Poslovni broj: UsI-2274/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja UK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, Lovretska 27, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske (OIB:66486182714), Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/517, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 14. kolovoza 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/25-01/517, URBROJ: 338- 01-06-05-25-02 od 14. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/25-02/7930, URBROJ: 338-17-02-01-25-4 od 14. svibnja 2025., kojim tužitelju ozljeda nastala dana 11. veljače 2025., izražena dijagnozama prema MKB: klasifikaciji: S22.4/višestruki prijelomi rebara i S70.8/ostale površinske ozljede boka (kuka) i bedara, nisu priznate ozljedom na radu te mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom istih.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede pravila postupka. Ističe da je osporeno rješenje protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO) jer je utvrđenje osporenog rješenja u suprotnosti sa stanjem spisa i sa zakonom. Navodi da je kao vojnik zaposlen kod poslodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a da je do ozljede za koju mu tuženik ne priznaje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja došlo 11. veljače 2025. oko 9,00 sati u VSK Golubić, za vrijeme obavljanja radnih zadaća, odnosno prilikom paljenja vozila, nakon čega je hospitaliziran u Općoj veteranskoj bolnici Hrvatski ponos u periodu od 11. veljače 2025. do 12. veljače 2025. Ističe da je tuženik u osporenom rješenju utvrdio kako nije sporno da se ozljeda s navedenim dijagnozama dogodila dana 11. veljače 2025. na radnom mjestu i to za vrijeme njegovog redovitog rada. Ističe da prvostupanjsko tijelo spori da li nastali događaj ispunjava uvjete za priznavanje ozljeda na radu sukladno članku 66. ZOZO-a i članka 68. Zakona o zaštiti na radu. S tim u vezi smatra da je tuženik tijekom provedenog postupka pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice kada je utvrdio da je do predmetnih ozljeda došlo radi njegovog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, jer je postupajući po zapovijedi nadređenog prilikom izvršavanja radne zadaće nadopune goriva pokrenuo motor vozila s lijeve vanjske strane kabine a da se, navodno, prethodno nije uvjerio da se ručica mjenjača zaista nalazi u neutralnom položaju, uslijed čega je vozilo nekontrolirano krenulo naprijed radi čega su mu nastale ozljede. Navodi da je iz iskaza svjedoka predmetnog događaja i provedenog istraživanja prema dopisu Pukovnije vojne policije, KLASA: 806-03/25-01/1, URBROJ: 351107-25-28 od 11. veljače 2025. razvidno kako nije jasno i nedvosmisleno utvrđeno da se on, kako to pogrešno zaključuje tuženik, nesavjesno i neodgovorno ponašao na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti. Ističe da je u iskazu naveo kako je do ozljede došlo prilikom pripreme vozila za odlazak na dopunu goriva, po zapovijedi nadređenog, te se prilikom paljenja vozila koje je bilo u neutralnom položaju (N) vozilo trznulo, krenulo prema naprijed te se vratilo unatrag, radi čega su nastale predmetne ozljede. Pojašnjava da se u iskazima drugih svjedoka i to zapovjednika satnije ŠK i nadnarednika IK nigdje ne spominju okolnosti koje bi ukazivale na to da je on postupao nesavjesno i neodgovorno. Nadalje, ističe da se u dopisu Pukovnije vojne policije, KLASA: 806-03/25-01/1, URBROJ: 3511-07-25-28 od 11. veljače 2025. također nigdje ne navodi kako su istražitelji došli do zaključka da je on postupao nesavjesno i neodgovorno prilikom obavljanja svoje zadaće, već se samo paušalno navodi, bez ikakvih konkretnih dokaza, da je pokrenuo vozilo, a da se pri tome nije uvjerio da se ručica mjenjača nalazi u neutralnom položaju. S tim u vezi, ističe da se u tom dopisu navodi kako su se od njega nakon predmetnog događaja izuzeli uzorci krvi i urina radi vještačenja na prisutnost supstanci droga i alkohola. Naglašava da je tuženik donio osporeno rješenje a da nije čekao rezultate vještačenja krvi i urina, te da je neosnovano i neobrazloženo odbacio njegov prijedlog za provođenjem vještačenja na vozilu radi čijeg pokretanja je nastala predmetna ozljeda, pravdajući se time da se iz okolnosti utvrđenih tijekom postupka može zaključiti da je on postupio na način prema kojem mu se nastala ozljeda ne može priznati ozljedom na radu i da su vještačenje štetnog događaja proveli nadležni istražitelji vojne policije, koju pravilnost utvrđenja tužitelj osporava. Navodi da je radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica koje su bitne za rješavanje predmetne upravne stvari trebalo, osobito jer se radi o starom vozilu koje je sklono kvarovima, izvršiti uvid u spis Pukovnije vojne policije KLASA: 806-03/25-01/1, kao i provesti dokaz saslušanjem jedinog svjedoka nezgode koji je imao neposredna saznanja o svim relevantnim i odlučnim činjenicama, na koji način nije postupljeno, zbog čega je postupak nepotpuno proveden, a da donošenje odluke bez izvođenja tog ključnog dokaza dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Nadalje navodi da je tuženik pogrešno primijenio materijalni propis na temelju kojeg se rješava predmetna upravna stvar, konkretno članak 66. ZOZO-a te da je donio pogrešan zaključak o prirodi njegove ozljede. Tvrdi da u konkretnom slučaju iz svih relevantnih činjenica i dokaza izvedenih u tijeku postupka jasno proizlazi da se njegova ozljeda dogodila u izravnoj vezi s obavljanjem poslova na temelju kojih je osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe da su prema navedenim kriterijima iz članka 66. ZOZO-a ispunjene sve zakonske pretpostavke za priznavanje statusa ozljede na radu i da se na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ne može zaključiti da je do ozljede došlo zbog postupanja koje bi se moglo podvesti pod neku od točaka iz članka 67. ZOZO-a. Naglašava da nije postupao skrivljeno, nesavjesno i da nije bio pod utjecajem alkohola, droga ili drugih opojnih sredstava, niti je njegova ozljeda rezultat fizičke aktivnosti izvan okvira radnih zadataka, te da nije riječ o ataku kronične bolesti ili predispozicije zdravstvenog stanja. Stoga navodi da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu iznimki iz članka 67. ZOZO-a, već da su suprotno tome ostvarene pretpostavke iz članka 66. ZOZO-a, koje nedvojbeno upućuju na to da se u ovom slučaju radi o ozljedi na radu. Zbog iznesenog, navodi da se predmetna ozljeda ima smatrati ozljedom na radu, s pripadajućim pravima i obvezama iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i da predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu navodi da t užba nije osnovana. Ističe da je suprotno navodima iz tužbe osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i sukladno važećim zakonskim propisima. Navodi da u konkretnom slučaju iz spisu priložene dokumentacije proizlazi da su uz podnesenu prijavu o ozljedi na radu priložena izvješća tužitelja, njemu nadređene djelatne vojne osobe i zapovjednika satnije, Pukovnije vojne policije Glavnog stožera Ministarstva obrane Republike Hrvatske i preslike medicinske dokumentacije. Poziva se na sadržaj izvješća Glavnog stožera Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 806-03/25-0111, URBROJ: 351 1- 07-25-28 od 11. veljače 2025., navodeći da iz njega proizlazi da su na temelju obavljenih obavijesnih razgovora i očevidnih radnji istražitelji OKVP Split utvrdili da je tužitelj zbog predstojeće zadaće nadopune goriva pokrenuo motor vozila ”Torpedo” s lijeve vanjske strane kabine, bez prethodne provjere nalazi li se ručica mjenjača zaista u neutralnom položaju, uslijed čega je vozilo nekontrolirano krenulo naprijed i udarilo u stražnju stranu priključnog vozila za prijevoz pasa i nastavilo se nekontrolirano kretati i lijevom stranom zahvatilo je i ozlijedio tužitelja, nakon čega se nastavilo nekontrolirano kretati i udarilo je u brdo, pri čemu je nastala manja materijalna šteta na vozilu ”Torpedo”, priključnom vozilu za prijevoz pasa i na drvenom objektu. S tim u vezi navodi da je iz sadržaja tog izvješća također razvidno da su od tužitelja medicinski djelatnici uzeli uzorke krvi i urina koji će biti poslani u nadležni Centar radi vještačenja o prisutnosti supstanci droga/lijekova i alkohola, kao i da će istražitelji OKVP protiv tužitelja podnijeti obavijest o povredi vojne stege i putem posebnog izvješća izvijestiti Općinsko državno odvjetništvo Šibenik, te da se kriminalističko istraživanje nastavlja.

4. Uz podnesak zaprimljen kod ovog suda 18. svibnja 2026. tužitelj je dostavio rješenje Vojnostegovnog suda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-815-01/25-01/145, URBROJ: 512-08-25-10 od 15. prosinca 2025. iz kojeg je razvidno da je oslobođen od odgovornosti da bi nesavjesno i nemarno obavljao službu 11. veljače 2025. na način da bi dana 11. veljače 2025. oko 09:00 sati obnašajući dužnost vozača u sastavu stražarskog osiguranja u VSK „Golubić", dok se nalazio izvan vojnog vozila ”Torpedo”, registarskih oznaka [registarska oznaka], odnosno njegove lijeve strane izvršio pokretanje motora, a da se tom prilikom nije uvjerio da je ručica mjenjača u neuțralnom položaju, pa je nakon toga došlo do poskakivanja i nekontroliranog kretanja vozilo prema naprijed kojom prilikom je isto zahvatilo imenovanog i dovelo ga u položaj između vozila i objekta BB7, a uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozlijede (lom rebara i uboj prednjeg trbušnog zida),

5. Tijekom spora održana je rasprava 19. svibnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao suvišan jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje i uvidom u svu dokumentaciju ovog upravnog spora. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 67. stavkom 1. točkom 1. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

9. Prema podacima spisa predmeta u upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelj svojim skrivljenim ponašanjem prouzročio predmetnu ozljedu. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo da je do nastanka ozljede došlo zbog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti jer je osiguranik, ovdje tužitelj, zbog predstojeće zadaće nadopune goriva pokrenuo motor vozila s lijeve vanjske strane kabine da se prethodno nije uvjerio da se ručica mjenjača zaista nalazi u neutralnom položaju, uslijed čega je vozilo nekontrolirano krenulo naprijed i udarilo ga i ozlijedilo.

10. Međutim, prema mišljenju ovog suda, tužitelj je u upravnom sporu uspješno osporio potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u odnosu na činjenicu da bi se kod njega radilo o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju zbog kojeg je došlo do predmetne ozljede na radu, a s obzirom na to da je tužitelj naknadno ishodio rješenje Vojnostegovnog suda vezano za predmetni događaj, a kojim je oslobođen od odgovornosti da je 11. veljače 2025. nesavjesno i nemarno obavljao službu, na način kako je to tuženik naveo u obrazloženju osporenog rješenja. Pri tome se tuženik ocjenjujući da se tužitelj navedenog dana nesavjesno i neodgovorno ponašao na radnom mjestu pozvao upravo na dokaze koji su bili na raspolaganju i Vojnostegovnom sudu.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika nije zakonita.

12. Slijedom navedenog, tuženik će u postupku nakon ove presude ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, te će utvrditi je li navedeno rješenje Vojnostegovnog suda pravomoćno i je li za predmetni događaj protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak.

13. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora za zastupanje po odvjetniku za sastav tužbe, za sastav podneska od 18. svibnja 2026. i za zastupanje na raspravi 19. svibnja 2026., sve uvećano za PDV.

14. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a tužitelju priznao opravdane troškove upravnog spora i to troškove za sastav tužbe po kvalificiranom opunomoćeniku i za zastupanje na raspravi 19. svibnja 2026., uvećano za PDV od 25%, što ukupno daje iznos od 2.500,00 eura, sukladno Tbr. 27. točki 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23.), radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

15. Sud nije cijenio opravdanim trošak sastava podneska od 18. svibnja 2026. u kojem je tužitelj naveo da je oslobođen odgovornosti da bi neodgovorno i nemarno obavljao službu 11. veljače 2025., uz koji je dostavio rješenje Vojnostegovnog suda Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 15. prosinca 2025., jer je te navode ponovio i na raspravi održanoj dan poslije, a za koje zastupanje je tužitelju priznat trošak upravnog spora, te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 3. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 148. stavak 8. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Vukoviću, Split, Lovretska 27

- zainteresiranoj osobi Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3

- u spis