Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-331/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOK – OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika AV iz [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn - 2405/2023-22 od 29. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuju se točke I. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2405/2023-22 od 29. srpnja 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 12.885,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.03.2017. god. pa do isplate i to po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. god. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate zareferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.237,81 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 750,00 EUR teku od 3. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2405/2023-22 od 29. srpnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 12.885,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. lipnja 2023. do isplate (točka I. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.887,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2025. do isplate (točka III. izreke). Zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje su na iznos od 12.885,75 EUR tekle od 30. ožujka 2017. do 20. lipnja 2023. je odbijen točkom II. izreke.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupka ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužiteljici nastala šteta, kada je odbio prigovor zastare i kada je utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između radnji ili propusta njegova osiguranika i nastanka štete, za koje radnje tvrdi da nisu bile štetne. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja žalbe od 312,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 175,31 EUR.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika istu predložila odbiti i potvrditi tom žalbom pobijene dijelove prvostupanjske presude. Tvrdi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljici nastala šteta pravomoćnošću presude kojom je obvezana na plaćanje parničnih troškova, neovisno o tome je li došlo do prisilne naplate. U tom smislu, s obzirom na to da je ta presuda postala pravomoćna 28. rujna 2018., tvrdi da je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare jer je tužba podnesena 27. rujna 2023., unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO).

4. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija umješač na strani tuženika iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova postupka umješaču, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi tvrdi da je tužiteljicu zastupao profesionalno i savjesno, a da je njezina obveza naknade troškova postupka posljedica nezakonite sudske prakse koja nije uzimala u obzir kvalitativni uspjeh tužiteljice u sporu u kojem ju je zastupao, a on to nije mogao isticati u pravnim lijekovima jer mu je opozvana punomoć kada je prvostupanjska presuda još bila nepravomoćna. Osim toga, s obzirom na to da tužiteljica nije platila nikakve troškove postupka parničnom protivniku, tvrdi da joj šteta nije nastala. Zahtijeva naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu od 250,00 EUR.

5. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu umješača.

6. Točku II. izreke prvostupanjske presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalno prava iz članka 1086. ZOO-a. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio taj propis s obzirom na to da joj je pravomoćnom presudom naloženo platiti parničnom protivniku troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2017. do isplate.

7. Tuženik i umješač nisu odgovorili na žalbu tužiteljice.

8. Žalbe tuženika i umješača su osnovane.

8.1. Žalba tužiteljice nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale tužiteljici u vidu parničnih troškova koje je obvezna naknaditi Hrvatskom uredu za osiguranje kao protivnoj stranci na temelju pravomoćnih odluka donesenih u parnicama koje je, prema tvrdnjama tužiteljice, ona u pretežitom dijelu izgubila zbog nesavjesnog zastupanja po umješaču AV, tadašnjem odvjetniku u Rijeci, koji je od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećim osobama obavljanjem odvjetništva bio osiguran kod tuženika.

10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu i u priklopljenom spisu predmeta koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod poslovnim brojem Pn-14/2016 (ranije P- 2510/2008), saslušanjem tužiteljice, umješača i svjedoka HV, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica zastupana po majci i zakonskoj zastupnici HV opunomoćila umješača AV, tadašnjeg odvjetnika u Rijeci, za zastupanje u odštetnoj parnici protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, radi naknade imovinske i neimovinske štete koja je tužiteljici nastala uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi 20. svibnja 2007.

- da je taj postupak započeo 11. rujna 2008. kada je podnesena tužba te da je tijekom postupka, 7. listopada 2008., tuženik platio tužiteljici nesporni dio odštete od 102.032,00 kn

- da je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2510/2008 od 12. listopada 2012., tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično prihvaćen, za iznos od 320.400,00 kn, a djelomično odbijen, za iznos od 229.617,88 kn (do zatraženih 550.017,88 kn) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1288/2013- 3 od 11. studenog 2015. djelomično odbijena žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu štete od 5.000,00 kn dok je u povodu žalbe tužiteljice ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđenih 320.400,00 kn do zatraženih 545.017,88 kn, u povodu žalbe tuženika ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici 320.400,00 kn, a u povodu žalbi obiju stranaka ukinuta je odluka o troškovima postupka i predmet je u ukinutim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

- da je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-14/2016 koja je u ponovljenom postupku donesena 30. ožujka 2017., tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen za iznos od 4.000,00 kn, a odbijen za iznos od 526.017,88 kn (do zatraženih 530.017,88 kn) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 118.812,50 kn

- da se odluka o troškovima postupka temelji na zaključku da je tužiteljica koja je u sporu uspjela s 4.000,00 kn od ukupno konačno zatraženih 530.017,88 kn uspjela s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva pa da je dužna tuženiku naknaditi sve potrebne troškove zastupanja

- da je tužiteljica opozvala punomoć umješaču nakon donošenja te prvostupanjske presude

- da je žalba tužiteljice koju je u žalbenom postupku zastupala majka i zakonska zastupnica HV odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu 526.017,88 kn

- da je žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka djelomično potvrđena (u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku 97.087,50 kn) jer je i prema ocjeni drugostupanjskog suda tužiteljica uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva (0,75%), a djelomično uvažena na način da je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka od 21.725,00 kn odbijen jer je prilikom donošenja te odluke prvostupanjski sud prema ocjeni drugostupanjskog suda pogrešno primijenio članak 155. ZPP-a

- da je u povodu revizije tužiteljice koju je u revizijskom postupku zastupao drugi odvjetnik kao punomoćnik, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 501/2019-2 od 30. studenog 2022., revizija tužiteljice djelomično prihvaćena i djelomično su preinačene nižestupanjske odluke na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos naknade štete od 14.000,00 kn dok je u odnosu na odštetni zahtjev od 512.017,88 kn i odluku o troškovima parničnog postupka revizija tužiteljice odbijena kao djelomično neosnovana

- da tužiteljica nije platila troškove postupka Hrvatskom uredu za osiguranje u skladu s navedenim pravomoćnim presudama i

- da je činjenica da je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka od 12.885,73 EUR /97.087,50 kn/ posljedica nesavjesnog zastupanja umješača koji je postavio nerazumno visok tužbeni zahtjev koji potom nije smanjio u skladu s rezultatima provedenog vještačenja, orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, uputom drugostupanjskog suda o doprinosu tužiteljice i plaćenom djelomičnom odštetom.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu 12.885,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje je prihvatio djelomično, od 31. lipnja 2023. (koji datum ne postoji, a iz razloga koje je naveo u točkama 42. i 43. obrazloženja proizlazi da je riječ o grešci u pisanju na način da umjesto 31. treba stajati 21.) ocjenjujući da 20. lipnja 2023. presuda Općinskog suda u Zadru kojom je naloženo tužiteljici naknaditi Hrvatskom uredu za osiguranje troškove postupka postala ovršna. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare, a činjenicu da tužiteljica nije podmirila dužne troškove drži neodlučnom s obzirom na to da ocjenjuje da je tužiteljici šteta nastala pravomoćnošću odnosno ovršnošću presude kojom joj je naloženo plaćanje tih troškova. Pritom se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 485/2006-2 od 4. srpnja 2006. Isto tako, sud prvog stupnja je otklonio prigovore umješača koje je prihvatio i tuženik o tome da odluka o naknadi troškova za koju tužiteljica tvrdi da predstavlja štetu nije rezultat nesavjesnog zastupanja nego pogrešne odluke sudova koji suprotno ustavnim i konvencijskim standardima zaštite prava na pristup sudu kao sastavnice prava na pošteno suđenje i zaštite prava na mirno uživanje imovine tužiteljice koja joj je dosuđena tim presudama nije uzelo u obzir kvalitativni uspjeh tužiteljice u sporu. To stoga što, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, činjenica da sudovi nisu uzeli u obzir uspjeh tužiteljice u pogledu osnovanosti zahtjeva „ne bi u znatnoj mjeri utjecalo na činjenicu da osiguranik tuženika nije postavio visinu tužbenog zahtjeva sukladno pravilima struke i mjerodavnoj sudskoj praksi u sl ičnim predmetima“. Osim toga, prvostupanjski je sud ocijenio da su umješačeve kritike predmetne odluke o troškovima postupka nedopuštene i neodlučne s obzirom na to da je riječ o pravomoćnim odlukama „pa se u tom dijelu sud neće očitovati na navode umješača“ kojima umješač preispituje pravomoćne sudske odluke.

12. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

13. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Iako tuženik i umješač u žalbama navode da ih podnose (i) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nisu određeno naznačili (niti sadržajno na njih upućuju), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

15. Osnovano tuženik i umješač u žalbi tvrde da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 1046. ZOO-a kada je usvojio tužbeni zahtjev.

16. Činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da tužiteljica nije platila troškove postupka za koje tvrdi da predstavljaju štetu za koju joj odgovara tuženik, stranke niti umješač u žalbi ne dovode u pitanje. Sporni su učinci te činjenice na osnovanost odštetnog zahtjeva. Prema shvaćanju tuženika i umješača izraženih u njihovim žalbama ta činjenica znači da tužiteljici šteta nije nastala. Prema shvaćanju tužiteljice izraženom u odgovoru na žalbu tuženika, ta je činjenica neodlučna s obzirom na to da tužiteljica tvrdi da joj je šteta nastala pravomoćnošću sudske presude kojom joj je naloženo plaćanje tih troškova. Pravno shvaćanje tužiteljice prihvatio je i prvostupanjski sud, ocjenjujući da je tužiteljici šteta nastala „pravomoćnošću, odnosno ovršnošću“ presude kojom se nalaže tužiteljici Hrvatskom uredu za osiguranje isplatiti iznos od 12.885,73 EUR. Pritom se taj sud pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 485/2006-2 od 4. srpnja 2006.

17. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno.

18. Prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. Ocjenjujući ih važnim za odluku o sporu za naknadu štete nastale tužitelju u vidu parničnih troškova koje je obvezan platiti parničnom protivniku na temelju pravomoćnih sudskih odluka donesenih u parnicama koje je, prema tvrdnjama tužitelja, on izgubio zbog nesavjesnog zastupanja po odvjetniku, i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, Vrhovni je sud rješenjem broj Rev 5104/2021-2 od 8. prosinca 2021. dopustio reviziju u odnosu na pitanja koje glase:

“1.) U slučaju naknade štete protiv odvjetnika zbog grube nepažnje prilikom zastupanja svoje stranke primjenjuju li se zastarni rokovi za izvanugovornu štetu iz članka 230. stavak 1. i 2. ZOO-a ili se primjenjuju zastarni rokovi za ugovornu štetu iz članka 230. stavak 3. ZOO-a, i odredbe ugovora o nalogu iz članka 763. -784. ZOO-a? 2.) U smislu članka slučaju regresne naknade imovinske štete temeljem pravomoćne i ovršne presude smatra li se dan nastanka štete tj. tražbine, u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), datum kada je predmetna presuda postala pravomoćna i ovršna, ili datum kada je plaćanjem po toj presudi umanjena imovina temeljem predmetne pravomoćne i ovršne presude, a sve u smislu početka tijeka zastarnog roka iz članka 230.?

3.) U slučaju pravomoćne obveze plaćanja štete, kada obveznik plaćanja po toj presudi stječe pravo na regres prema štetniku, u smislu članka 215. ZOO? Smatra li se da je to pravo nastalo sa danom pravomoćnosti i ovršnosti presude, ili sa danom ispunjenja obveze po toj presudi?“.

20. Odlučujući o reviziji podnesenoj po navedenom dopuštenju, Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci Rev 65/2023-2 od 18. travnja 2023., izrazio pravno shvaćanje da „u konkretnoj situaciji u kojoj se zahtijevana šteta odnosi na troškove postupka koje tužitelj kao stranka koja je izgubila parnicu treba naknaditi drugoj stranci, suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, tužitelju šteta ne nastaje pravomoćnošću odluke kojom je parnica završena na štetu tužitelja (kao u situaciji kad se šteta odnosi na očekivanu dobit koja je izostala), već šteta nastaje tek kad se naplatom dosuđenih troškova umanji imovina tužitelja. Dakle, šteta nastaje i dospijeva tek onog dana kad su troškovi postupka naplaćeni čime dolazi do umanjenja imovine tužitelja” (točka 15.). Prije nego što je došlo do umanjenja imovine tužitelja naplatom troškova, neovisno o postojanju odluke kojom je tužitelju naložena naknada troškova postupka, nije nastala štete s te osnove niti je ona dospjela (točka 16). Zbog toga odgovor na pitanja zbog kojih je u tom predmetu dopuštena revizija glasi:

“U situaciji kada se zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu odnosi na troškove postupka koje zastupani treba platiti protivnoj stranci, zastupanom šteta nastaje tek naplatom tih troškova (umanjenjem njegove imovine), a ne pravomoćnošću i ovršnošću presude kojom mu je naložena naknada troškova.” (točka 17.).

21. Imajući na umu da je riječ o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, navedeno pravno shvaćanje, koje dijeli i ovaj sud, primjenjivoj je i u ovom predmetu. Obveza naknade štete smatra se u skladu s člankom 1086. ZOO-a dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to imovina tužiteljice koja nije platila sporne troškove parničnom protivniku nije umanjena, nije joj nastala šteta (članak 1046. ZOO -a) niti je ta šteta dospjela (članak 1086. ZOO-a), neovisno o postojanju sudske odluke kojom joj je naložena naknada tih troškova.

22. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 485/06-2 od 4. srpnja 2006. nije primjenjivo u ovom predmetu. To stoga što je u tom predmetu tužitelju šteta nastala zbog odbijanja tužbenog zahtjeva za povrat zajma zbog zastare. U toj situaciji tužitelju je šteta nastala kada je on pravomoćno odbijen zbog zastare. Naprotiv, u ovom predmetu nije riječ o šteti koja je nastala pravomoćnim odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice nego se zahtijevana šteta odnosi na troškove postupka koje tužiteljica kao stranka koja je izgubila parnicu (tek) treba naknaditi drugoj stranci.

23. Imajući na umu da je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 65/2023- 2 od 18. travnja 2023. donesena po reviziji po dopuštenju i to sa svrhom da se o pravnom pitanju nastanka i dospijeća štete koja se odnosi na troškove postupka koje neuspješna stranka koja je izgubila parnicu treba naknaditi drugoj stranci osigura jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te da je tom odlukom odgovoreno na izravno pitanje nastanka i dospijeća te štete i to prije nego što je tužiteljica podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari (28. rujna 2023.), ranija pravna shvaćanja (u povodu redovne revizije) od kojih se u odluci Rev 65/2023 -2 od 18. travnja 2023. odstupilo, a na koje se tužiteljica poziva u odgovoru na žalbu tuženika, nisu od utjecaja na pravno shvaćanje drugostupanjskog suda.

24. S obzirom na to da je na činjenicu da tužiteljica nije platila troškove postupka koje tvrdi da joj predstavljaju imovinsku štetu za koju odgovara tuženik kao osigu ratelj umješača, sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1046. ZOO-a kada je ocijenio da je riječ o šteti koja joj je nastala i koja je dospjela, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena je točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen.

25. Imajući na umu razloge zbog kojih je u povodu žalbi tuženika i umješača preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude i izraženo pravno shvaćanje ovog suda o tome da šteta koja je predmet spora nije nastala i nije dospjela, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica žalbom pobija točku II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njezin (preostali) tužbeni zahtjev koji se odnosi na sporedno potraživanje. Zbog toga je na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je točka II. prvostupanjske presude.

26. Tužiteljici koji je u cijelosti izgubila parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova (članak 154. stavak 1. ZPP-a) pa je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude na način da je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.

27. Tužiteljica koja sa žalbom nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka. Troškovi njezinog odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi tuženika s kojom je uspio.

28. Tuženiku je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a te odredbam Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025) dosuđena naknada troškova za:

- sastavljanje odgovora na tužbu od 3.11.2023. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na pripremnom ročištu 28.8.2024. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 17.6.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova i

- sastavljanje žalbe protiv presude (Tbr. 10. stavak 1. OT-a) 125 bodova što ukupno (Tbr. 54. OT-a) i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 1.062,50 EUR. Tome treba dodati 175,31 EUR plaćenih na ime sudske pristojbe na žalbu pa je ukupno dosuđena tuženiku naknada troškova postupka od 1.237,81 EUR.

28.1. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove prvostupanjskog postupka donesena je uz primjenu članka 151. stavka 3. ZPP-a, a visina stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

29. S obzirom na to da umješač nije dostavio dokaz da je snosio troškove sudske pristojbe na žalbu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu tih troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer