Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-1925/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa ravnatelj izv.prof.dr.sc. MV, dr.med., a njega punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.444,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.06.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 19,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prijeprvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3%poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana odluke suda do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 4. prosinca 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-viša medicinska sestra/tehničar na Klinici za dječju kirurgiju te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1.11.2018. do dana dostave podataka od strane tuženika, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 24. siječnja 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 15. srpnja 2025. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 23. srpnja 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.444,00 eura bruto za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnesku od 2. rujna 2025. tuženik navodi da je predmetna tužba nepodobna za raspravljanje, predlaže odbaciti neuredno postavljeni tužbeni zahtjev, a ujedno se protivi uređenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i nerazumljivom. Tuženik se protivi i točki II. petita tužbenog zahtjeva za isplatom naknade parničnog troška na račun odvjetnika tužiteljice jer bi se u tom slučaju ustupila tražbina (cesija) tužiteljice koju ima prema tuženiku.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., obračunske isprave za isplatu plaće za kolovoz 2019., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2020., naloga tuženika, odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020. i 21. prosinca 2020., odluke tuženika od 31. ožujka 2020., od 20. ožujka 2020., izvatka iz starog i novog Pravilnika tuženika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, ugovora o radu, Pravilnika o radu, ugovora o radu od 10. 3. 2021., odluka tuženika o radnom vremenu Odjela, Zavoda, Klinika (str. 92-138 spisa), saslušanjem svjedokinje ĆV te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je sud odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kao i od izvođenja dokaza saslušanja svjedokinje FV, jer se ti dokazi ukazuju suvišnim i nepotrebnim, a doveli bi samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na neodređeno vrijeme,

- da je radila na radnom mjestu medicinske sestre i to na Odjelu dječje kirurgije, a potom u Ambulanti (od 1992. godine);

- da radi u jutarnjoj smjeni od 7:30 do 15:30.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2024. te posljedično tome naknada za godišnji odmor i bolovanje, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, a što joj od strane tuženika nije plaćeno.

11. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće s osnova primopredaje službe, po ocjeni ovog suda isti je u cijelosti neosnovan.

12. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“

13. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

14. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

15. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

16. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.

17. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

17.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

18. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

19. Dakle, primopredaja službe medicinskih sestara predstavlja komunikaciju koja se odvija između dviju smjena medicinskih sestara, a svrha primopredaje je da se kolegicama koje preuzimaju službu predaju sve informacije o pacijentima o kojima one skrbe, stoga one sestre koje završavaju smjenu ostaju dulje na poslu i to se vrijeme smatra radnim vremenom i tim medicinskim sestrama pripada pravo na isplatu vremena provedenog u primopredaji službe koja s eodbija izvan redovnog radnog vremena.

20. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da je tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za dječju kirurgiju i to od 1978. do 1992. na Odjelu dječje kirurgije, a potom u Ambulanti sve do odlaska u mirovinu 6. 6. 2024. te da je radila u jutarnjoj smjeni od 7:30 do 15:30 tako da se u ovom slučaju ne može govoriti o primopredaji službe nakon završetka radnog vremena (iza 15:30 ), jer na kraju smjene nema popodnevne smjene kojoj se predaju pacijenti.

20.1. Tužiteljica je radila samo jutarnju smjenu u Ambulanti i nema popodnevne smjene pa posao završava s njezinim radnim vremenom, kako proizlazi ne samo iz iskaza svjedokinje ĆV, glavne sestre Klinike za dječju kirurgiju (koja je iskazala da je tužiteljica radila jutarnju smjenu od 7:30 do 15:30 i nema primopredaju službe jer nema kome primopredavati, uvijek rade isti ljudi i rade jutro), već i iz iskaza same tužiteljice (koja je iskazala da ne predaje službu jer nema kome predati, ali ostane obrađivati uputnice 15-20 minuta iza završetka radnog vremena).

20.2. S obzirom na to da tužiteljica u utuženom razdoblju nije obavljala primopredaju službe (da je svaki dan nakon završetka svoje smjene prenosila kolegama podatke o pacijentima), a time i da je provela radno vrijeme u primopredaji nakon završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, kao i da se ta primopredaja obavljala upravo svaki dan, to tužiteljica nema pravo na isplatu jer se primopredaja ne događa. Samo medicinskim sestrama koje zbog primopredaje službe ostanu dulje na poslu od svog redovnog radnog vremena tih 30 minuta duljeg rada mora se evidentirati i platiti kao prekovremeni rad. Naime, svaki rad izvan redovnog radnog vremena koji je nužan za funkcioniranje službe, a što je primopredaja pacijenata, mora biti plaćen, a što ovdje nije slučaj.

22. Slijedom prednjeg, tužiteljici ne pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30.9.2024., a samim time ne pripada joj ni pravo na isplatu naknade za godišnji odmor i bolovanje koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe.

23. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev za isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.444,00 eura (po osnovi primopredaje službe, a posljedično tome i naknade za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje službe) s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

24. Što se tiče odluke o troškovima postupka, u ovom slučaju tužiteljica bi, koja je u cijelosti izgubila parnicu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove postupka, bila u obvezi naknaditi tuženiku troškove postupka.

24.1. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka jer bi obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška tuženiku predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/99 -ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) kojim je određeno kako svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

24.2. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u predmetu pod br. Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021. u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nesrazmjeran i prekomjeran teret.

24.3. U ovom slučaju, tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela s osnova potraživanja na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za primopredaju službe za sve odrađene sate, posljedično tome naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje u iznosu od 1.444,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

24.4. Po ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na isplatu bilo potpuno neopravdano. Stoga, obvezivanje tužiteljice za naknadu troškova postupka tuženiku u visini od 1.687,50 eura (prema popisu troška tuženika, list 394/395 spisa) nije neznatan iznos s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužiteljice (tužiteljica je od 6. 6. 2024. u mirovini i njezina mirovina je manja nego popisani troškovi postupka od strane tuženika).

24.5. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da iznos troškova postupka koji bi tužiteljica trebala naknaditi tuženiku (u iznosu od 1.687,50 eura) nije neznatan i da isti predstavlja nesrazmjeran teret za nju što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (tako i predmet Č i Bešlić protiv Hrvatske zahtjev br. 72152/13).

24.6. Slijedom prednjeg, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana odluke pa do isplate, a kao u točki II izreke rješenja.

U Splitu 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika