REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-133/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 23. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja OD, odvjetničke vježbenice nakon javne objave presude 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.217,42 eura (slovima: tisuću dvije stotine sedamnaest eura četrdeset dva centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 12. siječnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana,

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu 1.751,47 eura (slovima: tisuću sedam stotina pedeset jedan euro četrdeset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. lipnja 2026.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 31,25 eura (slovima: trideset jedan euro dvadeset pet centi).

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 663,62 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 23. lipnja 2022. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da se dana 24. prosinca 2021. oko 22:00 sata na parkiralištu kod caffe bara Exclusiv u [adresa] dogodila prometna nesreća koju je prouzrokovao ŠD koji je upravljao osobnim automobilom marke BMW 3 registracijske oznake [registarska oznaka]. Prometna nesreća se dogodila na način da je ŠD upravljajući osobnim automobilom marke BMW 3 registracijske oznake [registarska oznaka] dok su na istom automobilu bila otvorena vrata suvozača krećući se unatrag udario u osobni automobil marke Audi A6 reg oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja koji je bio parkiran. Osobni automobil marke BMW 3 reg oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nesreće bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

1.1. Tužitelj navodi da je u navedenoj prometnoj nesreći oštećen osobni automobil u vlasništvu tužitelja marke Audi A6 reg oznake [registarska oznaka] te da su na istom nastala oštećenja bliže specificirana izvidom štete tuženika, a šteta na osobnom automobilu tužitelja marke Audi A6 reg oznake [registarska oznaka] iznosi 24.172,68 kuna.

1.2. Tužitelj navodi da temeljem članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na naknadu imovinske štete te specificira svoj tužbeni zahtjev na način da na ime naknade imovinske štete potražuje od tuženika iznos od 24.172,68 kuna.

1.3. Dalje navodi da se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 27. prosinca 2021. po kojem odštetnom zahtjevu mu je tuženik kao nesporno na ime naknade imovinske štete isplatio iznos od 10.000,00 kuna.

1.4. S obzirom da je tuženik tužitelju isplatio na ime naknade štete po njemu nesporni iznos od 10.000,00 kuna tužitelj u ovom predmetu još potražuje razliku naknade štete u iznosu od 14.172,68 kuna te predlaže sudu po provedenom dokaznom postupku donijeti presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju i naknadu troškova postupka tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je do štetnog događaja od 24. prosinca 2021. došlo na način da se osiguranik tuženika sa svojim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] kretao unatrag parkirališnim prostorom, ali s otvorenim vratima suvozača te je udario s tim vratima u prednji lijevi dio parkiranog vozila u vlasništvu tužitelja kojom prilikom nije vršen policijski očevid, ali je popunjeno europsko izvješće.

2.1. Dalje navodi da među strankama nije sporno da postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja međutim, sporna je visina štete na vozilu tužitelja.

2.2. Tuženik navodi da je tužitelju isplatio nesporni iznos od ukupno 15.000,00 kuna i to na način da je prvo isplaćen iznos od 10.000,00 kuna dana 25. veljače 2022., a zatim 20. svibnja 2022. iznos od 5.000,00 kuna. Dakle, da je cjelokupni nesporni iznos od 15.000,00 kuna isplaćen prije podnošenja tužbe i tužbenog zahtjeva.

2.3. Nadalje, tuženik ističe da je plaćanje nespornog iznosa uslijedilo tek nakon što tužitelj nije prihvatio da mu se plati popravak u servisu po njegovom odabiru. Nadalje, da je tužitelj „htio“ popraviti vozilo u servisu Auto kuća Ćirić d.o.o. na što je tuženik pristao, ali je za navedeni popravak trebao platiti manji iznos od onog koji je tražio tužitelj.

2.4. Tuženik napominje da kod navedenog servisa ima povoljniju cijenu sata rada pa je u konačnici iznos za popravak tužiteljevog automobila manji. Tužitelj je dobio ponudu za popravak u iznosu od 24.172,68 kuna, dok je tuženik dobio kod tog istog servisa ponudu u iznosu od 22.347,55 kuna. Dakle, ponuda tuženika je bila popravak u navedenom servisu i plaćanje direktno servisu ili tužitelju iznosa od 22.347,55 kuna.

2.5. Tuženik navodi da tužitelj nije prihvatio navedenu ponudu tuženika već je zatražio da mu se isplati iznos od 24.172,68 kuna što tuženik nije prihvatio te je zatražio podatak o cijeni popravka navedenog vozila i u nekom drugom servisu pa je pribavio ponudu servisa Autocentar Buljubašić iz Osijeka, a čija ponuda iznosi ukupno 19.480,00 kuna.

2.6. Tuženik je pribavio podatak o cijeni jednog dijela za popravak vozila – branika za vozilo Audi A6 čija cijena iznosi 1.211,79 kuna, a što s troškom dostave (75,00 kn) iznosi ukupno 1.286,79 kuna. Navedena cijena je znatno niža od one koju u svojoj ponudi ima i Auto kuća Ćirić d.o.o. i Autocentar Buljubašić.

2.7. Zaključno, ističe da je sporna visina štete na vozilu tužitelja te da je potrebno provesti strojarsko vještačenje kako bi se utvrdila stvarna visina štete na vozilu tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Podneskom od 16. studenog 2022. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu te je naveo da je točno da je tuženik prije pokretanja predmetnog parničnog postupka isplatio tužitelju iznos 15.000,00 kuna i to na način da je 25. veljače 2022. isplatio iznos od 10.000,00 kuna te 20. svibnja 2022. iznos od 5.000,00 kuna.

3.1. Tužitelj obrazlaže da je prije podnošenja tužbe od Auto kuće Ćirić d.o.o. u [adresa] zatražio ponudu za popravak automobila te da je dana 21. veljače 2022. napravljena navedena ponuda na iznos od 24.172,68 kuna.

3.2. Što se tiče druge ponude koju tuženik dostavlja uz svoj odgovor na tužbu, tužitelj ističe da je iz iste razvidno da je napravljena od strane Auto kuće Ćirić d.o.o. dana 31. kolovoza 2022., te da je ista napravljena na zahtjev tuženika i to nakon pokretanja parničnog postupka. Dakle, da nije točno da je prije pokretanja parničnog postupka tužitelju dostavljena ponuda od strane tuženika koja glasi na iznos 22.347,55 kuna.

3.3. Uzevši u obzir činjenicu da je tuženik tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete isplatio ukupan iznos od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura, tužitelj navodi da na ime razlike naknade štete potražuje iznos od 9.172,68 kuna/1.217,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja do isplate.

3.4. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 1.217,42 eura na ime razlike do punog iznosa naknade štete koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

3.5. S obzirom da je tužitelj tužbom potraživao iznos od 14.172,68 kuna/1.881,04 eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od 1.217,42 eura to je tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, koje smanjenje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe (VSRH, Su-IV-1672021-8 od 26. travnja 2021.).

3.6. Podnesak tužitelja od 16. studenog 2022. tuženik je primio 21. prosinca 2022. (str.26), prije održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka te se upustio u raspravljanje po smanjenom tužbenom zahtjevu, a da se prethodno nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, nego je to učinio tek na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava održanom 23. travnja 2026. pa je o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u izreci rješenja.

3.7. Pravno je shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) od 26. travnja 2021. da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a i reflektira se na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, time da je o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe svrsishodno odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari i to u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva prema odredbama ZPP-a o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: izvješće o prometnoj nesreći (str.4), izvid štete (str.5), ponuda za popravak vozila AK Ćirić d.o.o. [adresa] od 21. veljače 2022. (str. 6), ponuda za popravak vozila Autocentra Buljubašić iz Osijeka od 31. kolovoza 2022. (str.18), Ponuda Auto kuće Ćirić d.o.o. [adresa] od 31. kolovoza 2022. izdana na zahtjev tuženika (str. 19-20), obrazložena ponuda – odobrenje za popravak vozila od 24. siječnja 2022. (str.21-22), ponuda Polcara (str.23), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke GD, dipl. ing. Prometa iz [adresa] od 20. siječnja 2026. (str.76-83) te iskaz vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 23. travnja 2026. U dokaznom postupku saslušano su svjedoci AD, VD i BD te tužitelj ČD kao stranka u svrhu dokazivanja (str. 63- 67 spisa).

4.1. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećen osobni automobil u vlasništvu tužitelja marke Audi A6 registracijske oznake [registarska oznaka].

5.1. Između stranaka nisu sporne činjenice i okolnosti nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika stoga iste nije potrebno posebno obrazložiti. Između stranaka sporna je isključivo visina tražbine tužitelja u preostalom iznosu nakon isplate nespornog dijela štete od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura.

6. Iz iskaza svjedoka ZD proizlazi da su dečki došli na rekonstrukciju događaja u Stanicu za tehnički pregled Euro Brod i to bez policije. Napravljena je prijava, pregledana su vozila, nije bilo ništa sporno u pogledu oštećenja. Sačinjen je izvid štete i tužitelj je dostavio ponudu sa istim dijelovima, ali ne prema izvidu štete. Na samoj prijavi na obrascu je ponuđena opcija stranci da zaokruži želi li popravak u servisu po računu ili nagodbom. Tužitelj je zaokružio opciju popravak u servisu. Svjedok je iskazao da ne zna kako je dalje tekao popravak odnosno jesu li oni uputili tužitelja ili je sam otišao u Auto kuću Ćirić. Zna da se ponuda koju je dostavio tužitelj od Wet Ćirića poprilično razlikovala od one koju oni imaju mi kao partner sa Auto kućom Ćirić. Da je vozilo i odvezeno u taj servis popravak bi bio odrađen u skladu sa ugovorom koji imaju s tom Auto kućom. Upitan je li tužitelj odlučio popraviti vozilo u skladu sa tom ponudom, svjedok odgovara da on dalje nije sudjelovao u tom dijelu postupka, ali koliko mu je poznato tužitelj se odlučio da bi ipak išao na postupak sklapanja nagodbe. Upitan na koji način je svjedok VD sudjelovao u sačinjavanju tog izvida štete, svjedok je iskazao da VD nije sudjelovao u sačinjavanju izvida štete te da ga je on samostalno sačinio.

6.1. Svjedok VD iskazao je da je kolega ZD napravio pregled vozila i izvid štete koji je dostavljen stranci. Stranka je dostavila svoju ponudu, a oni šalju svoju ponudu. Nakon prigovora stranke traže ponudu od Auto kuće Ćirić. U ovom slučaju stranka je zahtijevala veći iznos od onoga koji joj je ponuđen pa se to može smatrati prigovorom na njihovu ponudu. Dostavili su novu ponudu stranci ili opciju da automobil odveze na popravak u ovlašteni servis u skladu sa izvidom štete. Upitan je li se tužitelj odlučio odvesti automobil u servis, odnosno je li prihvaćena ponuda tuženika ili se tužitelj odlučio na neku treću opciju, svjedok je iskazao da se tužitelj javio sa novim zahtjevom na iznos od 19.200,00 kuna u kojem slučaju je došlo do prekoračenja ovlasti svjedoka, odnosno o zahtjevu o kojemu on nije ovlašten odlučivati te je daljnju komunikaciju preuzeo direktor Odjela šteta.

6.2. Iz iskaza BD proizlazi da je automobil tužitelja bio parkiran pored drugog automobila koji je prilikom vožnje unatrag otvorio svoja vrata i tim vratima se zabio u branik, far i haubu automobila tužitelja. Koliko se sjeća to je bilo u vrijeme Badnjaka. Otišli su nakon par dana u osiguranje procijeniti štetu. U osiguranju su im ponudili određeni iznos kao naknadu štete, a ponuda od Auto kuće Wet Ćirić iznosila je otprilike 24.000,00 kuna. Nije se mogao točno sjetiti koliko je ponuđeno od strane osiguravatelja, ali zna da je isplaćeno ukupno 15.000,00 kuna u dva navrata.

6.3. Tužitelj ČD je u svom iskazu naveo da mu je osiguranje isplatilo ukupan iznos od 15.000,00 kuna u dva dijela, a Auto kuća Wet Ćirić procijenila je štetu na iznos od 24.000,00 ili 25.000,00 kuna, nije se mogao sjetiti točnog iznosa. Ponudu koju je dobio u Auto kući Ćirić dostavio je osiguranju te je od osiguranja tražio isplatu razlike do punog iznosa štete, a od osiguranja je dobio odgovor da što su platili, platili su. Nakon što mu je od osiguravatelja ponuđeno sklapanje nagodbe ili popravak vozila prvo se odlučio za popravak vozila, a objašnjeno mu je što znači ako se odlučio za opciju popravka vozila. Upitan je li mu osiguravatelj ponudio da odveze svoje vozilo u Auto kuću Wet Ćirić te da oni poprave vozilo, a da trošak popravka vozila plati osiguranje, tužitelj je iskazao da mu to nitko nije rekao nego da mu je rečeno da dostavi račun od Auto kuće Wet Ćirić. Osiguravatelj mu nije dostavio ponudu koju je dobilo od Auto kuće Wet Ćirić. Upitan je li kasnije zatražio iznos od osiguranja ili se odlučio za popravak vozila u nekom servisu, tužitelj je iskazao da je zatražio od osiguranja da mu uplati razliku iznosa prema ponudi Auto kuće Wet Ćirić. Vozilo u međuvremenu nije popravio, vozio ga je oštećenog godinu dana sve do isteka registracije, a potom je automobil prodao sa oštećenjima. Upitan je li se odlučio za popravak vozila ili za nagodbu, tužitelj je iskazao da je prvo izabrao opciju popravka vozila, ali kada je shvatio da ne može podmiriti trošak popravka prema ponudi koju je dobio od Auto kuće Wet Ćirić da se odlučio na sklapanje nagodbe. Iskaz tužitelja sud je ocijenio iskrenim, životnim i logičnim. Isti je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, ponudom koju je dobio od Auto kuće Ćirić, iskazom svjedoka BD te ostalim materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

6.4. Sud ocjenjuje iskrenim iskaze svjedoka ZD, VD i BD. Svjedoci ZD i VD djelatnici su tuženika, a svjedok BD brat je tužitelja JD o čemu je sud vodio računa prilikom ocjene njihovih iskaza. BD, iako je u srodstvu sa tuženikom ima neposredna saznanja kako o predmetnom štetnom događaju i okolnostima u kojima je do istoga došlo, tako i o pregovorima sa tuženikom glede naknade štete na vozilu tužitelja. Svjedok ZD sačinio je izvid štete te je dostavio tužitelju ponudu tuženika po izvidu štete koju tužitelj nije prihvatio, nego je dostavio ponudu koju je dobio od ovlaštenog servisa Auto kuće Ćirić. Svjedok VD nije sudjelovao u sačinjavanju izvida štete, ali ima saznanja da tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika za popravak vozila sukladno izvidu štete. Svjedok ZD nema saznanja da bio tužitelju bila dostavljena ponuda Auto kuće Ćirić koja je sačinjena na zahtjev tuženika. Tužitelj je u svom iskazu naveo da od tuženika nije primio ponudu koju je Auto kuća Ćirić sačinila za tuženika, a sud iskaz tužitelja u ovom dijelu cijeni iskrenim jer iz materijalnih dokaza u spisu jasno proizlazi da je ponuda Auto kuće Ćirić sačinjena na zahtjev tuženika šest mjeseci nakon ponude koju je sačinila za tužitelja i koju je tužitelj dostavio tuženiku, a više od dva mjeseca nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari pa je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije pristao na ponudu koja je sačinjena po zahtjevu tužitelja u ovlaštenom servisu, nego da je tuženik inzistirao na popravku vozila prema sačinjenom izvidu štete i vlastitoj procjeni iste. Tek nakon podnošenja tužbe tuženik je zatražio ponudu ovlaštenog servisa sa kojim ima ugovorenu nižu cijenu rada, a što mu u vrijeme pregovora sa tužiteljem i izdavanja ponude po zahtjevu tužitelja nije moglo biti nepoznato čime je sam tuženik preuzeo rizik da plati veći iznos popravka vozila ako tužitelj ne odustane od ponude koju je dobio u ovlaštenom servisu i ne sklopi nagodbu sa tuženikom, odnosno stupanjem u predmetni parnični postupak.

7. Budući je između stranaka bila sporna isključivo visina štete, to je radi utvrđenja visine nastale štete tužitelju provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke GD, dipl. ing. prometa iz [adresa].

7.1. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da, obzirom na položaj vozila, kao i smjer kretanja osobnog automobila marke BMW registracijske oznake [registarska oznaka], postoji objektivna tehnička mogućost da je vozač ŠD vožnjom unazad kada su otvorena vrata suvozača ostvario fizički kontakt s prednjim lijevim dijelom osobnog automobila marke Audi A6 registracijske oznake [registarska oznaka], pri čemu su mogla nastati oštećenja branika prednjeg, prednje putno svjetlo lijevo te poklopac motora. Prema Europskom izvješću nije sporna odgovornost ŠD koji je upravljao vozilom marke BMW registracijske oznake [registarska oznaka], a niti osiguravatelj predmetnog vozila ne osporava odgovornost. U vrijeme štetnog događaja osobni automobil tužitelja marke Audi A6 registracijske oznake [registarska oznaka] starosti 6 godina i 4 mjeseca. Popravak zamjenskim dijelovima utjecao bi na tržnu vrijednost vozila.

7.2. Na Ponudi o popravku Auto kuće Ćirić d.o.o. iz [adresa] koju je zatražio ČD navedeni su dijelovi za zamjenu u skladu s Izvidom štete sačinjenom po procjeniteljima Euroherc osiguranja te potrebni radovi da se dijelovi za popravak poprave i automobil dovede u prvobitno stanje, a trošak prema ponudi iznosi:

24.172,68 Kn = 3.208,27 € (1€ = 7,5345 Kn). Ponuda o popravku Auto kuća Ćirić d.o.o., Đure Pilara 24, 35000 [adresa] sačinjena je 31. kolovoza 2022. br.20223937/1 na zahtjev tuženika, a na navedenoj Ponudi iskazana je cijena sata rada od 140 Kn + PDV i cijene sitnog materija smanjenja na 60,48 Kn + PDV. Navedene razlike cijena kada se obračunaju, daju razliku između Ponude koju je zatražio tužitelj ČD i Ponude koju ima tuženo Euroherc osiguranje. Razlika iznosi 1.825,13 Kn = 242,24 € (1€ = 7.5345 Kn). U odnosu na razliku u cijeni popravka vozila prema navedenim ponudama vještak navodi da većina osiguravajućih kuća ima ugovorenu satnicu sa ovlaštenim servisima o popravku vozila dok Ponudu za popravak vozila br.376/2022 sačinjenu od Autocentar Buljubašić, Slavonska 1, Osijek nije razmatrao jer se ne radi o ovlaštenom servisu te su u istoj ponuđeni zamjenski dijelovi za vozilo.

7.3. Vještak zaključuje da je uzrok štetnog događaja vožnja unazad ŠD osobnim automobilom marke BMW registracijske oznake [registarska oznaka] s otvorenim prednjim desnim vratima kojim je ostvaren primarni kontakt s prednjim lijevim dijelom osobnim automobilom marke Audi A6 registracijske oznake [registarska oznaka] u mirovanju.

7.4. Visina štete na osobnom automobilu tužitelja marke Audi A6 registracijske oznake [registarska oznaka] nastale u štetnom događaju 24. prosinca 2021. prema Ponudi Auto kuće Ćirić iz [adresa] od 21. veljače 2022 (na traženje JD) iznosi 24.172,68 Kn = 3.208,27 € (1€ = 7,5345 Kn), a prema Ponudi Auto kuće Ćirić iz [adresa] od 31. kolovoza 2022 (na traženje JD) 22.347,55 Kn = 2.966,03 € (1€ = 7,5345 Kn). Razlika iznosi 242,24 eura, a nastala je uslijed obračuna različite cijene sata rada (270 Kn : 140 Kn) popravka i u količini sitnog materijala (116,64 Kn : 60,48 Kn).

7.5. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 28. siječnja 2026. Tuženik se na (pisani) nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao, a sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti jasan i izrađen u skladu sa pravilima struke.

7.6. Kako je tužitelj u postupku dokazao da mu je pričinjena imovinska šteta za koju je odgovoran osiguranik tuženika, kao i visinu pretrpljene štete to je njegov zahtjev sud ocijenio osnovanim i donio je odluku kao u izreci presude. S obzirom da je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio štete u iznosu eura, tužitelj potražuje razliku imovinske štete u iznosu 1.217,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

8. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članaka 1085. stavka 3., 1086. i 1089., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članka 29. i 1089. ZOO.

8.1. Visina imovinske štete određena je sukladno članku 1089. stavka 1. ZOO-a, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a.

8.2. Način popravljanja imovinske štete propisuje odredba članka 1085. ZOO. Prema odredbi stavka 1. članka 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a prema odredbi stavka 3. istoga članka ZOO, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZOO, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

8.3. Temeljem odredbe članka 1085. i 1089. ZOO sud je utvrdio da imovinska šteta koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju iznosi 24.172,68 kuna/3.208,26 eura.

8.4. S obzirom da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura po ovom visu štete, tužitelju je dosuđena razlika u iznosu od 1.217,42 eura koliko potražuje konačnim tužbenim zahtjevom.

8.5. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. ZOO.

8.6. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja tj. od 3. lipnja 2026. do isplate sukladno odredbi članka 1086. ZOO.

9. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (str.100/101). Tužitelj zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u ukupnom iznosu od 1.782,72eura. Tuženik također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u iznosu od 1.062,50 eura uvećano za sudske pristojbe u iznosu 100,00 eura.

9.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (konačno postavljen og tužbenog zahtjeva) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

9.2. Tijekom postupka se mijenjala visina predmeta spora, a uslijed promjena vrijednosti predmeta spora došlo je do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife (1.881,04 eura, 100 b/ 1.217,42 eura/75 b). Odlučujući o troškovima postupka sud je tužitelju za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno istaknutom zahtjevu.

9.3. Naime, u odluci VSRH, poslovni broj: Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. izražena su slijedeća pravna shvaćanja:

„1. kad tužitelj u tijeku postupka mijenja tužbeni zahtjev po njegovoj visini mijenja se u sporu i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, pa se u takvoj situaciji glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a ne prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu;

2. prema odredbi čl. 193. st. 2 ZPP sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, no budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koja nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. Visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva.“.

9.4. U odluci od 25. svibnja 2021. VSRH navodi da se shvaćanje toga suda izraženo u odluci posl. broja: Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za poduzete prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

9.5. Prema shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP, stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

9.6. Prema odredbi članka 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

9.7. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva koji iznosi 1.217,42 eura.

10. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 75 bodova), sastava obrazloženih podnesaka od 16. studenog 2022. i 28. siječnja 2026. za svaki u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7.), trošak zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 2. listopada 2023. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane 13. veljače 2025. i 23. travnja 2026. za svako u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu 75,00 eura (Tbr.9.3. Tarife, 50% nagrade) što ukupno iznosi 975,00 eura.

10.1. Kad se navedenom trošku doda pripadajući PDV prema Tbr. 46 Tarife od 243,75 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 1.218,75 eura.

11.10. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu 400,00 eura (str.75) te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 79,63 eura (str.13) te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 53,09 eura pa je tužitelju ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 1.751,47 eura.

10.2. U preostalom dijelu za iznos od 31,25 eura zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj popisao trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 eura uvećano za PDV, premda mu pripada iznos od 75,00 eura prema Tbr.9.3 Tarife u visini od 50% nagrade koja iznos i 75 bodova, odnosno 150,00 eura pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

10.3. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva. Tužitelj je i s osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka koje je sud ocijenio osnovanima u točki III. izreke presude.

10.4. Zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki IV. izreke presude. Opreza radi, budući je u postupku došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i posljedično tome promjene vrijednosti predmeta spora i visine nagrade za poduzete radnje po punomoćnicima ističe se da je tuženik predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva pa tako ne bi bio osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj VSRH, Rev-36/2022-3 od 15. prosinca 2022. i Rev 1216/2022-2).".

10.5. Nadalje, ističe se da je tužitelj u postupku u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom dok u odnosu na povučeni dio nisu nastali posebni troškovi jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili posebni dokazi to prema stavu ovoga suda, a sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP/Sud) tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti.

10.6. Naime, u presudi ESLJP Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18. srpnja 2013., Zahtjev br. 28963/10), Sud primjećuje da članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku obuhvaća pravilo da „gubitnik plaća”, prema kojemu neuspješna stranka mora platiti troškove uspješne stranke, te da prema stavku 2. istog članka, kada je stranka djelomično uspjela u sporu, sud toj stranci može naložiti da naknadi odgovarajući dio troškova druge stranke. Nadalje, da se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te nagrade u parničnim postupcima načelno izračunavaju u odnosu na vrijednost predmeta spora (vidi gore stavak 28.). Na temelju članka 35. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u slučajevima kada tužitelj traži isplatu novčanog iznosa, vrijednost predmeta spora odgovara iznosu potraživanom u tužbenom zahtjevu (vidi prethodni stavak 24.). Stoga, što tužitelj potražuje veći iznos, veća će biti nagrada tuženikova odvjetnika. Ova pravila zajedno znače da će tužitelj, kada je, kao što je to slučaj u ovom predmetu, samo djelomično uspio u parničnom postupku, možda morati platiti tuženikove troškove (uključujući odvjetničke nagrade) u skladu s postotkom zahtjeva koji je odbijen. Točnije, kada sud presudi da je tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika osnovan, ali pretjerano visok, naložit će tuženiku da tužitelju plati naknadu štete, a tužitelju istovremeno može naložiti da plati tuženikove troškove postupka. Kada tužitelj traži previsok iznos, troškovi mogu premašiti iznos dodijeljene naknade pa će ukupna financijska korist biti na strani tuženika unatoč utvrđenju da je tužitelj pretrpio gubitak zbog čega mu je naknada štete i dodijeljena. ESLJP utvrđuje da je svrha ovih pravila zaštititi tuženike od tužitelja koji ističu previsoke zahtjeve (koji su inače osnovani) i time nerazumno povećavaju troškove odvjetnika koji zastupa tuženika. Budući da pravilo „gubitnik plaća” i s njim povezano pravilo prema kojem jedna stranka plaća troškove druge stranke (uključujući odvjetničku nagradu) u omjeru koji odgovara njihovu uspjehu u postupku, pri čemu će iznos troškova ovisiti o visini tužbenog zahtjeva, potencijalne parničare odvraćaju od podnošenja (preuveličanih) zahtjeva pred sudovima, ESLJP smatra da se to može smatrati ograničenjem koje ometa pravo na pristup sudu (Klauz protiv Hrvatske, vidi predmet J, loc. cit.).Takvo se ograničenje ne može smatrati nespojivim per se s člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Međutim, iznos troškova procijenjenih u svjetlu određenih okolnosti danog predmeta materijalni je čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo pristupa na sud (vidi predmet J, prethodno citirano, stavak 52.). Kako je Sud u brojnim prigodama naglasio, ograničenje koje utječe na pravo na pristup sudu neće biti spojivo s člankom 6. stavkom 1. osim ako teži legitimnom cilju, te ako postoji razuman odnos razmjernosti između iskorištenih sredstava i legitimnog cilja koji se teži postići (vidi, primjerice, predmet J, prethodno citirano, stavak 55.). Sud stoga mora preispitati je li to postignuto u ovom predmetu. ESLJP primjećuje da se načelo na kojem počivaju pravilo „gubitnik plaća” i gore prikazano povezano pravilo o naknadi troškova sastoji u izbjegavanju neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica. Sud stoga smatra da ova pravila kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova općenito teže legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih.

10.7. Sud ponavlja da je prvenstveno na nacionalnim tijelima, posebice sudovima, da tumače i primjenjuju domaće pravo. To se posebice odnosi na to kako sudovi tumače pravila postupovne prirode. Uloga Suda ograničena je na utvrđivanje jesu li učinci takvog tumačenja spojivi s Konvencijom (vidi, primjerice, predmet Tejedor García protiv Španjolske, 16. prosinca 1997., stavak 31., Izvješća 1997-VIII i predmet Pérez de Rada Cavanilles protiv Španjolske, 28. listopada 1998., stavak 43., Izvješća 1998- VIII). Do povrede članka 1. Protokola br. 1. može doći samo ukoliko se pobijane odluke odnose na podnositeljevo „vlasništvo” u smislu te odredbe. „Vlasništvo” može biti „postojeće vlasništvo” ili potraživanja koja su dovoljno utvrđena da se mogu smatrati „imovinom”. Potraživanje se može smatrati imovinom samo kad je dovoljno utvrđeno da se može izvršiti (vidi, primjerice, predmet Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke, 9. prosinca 1994., stavak 59., serija A br. 301-B).

10.8. Budući da je podnositeljevo potraživanje naknade štete u slučaju Klauz protiv Hrvatske priznato u iznosu koji mu je dodijeljen konačnom presudom Vrhovnog suda od 24. travnja 2007., ESLJP smatra da je to potraživanje dovoljno utvrđeno da se može kvalificirati kao „imovina” zaštićena člankom 1. Protokola br. 1. te da znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo podnositelja da mirno uživa svoje vlasništvo (vidi predmet Perdigão, stavak 61.). Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovoj temi (vidi predmet Perdigão, stavci 63.-79.), te razloge na temelju kojih je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. zbog pretjeranih troškova postupka Sud smatra da je miješanje u pitanju bilo propisano zakonom, da je bilo u općem interesu, ali da se njime nije postigla potrebna poštena ravnoteža između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva, to jest, da nije bilo razmjerno te da je stoga došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

11. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka iz točke III. Izreke presude kamate teku od dana donošenja presude 3. lipnja 2026., a tužitelj je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Zatezne kamate su određene primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju Eur-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22), a s obzirom da je postupak pokrenut prije stupanja na snagu ovoga zakona pa su cijene iskazane u kunama, sud je iskazao cijene u valuti euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga zakona (1 Eur je 7,5345 kn).

13. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelju po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, neposredno

2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku, e-oglasna ploča.