 13. prosinca 2012. uz generalnu punomoć (list 106-108, 138-139), očitovanje Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 6. ožujka 2014. (list 121, 442, 443), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-Us-22/16 od 9. lipnja 2016. (list 187-192, 195-197, 304-385), očitovanje Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 27. srpnja 2018. (list 440-441), te drugu dokumentaciju u spisu vezano uz sudsku praksu i pravna mišljenja, te je saslušao svjedoke RO, ĆO i ŠO, te tužitelja kao stranku u postupku, te je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1013/2017.

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka KO s obzirom da nakon više neuspjelih dostava za navedenoga svjedoka tuženik po punomoćniku nije uplatio predujam za sudskog dostavljača za zamolbeno saslušanje navedenog svjedoka pred Općinskim sudom u Dubrovniku, pa sud smatra da je time tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem navedenog svjedoka. S time da valja reći da sud smatra, bez obzira na navedeno, iskaz navedenog svjedoka nije ni bitan za odluku u ovom postupku. Također, sud smatra da je i dostava poziva za saslušanje svjedoka javnog bilježnika na okolnost da li je isti rastumačilo svaku odredbu ugovora prilikom solemizacije bila uredna, iskaz navedenog svjedoka ne bi bio bitan za ishod ovog postupka imajući na umu da javni bilježnik obzirom na zanimanje kojim se bavi i količinu ljudi koji prolaze kroz ured sasvim sigurno se ne može sjećati svakog detalja svakog konkretnog ugovora, a što je razvidno i iz saslušanja svjedoka ĆO, što će biti kasnije obrazloženo.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 1013/2017 tužitelja ŽO protiv tuženika JO radi činidbe u iznosu od 179.494,38 HRK[1] utvrđeno je da se navedeni postupak vodi radi namirenja tražbine tamo tužitelja u navedenome iznosu protiv tamo tuženika, te isplate navedenoga iznosa sudskom prodajom založenih nekretnina u vlasništvu tamo tuženika koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovog suda, a navedeni postupak je u prekidu temeljem pravomoćnog rješenja suda posl. br. P-1013/2017-21 od 9. listopada 2020., kojim je odlučeno da se navedeni postupak prekida do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. P-2026/2015 (odnosno ovog postupka, s obzirom da je to raniji poslovni broj ovog spisa).

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao zajmoprimac sklopio ugovore o zajmu s ovdje 1. do 3. tuženima. Sud je izvršio uvid u navedene ugovore i to Ugovor o zajmu broj 120507MD od 7. svibnja 2012. između tužitelja i 1. tuženika JOU (list 5-10), Ugovor o zajmu broj MM1108DM11 63203 od 11. kolovoza 2011. između tužitelja i 2. tužene FO (list 11-16) i Ugovor o zajmu broj MM1104MD28-63028 od 8. travnja 2011. između tužitelja i 3. tuženika NO (list 17-21).

11. Iz Ugovora o zajmu broj 120507MD od 7. svibnja 2012. između tužitelja i 1. tuženika JOU (list 5-10) proizlazi da je 1. tuženik, kao zajmodavac, pozajmio ovdje tužitelju, kao zajmoprimcu, iznos od 16.664,49 EUR, a navedeno je da ugovorni iznos u kunskoj protuvrijednosti 125.000,00 HRK prema dnevnom srednjem tečaju HNB-a za EUR. Također je ugovoreno da se zajam vraća u 179 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 149,00 EUR, a svaka rata dospijeva sedmog u mjesecu, prva rata dospijeva 7. lipnja 2012., te zadnja dospijeva 7. travnja 2027. te je ugovorena kamata u iznosu od 6,86 % godišnje. Iz istog proizlazi da korisnik zajma, ovdje tužitelj, potpisom Ugovora potvrđuje primitak iznosa od 16.664,49 EUR. Navedeni Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika KO pod posl. br. OV-1258/12 istog dana.

12. Iz Ugovora o zajmu broj MM1108DM11 63203 od 11. kolovoza 2011. između tužitelja i 2. tužene FO (list 11-16) proizlazi da je 2. tužena, kao zajmodavac, pozajmila ovdje tužitelju, kao zajmoprimcu, iznos od 2.685,29 EUR, a navedeno je da ugovorni iznos u kunskoj protuvrijednosti 20.000,00 HRK prema dnevnom srednjem tečaju HNB-a za EUR. Također je ugovoreno da se zajam vraća u 29 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 99,00 EUR, a svaka rata dospijeva jedanaestog u mjesecu, prva rata dospijeva 11. rujna 2011., te zadnja dospijeva 11. siječnja 2014. te je ugovorena kamata u iznosu od 5,42 % godišnje. Iz istog proizlazi da korisnik zajma, ovdje tužitelj, potpisom Ugovora potvrđuje primitak iznosa od 2.685,29 EUR. Navedeni Ugovor je solemniziran od strane javnobilježničkog prisjednika ĆO kod javnog bilježnika Lade Draškić pod posl. br. OV-5276/11 istog dana.

13. Iz Ugovora o zajmu broj MM1104MD28-63028 od 8. travnja 2011. između tužitelja i 3. tuženika NO (list 17-21) proizlazi da je 3. tuženik, kao zajmodavac, pozajmio ovdje tužitelju, kao zajmoprimcu, iznos od 10.947,88 EUR, a navedeno je da ugovorni iznos u kunskoj protuvrijednosti 80.500,00 HRK prema dnevnom srednjem tečaju HNB-a za EUR. Također je ugovoreno da se zajam vraća u 37 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 329,00 EUR, a svaka rata dospijeva dvadesetosmog u mjesecu, prva rata dospijeva 28. svibnja 2011., te zadnja dospijeva 28. svibnja 2014. te je ugovorena kamata u iznosu od 6,83 % godišnje. Iz istog proizlazi da korisnik zajma, ovdje tužitelj, potpisom Ugovora potvrđuje primitak iznosa od 10.947,88 EUR. Navedeni Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika KO pod posl. br. OV-954/11 dana 28. travnja 2011.

14. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj sa 1.-3. tuženima kao fizičkim osobama sklopio predmetne Ugovore o zajmu pred javnim bilježnikom u obliku javnobilježnički solemniziranog akta, čime su isti temeljem čl. 59 Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22) stekli snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

15. Sporno je da li je navedene ugovore tužitelj sklopio u zabludi, te u vrlo teškoj materijalnoj situaciji, odnosno da li su navedeni ugovori ništetni (odnosno kako tužitelj navodi ništavi).

16. Uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine između tužitelja i FOU od 28. siječnja 2011. (list 22-27) razvidno je da navedeni Sporazum nema nikakve veze s ovim postupkom s obzirom da tužitelj ne traži utvrđenje ništetnosti navedenoga Sporazuma , a koji se odnosi na Ugovor o zajmu broj MM1101MB28 od 28. siječnja 2011. u iznosu od 5.301,88 EUR.

17. Uvidom u izvansudsku nagodbu između tužitelja i 2. tužene FO od 7. svibnja 2012. (list 30-31, 109-110, 124-125) razvidno je da su isti navedenom nagodbom utvrdili dugovanje ovdje tužitelja kao zajmoprimca na dan sklapanja nagodbe u iznosu od 14.104,00 HRK glavnice te zakonske zatezne kamate u iznosu od 148,00 HRK, troškove vansudskog pravnog postupka naplate u iznosu od 4.950,00 HRK i trošak dostave dokumentacije specijalnom kurirskom službom u iznosu od 2.500,00 HRK odnosno ukupno 21.702,00 HRK te ponuda zatvaranja duga vrijedi za plaćanje na dan 7. svibnja 2012.

18. Uvidom u potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 7. svibnja 2012. izdanu od 2. tužene FO (list 32 i 122) utvrđeno je da je ovdje tužitelj uplatio ovdje 2. tuženoj iznos od 21.702,00 HRK navedenoga dana što je 2. tužena potvrdila, te se u potvrdi navodi da prema tužitelju kao uplatitelju nema više nikakvih zahtjeva po zajmu MM1108DM11 na dan 11. kolovoza 2011.

19. Uvidom u izvansudsku nagodbu između tužitelja i 3. tuženika NO od 7. svibnja 2012. (list 33, 111, 126), razvidno je da su isti navedenom nagodbom utvrdili dugovanje ovdje tužitelja kao dužnika na dan sklapanja nagodbe u iznosu od 53.891,00 HRK glavnice te zakonske zatezne kamate u iznosu od 1.102,00 HRK, troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.950,00 HRK i trošak dostave dokumentacije specijalnom kurirskom službom u iznosu od 2.500,00 HRK odnosno ukupno 62.443,00 HRK te ponuda zatvaran ja duga vrijedi za plaćanje na dan 7. svibnja 2012.

20. Uvidom u potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 7. svibnja 2012. izdanu od 3. tuženog NO (list 32 i 123) utvrđeno je da je ovdje tužitelj uplatio ovdje 3. tuženom iznos od 62.443,00 HRK navedenoga dana što je 3. tuženik potvrdio, te se u potvrdi navodi da prema tužitelju kao uplatitelju nema više nikakvih zahtjeva po zajmu MM1104MD28 na dan 28. travnja 2011.

21. Uvidom u izvadak za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35-36) utvrđeno je da je ovdje tužitelj upisan kao vlasnik navedene nekretnine , te su kao tereti upisani dugovanja tužitelja temeljem predmetnih Ugovora o zajmu prema 1. do 3. tuženima.

22. Uvidom u uplatnice (list 37-58, 127, 130-137) utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 28. veljače 2011. do 13. kolovoza 2012. vršio određene uplate. Međutim iz navedenih uplatnica nije razvidno kome su navedene uplate vršene, ni po kojoj osnovi, odnosno da li su iste vršene temeljem predmetnih Ugovora o zajmu.

23. Međutim, sva dokumentacija navedena pod točkama 17. do 22. obrazloženja ove presude nije bitna za ishod ovog postupka, s obzirom da predmet ovog postupka nije da li je ovdje tužitelj isplatio ili nije dugovanje po predmetnim Ugovorima o zajmu, ovdje 1. do 3. tuženima, već je sporno kako je rečeno da li su navedeni Ugovori o zajmu ništetni.

24. Uvidom u dopis Odvjetničkog ureda Majić tužitelju od 13. prosinca 2012. uz generalnu punomoć (list 106-108, 138-139) razvidno je da se navedeni dopis odnosi na otkup potraživanja zajmodavca, ovdje 1. tuženika, JOU vezano za potraživanje temeljem Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012.

25. Uvidom u očitovanje Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 6. ožujka 2014. (list 121, 442, 443) utvrđeno je da je navedeno Državno odvjetništvo u istom dopisu navelo da je navedeni ured 14. siječnja 2014. pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv 1. okrivljenog LO i drugih (18) zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. i čl. 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a i na štetu ovdje tužitelja. U istom očitovanju se navodi da je ovdje 1. tuženik JOU jedan od zajmodavaca vezan uz postupanje optuženih okrivljenika kojim su se isti koristili prilikom počinjenja inkriminiranih kaznenih djela.

26. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-Us-22/16 od 9. lipnja 2016. (list 187-192, 195-197, 304-385), razvidno je da je navedeni kazneni postupak vođen protiv optuženog SO, te je navedenom presudom isti proglašen krivim što je u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012. zajedno s drugim navedenim osobama u izreci navedene presude, u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a i ugovarane su novčane kazne za odstupanje od dogovarane dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova ili zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, a u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili razna trgovačka društva pobliže navedena u izreci navedene presude, a također su optuženi i druge pobliže navedene osobe u izreci presude nudile strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguravan nekretninama ili osobnim vozilima zajmoprimaca, sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali s njima njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima nakon čega su u izreci pobliže navedene presude pobliže navedene osobe od zajmoprimaca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, a na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga, a na koji način su osobe pobliže navedene u izreci navedene presude pozajmile novac najmanje 660 zajmoprimaca, od kojih su na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 HRK, pa su tako s pobliže navedenim osobama u izreci presude s više navedenih osoba sklapali ugovore o zajmu, pa tako između ostalog i s ovdje tužiteljem JO u više navrata sklopili ugovore o zajmu kojima su mu stvarno pozajmili sveukupno 37.000,00 HRK, a temeljem kojih ugovora su od njega pribavili novac u iznosu od 207.997,00 HRK, čime su ga oštetili za 169.220,46 HRK, za koji iznos su se okoristili. Iz navedene presude razvidno je da navedeni kazneni postupak nije vođen protiv ovdje 1. tuženog JOU, 2. tužene FO i 3. tuženika NO, kao optuženih.

27. Uvidom u očitovanje Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 27. srpnja 2018. (list 440-441) utvrđeno je da je navedeno Državno odvjetništvo u istom dopisu navelo da istovjetno ulozi NO kako je navedeno u dopisu od 21. svibnja 2018., istragom je utvrđeno i postupanje ŽO, koji je sklapao lihvarske ugovore s oštećenic ima, a na koji su način optuženici činili inkriminirana im kaznena djela. Iz navedenog očitovanja proizlazi da su u ranijem dopisu Državnog odvjetništva od 21. svibnja 2018. navedene i pravomoćne presude koje se temelje i na lihvarskim ugovorima koje su sklapale sve navedene fizičke i pravne osobe. Iz navedenog očitovanja nije razvidno o kojim bi se to fizičkim i pravnim osobama radilo. Dakle, nije razvidno da bi protiv ovdje 1. tuženog JOU, 2. tužene FO i 3. tuženika NO kao optuženih vođen bilo kakav kazneni postupak.

28. Svjedok RO prilikom saslušanja navela je da je radila u kreditnom uredu, a misli da mu je naziv Pulenat, od 2009. negdje do proljeća 2012. kada je navedeni kreditni ured zatvoren od strane USKOK-a. Misli da se to dogodilo u veljači 2012., ali moglo je biti i kasnije. Navodi da je radila na poslu administratora, te je kao administrator dobivala ugovore o zajmu i davala ih strankama na potpis, a po potrebi sa strankama išla i do javnog bilježnika. Također je primala i mjesečne ili tjedne uplate rata zajmova, te zaprimala prijave za zajmove. Zna da je tužitelj uzimao u navedenom kreditnom uredu kredite na čekove te na vlasnički list i na osobno vozilo, međutim navodi da nema nekih konkretnih saznanja o ugovoru o zajmu između tužitelja i 1. tuženika JOU. Navodi da zna 1. tuženika iz papira i ugovora, ali nije sigurna da li ga fizički zna. Navodi da je USKOK zatvorio predmetni kreditni ured vjerojatno zbog malverzacija u poslovanju, ali s obzirom da je prošlo puno vremena od tada nešto drugo ne može reći. Navodi da ona nije sudjelovala u nikakvom kaznenom postupku vezano za te navedene malverzacije. Navodi da joj nije poznato s kojim zajmodavcima je tužitelj sklapao ugovore o zajmu. Sjeća se da je tužitelj uredno vraćao rate ugovora o zajmu, te da je imao dvije kćeri, radio u tiskari i da je spominjao probleme s rukom, dakle sjeća se tužitelja kao osobe, ali se ne sjeća nečega vezanog za to s kojim osobama je on sklapao ugovore o zajmu. Navodi da ona osobno nije isplaćivala novac tražiteljima zajma, a obično su fizičke osobe koje bi potpisivale ugovor o zajmu sa zajmoprimcem isplaćivale iznos zajma. Na pitanje da li su postojale neke stalne osobe s kojima su poslovali i davale zajmove i s kojima su se sklapali ugovori o zajmu svjedok navodi da su se te osobe mijenjale. Navodi da su joj poznate osobe FO i NO i to iz kreditnog ureda. Navodi da je strankama bilo pojašnjeno u kreditnom uredu koje pravne poslove potpisuju. Navodi da su stranke mogle same pročitati ugovor ili im je netko od njih u kreditnom uredu pročitao ugovor o zajmu, te navodi da je to bilo čitano i kod javnog bilježnika, a mogao im je i netko drugi od rodbine pročitati, ako je netko bio s njima. Navodi da je ona radila na poslovima gdje je strankama davala formulare koje su ispunjavali gdje su stranke ispunjavale osobne podatke o sebi i koliki zajam traže. Navodi da su stranke, odnosno zajmoprimci, plaćali određenu proviziju kreditnom uredu, međutim to nije bilo u trenutku davanja zajma već je ta provizija bila uračunata u ratu zajma, a ona ne zna koliko je iznosila ta provizija. Navodi da strankama ne bi bilo odobreno sklapanje kredita u slučajevima kada stranke ne bi imale garanciju za kredit. Strankama se također ne bi odobrio kredit u slučajevima kada su stranke bile nepismene, odnosno kada se vidjelo da je stranka u teškim životnim okolnostima i da ne bi mogla vraćati kredit, odnosno za neke teške životne okolnosti, te vezano za bolesti i smrt. Na pitanje da li je dobivala kakve upute od strane investitora vezano za ugovore o zajmu, svjedok navodi da je prvo dobila ponudu od nekoga tko je davao zajam, a u kojoj ponudi je bila ponuđena visina isplate te broj mjesečnih rata, a nakon toga je ona osobama koje su dizale zajam davala tu ponudu, te ako je stranka željela uzeti zajam pod tim uvjetima onda je dobivala ugovore, te su nakon toga potpisivale ugovor o zajmu.

29. Iz navedenog iskaza svjedoka ĐO, a kojem sud nije imao razloga ne povjerovati u navedenom dijelu, proizlazi da je ista radila kao administrator u posredničkom (kreditnom) uredu između osoba koje su tražile zajam, kao ovdje tužitelj i zajmodavaca, kao ovdje 1. do 3. tuženih, te je opisala postupak odobravanja zajmova. Ista ne zna ništa o teškom materijalnom stanju tužitelja i da bi isti eventualno bio u nuždi.

30. Svjedok ĆO prilikom saslušanja navela je da je radila u javnobilježničkom uredu Lade Draškić kao prisjednik od 2011. do 2021. Kada joj je predočeno da se radi o ugovoru o zajmu koji je solemniziran u navedenom javnobilježničkom uredu 11. kolovoza 2011. između FO i JO svjedok je navela da se ne sjeća stranaka, te joj iste ništa ne znače. U javnobilježničkom uredu je bio običaj da se ugovor sa strankama prođe, pročita im se i objasni, te ako su se uvjerili da stranke razumiju ugovor onda se isti solemnizira. Navodi da ako je potpisana kao prisjednik na navedenome ugovoru o zajmu onda je radila navedenu solemnizaciju te je sve navedeno prošla sa strankama. Na pitanje što se dešava u slučaju kada neka od stranaka navodi da ne razumije pojedine odredbe ugovora ili ima kakve primjedbe na sadržaj ugovora svjedok navodi da se strankama uvijek nastoji pojasniti njima razumljivim jezikom odredbe ugovora, te u slučaju ako se vidi da stranka ne razumije što znače pojedine odredbe ugovora, te ako stranci nije jasno odnosno ako u odredbama ugovora stoji nešto što stranka nije očekivala od ugovora u takvim situacijama ugovor nisu solemnizirali.

31. Sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaz svjedoka ĆO s obzirom da je životno i logično da u javnobilježničke urede dolazi veći broj stranaka i nerealno je da bi se navedeni svjedok sjećala konkretnog Ugovora o zajmu između tužitelja i FO od 18. kolovoza 2011. s obzirom da je isti sklopljen čak trinaest godina prije iskaza svjedoka.

32. Svjedok ŠO, supruga tužitelja, prilikom saslušanja navela je da je u braku s tužiteljem od 1989. Saznala je da je njen suprug dizao neke zajmove, odnosno u početku to nije niti znala, već je to saznala tek 2012. Navodi da je 2011. bila trudna s njihovim četvrtim djetetom, a te godine je i rodila, a najstarija kćer je bila na fakultetu. Navodi da su bili u teškoj financijskoj situaciji s obzirom da su prije toga podigli veliki kredit da sagrade kuću. Negdje u proljeće 2012., a misli da je bio svibanj, ali nije sigurna, zna da su u dvorište njihove kuće došli neki ljudi s pištoljima, a ona je bila s malom bebom na katu. Zna da je svekrva bila vidno uznemirena zbog toga, a također i suprug je u tom trenu bio dolje kod majke. Suprug joj nije odmah govorio baš sve, odnosno rekao joj je nekakvu ublaženu verziju svega, a ona je tek kasnije od njega saznala više detalja. Ona je u tom momentu znala da je on dizao neki zajam, ali tada nije znala da je to tako strašno, međutim vidjela je da je čudan i da je neki veliki teret na njemu. Tek sada shvaća pod kojim pritiskom je on bio da ne izgubi kuću i obitelj. Navodi da je ona u to vrijeme imala malu plaću, te je bila na porodiljnom te su tada bili u velikoj potrebi. Muž joj je prije par godina rekao da je Županijski sud odlučio da ta organizacija koja je davala zajmove da je to zelenaštvo. Ona ne zna ništa o osobama koje su davale zajam njenom mužu. Također muž joj ništa nije pričao da bi on tim zajmodavcima govorio o njihovoj teškoj financijskoj situaciji. Navodi da je njezin suprug u vrijeme podizanja predmetnih zajmova bio anemičan te je krvario i završio na operaciji, a to je bilo nakon podizanja tih zajmova, čini joj se da je to bilo 2015., ali ne zna točno. Navodi da je suprug prije podizanja tih zajmova 2005. imao ozljedu na radu gdje mu je ozlijeđena šaka desne ruke, te je zbog toga imao pet operacija i dvije godine je bio na bolovanju. Navodi da je suprug znao dobivati telefonske pozive vezano uz te zajmove noću, te su ga pozivali i prijetili, a misli da je to bilo 2012., te je to moglo biti i prije i poslije ovog događaja kojeg je opisala da su u dvorište došli ti ljudi s pištoljima. Poznato joj je da su supruga nazivali telefonom noću upravo za predmetne ugovore jer drugih nije bilo. Navodi da su u to vrijeme imali dugove koje su morali vraćati, te taj kredit za kuću, a bio im je potreban i novac za život. Na pitanje zašto njezin suprug nije podigao kredi u banci, svjedok navodi da suprug više nije imao kreditnu sposobnost. Ističe da je bio zaposlen u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, a čini joj se da mu je plaća u to vrijeme bila oko 7.000,00 HRK bruto. Navodi da su u kućanstvu s njom i suprugom živjela njihova djeca koja su se školovala, te to malo dijete koje je tek dobila, te su samo ona i suprug bili zaposleni, a njezina plaća u vrijeme kada je radila nije prelazila 3.000,00 HRK, a na porodiljnom je bila i manja, ali se više ne sjeća točno koliko. Svekrva je imala svoju mirovinu, zna da je ista bila mala, a čini joj se da se radi o iznosu od 1.200,00 HRK. Navodi da je najstarija kćer koja je bila na fakultetu povremeno radila preko student servisa. Navodi da njezin suprug nije imao neku drugu nekretninu osim predmetne. Ne zna kada je njezin suprug prestao plaćati obveze po tim zajmovima. Suprug je rekao da je prva dva zajma otplatio, a da je treći prestao plaćati kada je Županijski sud donio odluku koju je ranije spominjala u svojem iskazu.

33. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku naveo je da je imao kredit kod Erste banke, a radilo se o velikom kreditu za adaptaciju kuće koju je radio. Imao je troje djece, te je bio u teškoj situaciji s obzirom da je ozlijedio ruku, te je trebao još novaca. Otišao je u jedan kreditni ured u Preradovićevoj ulici 2 u Zagrebu, a radi se o kreditnom uredu Pulenat. To je bilo negdje 2011., a ne zna točno o kojem mjesecu se radi gdje je odlučio realizirati prvi kredit u tom kreditnom uredu. Tamo je radila jedna ĐO koja mu je predložila da digne hipoteku na svoju kuću, premda je već imao hipoteku kod Erste banke. Taj prvi kredit je bio od tamo nekog J, te je nakon nekog vremena išao zatvoriti taj ugovor o zajmu i digao je zajam s NO, te je dobio nešto malo novaca, a s tim kreditom je zatvorio i taj prvi kredit s tim F, te je dobio i brisovno očitovanje. Zna da je taj kreditni ured Pulenat imao više kreditora, odnosno zvali su ih investitori. U to vrijeme kada je sklopio taj drugi ugovor s NO, sklopio je u isto vrijeme i ugovor o zajmu s FO, a to je sve bilo krajem 2011. Oba ta ugovora su sklopljena u tom kreditnom uredu Pulenat. Sjeća se da je ugovor s NO bio na iznos od 85.000,00 HRK, kako je stajalo u ugovoru, međutim on je dobio samo iznos od oko 13.000,00 HRK, a taj je ugovor služio za zatvaranje ugovora s tim F. S FO ugovor je bio na 25.000,00 HRK ili 30.000,00 HRK, a misli da je dobio 9.000,00 ili 10.000,00 HRK. Navodi da mu je sve te ugovore radila ta ĐO koja je radila u tom kreditnom uredu. Sada je imao ta dva kredita uz kredit u banci i to mu je bio živi kaos uz djecu. Svejedno je to vraćao nekako polako, a onda su ga zvali za vraćanje tih zajmova iz [adresa] u noćnim satima negdje oko pola tri ujutro, a sve su ga to zvali preko skypa, a u to doba su ga zvali jer se radilo o devet sati razlike između Hrvatske i SAD-a, a njih očito to nije zanimalo, ta razlika i zašto ja dobivam pozive u to doba. Sjeća se da su mu u svibnju 2012. na kućna vrata došli CO i neki plavi dečko, za kojeg ne zna više kako se zove, te je vidio da je CO kod sebe imao pištolj za pasom, te su mu njih dvojica prijetili i pozivali ga da zašto ne vraća rate zajma. Oni su mu rekli da mora dići novi kredit ili da će mu uzeti kuću. Navodi da im je odmah dao 1.500,00 HRK koje je imao kod kuće i to CO, a isti je bio zaposlenik tog ureda Pulenat. Zna da je isti kasnije bio osuđen zbog kriminalnih radnji. Navodi da je plaćao sve te rate zajma te je platio desetke tisuća kuna. Kako su ga tražili da napravi taj treći ugovor s kojim da bi zatvorio zajam od FO i NO to je došao u kreditni ured Pulenat dana 7. svibnja 2012. Navodi da je skupio neke novce od obitelji da da, te je skupio oko 3.000,00 HRK koje je dao te ne zna za što je dao te novce i nema uplatnice o tome, ali su mu rekli da to mora dati. Tada je potpisao novi ugovor o zajmu s NOU kao investitorom. Tek je kasnije dobio dopis od USKOK-a da su oni svi bili povezani. Što se tiče tog ugovora s NOU kada je došao u kreditni ured ugovor je već bio pripremljen na iznos od 125.000,00 HRK. Napominje da je na svaki ugovor od NO i FO već platio po 5.000,00 HRK da se ti ugovori zatvore, a plus one rate što ih je već plaćao. Tada su mu u kreditnom uredu izdali izvansudske nagodbe da potpišem za NO i FO, te je dobio potvrde o plaćenom dugu, a dobio je i uplatnice da su ta dva kredita zatvorena, te je mislio da su ta dva kredita prošlost. Navodi da su s tim novim ugovorom s NOU išli kod javnog bilježnika i to on i taj NOU i ta ĐO koja je uvijek išla kod javnog bilježnika. Navodi da nije siguran da li je za taj ugovor o zajmu išao kod javnog bilježnika KO ili Lade Draškić, a ti su javni bilježnici radili s tim ljudima, te je i za ranije ugovore o zajmu išao kod javnog bilježnika. Kod javnog bilježnika je potpisao taj treći ugovor o zajmu. Navodi da je samo došao u javnobilježnički ured i potpisao ugovor kod javnog bilježnika, međutim nitko mu ništa nije čitao kod javnog bilježnika, a niti je on čitao ugovor o zajmu kod javnog bilježnika. Navodi da je prije nego što je išao javnom bilježniku pročitao u kreditnom uredu bitne stavke ugovora gdje se navodi iznos, datum, kamate, te osoba s kojom sklapa ugovor, međutim detaljno ugovor nije pročitao. Navodi da je taj ugovor potpisivao pod prisilom i oni su ga natjerali da ga potpiše, a on ne bi podizao sve te kredite. Sada smatra da je njihov cilj bio da mu uzmu kuću. Navodi da su ga na ovaj treći ugovor praktički prisili da potpiše te on više nije mogao podnijeti sve te njihove pritiske. Navodi da je u kreditnom uredu dobio neke sitne novce, a misli da se radi o 9.000,00 do 10.000,00 HRK premda je ugovor o zajmu bio na 125.000,00 HRK. Ističe da za taj treći ugovor nije uopće dobio isplatnicu. Nakon toga je na televiziji, možda nakon tri tjedna, vidio da je došlo do akcije USKOK-a i da su zatvoreni svi ti kreditni uredi u Zagrebu. Pretpostavlja da se tu izgubilo brisovno očitovanje da je otplatio zajam FO i NO, s obzirom da je trebao dobiti potvrde da mu se izdalo to brisovno očitovanje za to da je otplatio zajam FO i NO. Vidio je da su ti kreditni uredi zatvoreni, te je išao prvo u taj kreditni ured u Preradovićevoj, koji je bio zatvoren, a onda je išao u jedan kreditni ured u Ilici koji je bio povezan s istima, te je vidio da je i taj također isto zatvoren. Stoga zahtijeva da se po potvrdama od NO i FO izda brisovno očitovanje, a da se zajam sa NOU proglasi ništavim jer ga je bio prisiljen potpisati u nuždi. Vezano za NO i FO navodi da je iste išao tražiti doma da mu potpišu ta brisovna očitovanja, te kada FO nije našao kod kuće išao je kod NO prema njegovoj adresi gdje je bila prisutna i FO. Primili su ga u njegovoj kuhinji te im je pokazao te izvan sudske nagodbe i tražio da mu oni osobno daju brisovno očitovanje za te zajmove. Oni su vjerojatno bili preplašeni zbog sve te situacije oko hapšenja te su mu rekli da će mu dati brisovno očitovanje, međutim nisu mu ga dali, a i poslije kada ih je kontaktirao rekli su mu da se moraju čuti s odvjetnikom, a poslije su ga i tužili. Navodi da je negdje 2014. ili 2015. donesena presuda da je oštećen. Ističe da je netočna tvrdnja iz njihovog odgovora na tužbu da oni nisu ništa dobili i to su očite laži. Navodi da im je u uredu N na sve te ugovore o zajmu dao ogromne novce, a primio je praktički ništa te mu je bio pakao od života. Na pitanje da li je prilikom sklapanja ugovora o zajmu s NO, FO i NOU iznosio istima bilo što o sebi i svojim osobnim prilikama tužitelj navodi da nije. Na pitanje da li je prije sklapanja bilo koja od ova tri ugovora ispunio zahtjev za odobrenje ugovora, odnosno aplikaciju, tužitelj navodi da misli da je bila nekakva aplikacija, ali se ne sjeća što je unosio u aplikaciju. Na pitanje zašto mu je bio potreban novac za sklapanje ugovora s NO tužitelj navodi da je već imao taj kredit s F koji je ranije podigao u predmetnom kreditnom uredu, a i kuću je adaptirao 2008. kako je već rekao, gdje je potrošio dosta novaca, a i bio je dvije godine na bolovanju, a morao je uzdržavati troje djece, te je 2011. dobio četvrto dijete. Navodi da se nije obratio klasičnoj banci radi zajma ili kredita jer nije mogao s obzirom da je već imao taj kredit u banci za adaptaciju kuće na iznos od 40.000,00 EUR. Navodi da je bio zaposlen u vrijeme sklapanja sva tri predmetna ugovora o zajmu, te je u to vrijeme imao primanja od oko 7.000,00 ili 8.000,00 HRK. Međutim kada mu se oduzeo kredit od banke van praktički nije dobio ništa, a bio je i zadužen na karticama. Navodi da je u vrijeme podizanja sva tri predmetna ugovora o zajmu živio u kućanstvu sa svojom ženom, majkom i troje djece, odnosno četvero djece, s obzirom da je četvrto dijete rođene taman tu negdje neposredno nakon sklapanja prvog ugovora o zajmu, ali nije sto posto siguran uslijed dizanja ugovora o zajmu i rođenja četvrtog djeteta. Navodi da je njegova žena u to vrijeme podizanja predmetnih ugovora o zajmu bila na porodiljnom, te je primala porodiljnu naknadu, a majka je bila u mirovini, te je ista imala malu mirovinu od cca 1.800,00 HRK, ali nije sto posto siguran u iznos. Navodi da u vrijeme podizanja sva tri ugovora o zajmu nije imao druge imovine osim založene nekretnine. Navodi da je aplikaciju o kojoj je ranije bilo govora ispunjavao u kreditnom uredu Pulenat kod ĐO, te je istu predao ĐO, a sa zajmodavcima NO, FO i NOU nije kontaktirao vezano za aplikaciju, te njima nije predavao tu aplikaciju već kako je rekao ĐO. Navodi da mu zaposlenici kreditnog ureda nisu predali neku vizitku ili neki drugi podatak temeljem kojih bi se mogli identificirati. Misli da kreditnom uredu nije platio bilo kakvu proviziju za sklapanje predmetnih ugovora o zajmu i toga ne sjeća. Navodi da je brojao novce nakon isplata po predmetnim ugovorima o zajmu. Navodi da nakon potpisivanja tih ugovora o zajmu nije ništa prigovarao vezano za isplatu po tim ugovorima, a i kako bi mogao prigovarati kada je na potpisivanje ovog trećeg ugovora o zajmu s NOU bio prisiljen. Na pitanje da li se ikada FO, NO i NOU obraćao pisanim putem u smislu čl. 12. predmetnih ugovora s pisanim prigovorima vezanom za te ugovore, navodi da im se nije obraćao pisanim putem jer njih nije niti smatrao zajmodavcima, već je zajmodavcem smatrao kreditni ured Pulenat. Navodi da je navedeni kreditni ured njih samo koristio za realizaciju tih zajmova. Ističe i da je suđeno na Županijskom sudu da se radi o kriminalnoj organizaciji, te je utvrđen njihov modus operandi. Na pitanje da li je prilikom sklapanja sva tri predmetna ugovora potpisao izjave da nije u nuždi i teškom materijalnom stanju, navodi da je vjerojatno potpisao, te ističe da je kod uzimanja ovog trećeg kredita odnosno ugovara o zajmu morao sve potpisati s obzirom da su ga prisilili. Na pitanje da li je čitao i prva dva ugovora o zajmu s NO i FO tužitelj navodi da je isto kao kod ugovora s NOU čitao bitne stvari i to iznos ugovora, imena, brojeve, OIB [osobni identifikacijski broj]e, te takve stvari, te navodi da mu nitko nije branio da pročita te ugovore. Ne sjeća se da li je dobio rješenja suda o upisu hipoteke na svojoj nekretnini temeljem predmetnih ugovora o zajmu, ali ako to oni šalju onda je vjerojatno dobio.

34. Ovdje valja reći da tužitelj tvrdnju da nije primio iznos koji je naveden u predmetnim Ugovorima o zajmu s 1. do 3. tuženima temelji samo na vlastitom iskazu. Međutim, isti je čak tri puta kod javnog bilježnika potvrdio da je primio iznose navedene u svakom od predmetnih Ugovora o zajmu, pa stoga isti svojim iskazom nije pobio navedenu dokumentaciju, a i njegov iskaz kao zainteresirane strane je nužno pristran.

35. Ovdje valja reći da tužitelj traži tužbenim zahtjevom utvrđenje ništetnosti (ništavosti kako navodi tužitelj), međutim kao činjenice u tužbi navodi da je Ugovor sklopio u zabludi i zbog vrlo teške situacije, te smatra da se radi o zelenaškim ugovorima s lihvarskom ratom i kamatom te da je bio pritiskan i zastrašivan kod povrata mjesečnih obroka, kako je sve već ranije rečeno.

36. Članak 279. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi.

37. Članak 280. st. 1. ZOO-a propisuje da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor, ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, dok st. 2. istog članka propisuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Članak 284. st. 1. ZOO-a propisuje da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna.

38. Dakle, u slučaju prijetnje, te zablude stranka može zahtijevati poništaj ugovora kako je navedeno u točkama 32. i 33. obrazloženja ove presude. Međutim, tužitelj ne postavlja tužbeni zahtjev na poništenje predmetnih Ugovora o zajmu zbog zablude ili bitne zablude, odnosno zbog prijetnje, već postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnih Ugovora o zajmu, kako je već rečeno.

39. Što se pak tiče navoda tužitelja da se radi o zelenaškom ugovoru valja reći sljedeće. Članak 329. st. 1. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

40. Dakle, kumulativno se moraju ispuniti sve pretpostavke iz čl. 329. st. 1. ZOO-a da bi neki ugovor bio ništetan. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu tužitelja i njegove supruge da su doista on i njegova supruga bili u teškoj materijalnoj situaciji u trenutku sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu. Međutim, sam tužitelj je u svojem iskazu naveo da prilikom sklapanja ugovora o zajmu s NO, FO i NOU nije istima iznosio bilo što o sebi i svojim osobnim prilikama . Dakle, zajmodavci iz predmetnih Ugovora o zajmu, ovdje 1. do 3. tuženi nisu bili svjesni teški materijalnih prilika tužitelja i njegove obitelji, odnosno da bi isti sklapao navedene Ugovore o zajmu u nuždi, na što se tužitelj poziva, odnosno kod 1. do 3. tuženih nije postojalo znanje o postojanju okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja (ovdje tužitelja) i njihova namjera da te okolnosti iskoriste u svoju korist na očiglednu štetu svog suugovaratelja (ovdje tužitelja) pa ne postoji osnovni uvjet da su navedeni zajmodavci ovdje 1. do 3. tuženi mogli za sebe ugovoriti korist iz čl. 329. st. 1. ZOO-a. Stoga iz navedenog razloga navedeni Ugovori nisu ništetni.

41. Ovdje valja reći da čl. 322. stavak 1. ZOO-a propisuje da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

42. Predmetni ugovori o zajmu nisu u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, a niti u suprotnosti sa Zakonom s obzirom da ZOO u čl. 499. st. 1. propisuje pojam Ugovora o zajmu pa tako se u navedenom članku navodi da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu posli je stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok je u čl. 500. st. 1. ZOO-a propisano da zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Predmetni Ugovori o zajmu su zaključeni u skladu s navedenim člancima Zakona, pa su stoga stranke u ugovornom odnosu.

43. Što se pak tiče morala društva ovdje valja reći da je moral skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju što je dobro, a što zlo. Moral je nešto objektivno kao oblik društvene svijesti, sistem običaja, navika, normi. Može se reći da je moral zahtjev društva za određenim ponašanjem odnosno principima koji određuju kako nešto treba biti. Vrijednosti morala su dobro, ispravno i pravedno. Sama činjenica što su stranke sklopile dvostrani ugovor, a čije sklapanje je određeno Zakonom o obveznim odnosima, sadržaj kojeg ugovora je dopušten ne znači i ne upućuje na zaključak da je isti protivan moralu društva. Tim više ako se uzme u obzir činjenica da je predmetnim ugovorom zajmodavac dao određenu i ugovorenu novčanu svotu tužitelju kao zajmoprimcu na raspolaganje pod ugovorom određenim pretpostavkama, a s kojima se tužitelj kao zajmoprimac usuglasio i svojim potpisom prihvatio. Točno je da postoje osobe koje se obrtimice bave posuđivanjem novca i da time sebi priskrbe određenu novčanu korist, no isto ne znači da su svi ugovori sklopljeni pod istim uvjetima, istog sadržaja i da su svi protivni moralu. Stoga sklopljeni Ugovori o zajmu između stranaka nisu protivni moralu društva.

44. Sudu je uvjerljivo da postoje osobe koje iskorištavaju lakomislenost drugih osoba koje se olako zadužuju, uvjerljivo je da se takve osobe mogu dovesti do situacije da više nemaju nikakav nadzor nad vlastitim financijama i da su zadužene daleko više nego što mogu vraćati, ali sama ta činjenica ne omogućuje tim osobama tražiti sudsku zaštitu, očekujući da će na taj način njihovi financijski problemi biti riješeni. Da bi uspjeli sa svojim zahtjevom, tužitelji prema odredbi čl. 219. ZPP-a i 299. ZPP-a, su dužni iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelje svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

45. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetnih Ugovora o zajmu kao pod točkom 1., 2. i 3. tužbenog zahtjeva neosnovan, a sukladno tome kako predmetni Ugovori nisu proglašeni ništetnima to je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva pod točkom 5. da se provede brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih Ugovora o zajmu i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih Ugovora.

46. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan 1. do 3. tuženima i umješaču nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 12.106,25 EUR.

47. Trošak tuženih i umješača sastoji se od zastupanja 1. do 3. tuženih i umješača po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za pristup na ročišta od 3. travnja 2014., 22. ožujka 2018., 19. rujna 2023., 31. siječnja 2024., 19. ožujka 2024. i 20. travnja 2026., te sastav podnesaka od 17. lipnja 2014., 18. travnja 2017., 8. rujna 2017. i 23. travnja 2018. po 250 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, te zastupanje na ročištima od 17. veljače 2014., 14. svibnja 2014., 16. rujna 2024., 14. travnja 2025., 4. rujna 2025. (zamolbeno) i 27. studenoga 2025. (zamolbeno) temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, te pristup na ročišta od 17. rujna 2014., 7. prosinca 2017., 30. lipnja 2021., 20. ožujka 2023. i 28. studenoga 2023., te sastav žalbe protiv rješenja od 20. listopada 2014. temeljem Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 10. t. 4. Tarife, te sastav podneska od 12. prosinca 2022. temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife što ukupno iznosi 3725 bodova, uz uvećanje od 30 % za zastupanje četiri stranke temeljem Tbr. 40. st. 1. Tarife, što onda iznosi ukupno 4842,5 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 9.685,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 2.421,25 EUR ukupno 12.106,25 EUR.

U Sesvetama 3. lipnja 2026.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. 1.-3. tuženiku po pun.-odvj. Marko Krpan, na broj: W-13/216

3. umješaču po pun.-odvj. Marko Krpan, na broj: W-13/216