Poslovni broj: P-981/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku- Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženika: 1. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. TK rođ. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Antun Šestanović, odvjetnik u Splitu, Theodorea Roosevelta 52, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, nakon glavne rasprave zaključene 21. travnja 2026. prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], VINOGRAD U KNEŽINE površine 214 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] u cijelosti, pa se ovlašćuje da temeljem ove presude može pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist u cijelosti na predmetnoj nekretnini, uz prethodno brisanje tog prava sa imena tuženoga ad.1 IK, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 + 1/3 dijela, i sa imena tužene ad.2 ŠKA, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 + 1/3 dijela.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu od 1.449,48 eura (tisuću četiristo četrdeset devet eura i četrdeset osam centa) s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koje teku od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 25. studenog 2024. navodi se da je tužitelj dugogodišnji kvalificirani samostalni posjednik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], vinograd u Knežine površine 214 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina]. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja vinograd u [adresa] u predjelu Matula Vlake koji sada obrađuje tužitelj, a prethodno je to činio njegov pok otac ŽK. Potonji pak da je predmetnu nekretninu stekao sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća kupoprodajom od prednice tuženika, njihove majke pok. AK rođ. ŽK, a imenovana je nekretninu stekla diobom u obitelji. Iako prijenos vlasništva u zemljišnoj knjizi nije izvršen da je kupoprodajna cijena prodavateljici isplaćena u cijelosti, a kupac ŽK od tada nekretninu drži u nesmetanom vlasničkom posjedu. ŽK je darovnim ugovorom 2020. nekretninu prenio u vlasništvo i posjed svome sinu- tužitelju, pa ju je tužitelj osobno i putem prednika stekao na temelju zakona dosjelošću. U tužbi se ukazuje da stanje upisa u katastarskom operatu također ne odgovara stvarnom stanju, a shodno svemu naprijed iznesenom predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 27. svibnja 2025. tuženici su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tako tuženici navode da tužitelj nije vlasnik utužene nekretnine koja je po ½ dijela vlasništvo upravo tuženika. Okolnost “darovanja” predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženiku od strane njegovog oca, pok. ŽK, ne proizvodi nikakve pravne učinke jer tuženikov otac nije bio vlasnik predmetne nekretnine, pa mu je nije mogao ni darovati. Naime, da tuženikov otac nikad nije kupio utuženu nekretninu od majke tuženika, pok. AK rođ. ŽK, nikakva kupoprodaja nije sklopljena u odnosu na tu nekretninu, niti ikakva kupoprodajna cijena isplaćena. Dakle, s obzirom da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima, (“Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet”), tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine darovanjem ili na bilo koji drugi način, od nevlasnika pok. ŽK. Nadalje, ističe se da predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženika graniči s kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u stvarnom vlasništvu i posjedu pok. oca tužitelja, (a sada tužitelja), koji je znao da je majka tuženika vlasnica kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da ne živi u [adresa], pa ako je točno ono što se u tužbi navodi, (da navodni „kupac ŽK nekretninu drži u posjedu“), onda je očigledno samoinicijativno i bez dozvole ušao u posjed kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom kontekstu se ističe da je odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću. U konkretnom slučaju da posjed nije zakonit jer prednik tužitelja nije imao valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Nadalje, da posjed nije ni istinit jer je očigledno pribavljen potajno, a nije ni pošten jer je prednik tužitelja znao da mu ne pripada pravo na posjed, a upravo je poštenje posjeda uvjet bez kojega nema stjecanja prava vlasništva dosjelošću. S obzirom na navedeno tuženici su predložili odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na naknadnu parničnog troška tuženicima.

3. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima i predloženim dokazima.

4. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to: e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. studenog 2024., prijepisa posjedovnog lista br. 3164 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. studenog 2024., ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između ŽK, kao darovatelja s jedne strane i tužitelja kao daroprimca s druge strane ovjerenog u potpisu darovatelja u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-4032/2020 na dan 18. prosinca 2020., Nagodbe od 4. studenog 1971., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. gedo., saslušanjem svjedoka SK, PK, JK, IKA, HK, CK i DK, uvidom u ovosudni spis P- 244/2022 te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmetom postupka jest deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u zemljišnoj knjizi po kulturi kao vinograd Knežine 214m2 te kondemnatorni zahtjev za trpljenje uknjižbe svog prava vlasništva.

7. Prema utvrđenjima u postupku proizlazi da i nije sporno kako se utužena nekretnina nalazi u posjedu tužitelja, no sporan je osnov i način stjecanja takvog posjeda.

8. Izgled i lokacija utuženog zemljišta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja 15. prosinca 2025. Utuženo zemljište je tako položeno u predjelu " Š", a do istog se pristupa betoniranim putem koji se tim predjelom proteže u smjeru istok-zapad. Ispod, sjeverno od navedenog puta nalazi se morska obala. Upitan od strane suda da ukaže u naravi zemljište koje je premetom postupka tužitelj je ukazao zemljište koje se proteže iznad/južno od betoniranog puta, u naravi uzdužni vinograd, 5 redova vinove loze pri čemu je mjerniku vještaku ukazao granicu tog vinograda prema jugu, po prilici u blizini željeznog kolca navodeći da se u nastavku proteže zemljište u njegovom vlasništvu koje nije predmetom postupka, identičnog izgleda kao i utužena nekretnina. Za sjevernu granicu tužitelj je ukazao povišeni dio suhozida koji ograđuje utuženo zemljište s donje, to jest sjeverne strane. Utuženo zemljište s unutrašnje strane od dijela unutrašnjeg zemljišta povezano je betonom.

9. Angažirani mjernik vještak potom je identificirao ukazano zemljište pa je tako u svom Nalazi i mišljenju naveo kako pokazana nekretnina predstavlja vinograd time da u sjevernom dijelu granicu čini kameni suhozid koji odvaja pomorsko dobro od navedene nekretnine. Što se pak tiče zapadnog međaša predmetna nekretnina također graniči s vinogradom, a susjedna i zapadna granica predstavlja zemljište kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Što se tiče istočnog međaša ono graniči s kčbr. [katastarska čestica] u naravi makija, zapušteno zemljište, dok južnu granicu čini nastavak vinograda u vlasništvu tužitelja time granica nije vidljiva na terenu, a po pokazivanju tužitelja koji je približno pokazao granicu iz aplikacije GEO portala vještak je mišljenja kako je takva granica približno pokazana. Uvidom u katastarski operat parcela ima upisanu površinu od 214m2 po kulturi vinograd, a samom identifikacijom je utvrđeno da se radi o 5 vinograda vinove loze. U dopuni Nalaza i mišljenja, u podnesku zaprimljenom 27. siječnja 2026. vještak mjernik priložio je skicu iz katastra i to iz sustava digitalnih geodetskih elaborata Skica br. 195 iz 1924. gdje je izvršena parcelacija – prijava 6 na nekretninama označene kao kčbr. [katastarska čestica] (ovdje prijeporna nekretnina) i kčbr. [katastarska čestica] (nekretnina u nedvojbenom vlasništvu tužitelja k. o. [katastarska općina], dok ostalih podataka za navedenu česticu nema u sustavu SDGE-u.

10. Iz naprijed provedenog sud je utvrdio kako se utužena nekretnina proteže u stupu s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da tako označene nekretnine na licu mjesta predstavljaju cjelinu (uzdužni vinograd u pet redova zasađene vinove loze) koje utvrđenje proizlazi i iz prikazanog stanja na ispisu iz Geoportala sa stanjem na dan 11. prosinca 2025.

11. Obje prethodno označene nekretnine, zajedno s još nekim nekretninama bile su predmetom ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između ŽK, kao darovatelja s jedne strane i njegova sina, ovdje tužitelja kao daroprimca s druge strane ovjerenog u potpisu darovatelja u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli pod br. OV-4032/2020 na dan 18. prosinca 2020.

12. Uvidom u posjedovni list br. 3164 k. o. [katastarska općina] sud nalazi kako je upis posjeda identičan uknjiženim suvlasničkim dijelovima koji su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženi na ime tuženika. Uvidom u ovosudni spis P-244/2022 sud je utvrdio kako su ovdje tuženici kao tamo tužitelji ustali tužbom radi utvrđenja prava suvlasništva i sada predmetne nekretnine za 6/9 dijela uknjiženih na ime MK (majčine im sestre) i nasljednika ĆK (druge majčine ime sestre), a to obzirom na činjenicu da su temeljem nasljedstva iza smrti majke pok. AK. ĆK već bili upisani za određeni suvlasnički udio sada utužene nekretnine. U postupku P-244/2022 ovaj sud je potom 13. siječnja 2023. donio Presudu zbog ogluhe temeljem koje su tuženici ishodili upis uknjižbe prava suvlasništva za 6/9 dijela.

13. Od materijalne dokumentacije spisu prileži i Nagodba od 4. studenog 1971. zaključena između AK ž. Mata (majke tuženika) i njenih sestara ĆK ž. Antuna, rođ. ĆK i MK ž. Vlada kojom su razvrgnule suvlasničku zajednicu nekretnina naslijeđenih iza smrti oca VK pok. I. Iako u tekstu tako zaključene Nagodbe nisu navedene nekretnine po pripadajućoj katastarskoj oznaci ovaj sud smatra nespornim kako je utužena nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisana u toč. I/ a/ stavka 2 kao "Matule Vlake, vinograd" pripala u isključivo vlasništvo danas pok. AK, majci tuženika.

14. U postupku je prije svega bilo dvojbeno da li je imenovana prednica tuženika tako temeljem nasljedstva i diobe u obitelji stečenim, sada prijepornim zemljištem raspolagala kupoprodajom u korist ŽK, oca tužitelja.

15.1. Na okolnosti isplate kupoprodajne cijene od strane ŽK prednici tuženika u postupu su kazivali svjedoci OK, IKA, HK i DK. Ostali saslušani svjedoci SK, JK i CK nisu imali saznanja na temelju čega je to ŽK, otac tužitelja stupio u posjed utuženog zemljišta. Tako svjedok OK tvrdi kako mu je upravo ŽK jednom prilikom na licu mjesta rekao da je utuženo zemljište kupio od nekih AK, čak da je za tu kupnju pozajmio novac od njegova tasta EK. Na poseban upi svjedok je naveo kako nije poznavao pok. AK rođ. ŽK. Za ĆK, tetku tuženika poznato mu je kako je živjela u predjelu "Glavica" gdje je danas pok. ŽK, otac tužitelja, imao staru kuću, bili su susjedi, a isti su bili i kumovi. MK da je bila udana za UK i živjeli su u predjelu Žabljak. Imenovane nikada nije viđao na ovom zemljištu. Svjedokinja IKA sjeća se da je negdje kada je bila u dobi od 18/19 godina (svjedokinja rođena 1959.) u vrijeme kada je boravila kod tetke ZK u [adresa], pok. ŽK zvao da dolazi u Split i ide platiti zemlju. Po njih je tada došao HK i sjeća se kako ih je nakon toga ŽK, njen dundo, počastio s ručkom. Novce za kupnju ovog zemljišta da je ŽK isplatio u Splitu osobi po imenu RK prezime koje svjedokinji nije poznato. Upitana je li se sjeća da li je bio sastavljen, da li je postojao neki papir o kupnji koju je navela u iskazu tvrdi kako misli da je postojao takav papir jer je njen dundo ŽK bio takva osoba da ne bi nešto kupovao bez papira, ali tvrdi da taj papir nije vidjela. Upitana je li upoznala AK u vrijeme kada je dundo došao kupiti zemlju svjedokinja navodi da imenovanu nije upoznala jer je ŽK, oca tužitelja, zajedno s HK čekala u automobilu. U tom pravcu je i iskaz svjedoka HK koji navodi kako je ŽK, (otac tužitelja i suprug sestre svjedoka) predmetno zemljište platio novcem koja saznanja crpi iz činjenice jer je u vrijeme kada je išao u Split zajedno sa u ovom postupku saslušanom svjedokinjom IKA nosio novce koje je potom ŽK predao osobi prezimena ZK. To je bio poznanik ŽK koji je potom te novce predao gospođi ŽK " T", a imena te gospođe se svjedok nije mogu sjetiti, misli da je bila ZK ili MK. Svjedok dalje navodi kako mu je sestra ĐK (majka tužitelja) dala novce koje je potom u Split odnio ŽK. Imenovani svjedok nema saznanja da li je u vezi netom iznesenog zaključena i potpisana neka isprava. Na poseban upit da li je poznavao RK, svjedoku je poznato da je imenovana bila jedna od četiri, pet sestara iz obitelji koje su rod pok. ŽK i da su bile u dobrim odnosima. Jedna od sestara zvala se ĆK, a jedna MK, ž. UK koju je, kako tvrdi, poznavao. Koliko mu je poznato tri sestre su živjele u [adresa], a jedna od njih po udaji u Splitu. Isto tako mu je poznato da su imenovane sestre svojevremeno pok. ŽK prodale svoj magazin ispod kuće u predjelu Tatinja. Svjedoku BK, bratu tužitelja, poznato je kako je utuženo zemljište otac kupio od osobe koja se zvala RK. Netom izneseno poznato mu je po pričanjima u obitelji, no nema saznanja kada je točno došlo do zaključenja kupoprodaje ni za koji iznos. U tom pravcu je i iskaz tužitelja koji dalje navodi kako je njegov brat u iskazu kao svjedok zaboravio navesti da je otac od AK kupio magazin u predjelu Tatinja. Poznato mu iz pričanja svjedoka PK da je novce za kupnju ovog zemljišta otac pozajmio od EK. Tužitelju je poznato da je LK živjela u [adresa], za njenog života nikada nije bilo osporavanja posjedovanja ove nekretnine. Za AK navodi da je imenovana vjerojatno dolazila u [adresa], a [adresa] su živjele njene dvije sestre koje su bile u dobrim odnosima s njegovim. Da kojim slučajem do kupoprodaje nije došlo, smatra da bi imenovane zasigurno bile osporile posjed ŽK u vezi ovog zemljišta. Tuženik ad. 1 IK u svom iskazu opisuje kako je majka LK magazin u predjelu Tatinja svojevremeno "pod pritiskom" prodala danas pok. ŽK. Nakon toga da je danas pok. ŽK "atakirao" i na ovo predmetno zemljište, vršio pritisak na njegovu, ali ističe kako je majka uvijek govorila da mu ovo zemljište nije prodala i da ovo zemljište nije ni željela prodati, a poznato mu je čak da su se majka i pok. ŽK u vezi pretendiranja na ovo zemljište bili posvađali jer je je vjerojatno došla do nekakvih informacija da je njoj to zemljište otuđeno u smislu da je ŽK bez odgovarajućih dokumenta preuzeo korištenje zemlje. Dalje navodi kako je majka živjela u [adresa], u [adresa] je dolazila možebitno dok joj je otac bio živ. Kasnije nije dolazila u [adresa] jer su oni tuženici imali bolesnu sestru o kojoj je majka skrbila. Budući je predmetno zemljište po diobi pripalo majci smatra očitim da ĆK nakon Diobe nije imala interesa u vezi predmetnog zemljišta, ovo tim više kada se uzme u obzir da je predmetom Diobe bilo više nekretnina. Prije nekih dvije godine da je od uže rodbine (nećaka ČK koji ljeti dolazi u [adresa]) dobio informaciju kako je ova predmetna nekretnina otuđena nakon čega je došao na teren i po uvidu u katastarski plan ustanovio gdje se predmetna nekretnina nalazi kao i da je obrađena. Nakon toga da je otišao kod tužitelja i rekao mu da je ta zemlja otuđena, ako želi da će mu je prodati za 2.000,00 eura, što je tužitelj odbio. Tuženica ad. 2 TK, rođ. LK u svom iskazu navodi kako se sjeća da se majka protivila prodaji ove nekretnine danas pok. ŽK. Pri tome navodi da je osobno bila prisutna kada je ŽK dolazio kod majke i tražio da mu proda ovu česticu time da je obitelj njih tuženika bila u dobrim odnosima s obitelji ŽK. Potom je došlo do situacije da je majka bila prisiljena ŽK prodati magazin u predjelu Tatinja. Taj magazin se nalazio na zemljištu do zemljišta ŽK koji se na tom svom zemljištu toliko proširio jer je svojom parcelom zašao na dio zemljišta gdje je magazin pa je majka bila prisiljena to prodati radi čega je ostala povrijeđena. Tome je tako bilo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 80- tih godina da je pok. ŽK tražio da mu proda vrt na što je majka u prisutnosti nje tuženice prisutnosti rekla "nema šanse" je je bila ljuta na njega što je bila prisiljena prodati magazin koji zbog njegovog proširivanja na naše zemljište više nije imao svrhu budući se tamo nije mogla napraviti septička jama. Na upit suda tuženica navodi da majka nije znala da je ŽK stupio u posjed utuženog zemljišta. Da je kojim slučajem to znala svakako bi se tom posjedovanju bila usprotivila. Nadalje navodi da majka od 80-tih godina prošlog stoljeća više uopće nije dolazila u [adresa] jer je skrbila o bolesnoj kćeri.

15.2. Sud je predložene svjedoke saslušao i na okolnosti posjeda pa je tako svjedokinja SK izjavila kako je međaš sa zemljištem pok. ŽK time da se njeno zemljište koje je pred oko dvadeset godina prodala proteže odmah iznad (od strane suda je konstatirano da svjedokinja ukazuje prema jugu) zemljišta pok. ŽK (što bi onda u naravi predstavljalo zemljišta iznad nesporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). ŽK da je svoje zemljište koristio na način da je kopao, obrađivao zasađenu vinovu lozu. Na poseban upit suda do kuda je to pok. ŽK gledajući u pravcu sjevera držao lozu svjedokinja se nije mogla precizno izjasniti jer nije išla preko njegova zemljišta, do svog zemljišta dolazila je glavnim putem s gornje južne strane. Pok. ŽK je pak do svog zemljišta mogao doći kako s gornje tako i s donje strane, a u više navrata ju je znao pitati može li proći preko njena zemljišta. Svjedok OK saslušan na licu mjesta navodi kako mu je poznato da je utuženo zemljište negdje od osamdesetih godina prošlog stoljeća radio, kopao, sadio lozu danas pok. otac tužitelja, nikoga drugoga tu nije viđao. Otac tužitelja ŽK na utuženo zemljište ne dolazi ima tome već nekih šest godina, ali su to nastavili tužitelj ŠK i njegovi sinovi CK i Ž. Upitan do kuda je to gledajući u pravcu mora pok. otac tužitelj držao vinovu lozu tvrdi ovdje od početka reda vinove loze (od strane sjevera) pa u pravcu juga nekih pedesetak metara, tu je vjerojatno bila stara vinova loza koju je pok. otac tužitelja iskrčio i posadio novu vinovu lozu. Na licu mjesta vidljivi kameni suhozid sa unutarnje strane da je podzidao ŽK, taj zid se bio razrušio pa je to ŽK napravio da mu bura ne tuče u vinograd, a tome je tako bilo kada je zasadio novu vinovu lozu, negdje 80- tih godina prošlog stoljeća. Da je otac tužitelja podzidao zid koji s donje sjeverne strane ograđuje prijeporno zemljište proizlazi i iz iskaza JK koji se sjeća kako ga je otac tužitelja zamolio da se ovaj zid u kamenu poveže betonom s unutarnje strane. Netom izneseno potvrđeno je i iskazom svjedoka CK. Tvrdi kako je na tom pravcu i prije bila meja (suhozid) koju je pok. ŽK uz njegovu pomoć učvrstio betonom. Svjedokinja KK za vinograd ŽK, oca tužitelja, tvrdi da je tamo u vrijeme kada je bila djevojka dolazila svake godine pomagati u berbi grožđa. Navodi i kako se sjeća da su oni iz obitelji uvijek pitali pok. ŽK zašto ovdje gdje je utuženo zemljište ne otvori parking. Upitana je li pok. ŽK prije kupnje koju je navrela u svom iskazu u ovom predjelu imao još neko zemljište tvrdi da prema njenim saznanjima nije. Na upit punomoćnice tužitelja punomoćnice tužitelja gdje je točno dolazila kao djevojka svjedokinja je pokazala zemljište koje je na početku uviđaja kao prijeporno pokazano od strane sudske komisije, ali i naprijed prema jugu jer je to sve bilo zemljište pok. ŽK, a mi smo u obitelji imali jedan komad zemlje koji je naslijedila moja majka. Svjedok HK sjeća se kako je nakon odsluženja vojnog roka 1972. dosta puta na utuženom zemljištu kopao i orao vinovu lozu na koji način je pomagao šurjaku ŽK tj. ocu tužitelja. Sjeća se i da je pok. ŽK sadio novu vinovu lozu, a isto tako tvrdi da utuženo zemljište nikada nije bilo zapušteno, već u obradi od strane ŽK, tužitelja i njegovih sinova. U tom pravcu je i iskaz svjedoka CK.

16. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu – ZV) u smislu koje se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80, 36/90, «Narodne novine» br. 53/91, dalje ZOVO) za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ-a), a temeljem odredbi Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine.

17. Prije ostalog valja poći od toga da tužitelj ne temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla, nego na temelju zakona tako što je putem prednika, svog oca ŽK bio u zakonom propisanom vremenu u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Prije svega se od strane suda primjećuje da tužitelj nije sudu podastrio materijalne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u pogledu prijeporne nekretnine došlo do zaključenja kupoprodaje s majkom tuženika kao prodavateljicom. Istina, kako je to izneseno u toč. 15.1. obrazloženja pobrojani svjedoci govore u prilog činjenici da je prednik tužitelja, danas pok. ŽK za vrijeme boravka u Splitu isplatio novce za ovo zemljište. Niti jedan od svjedoka nema saznanja o kojem iznosu je bila riječ, a niti iz iskaza proizlazi kome je to točno imenom i prezimenom izvršena isplata. No, kraj činjenice da je majka tuženika živjela u [adresa], da je, kako navode sami tuženici bila u dobrim odnosima s obitelji ŽK, da je otprije dolazilo do prodaje nekretnine (magazin u predjelu Tatinje) sud prihvaća kao uvjerljive navode tužitelja da je njegov otac u posjed predmetnog zemljišta stupio na temelju kupoprodajnog ugovora s pok. AK. Upiranje tuženika na narušene odnose između njihove majke i oca tužitelja još od vremena prodaje magazina u Tatinju je paušalno i ničim potkrijepljeno. Uostalom, tuženici do zaključenja prethodnog postupka nisu iznosili činjenice u tom pravcu koje bi onda sud utvrđivao tijekom glavne rasprave. Valja istaći da se pravo vlasništva, u nedostatku isprave podobne za njegov upis, može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako je stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Preostalo je onda za utvrditi da li su na strani tužitelja odnosno njegova prednika ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Na temelju provedenih dokaza ovaj sud nalazi da se pok. ŽK nalazio u posjedu utužene nekretnine od osamdesetih godina prošlog stoljeća koji posjed je bio istinit, jer je prema utvrđenju ovog suda stečen na pravilan način, odnosno nije stečen silom, potajno niti prijevarom nego mu je nekretnina predana od prednice tuženika, a i pošten, jer tuženici nisu dokazali nikakve okolnosti koje bi ukazivale na to da bi posjednik imao saznanja kako mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda se predmnijeva. Odredbom čl. 28. st. 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90 i „Narodne novine“ br. 53/91, 9/92, 77/92, u daljnjem tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 08. srpnja 1980. godine, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik protekom dvadeset godina. U završnim odredbama ZV/96 je u čl. 388. st. 3. propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je taj zakon stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom čl. 388, st.2. ZV/96, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZVDSP- a). Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, te utvrđenu činjenicu da je pravni prednik tužitelja – njegov otac stupio u posjed sporne nekretnine još osamdesetih godina prošloga stoljeća za utvrđivanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću polazi se od odredbi ZOVO-a. Odredbom članka 18. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka Zakona). U predmetnom postupku proizlazi da od strane tuženika pa ni njihove prednice nije bilo protivljenja posjeda kojeg je na utuženom zemljištu gotovo četrdeset godina vršio ŽK, prednik tužitelja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Sinonim za pošten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (čl. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U čl. 72. st. 2. ZOVO savjesnost posjeda vezuje uz pretpostavku da posjednik drži da je stvar koju posjeduje njegova, u čl. 18. st. 3. ZV-a, u skladu s germanskom koncepcijom posjeda određeno je da pošteni posjednik nije samo onaj tko smatra da je vlasnik stvari, već svatko tko opravdano drži da mu na stvari pripada neko subjektivno pravo koje ga ovlašćuje stvar posjedovati (uz vlasništvo to je primjerice plodouživanje, zakup i dr.). S druge strane prema čl. 72. st. 2. ZOVO za savjesnost posjeda bila je pretpostavka da posjednik kroz čitavo vrijeme posjedovanja ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, što znači da je sama mogućnost saznanja o tome isključivala savjesnost posjeda, a takva mogućnost u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve utvrđeno, prema ocjeni nije postojala. S tim u vezi sada valja istaknuti kako je izvanredna dosjelost inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve kvalitete potrebne za (redovnu) dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne dosjelosti. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva po zakonu (ex lege) a odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, pri čemu se poštenje posjeda pretpostavlja, a na tuženicima je teret dokaza suprotnoga. Predloženim i provedenim dokazima tu svoju tvrdnju tuženici nisu dokazali, a sama činjenica da su temeljem nasljedstva iza smrti majke ishodili upis u zemljišnu knjigu u okolnostima konkretnog slučaja tuženike ne može dovesti u povoljniju pravnu situaciju, jer takav upis tuženika predstavlja predmnijeva o vlasništvu, koja otpada ako drugi (u predmetnom slučaju tužitelj) čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu pravnu osnovu i istinit način stjecanja nekretnine - što je tužitelji u predmetnom slučaju i dokazao. Dakle, činjenica upisa u zemljišnoj knjizi ne utječe na poštenje posjeda, a čak ni znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda. U konkretnom slučaju sud nalazi da su još su na strani oca tužitelja bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno posjedovanjem nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme, neprekidno i nesmetano (od negdje sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do 2020, dakle gotovo četrdeset godina). Tako stečeno pravo nije prestalo do dan danas već je na temelju valjanog pravnog posla – ugovora o darovanju s ugovorenom klauzulom izvršene predaje u posjed prešlo na tužitelja.

19. Radi svega navedenog valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 3 ZPP-a pa su tužitelju priznati trošak sudske pristojbe na presudu (110,00 eur), trošak utrošenog predujma na ime očevida (549,48 eur) te izdaci tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici

1 0

i to trošak sastava tužbe, pristupa na održano pripremno ročište i na dva održana ročišta glavne rasprave - po 100 bodova, sve sukladno Tbr. 7 toč. 1 Tbr. 9. toč 1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025). Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz satnja spis proizlazi da tužitelj do dana nije uplatio sudsku pristojbu na tužbu. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. II/.

U Korčuli, 3. lipnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).