P-1457/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sandri Rotar u pravnoj stvari stvari tužitelja BIROŠEVIĆ d.o.o. u stečaju, OIB: 77624455329, Zagreb, Granice 43, zastupan po stečajnom upravitelju Jugoslavu Puranu iz Bjelovara, protiv tuženika J.J. GRADNJA d.o.o., OIB: 78050832241, Zagreb, Harambašićeva 4, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Gonzi, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljeva stečajnog upravitelja, i zamjenika punomoćnika tuženika s danom objave 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku J.J. GRADNJA d.o.o., Harambašićeva 4, Zagreb, OIB: 78050832241, da tužitelju BIROŠEVIĆ d.o.o. u stečaju, Granice 43, Zagreb, OIB: 77624455329, isplati iznos od 10.898,33 EUR / 82.113,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. kolovoza 2021. godine sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku J.J. GRADNJA d.o.o., Harambašićeva 4, Zagreb, OIB: 78050832241, nadoknaditi tužitelju BIROŠEVIĆ d.o.o., Granice 43, Zagreb, OIB: 77624455329, trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 10.898,33 EUR / 82.113,44 kn koji iznos je tuženik kao ovrhovoditelj naplatio od tužitelja kao ovršenika u ovršnom postupku koji je vođen pred javnim bilježnikom Željkom Maroslavac iz Zagreba, u kojem ovršnom postupku je doneseno rješenje o ovrsi br. Ovrv-127/2021 od 9. veljače 2021., protiv kojega rješenja tužitelj kao ovršenik nije podnio prigovor te je isto postalo pravomoćno i ovršno. Iznos od 82.113,44 kn tuženik je dana 18. kolovoza 2021. naplatio od tužitelja na ime glavnice duga u iznosu od 74.813,40 kn, troška ovršnog postupka u iznosu od 1.410,16 kn te zateznih kamata na navedene iznose, sve na način i pod uvjetima iz navedenog rješenja o ovrsi. Radi se o rješenju o ovrsi koje je doneseno na temelju vjerodostojne isprave i to tuženikova izvoda iz poslovnih knjiga iz kojega je proizašao dug tužitelja prema tuženiku na temelju računa-terećenja br. 12/1/DS na iznos od 61.410,00 kn i računa br. 14/1/DS na iznos od 13.403,40 kn. Tužitelj tvrdi da je sukladno usmeno sklopljenom ugovoru s tuženikom kao glavnim izvođačem izveo instalaterske radove na objektu Individualna građevina stambene namjene i pomoćna građevina (garaža) na adresi [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji je investitor izgradnje bilo društvo EUROADRIA d.o.o., da je tužitelj tuženiku ispostavio račune na temelju količine izvedenih radova, da je tuženik sve račune tužitelja, navedene u prilogu tuženikova računa-terećenja br. 12/1/DS uredno i bez prigovora platio, te da je tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka vođenog protiv tužitelja, tuženikove račune br. 12/1/DS i br. 14/1/DS osporio u cijelosti. Slijedom svega navedenog, tužitelj tvrdi da je tuženik od njega neosnovano naplatio iznos od 82.113,44 kn te stoga tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu toga iznosa sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2021. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda pozivajući se na arbitražnu klauzulu u pisanom Ugovoru o građenju od 1. kolovoza 2016. za koji tvrdi da je bio sklopljen između parničnih stranaka. Ujedno tvrdi da je tužitelj kao tuženikov podizvođač izveo instalaterske radove na nekretnini [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upravo na temelju tog pisanog Ugovora. Nadalje je učinio nespornima sve činjenice iznesene u tužbi koje su vezane za vođenje ovršnog postupka u kojem je tuženik od tužitelja naplatio iznos od 82.113,44 kn. Učinio je nespornom i činjenicu da je tuženik platio tužitelju sve ispostavljene račune koji su navedeni u prilogu tuženikova računa-terećenja br. 12/1/DS u ukupnom iznosu od 341.410,00 kn, međutim ističe da je taj iznos preplaćen za iznos od 61.410,00 kn tj. da mu je tužitelj naplatio 61.410,00 kn više od ugovorene cijene radova koja je iznosila 280.000,00 kn bez PDV-a. U odnosu na račun br. 14/1/DS ističe da je isti ispostavljen za troškove gradilišta prema Ugovoru o građenju i Općim uvjetima Ugovora o građenju (članak 7.2.) koji su sadržani u ugovornoj cijeni, koje tužitelj nije platio razmjerno njegovom udjelu u troškovima gradilišta prema specifikaciji troškova gradilišta koja je priložena uz navedeni račun broj 14/1/DS, već da je ukupne troškove gradilišta platio tuženik.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dopis tužitelja od 10.08.2020.g. potvrdom o primitku pošiljke i preslikom povratnice (list 5 i 6 spisa), izvadak o stanju i prometu od 18.08.2021. (list 7 spisa), izvod otvorenih računa na dan 31.12.2020.g. (list 8 spisa), terećenje uz račun broj 12/1/DS s prilogom (list 9 i 10 spisa), račun br. 14/1/DS (list 11 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave s rješenjem o ovrsi (list 12 do 15 spisa), Ugovor o građenju (list 29 do 35 spisa), Protokol uz Ugovor o građenju (list 36 i 37 spisa), Opći uvjeti Ugovora o građenju (list 38 do 51 spisa), primopredajni zapisnik (list 52 do 61 spisa), Zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu (list 62 spisa), računi tužitelja (list 65 do 74 spisa), račun br. 14/1/DS s tablicom troškova gradilišta, ponudom osiguranja i računima (list 78 do 124 spisa), dopisi tuženika (list 125 do 129 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "IVAN VUČETIĆ" (list 221 do 226 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljeva zastupnika po zakonu FB (list 132 do 134 spisa) te tuženikova zastupnika po zakonu ŠB (list 134 do 136 spisa). Sud nije izveo dokaz građevinskim vještačenjem jer je tužitelj od tog dokaza odustao, a i pored toga sud taj dokaz, kao i dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, pored svih nastavnih utvrđenja, ne smatra važnima za odluku.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Između stranaka nisu sporne sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je tužitelj kao podizvođač za tuženika kao glavnog izvođača u razdoblju od jeseni 2016. do 2018. godine izvodio instalaterske radove na objektu Individualna građevina stambene namjene i pomoćna građevina (garaža) na adresi [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji je investitor izgradnje bilo društvo EUROADRIA d.o.o.,

- da je tužitelj tuženiku u razdoblju navedene poslovne suradnje ispostavio račune navedene u prilogu tuženikova računa-terećenja br. 12/1/DS u ukupnom iznosu od 341.410,00 kn,

- da je sve navedene račune tuženik uredno i bez prigovora platio,

- da je javni bilježnik Željka Maroslavac iz Zagreba, na temelju prijedloga za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja, podnesenog 8. veljače 2021. protiv tužitelja kao ovršenika, donijela rješenje o ovrsi br. Ovrv-127/2021 od 9. veljače 2021.,

- da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave i to tuženikova izvoda iz poslovnih knjiga iz kojega je proizašao dug tužitelja prema tuženiku na temelju računa-terećenja br. 12/1/DS u iznosu od 61.410,00 kn i na temelju računa br. 14/1/DS u iznosu od 13.403,40 kn,

- da tužitelj kao ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi nije podnio prigovor,

- da je na temelju navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi tuženik od tužitelja dana 18. kolovoza 2021. naplatio iznos od 82.113,44 kn, i to na ime glavnice duga iznos od 74.813,40 kn, troška ovršnog postupka iznos od 1.410,16 kn te zatezne kamate na navedene iznose.

6. Sporno je među strankama:

- je li tužitelj po svom zastupniku po zakonu FB potpisao pisani Ugovor o građenju od 1. kolovoza 2016., Protokol uz Ugovor o građenju te Opće uvjete Ugovora o građenju,

- je li tuženik od tužitelja bez osnove naplatio iznos od 74.813,40 kn (61.410,00 kn + 13.403,40 kn), kao i preostali iznos od 7.300,04 kn koji je naplaćen na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi br. Ovrv-127/2021 od 9. veljače 2021.

7. Na temelju nalaza i mišljenja grafološkog vještaka, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, sud je utvrdio da tužiteljev zastupnik po zakonu FB nije u ime i za račun tužitelja potpisao pisani Ugovor o građenju od 1. kolovoza 2016., Protokol uz Ugovor o građenju te Opće uvjete Ugovora o građenju. Dakle, navedene isprave tužitelj prema utvrđenju ovoga suda nije potpisao pa tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda nije osnovan.

8. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je između stranaka bio sklopljen usmeni ugovor o izvođenju instalaterskih radova, kako to tijekom postupka tvrdi tužitelj, pa je sud u tom dijelu povjerovao iskazu tužiteljeva zastupnika po zakonu FB. Tuženik nije dokazao niti činjenicu da je između stranaka bila ugovorena cijena za instalaterske radove u iznosu od 280.000,00 kn bez PDV-a, kako to proizlazi iz dostavljenog pisanog Ugovora o građenju, već sud utvrđuje da je cijena bila ugovorena na temelju količine izvedenih radova, kako to tvrdi tužitelj, s obzirom na činjenicu da je tuženik izvršio sva plaćanja tužiteljevih računa navedenih u prilogu tuženikova računa-terećenja br. 12/1/DS u ukupnom iznosu od 341.410,00 kn i da su radovi fakturirani po pojedinim etapama, koja činjenica među strankama nije bila sporna. Pri ovome sud za odluku suda u ovoj pravnoj stvari ne ocjenjuje odlučnom činjenicu odnose li se uopće računi br. 220/1/1 od 31. kolovoza 2016. i br. 65/1/1 od 11. lipnja 2018. na instalaterske radove na nekretnini [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sud utvrđuje da je plaćanjem navedenih računa, koji su navedeni u prilogu računa-terećenja br. 12/1/DS, tuženik priznao dug prema tužitelju po osnovi svih tih računa.

9. Međutim, tuženik je nakon toga tužitelju ispostavio račun-terećenje br. 12/1/DS kojim zahtijeva od tužitelja povrat iznosa od 61.410,00 kn, a tužitelj, iako je prethodno, prije pokretanja ovršnog postupka osporio navedeno tuženikovo potraživanje, nije podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, br. Ovrv-127/2021 od 9. veljače 2021. kojim je tužitelju naloženo plaćanje navedene tražbine tuženiku.

10. Isto se odnosi i na tuženikov račun 14/1/DS u iznosu od 13.403,40 kn koji je ispostavljen za troškove gradilišta. Iako je tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka osporio i to tuženikovo potraživanje, on nije podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, br. Ovrv-127/2021 od 9. veljače 2021. niti u tom dijelu.

11. Dakle, tužitelj navedeno tuženikovo potraživanje tužitelja nije osporio, čime je na posredan način priznao dug, tako da je rješenje javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, br. Ovrv-127/2021 od 9. veljače 2021. postalo pravomoćno i ovršno. Dakle, sud utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) za vraćanje u imovinu tužitelja navedenog iznosa od 74.813,40 kn (61.410,00 kn + 13.403,40 kn) kao niti preostalog iznosa od 7.300,04 kn koji je naplaćen na temelju navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi odnosno za naknadu vrijednosti postignute koristi jer je prijelaz te imovine u imovinu tuženika imao osnovu u pravomoćnoj i ovršnoj odluci javnog bilježnika kao nadležne vlasti.

12. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu je u trošak parničnog postupka priznat kao potreban trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištima 24. siječnja 2023., 20. ožujka 2023., 3. listopada 2023., 14. studenoga 2023., 30. siječnja 2026. i 20. travnja 2026., svih po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu i sastav podneska od 3. veljače 2026. po Tbr. 8/4 u iznosu od 50,00 EUR, što zajedno iznosi 1.450,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.812,50 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

14. Tuženiku nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 29. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 EUR jer sud smatra da nije bio potreban za vođenje parnice, dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u odnosu na sastav podneska od 3. veljače 2026. u preostalom zatraženom iznosu od 150,00 EUR ocijenjen prekomjernim, slijedom čega je o tom dijelu tuženikova zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 250,00 EUR, odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 3. lipnja 2026.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.