REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-7257/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. travnja 2026. godine u nazočnosti pun. tužitelja i z. z. tuženika, dana 3. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.383,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koja kamata:

- na iznos od 67,55 eura teče počev od 15. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7,43 eura teče počev od 15. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 96,84 eura teče počev od 15. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 106,08 eura teče počev od 15. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 104,29 eura teče počev od 15. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 86,77 eura teče počev od 15. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 80,09 eura teče počev od 15. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 64,33 eura teče počev od 15. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 59,22 eura teče počev od 15. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 116,90 eura teče počev od 15. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 88,06 eura teče počev od 15. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 75,46 eura teče počev od 15. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 104,22 eura teče počev od 15. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 111,50 eura teče počev od 15. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 57,21 eura teče počev od 15. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 101,79 eura teče počev od 15. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 56,17 eura teče počev od 15. svibnja 2018. godine do isplate; izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom mjesečnom bruto iznosu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.956,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 2.studenog 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj policijski službenik koji je do 22. travnja 2018. bio raspoređen na radno mjesto „policijski službenik za zaštitu granice“ u Postaju granične policije Trilj. Tužitelj da je posao obavljao u turnusima (12 sati rada – 24 sata slobodno, odnosno 12 sati rada – 48 sati slobodno) te da mu se obračunavala i isplaćivala plaća za 12 satno radno vrijeme. Od prosinca 2016.g. do svibnja 2018.g. obavljajući poslove radnog mjesta na koje je raspoređen tužitelj da je po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije, te odlazio s posla pola sata nakon završetka smjene. Tužiteljev posao da se, s obzirom na obavezu dolaska u policijsku postaju [adresa] pola sata prije početka smjene i ponovnog vraćanja u istu postaju nakon završetka smjene, sastoji od vremena efektivnog rada provedenog na graničnom prijelazu i vremena obavezne prisutnosti u policijskoj postaji [adresa]. S obzirom da je tužitelju isplaćivana plaća na osnovu 12 satnog radnog vremena, isti da je oštećen za 1 sat rada koji je dulji od punog radnog vremena. Zbog zapovijedi načelnika postaje granične policije [adresa], OR, od 6. 11. 2013. o zabrani korištenja osobnih vozila, policijski službenici da su dužni isključivo službenim vozilima dolaziti do mjesta obavljanja rada te se istim vozilima vratiti u postaju nakon završetka smjene. Nadalje, da je važno napomenuti da su policijski službenici dužni doći u PGP Trilj pola sati prije početka smjene te da su dužni vratiti se u postaju nakon završetka smjene, i to zbog izričite zapovijedi o obavezi korištenja službenih vozila MUP-a za prijevoz te radi zaduživanja i razduživanja službenih vozila, radnih naloga, novčanih kazni koje su naplatili na prijelazu i sl. Drugačije ponašanje da se sankcionira. U smislu odredbe čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, tužitelj da se obratio državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora. Državno odvjetništvo u Splitu da je dopisom br. N-DO-91/21 od 15. travnja 2021.g. izvijestilo tužitelja da ne pristaje na rješenje predmetnog zahtjeva u mirnom postupku. Prema podacima o broju radnih sati za tužitelja koje je tužena dostavila uz dopis od 15. travnja 2021., da proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta, i to na: GPZPP i GRUPA I - 35 odrađena turnusa i MCGP- 125 odrađena turnusa. Tužitelj prvenstveno postavlja manifestacijski zahtjev, a nakon toga neodređen zahtjev za isplatu.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u svakom slučaju tužena osporava svako potraživanje tužitelja po osnovi rada duljeg od redovnog radnog vremena nakon završetka smjene kako u odnosu na rad na graničnim prijelazima za pogranični promet tako i na međunarodnim graničnim prijelazima. Vezano za rad na međunarodnim graničnim prijelazima tužena posebice ističe da je od 14. listopada 2013.god. na navedenim prijelazima ukinuta otprema službe koja se od tada vrši na samom prijelazu tako da u odnosu na iste nije bilo potrebe ranijeg dolaska , a niti je postojala obveza povratka u postaju nakon završetka smjene. I iz iskaza svjedoka NR i OR, nadređenih tužitelju, u istovrsnim predmetima, da jasno proizlazi da su svi policijski službenici Postaje granične policije Trilj bili u obvezi doći pola sata ranije na posao, ali nakon 1. listopada 2013.god. da se ta obveza odnosila samo na policijske službenike koji su radili na graničnim prijelazima za pogranični promet, a ne i na one koji su radili na međunarodnom graničnom prijelazu. Vrijeme provedeno u vožnji da se ne može smatrati radnim vremenom niti se isto može i treba honorirati tužitelju. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U svom podnesku od dana 17.siječnja 2024.godine tuženik navodi da je organizacija službe na graničnim prijelazima od 01. listopada 2023. organizirana tako da policijski službenici koji službu obavljaju na MNGP nemaju obvezu dolaska u službu ranije radi otpreme službe budući da se ista vrši na samom GP od strane voditelja prijelaza, dok otprema i dalje ostaje za one policijske službenika koji službu obavljaju na GPZPP. Nadalje od 1. svibnja 2018. godine da je ukinuta otprema za policijske službenike koji sukladno Posebnom dnevnom rasporedu službu obavljaju na GPZPP „Pazar“ tako da isti nemaju potrebu ranijeg dolaska na posao. Otprema da se obavlja u prostorijama PGP Trilj od strane šefa smjene u trajanju pet do deset minuta, nakon čega policijski službenici sjedaju u službena vozila kojima se odvoze do graničnog prijelaza na kojima sukladno Posebnom dnevnom rasporedu rada obavljaju službu. Nakon završetka službe na graničnim prijelazima, za policijske službenike da prestaje svaka službena obveza i isti da se službenim vozilima vraćaju u PGT Trilj Ulica Kristine Šušnjare br.2, odakle svojim vozilima putuju kući. Po dolasku u postaju da isti nemaju nikakvih poslovnih obveza (pisanje pismena, primopredaja i sl.). Nastavno na naprijed navedeno u tablici u prilogu za svaki određeni dan kada je tužitelj bio u obvezi doći ranije na posao zbog otpreme službe da je pridodano pola sata.

4. Svojim podneskom od dana 8.veljače 2024.godine tužitelj vrši dopunu tužbe na način da postavlja određen zahtjev za isplatu, navodi da sukladno stajalištu gore citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1971/2020, tužitelju pripada pravo tražiti primjerenu plaću za više odrađene sate koja bi se mogla i trebala vrednovati više nego plaća za redovan rad. Navodi da iz dokumentacije dostavljene uz podnesak od 17. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj na svom radnom mjestu u razdoblju od prosinca 2016. do travnja 2018. odradio ukupno 160 smjena na svom radnom mjestu i to 125 smjena na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu (MCGP), 20 smjena na Graničnom prijelazu za pogranični promet (GPZPP) i 15 smjena u Grupi I. Kako je tužitelj u svakoj smjeni radio 1 sat duže od punog radnog vremena, to da je jasno da je odradio 160 sati za koje nije primio nikakvu naknadu. Zbog zapovijedi bivšeg načelnika postaje granične policije Trilj, OR, od 6. 11. 2013. o zabrani korištenja osobnih vozila, a koja je bila na snazi u utuženom periodu, policijski službenici da su bili dužni isključivo službenim vozilima dolaziti do mjesta obavljanja rada te se istim vozilima vratiti u postaju nakon završetka smjene. Dok čeka smjenu na graničnom prijelazu tužitelj da obavlja poslove svoga radnog mjesta bez obzira što mu je službeno radno vrijeme završilo. Upravo za taj radi koji obavlja dok čeka dolazak smjene tužitelj da potražuje naknadu za rad koji je dulji od punog radnog vremena. Također, tužitelj da potražuje naknadu i za pola sata prije početka smjene jer je sukladno tada važećoj naredbi načelnika bio dužan ranije doći u postaju. Navodi da se ne radi o zahtjevu za plaćanjem vremena koje tužitelj provede u prijevozu do svog mjesta rada ili do povratka u postaju nakon završetka rada, već o zahtjevu za naknadom za efektivno odrađen posao nakon službenog završetka radnog vremena. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti mu iznos od 679,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, specificiranim po mjesecima na svaki pojedini iznos uključen u glavnicu potraživanja.

5. Svojim podneskom od 11.rujna 2025.godine, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene plaće u ukupnom bruto iznosu od 1.383,92 EUR (sa zakonskim zateznim kamatama), za rad za rad koji je u razdoblju od prosinca 2016.godine do travnja 2018.godine, bio duži od formalno propisanog radnog vremena kada je tužitelj radio na međunarodnom graničnom prijelazu (u tekstu MNGP) i kada je tužitelj radio na graničnom prijelazu za pogranični promet (u tekstu GPZPP). Među strankama nije sporno da je tužitelj rješenjem MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske kao policajac raspoređen u Postaju granične policije Trilj na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu i da je radio u turnusima.

7. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za vrijeme provedeno na radu duže od formalno propisanog vremena. Naime, tužena ne spori da je tužitelj imao obvezu doći na posao pola sata ranije radi otpreme službe i prijevoza službenim vozilom do graničnog prijelaza na kojem je obavljao službu kada je radio na GPZPP, iz čega proizlazi da tužena ne spori da je tužitelj u tom slučaju radio pola sata duže, ali spori da je tužitelj radio dodatnih sat i pol duže nakon završetka smjene na GPZPP-u jer da se vrijeme provedeno u vožnji radi povratka u Postaju granične policije Trilj ne može smatrati radom. Nadalje, tužena spori da je tužitelj radio 1 sat duže od formalno propisanog vremena kada je radio na MNGP-u jer da u spornom razdoblju nije bilo potrebe ranijeg dolaska na posao niti kasnijeg odlaska s posla s obzirom se od 14. listopada 2013. otprema službe vrši na samom graničnom prijelazu.

8. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko-dalmatinska, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova broj: 511-12-14-00011/1547-2016 od 1. svibnja 2016. godine; zahtjeva za mirno rješenje spora; obračunskih platnih lista za tužitelja i evidencije nazočnosti na radu; Zapovijedi PU Splitsko-dalmatinske, Postaja granične policije Trilj broj: 511-12-37- 14/14-13 od 6. studenog 2013. godine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; saslušanjem svjedoka FR, VR, ER, LR, UR i ZR te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oecc. Ivanu Buljanu.

9. Stranke su popisale parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik za zaštitu granice raspoređen u PP Trilj, a nakon čega da je po vlastitom zahtjevu otišao u drugu postaju, jedan od razloga da je bio baš ovaj postupak, odnosno to što su po svakoj smjeni radili oko 1,5 sat duže od punog radnog vremena, a sve po organizaciji rada i nalogu nadređenih. U cijelom tom razdoblju da su bili obvezni doći pola sata prije početka radnog vremena u policijsku postaju radi otpreme službe, zaduženja radnog naloga, upoznavanja sa tekućim brzojavkama (ukoliko je raspisana tjeralica), zaduženja opreme i provjere psihofizičke spreme, a koju provjeru je vršio šef smjene. Osobno da je često vozio službeno vozilo sa policijskim službenicima od policijske postaje pa do određenog mjesta rada. Navodi da nisu smjeli osobno vozilo koristiti da bi njime došli do mjesta rada, da je postojala zabrana od strane načelnika policijske postaje pa navodi primjer kolege TR koji je svojim privatnim vozilom otišao na granični prijelaz i koji je zbog toga bio na disciplinskom postupku. Navedeno da se odnosilo na sve granične prijelaze pa tako i na međunarodni granični prijelaz. Što se tiče međunarodnog graničnog prijelaza, ta obveza odlaska službenim vozilom na mjesto rada da je prestala, ali nakon utuženog razdoblja, a ne kako to tuženik navodi od 1.10.2013.godine. Kako je od trenutka dolaska u policijsku postaju bio u uniformi i koristio službeno vozilo i uglavnom ga samim tim on i najviše koristio to da smatra da je stvarno odrađeni rad. Smjene da su na graničnom prijelazu znale kasniti pa da bi u tom slučaju oni koji su već bili u prijašnjoj smjeni bili obvezni obavljati poslove svog radnog mjesta bez obzira što im je radno vrijeme završilo sve dok ne dođe druga smjena. Radno vrijeme da je na papiru bilo npr. od 7 ujutro do 19 sati, a da su u biti dolazili u postaju i sve po zapovjedi nadređenih u 6,30, a u postaju da bi se vraćali oko 20,00, a kada bi im u stvarnosti prestalo radno vrijeme. Kada bi se vratio u policijsku postaju, da bi bio u obvezi razdužiti radni nalog koji je sadržavao izvješća o tome što su radili toga dana, razduživali neka druga službena pismena npr. prekršajne naloge ukoliko bi postojali od toga dana, razdužili vozilo, predali ključeve i knjižicu vozila šefu smjene te razdužili opremu, npr. bateriju za motorolu i sl. . Navodi da je on u otprilike 70% slučajeva upravljao službenim vozilom, a u navedenom razdoblju da je često obavljao poslove više složenosti kao što je vođa grupe te da je upravo on u tom slučaju bio dužan predati radne naloge (jedan radni nalog za jedno službeno vozilo tri policijska službenika). Što se tiče graničnih prijelaza, tu da je uglavnom bio policijski službenik, a ne i voditelj graničnog prijelaza, ali da je u slučaju tog mjesta rada često koristio službeno vozilo te da je u tom slučaju bio u obvezi razdužiti to vozilo. Na posebno pitanje, vezano za situaciju kada je tužitelj radio na najudaljenijem graničnom prijelazu "Prisika ili Cera", kada bi im na te prijelaze došla smjena odnosno koliko je duže radio nakon službenog završetka smjene, tužitelj navodi da bi to bilo 40 minuta više od predviđenog stvarnog radnog vremena na graničnom prijelazu i nakon toga da je još bila vožnja od pola sada do policijske postaje. Na poseban upit koliko bi se dugo tužitelj zadržao u policijskoj postaji nakon što bi u nju došao, primjerice, u 6,30 ujutro, tužitelj navodi da bi to bilo oko 10-ak minuta, a nakon čega da bi se službenim vozilom uputio na mjesto radnje.

12. Za navesti je da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog, propisanog radnog vremena, zaista treba honorirati tužitelju pozivom na odredbe čl. 41. st. 1. i 5. i čl. 44. st. 1. i 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" broj 104/13,150/13, 153/13, 71/19 i 123/16, dalje KU/13) i čl. 35. st. 1. i 5. i čl. 38. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" br. 112/17, 12/18.,2/19., 119/19. i 66/20, dalje KU/17), a koje odredbe propisuju da plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaća i da će se osnovna plaća službenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, najmanje 2 radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Za napomenuti je da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14. – vjerodostojno tumačenje, 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.)

13. Suglasnošću parničnih stranaka, sud je u dokazne svrhe koristio iskaze svjedoka (i tužitelja) u postupcima drugih tužitelja protiv istog tuženika, vezano za istu pravnu osnovu. Tako je sud pročitao iskaze SR (tužitelja u predmetu ovog suda broj Pr-1822/22), svjedoka LR i UR (saslušanih u istom postupku), te svjedoka FR i VR (iz predmeta Pr-334/17) te ER (iz predmeta Pr-747/17). Svi ovi svjedoci, policijski službenici za zaštitu državne granice su u bitnom iskazali kao tužitelj, kada se analiziraju svi izvedeni dokazi zasebno, te dovedu u korelaciju, sud drži da je iz svih izvedenih dokaza proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Ivanu Buljanu. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, vezano za broj odrađenih smjena tužitelja na MNGP, broj odrađenih smjena na GPZPP, broj odrađenih smjena GRUPA I, ukupni broj odrađenih smjena, mjesečni obračun prekovremenog rada, daje mišljenju i navodi da tužitelju u razdoblju od prosinca 2016.godine do travnja 2018.godine nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje je odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom bruto iznosu od 1.383,92 EUR, odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 9, pripadajuće Tablice 2.

15. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sukladno vještvu uređuje svoj tužbeni zahtjev, tuženik navodi da je u predmetnom vještvu za izračun satnice rada (i cijene sata rada) vještak koristio ukupnu bruto plaću u mjesecu i istu dijelio sa fondom sati tog mjeseca te onda tako dobivenu satnicu koristio za izračun prekovremenog rada što da je u suprotnosti sa odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pa sukladno navedenom prigovoru predlaže da sudski vještak korigira svoje vještvo. Tužitelj osporava ove navode tuženika, navodi da i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama prihvaća način obračuna vrijednosti rada koji je dulji od punog radnog vremena, te dostavlja presudu VSRH broj Rev-924/24 od 11.prosinca 2025.godine, u istovrsnom predmetu.

16. Što se tiče ovog prigovora tuženika, pravilan je navod tužitelja, dakle sud drži da se zaista policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu, slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Buljana, metodologiju obračuna visine zahtjeva odnosno iznos koji treba naložiti tuženiku, da plati tužitelju. Za ponoviti je da sud metodologiju obračuna potraživanja koju je tužitelj primijenio, sud prihvatio kao ispravnu. Upravo je zatraženi iznos onaj iznos koji pripada tužitelju i koji mu valja dosuditi na ime neplaćenih sati od strane tuženika, vezano za sve izvedene dokaze. Vještvo sudskog vještaka Buljana je stručno, logično i uvjerljivo, odgovoreno je u cijelosti na zadatak vještačenja i nije trebalo vještvo dopuniti niti razjasniti. Za ponoviti je da sud prihvaća u cijelosti iskaz tužitelja u svojstvu parnične stranke, iskaz tužitelja je uvjerljiv i životan te je u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima, iskazima svih drugih policijskih službenika, a ti su se iskazi suglasnošću stranaka koristili u dokazne svrhe u ovom postupku te ih je sud posebno analizirao.

17. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Zatezna kamata teče na svaki pojedinačni dio iznosa od 15-og u mjesecu, kako je to tužitelj zatražio. Naime, čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje : ZR), propisuje, da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

18. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 , 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak zahtjeva prije podnošenja tužbe; sastava tužbe; sastava podneska od 8.veljače 2024.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 22.studenog 2023.godine, 28.veljače 2024.godine i 21.svibnja 2024.godine, za svaku radnju po 75 bodova (v.p.s. od 679,55 EUR); sastava podneska od 11.rujna 2025.godine i zastupanja na ročištu održanom dana 23.travnja 2026.godine od po 100 bodova za svaku od ove dvije radnje (v.p.s. od 1.383,92 EUR); što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od ukupno 1.300,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 325,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, a što konačno daje iznos od 1.956,81 EUR, koliko je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 3. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Z. z. tuženika