REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-138/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Blaženka Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Airlines d.d., Zagreb, Bani 75B, OIB: 24640993045, radi naknade štete i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GCO, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika JCO, Su-180/15, 3. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d., Buzin (Grad Zagreb), Bani 75B, OIB: 24640993045, isplatiti tužiteljici GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 9.200,58 EUR zajedno sa tijekom zateznih kamata kako slijedi, i to na:

- iznos od 6.705,00 EUR od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva, 24.7.2023. godine,

- iznos od 287,94 EUR od 10.11.2022. godine,

- iznos od 342,66 EUR od 9.12.2022. godine,

- iznos od 294,85 EUR od 11.01.2023. godine,

- iznos od 300,78 EUR od 10.02.2023. godine,

- iznos od 216,06 EUR od 10.03.2023. godine,

- iznos od 172,07 EUR od 11.04.2023. godine,

- iznos od 380,57 EUR od 10.05.2023. godine,

- iznos od 14,89 EUR od 07.06.2023. godine,

- iznos od 485,76 EUR od 07.06.2023. godine, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% -tnih poena, od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia Airlines d.d., Buzin (grad Zagreb), Bani 75B, OIB: 24640993045, isplatiti tužiteljici GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće iznos od 2.690,96 EUR bruto zajedno sa tijekom zateznih kamata kako slijedi, i to na:

- iznos od 817,24 EUR od 10.11.2022. godine,

- iznos od 286,94 EUR od 9.12.2022. godine,

- iznos od 195,59 EUR od 11.01.2023. godine,

- iznos od 205,42 EUR od 10.02.2023. godine,

- iznos od 127,02 EUR od 10.03.2023. godine,

- iznos od 174,87 EUR od 11.04.2023. godine,

- iznos od 809,22 EUR od 10.05.2023. godine,

- iznos od 74,66 EUR od 07.06.2023. godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% -tnih poena, od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 800,00 eura na ime naknade štete, sa zakonskim zateznim kamatama od 24.7.2023. do isplate, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.565,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 3.6.2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 28.3.2022., oko 9,00 sati, ozlijeđena na radnom mjestu članice kabinske posade zrakoplova, kod tuženika. Navedena ozljeda priznata je kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Obzirom da u trenutku štetnog događaja tuženik nije imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima to tužiteljica naknadu štete potražuje izravno od tuženika sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, njezina opća i radna sposobnost je smanjena, zbog čega je trpjela i duševne boli, kao posljedica ozljeđivanja zaostalo je naruženje te joj je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se u cilju mirnog rješenja spora dana 24.7.2023. obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete. Obzirom da tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu to je tužiteljica radi zaštite svojih prava prisiljena ustati tužbom. Obzirom na navedeno tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO- a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha.

2. Tužiteljica je u vrijeme nezgode bila zaposlena kod tuženika te je zbog zadobivenih ozljeda bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 25.9.2022. do 28.2.2023. te ponovno od 13.3.2023. do 2.5.2023. Tužiteljica je za redoviti rad ostvarivala mjesečnu bruto osnovnu plaću od oko 12.900,00 kn / 1.712,12 EUR te prosječno oko 3.600,00 kn / 477,80 EUR na ime dodataka na plaću i ostalih primitaka iz radnog odnosa (dnevnice, paušali i STW prijevoz). Za vrijeme bolovanja oštećenoj je isplaćena naknada osnovne plaće, ali joj nisu isplaćivani dodaci na plaću i ostali primici, radi čega je za vrijeme bolovanja primala naknadu u iznosu manjem od onoga kojeg je mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnim događajem. Stoga tužiteljica potražuje od tuženika naknadu pretrpljene imovinske štete s naslova izgubljene zarade koja predstavlja razliku očekivane mjesečne plaće i primljene mjesečne naknade s naslova bolovanja.

3. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 18. veljače 2026. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 10.000,58 eura na ime naknade štete zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na iznos od 7.505,00 eura - na ime povrede prava osobnosti, od podnošenja odštetnog zahtjeva 24.7.2023. do isplate, te iznose neto dnevnica s kamatama od dospijeća do isplate, a potražuje i isplatu iznosa od 2.690,96 eura bruto na ime razlike plaće i naknade plaće s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava sam nastanak štetnog događaja na način kako ga u tužbi opisuje tužiteljica te s njim u vezi dinamiku nastanka ozljeda tužiteljice. Međutim, tuženik osporava da bi tužiteljica fizičke bolove i strah trpjela u onom obujmu kako to navodi u predmetnom zahtjevu. Nadalje, tužiteljica nije dokazala da bi joj opća i radna sposobnost bila smanjena u opsegu kako to navodi u tužbi te ne dokazuje zaostalo naruženje. Nejasno je i to što tužiteljica tvrdi da je ozljedu na radu zadobila 28.3.2022., a bolovanje radi te ozljede započinje tek 25.9.2022., dakle po proteku gotovo pola godine od ozljeđivanja pa je upitna uzročno posljedična veza između samog ozljeđivanja i bolovanja, pogotovo ako se uzme u obzir da je bolovanje 25.9.2022. otvoreno i zaključeno pod šifrom A0 (bolest), a ne B0 (ozljeda na radu). Točno je da se je tužiteljica obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora, no isti spor nije riješen na miran način budući da je odštetni zahtjev, kao i sada tužbeni zahtjev, previsoko postavljen. Kako je sporna visina tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenje životne aktivnosti, naruženja te tuđe pomoći i njege to se tuženik ne protivi provođenju medicinskog vještačenja predloženog od strane tužiteljice. Glede dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu, a koja se sastoji od razlike ostvarene mjesečne bruto plaće koju je tužiteljica primila za vrijeme bolovanja te one koju je mogla očekivati za slučaj da bolovanja nije bilo, odnosno umanjenje za dnevnice, paušale i naknadu prijevoza tuženik takav obračun tužiteljice osporava iz razloga koje u nastavku detaljno obrazlaže. Naime, iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad razvidno je da je tužiteljica na bolovanju radi ozljede na radu (oznaka B0) provela u sljedećim vremenskim razmacima; od 1.11.2022. - 30.11.2022., 1.12.2022. - 31.12.2022., 1.1.2023. - 31.1.2023. i 1.2.2023. 28.2.2023. Ostatak bolovanja, u periodu od 25.9.2022. - 30.9.2022., 1.10.2022. - 31.10.2022., 13.3.2023. - 31.3.2023., 1.4.2023. - 23.4.2023., 24.4.2023. - 30.4.2023. i 1.5.2023. - 2.5.2023., a kako to proizlazi iz dostavljenih izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužiteljice, koristila je radi bolesti (oznaka A0), a ne ozljede na radu (oznaka B0). Kako tužiteljica nije dostavila odgovarajuća izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad na kojoj je kao šifra ostvarenog bolovanja navedena B0 to je takva dokumentacija nepotpuna, odnosno tužiteljica je radi ozljede na radu bila na bolovanju isključivo onoliko koliko to dokazuje odgovarajućom dokumentacijom, pa je tako iz izvješća o bolovanju vidljivo da je isto na ime ozljede na radu trajalo 4 mjeseca, i to od 1.11.2022. do 28.2.2023. Iako tužiteljica potražuje dnevnice, paušale i prijevoz valja napomenuti kako je odredbom čl. 17.2 Jedinstvenog Kolektivnog ugovora Croatia Airlines d.d. od 12.2.2019., dalje: KU, propisano da se za službeno putovanje u inozemstvo koje traje manje od osam sati isplaćuje inozemna dnevnica umanjena za 70% (tzv. „paušal“), a koja se razlikuje od pune dnevnice na koju temeljem valjanog naloga za službeno putovanje ima pravo radnik, pa tako i tužiteljica, za putovanje koje traje više od 8 sati (čl. 17.3.2. KU). Također, tužiteljica ničim nije niti dokazala da bi dnevnice koji bi joj bile isplaćene da je ostvarila pravo na iste, u cijelosti uštedila. Naime, jasno je da dnevnice služe za pokriće povećanih troškova do kojih dolazi kada se radnik nalazi na službenom putovanju pa je tako ostalo otvoreno pitanje koliki dio dnevnica tužiteljice bi ostao nepotrošen. Odredbom čl. 16.7. KU regulirano je pitanje prijevoza pa tako radnici tuženika imaju pravo na naknadu troškova prijevoza, ali u visini stvarnih izdataka pa kako tužiteljica za vrijeme bolovanja nije koristila prijevoz na posao i s posla takva naknada joj niti ne pripada. Dokaz: - str. 30. i 31. Jedinstvenog Kolektivnog ugovora Croatia Airlines d.d. od 12.2.2019. Za istaknuti je kako je tužiteljica bolovanje koristila isključivo tijekom zimskog reda letenja (studeni, prosinac, siječanj i veljača), a tijekom kojeg je raspored kabinskog osoblja znatno rasterećeniji u odnosu na ljetni red letenja, no kao temelj za obračun razlike plaća uzela je u obzir ljetni red letenja kada je povećan opseg radnog angažmana pa je time i plaća veća (uslijed većeg broja prekovremenih sati te dnevnica). Iz isplatnih listi koje je tužiteljica priložila uz tužbu za ljetne mjesece (svibanj, lipanj i srpanj 2022.) tako proizlazi da je tužiteljica na ime dnevnica mjesečno primala između 2.000,00 kn – 3.500,00 kn, dok iz isplatnih listi koje tuženik prilaže ovom odgovoru za zimske mjesece (veljača i ožujak 2022.) evidentno je da je iznos dnevnica znatno niži (do 1.625,00 kn). Nadalje, tužiteljica je za 2022. i 2023. godinu ostvarila pravo na povrat poreza pa je isto također potrebno uračunati u dohodak od nesamostalnog rada, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu, rješenje HZZO, dokumentaciju, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunske liste, red letenja, sudsku praksu, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, saslušana je tužiteljica, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o., saslušan je vještak dr. Božidar Šebečić, proveden je dokaz dopunskim očitovanjem Vještak Tkalec d.o.o. od 16.3.2026., saslušan je vještak Lidija Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., te su provedeni svi dokazni prijedlozi stranaka.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u smislu čl.8. ZPP-a, ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan, kao u izreci presude.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, štetni događaj, kao niti odgovornost tuženika, dok je među strankama sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da dana 28.3.2022. doživjela nezgodu na radu. Nakon te nezgode bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega koju su joj pružali ukućani za obavljanje svih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane, higijenu i sl. Nakon nezgode bila je nesposobna za rad, odnosno nakon nezgode je otišla na bolovanje 2 tjedna, a onda opet u periodu od devetog mjeseca 2022. do negdje šestog mjeseca 2023., s time da je u tom razdoblju imala prekid kada je radila odnosno obavljala poslove školovanja za obavljanje dozvole, ne sjeća se točno datuma, to je bilo u međuvremenu dok je čekala terapije. U ovom razdoblju koje je navela od devetog mj. 2022. do negdje šestog mj. 2023. izuzev tog kratkog razdoblja za vrijeme kojeg je radila, obavljala je operaciju te fizikalne terapije na koje je bila upućena. Prošla je i predoperativnu obradu u tom razdoblju. U tom periodu isplaćena joj je manja plaća, koja je bila znatno manja nego inače. Njeno radno vrijeme inače je organizirano tako da oni rade i za vikende odnosno i nedjeljom, sve praznike osim Božića, noćni rad, a za svaki let dobivaju se i dnevnice. Kod njih je organiziran smjenski rad, taj se plan dobije 14 dana unaprijed a onda se zna raditi i po nekoliko dana u smjeni, smjena može trajati 5, 6 dana ako se primjerice ode u Dubrovnik ili se rade letovi po cijelog Europi koji mogu trajati i po nekoliko dana. Na upit da li radi zadatke kod tuženika kao što je radila i prije nastanka nezgode navodi kako da, utvrđeno joj je da može obavljati te poslove s time da ima posljedice odnosno poslije posla zna imati bolove u nozi odnosno tetivi, ne može se baviti više nekim sportovima kao ranije i ne može nositi štikle kao što je nosila i prije. Poslije posla zna doći kući i odmarati nogu koju zbog bolova u tetivi mora držati u zraku dok bolovi ne prestanu.

9. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Božidaru Šebečiću. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka od 4.3.2025. proizlazi da je tužiteljica dana 28.3.2022. stradala na radnom mjestu. Uoči leta joj je prilikom zatvaranja pretinca za prtljagu jedan od putnika nenamjerno stao na stopalo. Zadobila je uganuće lijevog gležnja s djelomičnim razdorom tetive kratkog peronealnog mišića. Zbog zaostalih tegoba operirana je 26.11.2022. godine, učinjeno je odstranjenje promijenjenog dijela tetive na mjestu razdora. Postoperativno je provela fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice je zaostala manja slabost lijeve noge, bolovi u gležnju kod duljeg hodanja, duljeg stajanja, kod promjene vremena. Kretnje u gležnju su ograničene u manjem stupnju, inverzija stopala je terminalno bolna. Otežano izvodi duboki čučanj i hod po prstima. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 8%.

Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja (operacija) trpila fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno.

Postoperativan ožiljak na vanjskoj strani lijeve pete duljine 5 cm, širine oko 3 mm, crveniji od okolne kože predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno vidljivo trećim osobama.

Tuđa pomoć joj je bila potrebna nakon ozljeđivanja u opsegu 3 sata dnevno 1 tjedan, u opsegu 2 sata dnevno 1 tjedan. Nakon operacije u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Nesposobnost za rad u periodu od 25.09.2022. do 28.02.2023. i od 13.03.2023. do 02.05.2023. je opravdana jer je u navedenim periodima obavljala liječenje ozljede iz predmetnog štetnog događaja (preoperativna obrada, operacija, fizikalna terapija).

10. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije stavlja la primjedbi, dok je tuženik primjedbe iznio na ročištu 21.11.2025.

11. Vještak dr. Šebečić se usmeno očitovao na primjedbe tuženika na ročištu 27.3.2026., te je naveo kako tuženik prigovara ocjeni smanjenja životne aktivnosti i poziva se na mail dr. med. JC specijaliste medicine rada u kojem se navodi da je GC pristupila izvanrednom liječničkom pregledu te da je utvrđeno da je zdravstveno sposobna za sigurno korištenje privilegija cc attestationa. Vještak navodi da je njegov zadatak u vještačenju bio utvrditi smanjenje životne aktivnosti a ne utvrditi radnu sposobnost tužiteljice, naime uz smanjenje životne aktivnosti u manjem opsegu osoba može obavljati određene radne zadatke odnosno mišljenja je da u konkretnom slučaju zbog smanjenja životne aktivnosti od 8% tužiteljica može obavljati poslove stjuardese ali uz ulaganje pojačanih napora.

12. Nakon usmenog očitovanja liječnika vještaka, tuženik je naveo da se vještak očitovao na sve njegove primjedbe, pa je sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka, te njegovo očitovanje, prihvatio u cijelosti, jer je su dani stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije, a vještak se argumentirano očitovao na primjedbe tuženika.

13. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj ica trpila fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno, a zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.900,00 eura.

14. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužiteljica trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.000,00 eura.

15. Kako je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti iznosi 8%., te će shodno tom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore, to joj po tom osnovu pripada iznos od 2.000,00 eura, dok je s iznosom od 600,00 eura po tom osnovu situ valjalo odbiti kao neosnovanim.

16. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna nakon ozljeđivanja u opsegu 3 sata dnevno 1 tjedan, u opsegu 2 sata dnevno 1 tjedan. Nakon operacije u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., što je ukupno 161 sati, pa kako su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, uz cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura, sukladno čl.223. ZPP-sa, to je tužiteljici s tog osnova kao primjeren utvrđen iznos od 805,00 eura (161 sat x 5,00 eura).

17. Kako je kod tužiteljice zaostao postoperativan ožiljak na vanjskoj strani lijeve pete duljine 5 cm, širine oko 3 mm, crveniji od okolne kože koji predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno vidljivo trećim osobama, a što su i stranke učinile nespornim na ročištu 21.11.2025., to je primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, valjalo utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.000,00 eura, dok je s iznosom od 200,00 eura po tom osnovu istu valjalo odbiti kao neosnovanim.

18. Dakle, na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege utvrđen je kao primjeren ukupan iznos od 6.705,00 eura, dok je iznos od 800,00 eura odbijen kao neosnovan, kao u izreci presude.

19. Na okolnost izgubljene zarade tužiteljice, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 2.2.2026. proizlazi da:

1. Izgubljena zarada tužiteljice na ime razlike između plaće koju bi ostvarivala da nije bila na bolovanju i naknade plaće koju je ostvarila zajedno sa povratom poreza, u razdoblju od 01.10.2022. do 02.05.2023. godine, iznosi ukupno 2.690,97 EUR bruto i to: 817,24 EUR za listopad 2022. godine, 286,94 EUR za studeni 2022. godine, 195,59 EUR za prosinac 2022. godine, 205,42 EUR za siječanj 2023. godine, 127,02 EUR za veljaču 2023. godine, 174,87 EUR za ožujak 2023. godine, 809,22 EUR za travanj 2023. godine i 74,66 EUR za svibanj 2023. godine.

2. Da tužiteljica nije bila na bolovanju, u razdoblju od 01.10.2022. do 02.05.2023. godine, ostvarila bi dnevnice u visini od ukupno 2.009,82 EUR i to: 287,94 EUR za listopad 2022. godine, 342,66 EUR za studeni 2022. godine, 294,85 EUR za prosinac 2022. godine, 300,78 EUR za siječanj 2023. godine, 216,06 EUR za veljaču 2023. godine, 172,07 EUR za ožujak 2023. godine, 380,57 EUR za travanj 2023. godine i 14,89 EUR za svibanj 2023. godine. Napominje se da dnevnice ne predstavljaju plaću radnika, već imaju jasno propisanu namjenu. Da li bi i koliko tužiteljica uštedila od isplaćenih dnevnica ne utvrđuje vještak, a obzirom da za isto ne postoje parametri.

3. Ako tužiteljica ima pravo na naknadu troška prijevoza i za dane kada nije radila (pravno pitanje), odnosno u razdoblju kada nije imala taj trošak, tada bi naknada troška prijevoza koji bi tužiteljica imala da je radila u razdoblju od 01.10.2022. do 02.05.2023. godine iznosila ukupno 485,76 EUR, odnosno 80,96 EUR mjesečno za 6 mjeseci (za ožujak i svibanj 2023. godine trošak prijevoza je podmiren).

20. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije stavlja la primjedbi, dok je tuženik primjedbe iznio u podnesku od 26.3.2026.

21. Vještak se dopunski pisano očitovao na primjedbe tuženika, te je u očitovanju od 16.3.2026. naveo da:

- Vještak nije uzeo u obzir razliku u iznosu od 2.371,74 kn koju je tuženik isplatio za listopad 2022. godine. U nalazu su prikazani iznosi koje je tužiteljica ostvarila temeljem dokumentacije koja se nalazila u spisu u vrijeme izrade nalaza. U obračunskim listama plaće koje se nalaze u spisu nije naznačen iznos koji navodi tuženik. Obzirom da tuženik svoj navod nije potkrijepio dokumentacijom, za sada ostaje kod iznosa koji su naznačeni u nalazu.

- Tuženik navodi svoj stav o ispravnosti utvrđivanja potraživanja izračunom neto plaće tužiteljice, umanjivanjem te plaće za ostvarene naknade te preračunom takve neto razlike u bruto razliku. Nadalje tuženik navodi da nije usporedivo računati razliku kao razliku bruto plaće i ostvarenih naknada uvećanih za doprinos za 2. stup mirovinskog osiguranja. Tuženik daje svoj izračun neto razlike te prikaz bruto potraživanja samo u mjesecima u kojima je utvrdio neto razliku. Međutim, takvim načinom izračuna se zanemaruje da, u mjesecima u kojima je tužiteljica ostvarivala naknadu na teret HZZO-a, nisu u cijelosti uplaćeni doprinosi, porez i prirez, već samo 5% doprinosa za 2. stup mirovinskog osiguranja i to na naknadu za bolovanje, dok doprinos za 1. stup te porez i prirez nisu uopće uplaćeni. U mjesecima u kojima postoji neto razlika plaće, tuženik je obveze s osnove doprinosa, poreza i prireza utvrdio samo na neto razliku, a ne kao razliku potencijalnih i ostvarenih doprinosa, poreza i prireza. Npr. za prosinac 2022. godine doprinosi za MO iz potencijalne plaće u iznosu od 1.580,01 EUR iznosili bi 316,00 EUR, a uplaćeno je 60,07 EUR doprinosa za 2. stup MO. Prema tome, samo s osnove doprinosa za taj mjesec preostaje potraživanje u iznosu od 255,93 EUR, koji iznos tuženik u svom izračunu zanemaruje. Naime, da je tužiteljica radila, za nju bi za prosinac 2022. godine bio uplaćen još i iznos od 255,93 EUR s osnove doprinosa iz plaće, a osim toga i porez i prirez. Obzirom da je sukladno propisima (čl. 433.a ZOR-u) potraživanje iz radnog odnosa potrebno utužiti u bruto iznosu, a u netu samo ako su plaćeni doprinosi i porez, nalaz je sačinjen kao razlika bruto plaće te svih ostvarenih naknada sa doprinosima. U ovrsi eventualne presude Porezna uprava će izračunati pripadajući neto, doprinose, porez i prirez.

- Tuženik prigovara izračunu potencijalnih dnevnica za razdoblje od 13.3.2023. do 5.2.2023. godine obzirom da navodi da se bolovanje za to razdoblje ne odnosi na predmetni štetni događaj. Zadatkom vještaku jasno je određeno sporno razdoblje, a u nalazu su potraživanja iskazana za svaki mjesec pojedinačno, pa se po potrebi mogu izostaviti. Izračun potencijalnih dnevnica je sačinjen temeljem podataka o ostvarenim dnevnicama usporednih radnika za sporno razdoblje, a obzirom na prigovor tuženika da je potrebno uzeti mjesece tijekom zimskog reda letenja. Prema tome, za sada u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja.

22. Obzirom na navode tuženika i prigovore iz podneska od 2.4.2026., vještak Lidija Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. usmeno se očitovala na ročištu 24.4.2026., te je navela da je nakon očitovanja od 16.3.2026. tuženik priložio obračunsku listu iz koje proizlazi da je za listopad 2022. isplatio dodatan iznos od 2.371,74 kune pa proizlazi da bi potraživanje tužitelja za navedeni mjesec nakon uračunavanja navedene isplate iznosio 3.781,30 kuna odnosno 502,46 eura (umjesto 817,24 eura kako je iskazano u osnovnom nalazu) te bi ukupno potraživanje nakon navedenog umanjenja iznosilo 2.376,19 eura (umjesto 2.690,97 eura). U odnosu na prigovor da se naknadu za bolovanje na teret HZZO-a ne plaća doprinos za mirovinsko osiguranje od strane poslodavca navodi da je isto točno obzirom da navedeni doprinos plaća HZZO međutim ovdje se utvrđuje ispravnost obveza s osnova bolovanja već se utvrđuje koliko bi tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja. U odnosu na prigovor koji se odnosi na to da se porez ne plaća na naknadu za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a navodi da je i to točno međutim kao i kod doprinosa za II stup navodi da se ne radi o utvrđivanju obveza s osnova bolovanja već izračunu izgubljene zarade. Obzirom da bi tužitelj da je radio ostvario bruto plaću od koje plaće bi poslodavac u ime tužitelja uplatio doprinose te porez i prirez u iznosu utvrđenom prema bruto plaći proizlazi da je to iznos koji bi tužitelj ostvario a ne neki manji iznos kako to smatra tuženik. Dakle da se primjeni metoda koju zagovara tuženik proizlazi da bi ostao neuplaćen dio doprinosa za mirovinsko osiguranje te porez i prirez koji bi bili uplaćeni da nije bilo štetnog događaja. U odnosu na prigovor koji se odnosi na dnevnice i trošak prijevoza o istom se već očitovala pismeno. U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te očitovanja.

23. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tuženik je naveo da se vještak očitovao na sve njegove primjedbe, no da i dalje ostaje kod istih u dijelu u kojem smatra da se radi o pravnom pitanju, no nije predlagao provođenje novog vještačenja.

24. Sud je nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te njegova očitovanja, prihvatio u cijelosti, jer je su dani stručno i nepristrano, na temelju priležeće dokumentacije, a vještak se argumentirano očitovao na primjedbe tuženika.

25. U odnosu na prigovor tužiteljice da je dopuna vještaka na ročištu 24.4.2026. odnosno umanjenje izračuna izgubljene zarade iz izvornog nalaza i mišljenja sačinjeno na temelju obračunskog listića kojeg je tuženik dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, pa da se stoga navedena dopuna vještaka ne treba uzeti u obzir, valja navesti kako je takav prigovor tužiteljice ocijenjen osnovanim.

26. Naime, prethodni postupak zaključen je dana 10.1.2025., a tuženik je tek podneskom od 2.4.2026. nakon provedenog financijskog vještačenja, dostavio u spis obračunsku listu za listopad 2022., pa stoga sud navedeni dokazni prijedlog nije uzeo u obzir, niti je cijenjena dopuna nalaza vještaka sačinjena upravo po toj obračunskoj listi, sve sukladno čl.299.st.3. ZPP-a, budući tuženik nije naveo razloge da taj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti, odnosno dostaviti i prije zaključenja prethodnog postupka,

27. Dakle, utvrđeno je da tužiteljici pripada razlika očekivane mjesečne plaće i primljene mjesečne naknade s naslova bolovanja s kamatama za razdoblje od listopada 2022. do svibnja 2023. i to prema nalazu i mišljenju vještaka u ukupnom iznosu od 2.690,97 eura, pri čemu je tužiteljica naknadu plaće za bolovanje ostvarila dijelom na teret HZZO-a, a dijelom na teret poslodavca, pa je vještak temeljem IP obrazaca tužiteljice za 2022. i 2023., imajući u vidu i povrat poreza koji je isplaćen tužiteljici, utvrdio izgubljenu zaradu tužiteljice na ime razlike plaće.

28. Dakle, osnovano je potraživanje tužiteljice po tom osnovu u ukupnom iznosu od 2.690, 96 eura bruto, u mjesečnim iznosima i s datumima dospijeća kao pod točkom II. tužbenog zahtjeva, sukladno čl.95. ZR. Nadalje, osnovano je potraživanje tužiteljice i po osnovi dnevnica koje bi ista ostvarivala radom kod tuženika da nije bila na bolovanju u razdoblju od 1.10.2022. do 2.5.2023., i to u neto iznosu od ukupno 2.009,82 eura, i to s kamatama kako je navedeno pod točkom I. tužbenog zahtjeva, pri čemu je vještak potencijalne dnevnice utvrđivao u visini dnevnica koje su u spornom razdoblju ostvarivali usporedni radnici, a prema podacima iz pribavljenih obračunskih lista tri radnika tuženika. Također, tužiteljici pripada i naknada troškova prijevoza za vrijeme provedeno na bolovanju, pri čemu je ostvarena naknada troška prijevoza vidljiva iz obračunskih lista plaća tužiteljice, te sveukupno iznosi 485,76 eura, s kamatama od 7.6.2023. do isplate.

29. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na iznos razlike plaće za prethodni mjesec, međutim isti je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R-376/15 od 2.6.2015., Gž R-440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.).

30. Prema tome, tužiteljici su dosuđeni navedeni iznosi na ime naknade štete i na ime razlike plaće i naknade plaće, kao u izreci presude, dok je ista odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 800,00 eura, s kamatama od 24.7.2023. do isplate.

31. Kamate se dosuđene prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a (NN 35/05) (pri čemu na iznose na ime naknade štete od dana 24.7.2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, pa sve do isplate).

32. Trošak parničnog postupka dosuđen je tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, a temeljem konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak:sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr.28. Odvjetničke tarife (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , dalje: u tekstu OT) u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastav podnesaka od 7.3.2024., 22.10.2024., 10.3.2025., 8.4.2025., 17.2.2026., u iznosu 100 bodova svaki sukladno Tbr.8.1. OT, podnesaka od 14.1.2025., 5.12.2025.- svaki u iznosu od 25 bodova (Tbr.8.3. OT), pristupa na ročišta 10.1.2025., 15.4.2025., 27.3.2026., 24.4.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), što ukupno iznosi 1200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.400,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 3.000,00 eura. Tome treba dodati trošak medicinskog vještačenja jer je bio nužan za postupak u iznosu od 265,45 eura, kao i financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, pa trošak iznosi 3.565,45 eura.

33. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21.11.2025., obzirom isti ne prileži spisu.

34. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

35. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, a prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku