Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1310/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Velić-Dvoršćak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željka Velić- Dvoršćak&Silvije Skerlev i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Imonu Choudhury, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o . u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-780/2022-14 od 27. listopada 2023., dana 3. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-780/2022-14 od 27. listopada 2023. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu novog prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.217,06 EUR-a (9.170,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 559,69 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 27. listopada 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuž iteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu tako da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala na stvarima u stanu uslijed izlijevanja vode iz stana tuženice.

7. Polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužiteljica vlasnica stana na IV. katu lijevo površine od 74,98 m2 u zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz zapisnika o izvidu i procjeni štete br. 210003477 Wiener osiguranja Vienna insurance group d.d. od 5. studenoga 2021. proizlazi da je uslijed greške na sifonu od tuš kade 6. listopada 2021. došlo do curenja vode u stan na etaži ispod (u stan tužiteljice) u kojem su vidljive vlaga i fleke te su oštećene i određene stvari, između ostalih i Art Nuove fotelja i Holender luster,

- da je opisano izlijevanje vode navedeno i u zapisniku o šteti na imovini sačinjenom po Grawe osiguranju d.d. 13. listopada 2021., kao i nalazu i mišljenju izrađenom na zahtjev tužiteljice prije pokretanja ovog postupka po sudskom vještaku dipl. ing. Mladenu Ožiću,

- da iz računa-otpremnice društva Kovinopojasar br. 1028/PP1/3 od 24. studenoga 2021. proizlazi da je tužiteljica istome za uslugu obnove lustera platila iznos od 4.750,00 kn/ 630,43 EUR-a,

- da iz računa tvrtke Tarade namještaj i dekor br. 0I-I-I od 3. siječnja 2022. proizlazi da je tužiteljica za uslugu tapeciranja fotelje s izmjenom namočenog i uništenog unutarnjeg materijala s novom dekorativnom tkaninom platila iznos od 4.420,00 kn (bez PDV-a)/586,63 EUR-a,

prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

8. Prvostupanjski sud, a obzirom je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, zaključuje da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala da je upravo tuženica-štetnica vlasnica stana iz kojeg je došlo do izlijevanja vode u stan tužiteljice, u kojem slučaju bi u smislu odredbe čl. 80. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017) postojala odgovornost tuženice za štetu koju je tužiteljica pretrpjela na stvarima u svom stanu, jer nije priložila nikakve dokaze da je tuženica vlasnica tog stana. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da tužiteljica nije dokazala pasivnu legitimaciju za tuženicu, primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), odbio tužbeni zahtjev tužiteljice zaključivši da već samim time nije dokazano postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene.

8.1. Pozivajući se na odredbu čl. 461.a st. 2. i 7. ZPP-a, prvostupanjski sud navodi da nije uzeo u obzir činjenice i dokazne prijedloge tužiteljice predložene i priložene u podnescima od 26. svibnja 2022. i 15. siječnja 2023. jer da tužiteljica ničime nije dokazala da ih bez svoje krivnje nije mogla iznijeti i predložiti u tužbi. Također, navodi da nije provodio predloženi dokaz saslušanja tuženice jer ista, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište glavne rasprave 10. listopada 2023. niti je valjano opravdala izostanak.

9. Tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, da nema razloga o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a jer je tuženica istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, a tužiteljica nije dokazala da je tuženica vlasnica stana u kojem se dogodio štetni događaj, dok je, s druge strane, odbio dokazne prijedloge radi saslušanja svjedoka i uvida u e-mail korespondenciju između stranaka iz koje je razvidno da je nesporno tuženica vlasnica nekretnine u kojoj se dogodio štetni događaj. Napominje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 461.a ZPP-a o prekludiranosti parničnih stranaka u iznošenju dokaznih prijedloga nakon podnošenja tužbe odnosno odgovora na tužbu u sporovima male vrijednosti, jer tumačenjem citirane odredbe proizlazi da je smisao navedene odredbe u tome da su stranke prekludirane u iznošenju dokaznih prijedloga ako se takav postupak vodi kao pisani postupak sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a, a ukoliko sud u sporu male vrijednosti zakaže i održi pripremno ročište, tada se treba primijeniti odredba čl. 299. ZPP -a prema kojoj su stranke dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Naglašava da tumačenje primjene procesnih pravila od strane prvostupanjskog suda predstavlja krutu primjenu slova zakona, opterećenu pretjeranim formalizmom u nastojanju pojednostavljenog rješavanja spora i na štetu raspravnog načela, istražnog načela, načela stranačke istine te načela otvorenog pravosuđenja. Tužiteljica ukazuje na odredbu čl. 461.a st. 9. ZPP-a, navodeći da je tuženica tek u odgovoru na tužbu osporila svoju pasivnu legitimaciju, pa je ona tek nakon tog prigovora mogla i imala razloga dokazivati vlasništvo tuženice na predmetnom stanu, jer tuženica u komunikaciji koja je prethodila podnošenju tužbe nije osporavala da je vlasnica spornog stana, pa tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla iznijeti takav dokaz u tužbi. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud zanemario i izvođenje dokaza koje je predložila protivna strana (saslušanje tuženice), koji dokaz je i prihvatio, a radi se o dokazu koji je podoban za utvrđenje upravo one činjenice koju je prvostupanjski sud našao neutvrđenom na štetu tužiteljice, a pri tome nije obrazložio zbog čega nije proveo taj dokaz.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu ističe tužiteljica u svojoj žalbi.

11. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja i to uslijed zaključka da tužiteljica nije dokazala da je tuženica vlasnica predmetnog stana, te da tužiteljica nije dokazala da činjenice navedene i dokaze priložene i predložene u kasnijim podnescima od 26. svibnja 2022. i 15. siječnja 2023. nije mogla bez svoje krivnje iznijeti i predložiti još u tužbi, dok, s druge strane, nije proveo sve predložene dokaze, uključujući i saslušanje tuženice, za što u pobijanoj presudi nije iznio nikakve razloge.

12. Odredbom čl. 461.a st. 2. ZPP-a propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stavkom 4. istog članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, dok je u stavku 9. čl. 461.a ZPP-a propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka.

13. Tužiteljica je u tužbi navela da je, prije podnošenja tužbe u više navrata kontaktirala tuženicu radi dogovora o naknadi štete te da je tuženica platila račun za čišćenje tepiha tužiteljice uništenog uslijed izlijevanja vode u iznosu od 270,00 kn, pa imajući u vidu da tuženica u odgovoru na tužbu nije osporila činjenicu plaćanja čišćenja tepiha tužiteljice uništenog uslijed izlijevanja vode iz stana tuženice u stan tužiteljice niti je osporila navode tužiteljice o njihovoj korespondenciji prije podnošenja tužbe, te da je tek u odgovoru na tužbu po prvi put istaknula prigovor promašene legitimacije tvrdeći da tužiteljica niti jednom ispravom nije dokazala da je vlasnica stana iz kojeg se navodno dogodilo izlijevanje vode, to tužiteljica, a koja je imajući u vidu sadržaj e-maila od 26. svibnja 2022. smatrala da je tuženica nesporno vlasnica predmetnog stana jer ista prije podnošenja tužbe nije osporavala da je vlasnica stana i prema tužiteljici je nastupala kao vlasnica predmetnog stana, u trenutku podnošenja tužbe nije mogla znati da će pasivna legitimacija biti sporna i tada predložiti dokaze o vlasništvu tuženice, jer u trenutku podnošenja tužbe ta činjenica nije bila sporna. Kako je tuženica u odgovoru na tužbu podnesenom 25. travnja 2022. po prvi put osporila svoju pasivnu legitimaciju i tužiteljica je tek po primitku tuženičinog odgovora na tužbu saznala da je sporna pasivna legitimacija, čije dokazivanje zahtijeva dodatne dokaze, koje je tužiteljica i predložila u podnescima od 26. svibnja 2022. (kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu) i 15. siječnja 2023., to nema dvojbe da se radi o dokazima koje tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla predložiti u tužbi odnosno o iznimci propisanoj u čl. 461.a st. 9. ZPP-a i prvostupanjski sud ih je mogao dopustiti na pripremnom ročištu. Osim toga, vlasništvo se ne dokazuje samo izvatkom iz zemljišnih knjiga, već se može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, primjerice iskazom stranaka. Tuženica je predložila svoje saslušanje i taj dokazni prijedlog prvostupanjski sud je prihvatio, te odredio saslušanje tuženice na ročištu glavne rasprave 10. listopada 2023., na koje uredno pozvana tuženica nije pristupila niti je valjano opravdala izostanak, ali na tom ročištu tuženica nije odustala od tog dokaznog prijedloga (iz sadržaja zapisnika proizlazi da je punomoćnica tuženice izjavila da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih prijedloga, što uključuje i saslušanje tuženice). Kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge zbog čega nije proveden taj dokaz, a isti je podoban za utvrđivanje sporne činjenice vlasništva tuženice na predmetnom stanu u svrhu ocjene ne/osnovanosti prigovora promašene legitimacije, to se pobijana presuda ne može ispitati.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i 377. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tužiteljice i u cijelosti ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak.

15. Prvostupanjski sud će na novom pripremnom ročištu raspraviti sa strankama sva sporna pitanja, nastojati da stranke dopune nepotpune navode o odlučnim činjenicama te označe dokazna sredstva koja se odnose na njihove navode , nakon čega će odlučiti koje će dokaze provesti i na koju okolnost, te će po provedenom dokaznom postupku, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu odluku koju će obrazložiti jasnim i određenim razlozima, kako bi se ista, povodom eventualne žalbe mogla ispitati, te će istom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 3. lipnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović