REPUBLIKA HRVATSKA

P-3001/2023-19

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovoga suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61 Split, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Srđana Kalebote te punomoćnika tuženika CŽV, na ročištu za objavu dana 3. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 061214084338-SN od 28.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 1.1. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 158.400,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, u dijelu 1.2. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.4. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta, članak 8., u dijelu 8.14. u kojem se utvrđuje okvirni iznos ukupne tražbine banke u iznosu 158.400,00 CHF.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3.3. Ugovora o kreditu broj 061214084338 - SN od 28.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6.3. Ugovora o kreditu broj 061214084338 - SN od 28.11.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako će banka za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu naplatiti naknadu u skladu s odlukom o tarifi naknada banke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 31.533,24 Eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to kako slijedi:

-na iznos od 0,40 EUR od datuma 05.03.2007 pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od datuma 05.03.2008. pa do isplate

-na iznos od 8,12 EUR od datuma 05.04.2008. pa do isplate

-na iznos od 53,90 EUR od datuma 05.11.2008. pa do isplate

-na iznos od 28,14 EUR od datuma 05.12.2008. pa do isplate

-na iznos od 91,65 EUR od datuma 05.01.2009. pa do isplate

-na iznos od 91,57 EUR od datuma 05.02.2009. pa do isplate

-na iznos od 101,25 EUR od datuma 05.03.2009. pa do isplate

-na iznos od 78,25 EUR od datuma 06.04.2009. pa do isplate

-na iznos od 83,17 EUR od datuma 05.05.2009. pa do isplate

-na iznos od 65,37 EUR od datuma 05.06.2009. pa do isplate

-na iznos od 55,56 EUR od datuma 06.07.2009. pa do isplate

-na iznos od 56,86 EUR od datuma 06.08.2009. pa do isplate

-na iznos od 67,98 EUR od datuma 05.09.2009. pa do isplate

-na iznos od 58,19 EUR od datuma 05.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 55,63 EUR od datuma 05.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 70,20 EUR od datuma 05.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 83,41 EUR od datuma 05.01.2010. pa do isplate

-na iznos od 100,07 EUR od datuma 05.02.2010. pa do isplate

-na iznos od 96,16 EUR od datuma 05.03.2010. pa do isplate

-na iznos od 121,38 EUR od datuma 06.04.2010. pa do isplate

-na iznos od 120,57 EUR od datuma 05.05.2010. pa do isplate

-na iznos od 143,70 EUR od datuma 05.06.2010. pa do isplate

-na iznos od 199,12 EUR od datuma 05.07.2010. pa do isplate

-na iznos od 166,04 EUR od datuma 06.08.2010. pa do isplate

-na iznos od 243,82 EUR od datuma 06.09.2010. pa do isplate

-na iznos od 222,05 EUR od datuma 05.10.2010. pa do isplate

-na iznos od 182,59 EUR od datuma 05.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 256,45 EUR od datuma 06.12.2010. pa do isplate

-na iznos od 307,09 EUR od datuma 05.01.2011. pa do isplate

-na iznos od 278,51 EUR od datuma 05.02.2011. pa do isplate

-na iznos od 266,12 EUR od datuma 05.03.2011. pa do isplate

-na iznos od 247,19 EUR od datuma 05.04.2011. pa do isplate

-na iznos od 278,33 EUR od datuma 05.05.2011. pa do isplate

-na iznos od 363,31 EUR od datuma 06.06.2011. pa do isplate

-na iznos od 335,38 EUR od datuma 05.07.2011. pa do isplate

-na iznos od 508,57 EUR od datuma 06.08.2011. pa do isplate

-na iznos od 504,80 EUR od datuma 05.09.2011. pa do isplate

-na iznos od 374,99 EUR od datuma 05.10.2011. pa do isplate

-na iznos od 367,98 EUR od datuma 05.11.2011. pa do isplate

-na iznos od 351,17 EUR od datuma 05.12.2011. pa do isplate

-na iznos od 377,79 EUR od datuma 05.01.2012. pa do isplate

-na iznos od 402,96 EUR od datuma 06.02.2012. pa do isplate

-na iznos od 399,51 EUR od datuma 05.03.2012. pa do isplate

-na iznos od 387,52 EUR od datuma 05.04.2012. pa do isplate

-na iznos od 392,30 EUR od datuma 05.05.2012. pa do isplate

-na iznos od 402,64 EUR od datuma 05.06.2012. pa do isplate

-na iznos od 392,00 EUR od datuma 05.07.2012. pa do isplate

-na iznos od 396,07 EUR od datuma 06.08.2012. pa do isplate

-na iznos od 385,53 EUR od datuma 05.09.2012. pa do isplate

-na iznos od 370,67 EUR od datuma 05.10.2012. pa do isplate

-na iznos od 391,95 EUR od datuma 05.11.2012. pa do isplate

-na iznos od 386,51 EUR od datuma 05.12.2012. pa do isplate

-na iznos od 17.227,11 EUR od datuma 04.01.2013. pa do isplate

-na iznos od 2.525,02 EUR od datuma 04.01.2013. pa do isplate

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja 3. lipnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e nj e

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12.06.2023. tužitelj je naveo:

Da je dana 28. studenoga 2006 sklopio ugovor o kreditu sa prednikom tuženika u iznosu od 17.000,00 CHF. protuvrijednost u kunama. Da je ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula te promjenjiva kamatna stopa. Da je postupajući na ovakav način ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu vezano za valutu i promjenjivu kamatnu stopu. Da zbog ovakvog protupravnog postupanja je vođen postupak kolektivne zaštite interesa potrošača pa tako i tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 koju presudu je potvrdio i Visoki trgovački sud. Da tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi nitšetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te dijelove ugovornih odredbi koje se odnose na valutu CHF.

2. U svom odgovoru na tužbu od 12.09.20203. tuženik je naveo:

Tuženik u roku koji mu je određen podnosi svoj pisani odgovor na tužbu te ističe da nije naznačena vrijednost predmeta spora i da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186 b ZPP-a , a u svakom slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče, navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Sve i da je riječ o tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186 b ZPP- a a kakvom neosnovano svoju tužbu želi prikazati tužiteljica, spomenuto to a sukladno odredbi čl.186 b. st 5 ne oslobađa obveze da pak u skladu s odredbama čl. 40 ZPP- a odredi vrijednost predmeta spora. Stupnjevita tužba podrazumijeva da tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu točno određenog iznosa novca dok tuženik ne dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati premda njime raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Tužitelj podnošenje ove tužbe obrazlaže tvrdnjom da tuženik raspolaže određenim podacima i dokumentima ali da iste nije dostavio tužiteljici. Tuženik ističe kako tužitelj od njega nije niti tražio dostavu bilo kakvih dokumenta ili podataka prije podnošenja ove tužbe, a što je upravo jedna od kumulativnih pretpostavki da bavi se "stupnjevita " tužba iz čl. 186 b. ZPP-a mogla podnijeti. Drugim riječima tuženik ističe kako nisu ispunjene procesno pravne pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe. Osim toga za istaknuti je kako je tuženik o svim pojedinostima u vezi s Ugovorom o kreditu pisanim putem pravovremeno izvješćivao tuženika, pa tužitelj raspolaže ili bi barem trebao raspolagati svim podacima i dokumentacijom. Suprotno navodima tužitelja tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva kamata koja se mijenja odlukom tuženika , pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva u skladu odlukom tuženika, stranke su ugovorile odredivu činidbu pa ova ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270 i 272 ZOO-a niti je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava. Ugovor o kreditu sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate, pa tako i klauzulu o visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate kao i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti tužitelja kao korisnika kredita što je tuženik i učinio. Iz dikcije odredbe članka 272 st. 1 ZOO-a nesporno proizlazi da se radi o normi dispozitivne prirode, slijedom čega su ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje j eda od ugovornih stranaka u ovom slučaju tuženik svojom odlukom. Na razrješenje odnosa između stranka ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009 dalje ZPK/09) budući je Zakon stupio na snagu 01.01.2010.g. a Ugovor o kreditu je sklopljen 2005.g. Međutim i prije stupanja na snagu ovog zakona koji je odredbom članka 11. obvezivao tuženika kao i vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja, tuženik je i prije i nakon stupanja na snagu ovog Zakona obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa, a što on i ne spori. Obzirom da se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na pravomoćne presude visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i Pž-66,32/17 od 14.06.2018.g.) po kojoj bi ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile ništetne, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo a sve iz slijedećih razloga. Ovo bi značilo da se radi o Ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom što ovaj krediti nije i nikakvom pravnom akrobacijom ton ne može postati. Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem nije tipski ugovor , o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s sitima se usuglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Povodom svake obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope tužitelj je nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom ovoga nije isticao nikakav prigovor tuženiku, niti tražio bilo kakve objašnjenje pa se može zaključiti da je tužitelj makar prešutno bio suglasan s promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj ugovorni odnos odluka tuženika o kamatama, na što je uostalom sklapanjem ugovora i pristao. Kod činjenice da tužitelj ne tvrdi da je tuženik zloupotrijebio pravo na jednostrano određivanje visine kamatne stope, na način da je tu visinu nerazmjerno povisio to kod ovakvog stanja stvari promjene kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatama u spornom razdoblju ne podliježu obvezno pravnoj kontroli suda pa pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ugovor o kreditu br. 061214084338 od 28. studenoga 2006., otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marijana Jovića.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu i da predmetni ugovor nije konvertiran.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li tužiteljica imao pravo zahtijevati isplatu preplaćenog iznosa na ime valutne klauzule i promjenjive kamatne stope i naknade za obradu kredita.

8. U svom odgovoru na tužbu tužena osporava osnovu i visinu navodeći u bitnome da je tužba neuredna, da je promjena kamate izvršena u skladu za zakonom i ugovorom, da tužitelj „pravnom akrobacijom“ želi kredit s promjenjivom kamatnom stopom pretvoriti u kredit s fiksnom kamatnom stopom, te je istaknut prigovor zastare. Navodi iznijeti u odgovoru na tužbu, tumačenje zakonskih propisa i postupanje tužene u konkretnom slučaju su u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK-a), Direktivi 93/13 EEZ, te stavu sudske prakse. U odnosu na prigovor neurednosti tužbe, odnosno da u konkretnom slučaju tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora, a niti su ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženoj za dostavom kreditne dokumentacije, tužitelj ističe da je navedeni prigovor neosnovan i neistinit. Naime, u konkretnom slučaju da bi tužitelj mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, a time odrediti i vrijednost predmeta spora, potreban mu je podatak (kreditna dokumentacija) vezana uz zaključeni Ugovor o kreditu, s kojim podacima (kreditnom dokumentacijom) tužena kao banka nedvojbeno raspolaže sukladno odredbi iz čl.160 Zakona o kreditnim institucijama, prema kojem su banke dužne čuvati kreditnu dokumentaciju najmanje jedanaest godina nakon isteka godine u kojoj je poslovni odnos prestao. Tužitelj ima pravo na pristup kreditnoj dokumentacije sukladno odredbama iz čl.15. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj svojim zahtjevom od 15.svibnja 2019.g. i zatražio dostavu kreditne dokumentacije (prvi otplatni plan, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu), kojem zahtjevu tužena do danas nije udovoljila.

9. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tužene (ne dostave tražene kreditne dokumentacije) u konkretnom slučaju su ispunjeni svi uvjeti propisani čl.186.b. ZPP-a za postavljanjem tzv. stupnjevite tužbe.

10. Tužena u svom odgovoru samo prigovara neurednosti i nedopuštenosti tužbe, ali i dalje ne postupa sukladno zahtjevu tužitelja i ne dostavlja traženu kreditnu dokumentaciju nužnu za postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva, a time i određivanja vrijednosti predmeta spora (prvi otplatni plan, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu).

11. Tužitelj napominje da je Županijski sud u Zagrebu kroz svoju odluku posl.br. Gž-6925/07 od 11. prosinca 2009.g. izrazio stav kako tužitelj bez dokumentacije koju posjeduje tuženica (dostavljeni joj obračuni anuiteta i kamata) nije u mogućnosti specificirati svoj tužbeni zahtjev na isplatu, sud prvog stupnja, s kojim stavom se slaže i ovaj sud drugog stupnja, pravilno zaključio da tužitelj ima imovinsko pravni interes za traženje polaganja računa od strane tuženice u smislu čl.186.b ZPP-a. Radi navedenog tužitelj prvenstveno ustraje u prijedlogu da sud tuženoj naloži dostavu kreditne dokumentacije (prvog otplatnog plana, otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, promjene kamatnih stopa, te evidenciju uplata po predmetnom kreditu).

12. Činjenice koje su od odlučne važnosti za donošenje pravilne odluke u ovom postupku su:

a) Odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope su ništetne;

U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je dana 04.srpnja 2013.g. donio presudu posl.br.P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tužena u razdoblju od 10.rujna 2003.g. do 31.kolovoza 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 96/03) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 06.kolovoza 2007.g. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09.) i to člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 09.travnja 2015.g. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.g. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu.

Sve gore navedeno jasno je presuđeno u odnosu na kredite koji su se zaključivali tj. vezali uz CHF. Dakle, sukladno stavovima izraženim kroz presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-7129/13, koja je djelomično potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Revt-249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda RH posl.br.U-III-2521/2105, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tužena u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.08.2008.g. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope. Tužitelj napominje da prilikom sklapanja ugovora kao korisnik kredita nije s tuženom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope.

13. Iz presude suda Europske unije u predmetu C-51/17 od 20. rujna 2018.g. i u predmetu C-186/16 od 20. rujna 2017.g u kontekstu ugovora o kreditu u stranoj valuti proizlazi da čl.4.st.2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena ne može biti ograničen samo na njezinu formalnu i gramatičku razumljivost, već konkretno korisnik kredita mora s jedne strane biti jasno obaviješten o činjenici da se sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednost valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam.

U samoj odluci Vrhovnog suda RH posl.br.Revt-249/14-2 od 09.travnja 2015.g., između ostalog je navedeno da odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovorenu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

Konačno VSRH u svom Rješenju posl. br. Gos 1/2019-36 od 04. ožujka 2020.g. zauzeo stav: “...Dakle, trebali bi zaključiti i ponoviti: da je u prije navedenim presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli...“

14. Temeljem odredbe čl.502.c.ZPP-a i čl.118.ZZP-a, ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tužene o promjenjivoj stopi redovne kamate. Radi navedenog, u ovom postupku tužena se ne može pozivati, niti je na sudu provoditi dokaze kojima u bitnom tužena predlaže utvrditi suprotno onom što je utvrđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Time su svi prigovori tužene, a vezani uz način mijenjanja kamatnih stopa i nepostojanje pravnog interesa, neosnovani jer tužena zanemaruje odredbu čl.502.c.ZPP-a i pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o povredama koje je činila tijekom zaključenja i ugovora koji je predmet ovog postupka. Uostalom, ako je tužena u potpunosti poštivala sve odredbe prava zaštite potrošača, kako je onda u postupku zaštite kolektivnih interesa utvrđena povreda prava potrošača Obzirom na prethodno navedene stavove sudova, te na činjenicu da je ugovor o kreditu formalan pravni posao sukladno čl.1022.ZOO-a tužitelj kao prosječni građanin nije mogao shvatiti značenje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tečaj CHF u gospodarskom smislu, a opće je poznato da su se predmetni krediti reklamirali i nudili kao povoljniji od kredita vezano uz tečaj EUR-a, pa sve da je i postojala bilo kakva komunikacija i njen sadržaj u smislu usmenih pregovora, ona ne predstavlja bitnu činjenicu u odnosu na ništetnost ovog dijela ugovornih odredbi.

15.b) U konkretnom slučaju se ne radi o pretvaranju kredita s promjenjivom kamatnom stopom u kredit s fiksnom kamatnom stopom;

Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, niti tužbenim zahtjevom traži da se ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zamjene odredbama o fiksnoj kamatnoj stopi. Za tužitelja nije sporno da su stranke u vrijeme zasnivanja ugovora očitovale volju da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Međutim, navodi tužene da bi se obračunom iznosa anuiteta predmetnog kredita primjenom početno ugovorene kamatne stope, predmetni ugovor pretvorio u ugovor s fiksnom kamatom nisu osnovani, jer obračun anuiteta uz primjenu početne kamatne stope, ne mijenja volju stranaka za ugovaranje promjenjive kamatne stope, već samo obračun visine anuiteta veže uz početnu kamatnu stopu, sve dok njena visina na zakonit način ne bude promijenjena.

Naime, ugovorom o kreditu ili općim uvjetima tužene, nisu jasno određeni provjerljivi parametri temeljem kojih se mijenjala visina kamatne stope, poradi čega je svaka jednostrana promjena visine kamatne stope od strane tužene bila nepoštena, a time i ništetna, što ima za posljedicu da anuitete treba obračunavati primjenom početne kamatne stope iz ugovora o kreditu koja je jasno i suglasno ugovorena između stranaka.

16.c) Tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tužena primila s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

Kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, bez obzira na to što tužitelj ne traži deklaratorno utvrđenje ove ništetnosti,

Tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tužena primila s osnove ništetnih odredbi Ugovora, a sukladno čl.323.st.1.ZOO-a.

Naime, u konkretnom slučaju ništetnost je prethodno pitanje u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja, te sud rješavajući o tužbenom zahtjevu kao prethodno pitanje ima pravo utvrditi ništetnost ovih ugovornih odredbi.

Tužena je temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti ugovorene kamatne stope po jednostranoj odluci banke nepripadno stekla određene mjesečne iznose obračunate kamate koje tužitelj potražuje temeljem čl.296. st.1. te čl.324.st.1. i 2. u svezi s člankom 323. ZOO-a.

Isto tako, čl.1111.st.1. ZOO-a je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obzirom na sve prethodno navedeno tužitelj ima pravo potraživati povrat preplaćenog utuženog iznosa i to u kunskoj protuvrijednosti CHF, jer je na taj način i podmirivao anuitete prema tuženoj (vraća se ono što se nezakonito primilo).

17.d) U konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja.

Prema odredbi čl.215.st.1.ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava pod posl.br.P-1401/12 prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom RH donošenjem presude pod posl.br.Pž-7129/13 dana 13.lipnja 2014.g. zastara počela teći ispočetka, kada je tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, te mu očito nije protekao opći zastarni rok od pet godina propisan čl.225.ZOO-a.

Naime, izmjenama i dopunama ZPP-a (NN broj 57/11) od 25.svibnja 2011.g. uvedena je nova glava 32. (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), pa je čl.502.a. propisano tko na koji način može podnijeti tužbu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a čl.502.c. je propisano da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz č1.502.a.st.1. ovoga zakona, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Presuda na koju se tužitelj poziva temeljem č1.502.a. je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12. Bez stupanja na snagu izmjena ZPP-a koje omogućuju kolektivnu tužbu, pojedincu prije stupanja na snagu tih izmjena nije bio moguć pristup sudu na ovakav način radi utvrđenja ništetnosti određenih ugovornih odredbi onako kako je to sada regulirano izmjenama ZPP-a, odnosno novim pravnim mogućnostima zaštite kolektivnih interesa, pa time i zaštitom pojedinačnih interesa fizičkih osoba. S obzirom na ovu činjenicu zastarni rok za naknadu iz osnova neosnovanog obogaćenja počinje upravo od pravomoćnosti gore navedene prvostupanjske presude u kolektivnoj tužbi.

Ističe se da je Županijski sud u Osijeku u svojoj presudi posl.br.Gž-624/17 od 17. svibnja 2017.g. zauzeo stav da je podnošenjem kolektivne tužbe 04.travnja 2012.g. prekinuta zastara. Takav stav je zauzeo i Županijski sud u Puli u svojoj odluci posl.br. Gž-1382/17 od 05.veljače 2018.g. i konačno, u presudi Vrhovnog suda RH posl.br.Rev-2245/17 od 20.ožujka 2018.g. zauzet je stav da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara.

Također, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020.g. zauzet je stav da „...zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323.stavak 1 ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora...“

Osim toga, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom članka 323.st.1.ZOO-a pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnosti (Županijski sud u Zadru Gž-913/17-2 od 12.srpnja 2018.g.), slijedom čega u konkretnom slučaju nije, niti je mogla nastupiti zastara potraživanja.

18. Sudski vještak Marijan Jović u svom nalazu i mišljenju od 30. prosinca 2024. je naveo:

Dana 12.06.2023. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na odredbe o promjeni tečaja švicarskog franka od strane kreditora i obračun naknade za prijevremenu otplatu kredita.

Kredit pod brojem 061214084338-SN je ugovoren dana 28.11.2006. godine između tužitelja kao korisnika i Banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=158.400,00 na rok otplate od 120 mjeseci. Iskorišten je u iznosu od CHF=158.400,00. Isplaćen je u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja 1CHF=4,557809 Kn, dok je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća anuiteta. Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 4,39% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 1.633,25 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća. Prvi anuitet je dospio 05.02.2007. godine. Banka je u tijeku otplate mijenjala kamatnu stopu zbog čega se mijenjao i iznos naplaćenog anuiteta. Kredit je prijevremeno konačno otplaćen 04.01.2013. a zadnja je uplata uvrštena, zbog tečajne razlike, u izračun kao i ostali redovni anuiteti. Uvidom u promet po kreditnom računu nije evidentna naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita niti uplata tužitelja u svrhu iste. Ukoliko postoji dodatna dokumentacija kojom raspolaže tužitelj iz koje se može evidentirati naplata naknade, po potrebi se može dopuniti ovaj nalaz.

Dokumentacija u spisu koja prileži tužbi je dostatna za točan izračun anuiteta koji su bili ugovoreni, kao i anuiteta koji su naknadno mijenjani. Zbog mijenjanja kamatne stope je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka.

U tablici koje prileži ovom nalazu je prikazan obračun razlike plaćanja kredita usporedbom primjene tečaja korištenog pri isplati kredita i stvarno korištenog tečaja. U tablici nisu uključene negativne razlike za vrijeme nižeg tečaja otplate od tečaja isplate kredita, već su tzv. negativne razlike prikazane u zasebnoj tablici u prilogu. Pojedini su anuiteti dijelom i manje naplaćeni zbog nižeg tečaja CHF/Kn od tečaja korištenog pri isplati kredita Povećanje iznosa anuiteta zbog promjene tečaja CHF/KN su prikazani u stupcu br. 6 (u Eur stupac 7), a dobiveni su razlikom umnoška naplaćenog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan dospijeća i umnoška naplaćenog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete su po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem sam obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja anuiteta je primijenjeni tečaj važeći na dan dospijeća/plaćanja kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.

M I Š LJ E NJ E

Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od 22. studenog 2024.godine, u predmetu koji se vodi pod brojem P-3001/2023. Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

Tužitelj (kao korisnik) i Tuženik (kao kreditor) su sklopili ugovor o kreditu broj 061214084338-SN. Za plaćanje anuiteta je korišten srednjem tečaju HNB-a važeći na dan dospijeća. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu 29.008,22 Eur-a primjenom fiksnog tečaja konverzije. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Izračun tzv. negativne razlike Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, za vrijeme nižeg tečaja od tečaja po kojem je isplaćen kredit, platio pojedinačne manje iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu =368,32 Eura. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita.

19. Sud u cijelosti poklanjaj vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marijana Jovića čije vještvo je stručno i argumentirano i utemeljeno je na dokumentaciji koja je dostavljena u sudski spis, sudski vještak je utvrdio u svom nalazu i mišljenju koliko je tužitelj oštećen na ime pretplate s obzirom na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a isto tako je utvrdio tzv. negativne razlike.

20. U pogledu iznosa koje je vještak računao kao periode u kojima nije bilo preplate tužitelja po valuti taj izračun nije niti trebao biti rađen, odnosno u njemu je vještak izračunavao tzv. negativne razlike što je nedopušteno u situaciji u kojoj ne postoji nikakav zahtjev tuženika u tom smjeru.

Bilo kakvo odbijanje tzv. negativnih tečajnih razlika nije moguće. Tuženik za taj iznos u ovom postupku niti je iskazao postojanje ikakvog potraživanja, nije isticao nikakav prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev za taj iznos pa je uopće bilo kakvo raspravljanje i odlučivanje o toj tražbini u skladu s ovom činjenicom, potpuno bespredmetno, sve kad bi i tuženik imao pravo na nekakva potraživanja s tog osnova

– anema. Sukladno tome ne postoji ikakav osnov da bi se vršilo ikakvo prebijanje ili umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti švicarski franak i nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja, odnosno takvo samoinicijativno prebijanje nije mogao vršiti niti sudski vještak niti sud pošto je takvo postupanje protuzakonito i protivno čl. 323. ZOO-a koji regulira pitanje restitucije kod ništetnosti kod ništetnosti pretpostavlja prije svega postojanje restitucijskog zahtjeva tuženika – kojeg nema. Restitucijski zahtjev tuženika ne postoji. S druge strane, sve i da takav zahtjev postoji – a ne postoji, isti bi bio potpuno neosnovan pa i zastario i to iz jednostavnog razloga što na strani tužitelja nema nikakvog stjecanja bez osnova pa da bi tužitelj imao nešto vraćati tuženiku jer je sva plaćanja vršio tužitelj, a ne tuženik, odnosno radilo bi se o potraživanjima tuženika s osnova manje plaćenih anuiteta za što je propisan zastarni rok od tri godine. Jedini tko je neosnovano stjecao novčane iznose i dužan ih je stoga vratiti je bio upravo tuženik. U tom smislu ukazuje se na upravo doneseno pravno shvaćanje proširenog vijeća Vrhovnog suda RH u predmetu poslovni broj Rev-549/2023 od 18.12.2013. godine kojim je o ovom pravnom pitanju odlučeno.

21. Također tužitelju pripada, naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu 2.525,02 eura, visinu koje je i tuženik učinio nespornim.

22. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članak 154 st. 1 ZPP-a a isti troškovi se sastoje od: sastava tužbe 250 bodova, sastav podneska od 14.10.2024. 250 bodova, zastupanje na ročištu 22.10.2024 250 bodova, sastav podneska od 11.03.2026. 250 bodova, zastupanje na ročištu 17.03.2026. 250 bodova, sastav podneska od 13.04.2026 250 bodova, zastupanje na ročištu 21.04.2026. 250 bodova, pristup na ročište za objavu 50 bodova odnosno ukupno 1.800,00 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 2,0 eura daje iznos od 3.600,00 eura koji iznos je uvećan za 900,00 eura 25% PDV-a, pa se tako dolazi do iznosa 4.500,00 eura koji iznos je uvećan na ime troškova vještačenja odnosno 300,00 eura pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 4.800,00 eura kako je određeno u izreci ove presude.

U Splitu, 3. lipnja 2026.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika

3. u spis