Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-264/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Horvatić, odvjetnik u Zagrebu, [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2744/2020 od 3. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2026.

r i j e š i o j e  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2744/2020 od 3. siječnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 76.647,42 EUR-a / 577.700,00 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) te predlaže uvaženjem žalbe presudu ukinuti.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda protivno žalbenim navodima sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u međusobnom proturječju, niti sa stanjem spisa predmeta pa ju je moguće ispitati. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP budući je sud prvog stupnja u okviru pravnog stajališta o osnovanosti zahtjeva ocijenio dokazni materijal koji je bio podloga za donošenje presude. Nije ostvarena ni jedan druga povreda iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Međutim, zbog pogrešnog je pravnog pristupa suda prvog stupnja izostalo pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja zbog čega nije moguće ispitati pravilnost u primijeni materijalnog prava.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade vrijednosti oduzetog zemljišta za potrebe izgradnje nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi.

8. Sud je prvog stupnja nakon uvida u isprave u spisu utvrdio:

-da nije proveden postupak izvlaštenja dijelova nekretnina u vlasništvu tužitelja, već postupak evidentiranja ceste u katastru i upisa u zemljišnoj knjizi

-da je geodetskim elaboratom izvedenog stanja nerazvrstanih cesta RN 73/18 od 15. studenog 2017., potvrđenog 4. svibnja 2018. snimljeno izvedeno stanje nerazvrstane ceste Slavonska avenija Odvojak kbr. 13-19, a iz istog proizlazi da se izvedeno stanje predmetne nerazvrstane preklapa sa spornim dijelovima zk. čbr. [katastarska čestica] (u vlasništvu tužitelja), [katastarska čestica] (u suvlasništvu tužitelja i trećih osoba), [katastarska čestica] (u vlasništvu tužitelja), [katastarska čestica] (u vlasništvu tužitelja) i [katastarska čestica] (u vlasništvu tužitelja) te cijelom zk. čbr. [katastarska čestica] (u vlasništvu tužitelja), k. o. [katastarska općina] na način da se prijavnim listom za zemljišnu knjigu predlaže umanjenje zk. čbr. [katastarska čestica] u površini 48 m2, [katastarska čestica] u površini 309 m2, zk,čbr. [katastarska čestica] u površini 67 m2, [katastarska čestica] u površini 39 m2, zk. čbr. [katastarska čestica] u površini 8 m2 i spajanje zk. čbr. [katastarska čestica] u površini 14 m2 cijelosti u novoformiranu zk. čbr. [katastarska čestica] Slavonska avenija Odvojak 13-19 k. o. [katastarska općina],

- da je nadležno tijelo 15. veljače 2018. izdalo uvjerenje kojim potvrđuje kako novoformirana zk. čbr. [katastarska čestica] u koju su spojeni dijelovi tužiteljevih nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu koja je do stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne Novine" 84/11- dalje ZC/11) bila izgrađena, koristila se za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika, a što da je potvrđeno i uvidom u geodetski elaborat

-da je tužitelju kao nositelju prava na katastarskim česticama predočen geodetski elaborat na uvid te je tužitelj 3. prosinca 2019. izjavio svoje protivljenje provedbi elaborata

- da je u zemljišnoj knjizi zk. čbr. [katastarska čestica] upisana kao nerazvrstana cesta kao javno dobro u općoj uporabi za korist tuženika

-da je tuženik dopisom od 7. srpnja 2020. obavijestio tužitelja da nema mjesta isplati naknade za dijelove nekretnina ranije upisane kao njegovo vlasništvo, a koje su prema geodetskom elaboratu RN 73/18 k. o. [katastarska općina] ušle u novoformiranu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da je predmetna prometnica izgrađena prije 2011. i istekao je opći zastarni rok

-da je tuženik u parnici ustrajao na prigovoru zastare

9. Sud je prvog stupnja u razrješenju spornog odnosa primijenio odredbe čl. 131. do 133. ZC/11, te odredbe čl. 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 92/14 – dalje ZC/14) te zaključio kako se nerazvrstanom cestom smatra ona cesta koja se na dan stupanja na snagu ZC/11 koristila za promet vozila po bilo kojoj osnovi i bila pristupačna većem broju korisnika , a koja nije razvrstana kao javna cesta u smislu ZC/11, pa se utoliko nerazvrstana cesta evidentira u katastru i upisuje u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. U situaciji kada nerazvrstana cesta nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje, tada prema odredbama čl. 3. i 4. ZC/14 jedinica lokalne samouprave na temelju propisanih isprava pokreće postupak pred katastrom radi evidentiranja nerazvrstane ceste, te po izdavanju prijavnog lista Ured za katastar po službenoj dužnosti traži njegovu provedbu u zemljišnoj knjizi radi upisa nerazvrstane ceste.

10. Imajući u vidu navode tužitelja iz tužbe da je predmetnu prometnicu koristio od 1996., te istu zajedno sa susjedom asfaltirao 1999. sud ocjenjuje kako se činom polaganja asfalta nije promijenila njezina namjena te da je u trenutku stupanja na snagu ZC/11 28. srpnja 2011. ista imala pravni i faktički status izgrađene ceste jer se koristila za promet i bila dostupna većem broju korisnika i nije bila u posjedu tužitelja. Iz tih razloga u primijeni odredbe čl. 215. i 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) sud prvog stupnja zaključuje kako je istekao opći zastarni rok zahtijevati tražbinu iz tužbe podnesene 3. lipnja 2020., pri čemu otklanja tvrdnju tužitelja da bi zastarni rok počeo teći trenutkom njegova saznanja o oduzimanju zemljišta što da je bilo kada je zaprimio rješenje suda o provedbi elaborata Z-27248/18 i odbija provođenje dokaznih prijedloga koje je tužitelj predložio.

11. Tužitelj u žalbi ustraje kod stajališta da je zastarni rok počeo teći danom njegova saznanja za oduzimanje zemljišta što da je bilo primitkom rješenja o provedbi elaborata Z-27248/18, a k tome tvrdi kako se cijelo vrijeme nalazi u posjedu spornog zemljišta koji mu nije oduzet i zemljište koristi na dosadašnji način, posebno one dijelove za koje tvrdi da predstavljaju parkirališni prostor ispred njegove kuće. Iz tih razloga smatra kako je, osim što je neobrazložena i potpuno pogrešna odluka suda kojom je odbio provesti po tužitelju predložene personalne dokaze, očevid na licu mjesta uz vještaka geodetu radi identifikacije prijepornih dijelova, te građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti nekretnina.

12. Ovaj se sud u cijelosti slaže sa žalbenim navodima tužitelja kako je odbijanje provođenja njegovih dokaznih prijedloga utjecalo na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja čime je sud prvog stupnja preuranjeno kao da vodi zemljišnoknjižni, a ne parnični postupak, odlučio o neosnovanosti zahtjeva usvajajući prigovor zastare.

13. Vrhovni je sud na sjednici Građanskog odjela zauzeo pravno shvaćanje broj Su- IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. koje glasi:

''Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“

14. Tužitelj je kroz postupak tvrdio kako se radilo o uništenom poljskom putu kojeg su on i susjed CD 1999. asfaltirali o svom trošku, ostavljajući slobodne dijelove za prolaz pješaka i parkiranje vozila, zatim da se tuženik sve do 2018. kada je pokrenut postupak pred katastrom nije pojavljivao i sudjelovao u troškovima uređenja i održavanja puta, čišćenju snijega i košnji trave, čime smatra da nije deposediran prije nego li je zaprimio rješenje zemljišnoknjižnog suda o provedbi upisa nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi.

15. Sud je prvog stupnja smatrao da su isprave u spisu dovoljne za zaključak statusu i namjeni predmetnih nekretnina na dan stupanja na snagu ZC/11, pri čemu u pobijanoj odluci nije dao odgovor na gore navedene tvrdnje tužitelja koje su usmjerene na dokazivanje kako predmetna cesta nije imala karakteristike nerazvrstane ceste, zatim na dokazivanje kako nije deposediran a posebno u onim dijelovima za koje tvrdi da bi predstavljali parkirališni prostor za potrebe njegovog poslovnog objekta. Da bi se odgovorilo na ta pitanja odnosno tvrdnje na kojima počiva zahtjev tužitelja potrebno je provesti dokazni postupak iz čijih će se rezultata zaključivati o okolnostima od kojih zavisi početak tijeka zastarnog roka, sve to imajući u vidu sudsku praksu koja se ustalila u provedbi pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 27. svibnja 2024.

16. Drugim riječima, rezultati dokaznog postupka nisu dostatni za ocjenu u kojem je trenutku zastara zahtjeva za isplatu počela teći, ni u okviru pravnih shvaćanja koje primjenjuju nacionalni sudovi, a kamo li u svijetlu najnovije presude Europskog suda za ljudska prava od 31. ožujka 2026. (objavljena 7. svibnja 2026.) u predmetu Jurić protiv Hrvatske, Zahtjev broj 51771/21. U tom se slučaju razmatrala usporediva situacija ovoj, budući je na zemljištu podnositeljice 1970-tih godina izgrađena pristupna cesta koja je 2000. asfaltirana, a 2014. je u zemljišnim knjigama upisana kao nerazvrstana cesta. ESLJP je zaključio kako zastarni rokovi sami po sebi nisu protivni Konvenciji jer služe pravnoj sigurnosti i zaštiti od zastarjelih zahtjeva. Međutim, njihova primjena mora biti predvidljiva u konkretnim okolnostima predmeta. U predmetu Jurić protiv Hrvatske zaključeno je kako pravna prednica podnositeljice nije mogla 2000. (asfaltiranje puta) predvidjeti da će izgubiti vlasništvo već je to mogla sa sigurnošću tek 2014. kada je cesta evidentirana u zemljišnim knjigama kao nerazvrstana cesta i javno dobro u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

17. Takvo pravno stajalište zastupa žalitelj a na prvostupanjskom je sudu da po provođenju dokaznog postupka odnosno izvođenju dokaza koje je žalitelj predložio, a sud neosnovano odbio, zaključi je li u okolnostima konkretnog slučaja početak tijeka zastarnog roka kojeg sud veže uz dan stupanja na snagu ZC/11 za tužitelja bio predvidljiv o čemu će ovisiti odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za oduzeto zemljište.

18. Nakon što sud prvog stupnja postupi na izloženi način i upotpuni dokazni postupak donijet će novu zakonitu odluku.

19. Iz navedenih je razloga žalba tužitelja uvažena i prvostupanjska presuda ukinuta sukladno odredbi čl. 370. ZPP.

U Rijeci, 3. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar